REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2789/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Leonu Zrniću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Hotel Split d.d. iz Splita, Put Trstenika 19, OIB 68755468505, zastupanog po punomoćniku Borisu Ivančiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 371/2025-3 od 19. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-463/2023-12 od 8. rujna 2025., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 1. prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 2. te u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-371/2025-3 od 19. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 463/2023-12 od 8. rujna 2025. tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
1. Mora li se, u smislu odredbe članka 150. stavka 1. Zakona o radu, suglasnost odnosno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom prije otkazivanja ugovora o radu provesti u pisanom obliku ili je valjano i kada je isto dano, odnosno provedeno usmeno?,
2. Smatra li se da je poslodavac dokazao povredu obveze iz radnog odnosa kada radnik, iako je potpisom ugovora o radu potvrdio da je upoznat s poslovima i odgovornostima svojeg radnog mjesta, u svojem iskazu pred sudom navede da ne zna čije su odgovornosti u pogledu tih poslova te može li se takav iskaz cijeniti kao relevantna okolnost u prilog postojanju njegove nepažnje odnosno propusta u radu?
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje.
1.2. Tužitelj se u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi tom prijedlogu. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.
2.1. Pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 1. nije važno za odluku u ovom sporu. Ovo stoga što nižestupanjske presude nisu zasnovane na pravnom shvaćanju da je suglasnost odnosno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom prije otkazivanja ugovora o radu u smislu odredbe čl. 150-1 Zakona o radu valjano tek kada je provedeno u pisanom obliku.
2.2. U odnosu na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 2. tuženik nije postupao sukladno odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP jer nije jasno naznačio razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. K tome, to pitanje suštinski niti ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP već je riječ prvenstveno o činjeničnom pitanju.
2.3. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to pravo na pravično suđenje. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP a niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Nižestupanjske presude sadrže jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama, a koje činjenice su utvrđene na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Okolnost da je drugostupanjski sud uslijed očite pogreške u pisanju u obrazloženju pod toč. 20. redak 6 odozgo naveo: "Tužbeni zahtjev već neosnovanim" umjesto "Tužbeni zahtjev već osnovan", pobijanu drugostupanjsku presudu ne čini nerazumljivom i proturječnom. Uočena pogreška u pisanju može se ispraviti u svako doba uz primjenu odredbe čl. 342. st. 1. i 2. ZPP.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. , st. 2. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
4. Zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke o prijedlogu za dopuštenje revizije (st. III. izreke ovog rješenja).
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
