REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5699/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Darka Milkovića i Marine Paulić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Ilić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ilić & Ilić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB : 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-1129/2025-2 od 8. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Pregradi poslovni broj P-1280/2023-32 od 7. srpnja 2025., na sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1129/2025-2 od 8. rujna 2025. u odnosu na pitanje:
„Je li sud pravilno primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u situaciji kad su stranke sklopile aneks o konverziji kojim su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valute obveze i kamatne stope tj. utječe li na pravo tužitelja da potražuje isplatu činjenica da je sklopio aneks o konverziji?“.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1129/2025-2 od 8. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Pregradi poslovni broj P - 1280/2023-32 od 7. srpnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
„1. Je li sud pravilno primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u situaciji kad su stranke sklopile aneks o konverziji kojim su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valute obveze i kamatne stope tj. utječe li na pravo tužitelja da potražuje isplatu činjenica da je sklopio aneks o konverziji?
2. Je li sud u ovom parničnom postupku pravilno primijenio obvezujuće pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u oglednom postupku posl. br. Gos-1/2019 od 11. prosinca 2019.?
3. Može li sud, u slučaju utvrđenja ništetnosti valutne klauzule ugovora o kreditu u valuti CHF, odnosno u slučaju kad tužitelj traži isplatu razlike anuiteta kao da se radi o kunskom kreditu, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?
4. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?“.
2.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2.2. U prijedlogu je tuženik sadržajno naveo da mu se pobijanim odlukama (prvostupanjskog i drugostupanjskog suda) čini povreda temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) i to prava na legitimno očekivanje i prava vlasništva.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ocijenjeno je da je prvo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, kako je navedeno u izreci ovog rješenja, važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.
5. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP -a ocijenjeno da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja.
6. U odnosu na ostala pitanja, te u odnosu na navod tuženika da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
