REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2859/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o. iz Osijeka, L. Jagera 5, OIB: 82925459345, zastupanog po punomoćniku Valentinu Lovriću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Borić & Toš d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2483/2025-2 od 30. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-189/2022 od 26. ožujka 2025., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2483/2025-2 od 30. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-189/2022 od 26. ožujka 2025.
2. Tužitelj je dostavio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u kojem je predložio prijedlog odbaciti.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda (Rev 1014/2023 od 19. prosinca 2023., Revt 249/2014 od 9. travnja 2015., Rev 2245/2017 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019. i Rev 308/2022 od 19. travnja 2022.). Također nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu. U odnosu na pravno pitanje tuženice da drugostupanjski sud nije obrazložio i ocijenio žalbeni navod da nije proveden predloženi dokaz saslušanjem tužitelja kao korisnika kredita, a u svrhu utvrđenja da li je isti potrošač, potrebno je navesti da je tuženica dužna dokazati da eventualno tužitelj nije potrošač, a u tom smislu je sama tuženica odustala od predloženog svjedoka službenice koja je sudjelovala kod sklapanja predmetnog kredita.
4. Tuženica se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva i na razlog iz čl. 385.a st. 2. ZPP odnosno da joj je povrijeđeno pravo na jednakost svih pred zakonom, pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo na pravično suđenje iz čl. 14. st. 2., čl. 18. st. 1. i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), kao i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
5. Međutim, ovaj sud je ocijenio da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno neko od navedenih temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno da nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno neko od navedenih temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom.
6. Obje nižestupanjske odluke nisu arbitrarne, sadrže dostatno obrazloženje i razloge o odlučnim činjenicama, te su iste odluke u potpunosti u skladu sa ustaljenom praksom ovoga suda u vezi predmeta spora. Tuženica se poziva na povredu temeljnih ljudskih prava ističući u biti svoje nezadovoljstvo pravnim stajalištima nižestupanjskih sudova, a koji su u potpunosti u skladu sa ustaljenom praksom ovoga suda.
7. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u toč. I. izreke. U toč. II. izreke valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković