REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4350/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Trogira, OIB: 84400309496, Trogir, Trg Ivana Pavla II broj 1, zastupanog po punomoćniku Danu Marinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. u Zadru, protiv tuženika Brkan Plano d.o.o., OIB: 57534009318, sa sjedištem u Planom, Put Vilajice 10, zastupanog po punomoćnici Merici Miše, odvjetnici u Trogiru, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1345/2024-2 od 29. travnja 2024., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1565/2024-9 od 14. listopada 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.

II Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

III Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1345/2024-2 od 29. travnja 2024., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1565/2024-9 od 14. listopada 2024.

2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten pa i neosnovan, uz naknadu mu troška sastava odgovora na reviziju.

3. Tuženik postavljajući tri pitanja, navodi da se radi o pravnim pitanjima važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da se radi o povredi čl. 14. i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst - dalje u tekstu: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje u tekstu: Konvencija) jer da je počinjena povreda temeljnih ljudskih prava u vidu povrede zabrane preispitivanja pravomoćne sudske odluke.

4. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava po računima tužitelja temeljem zahtjeva tuženika za izravnu naplatu tražbine pred FIN-om na temelju presude Trgovačkog suda u Splitu, broj P-704/21 od 30. kolovoza 2013. radi naplate tražbine iz te ovršne isprave kao i zahtjev za isplatu iznosa od 70.053,90 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2017. do isplate, koji iznos je tuženik dvostruko naplatio od tužitelja.

5.1. Nižestupanjski sudovi su utvrdili, između ostalog, da su stranke 13. listopada 2008. sklopile Ugovor o cesiji broj 1-1/2008 prema kojem je tužitelj bio u obvezi isplatiti tuženiku iznos od 175.364,92 kn s rokom dospijeća 31. prosinca 2008., te Ugovor o cesiji broj 1-2/2008 na iznos od 170.000,00 kn s rokom dospijeća 31. ožujka 2009. (što ukupno iznosi 345.364,92 kn) te da je tužitelj svoju obvezu po osnovi oba Ugovora o cesiji u cijelosti podmirio (dapače utvrđeno je da je tuženiku više platio iznos od 388.140,07 kn), slijedom čega su sudovi predmetnu ovrhu proglasili nedopuštenom i naložili isplatu iznosa od 51.515,04 eura / 388.140,07 kn.

5.2. Za navesti je da prvo postavljeno pitanje suprotno stanju spisa obzirom je drugostupanjski sud odgovorio na odlučne žalbene navode, u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP. Vezano uz drugo i treće postavljena pitanja tuženik navodi da je sud proveo dokaze koji su usmjereni na ponovno utvrđivanje tražbine tuženika koji su bili predmet pravomoćno okončanog postupka, međutim, tuženik to ničime ne potkrepljuje tj. uz prijedlog nije priložio druge dijelove spisa, a što je trebao priložiti sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Slijedom navedenog, postavljena pitanja nisu važna za odluku o sporu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

6. Tuženiku valja odgovoriti, na navode koji se tiču povrede procesne ravnopravnosti stranaka i načela jednakosti oružja, da odredbe čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Po ocjeni ovog suda, pobijana odluka je obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Ništa ne ukazuje da u danim okolnostima tuženik u procesnom smislu nije bio u ravnopravnom položaju s tužiteljem (čl. 14. st. 2. Ustava). Prema ocjeni ovog suda tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

7. Obzirom u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. te na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP kao u izreci pod točkom II.

8. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom III.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković