Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

Poslovni b roj: Pp-3333/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševcu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Štefanije Novoselec, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog EČ, s prebivalištem u [adresa], radi prekršaja iz članka 12. stavak 3., kažnjivog po članku 41. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 5. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 157/13, 152/14, 33/18, 32/20., dalje u tekstu ZPRZOI), prekršaja iz članka 26., kažnjivog po članku 31. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 3. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (NN 115/18, 34/21., dalje u tekstu ZSPT) pokrenutog povodom Optužnog prijedloga podnijetog od strane Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor radnih odnosa, broj KLASA: 116-02/24-01/4607., URBROJ: 443-02-04-10-24-8. od 16. prosinca 2024., na temelju članka 179. stavak 1., 2. i 3., članka 183. stavak 1. i 2. i članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona ( Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/17, 114/22, 133/23., dalje u tekstu PZ), dana 01. srpnja 2026. objavio je i istog dana

p r e s u d i o    j e

I Okrivljeni EČ, OlB: [osobni identifikacijski broj], sin E, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, protiv njega se vodi drugi prekršajni postupak, prekršajno kažnjavan

k r i v  j e

što, kao poslodavac, vlasnik obrta [obrt], EČ,

[adresa], radniku svojega obrta ĆČ, OlB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], koji radnik je osoba s invaliditetom, a koji je radio u obrtu okrivljenika na radnom mjestu radnika za obavljanje poslova u pvc stolariji i to u razdoblju od 02. kolovoza 2006. do 16. kolovoza 2022., za kalendarsku 2022. godinu nije omogućio plaćeni godišnji odmor u najmanjem trajanju od 5 ( pet ) tjedana

dakle, prema osobi s invaliditetom postupio protivno odredbama članka 12. ovoga Zakona

čime je postupio protivno odredbi članka 12. stavak 3. i počinio prekršaj iz članka 41. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 5. ZPRZOI, temeljem kojega mu se

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 132,72 EURA (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa)

II Okrivljenik je dužan izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 30 ( trideset ) dana po pravomoćnosti ove presude. Okrivljenik se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. PZ, da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečene novčane kazne ne plati ista će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

III Trošak postupka od 30,00 EURA ( trideset eura ), temelji se na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. PZ, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) i dužan ga je nadoknaditi okrivljenik u istom roku kao i novčanu kaznu. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečene troškove ne plati isti će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

IV Temeljem članka 182. točka 3. PZ, okrivljenik se

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

što, kao poslodavac, vlasnik obrta [obrt], MILAN LAZAR, [adresa], osobu s invaliditetom, radnika RČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nije najmanje prije početka rada 1. siječnja 2020. do dama obavljenog inspekcijskog nadzora rada 5. prosinca 2024. prijavio početak osiguranja s povećanim trajanjem, za radnika RČ, odnosno da RČ nije prijavio nadležnim tijelima mirovinskog osiguranja kao osobu sa statusom osobe s invaliditetom prema Zakonu o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, te sa stažem osiguranja s povećanim trajanjem temeljem osiguranika s invaliditetom, a koju prijavu početka osiguranja je bio u obvezi podnijeti u Varaždinu, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje najmanje od 01. siječnja 2020.

čime je postupio protivno odredbi članka 26. i počinio prekršaj iz članka 31. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 3. ZSSPT

O b r a z l o ž e n j e

1. Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor radnih odnosa podnio je ovome sudu protiv okrivljenika Optužni prijedlog broj KLASA: 116-02/24-01/4607., URBROJ: 443-02-04-10-24-8 od 16. prosinca 2024., zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Na glavnu raspravu zakazanu pred uređujućim sudom nisu se na uredan poziv suda odazvali tužitelj niti okrivljenik, koji svoje izostanke nisu opravdali, time da je izostanak okrivljenika opravdala braniteljica okrivljenika poslovnim obvezama istog i u spis dostavila pisanu obranu okrivljenika, slijedom čega je rasprava, sukladno članku 167. stavak 3. PZ, održana bez nazočnosti tužitelja i okrivljenika.

3. U pisanoj obrani okrivljenika navodi se da se okrivljenik ne smatra krivim za počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret u ovom postupku. U odnosu na prekršaj pod točkom 2. okrivljenom se stavlja na teret da je počinjen prekršaj iz članka 26. kažnjiv po članku 31. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. točka 3. istog zakona. Članak 26. Zakona o stažu osiguranja sa povećanim trajanjem određuje:1) Staž osiguranja s povećanim trajanjem računa se osiguranicima - osobama s invaliditetom osobama oboljelim od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljelima od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multiple skleroze i srodnih bolesti, slijepim osobama, gluhim osobama, gluhoslijepim osobama, osobama oboljelim od reumatoidnog artritisa i drugih sustavnih upalnih bolesti zglobova i vezivnog tkiva (ankilozantni spondilitis, psorijatični artritis, seronegativni artritis, sistemski eritemski lupus, sklerodermija polimiozitis/dermatomiozitis), osobama kod kojih postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica te osobama s Downovim sindromom. Svojstvo osiguranika - osobe s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka, ako im zdravstveno stanje uzrokuje trajne posljedice za život i rad, utvrđuje se rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema odredbama općeg propisa o mirovinskom osiguranju na zahtjev osiguranika - osobe s invaliditetom. Osiguranicima - osobama s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka svakih 12 mjeseci staža osiguranja računa se kao 15 mjeseci. Članak 31 . određuje:

(1) Poslodavac pravna osoba kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 50.000,00 kuna, i to:ako ne omogući uvid u dokumentaciju radi provjere podataka o osiguranicima i radnim mjestima odnosno zanimanjima na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem (članak 29. stavak 2.) ako ne prijavi početak, promjenu odnosno prestanak rada osiguranika na radnim mjestima odnosno zanimanjima na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem odnosno osiguranika - osobe s invaliditetom iz članka 1. točke 3. ovoga Zakona, u propisanim rokovima (članak 29. stavak 3.). Novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 50.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i poslodavac fizička osoba. Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba kod poslodavca pravne osobe novčanom kaznom u iznosu od 1000,00 do 10.000,00 kuna. Zatim članak 101. Zakona o mirovinskom osiguranju NN 17/04 koji je vrijedio u trenutku zaposlenja radnika određuje: 2) podatke o početku osiguranja, prestanku osiguranja, promjenama tijekom osiguranja, kao i promjene podataka - u roku od 15 dana od dana početka zaposlenja ili osiguranja i/i od pravomoćnosti rješenja o svojstvu osiguranika i osnovici osiguranja, od dana prestanka zaposlenja ili osiguranja, odnosno od dana promjena tijekom osiguranja. S obzirom da je radnik kod okrivljenoga bio zaposlen temeljem ugovora o radu 2006. godine na određeno, nakon čega je nastavio raditi kod okrivljenog temeljem ugovora o radu na neodređeno, pa sve do sporazumnog raskida ugovora sa radnikom od 10.07.2022. godine, posve je jasno razvidno da je nastupila zastara prekršajnog progona. Naime, sve i da je okrivljeni bio dužan prijaviti radnika na povećani staž osiguranja, a nije kako je prethodno opisano, takvu prijavu je bio dužan podnijeti u zakonom propisanom roku određenom Zakonom o mirovinskom osiguranju još 2006. godine. Osim toga iz samog navoda optužnog prijedloga, sve da i je kod radnika navodno nastupio uvjet za povećani staž osiguranja naknadno, a nije, već iz točke 2. optužnog prijedloga je razvidno da je riječ o zastari jer se optužnim prijedlogom stavlja okrivljenom je navodnu prijavu trebao podnijeti najmanje od 1. siječnja 2020. godine, a uslijed čega je ponovno razvidno da je nastupila zastara prekršajnog progona. Također, se skreće pozornost da nisu jasni navodi optužnog prijedloga, u kojem se u točci 2 navodi da je okrivljeni prije početka rada radnika i to 1. siječnja 2020, godine bio dužan prijaviti radnika na povećani staž, kada je razvidno iz ugovora i prijave radnika da je radnik zaposlen od 2006. godine. Slijedom svega navedenog predlaže se odbiti optužbu u navedenom predmetu. Nadalje, iako je zastupila zastara prekršajnog progona, nije jasno iz kojih razloga bi uopće postojala obveza okrivljenog da radnika prijavi na osiguranje sa povećanim stažom s obzirom da radnik nema niti je ishodio rješenje HZMO-a kojim bi mu takvo pravo bilo priznato sukladno članku 26. prethodno citiranog zakona. Dakle, jedino bi postojala obveza okrivljenog da postupi na način kako mu se stavlja na teret da je postojalo rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, međutim takvo rješenje ne postoji, u konačnici niti ga ovlašteni tužitelj dostavlja kao dokaz, pa stoga doista nije jasno temeljem čega i zašto bi okrivljeni radnika bio dužan prijaviti na staž s povećanim trajanjem. U odnosu da okrivljeni nije omogućio radniku ĆČ plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu, i to 2020., 2021. i 2022. godinu, u najmanjem trajanju od pet tjedana, okrivljenik ističe sljedeće. Također, u odnosu na prekršaj iz točke 1. također se navodi da je došlo do zastare prekršajnog progona. Naime Zakonom o radu je određeno je u članak 84. da neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju dužem od dijela godišnjeg odmora iz članka 83. ovoga Zakona radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.

S obzirom da se u konkretnom slučaju stavlja na teret okrivljenom godišnji odmor za radnika iz 2020, 2021 i 2022. godine, ponovno je razvidno da je nastupila zastara prekršajnog progona. Osim toga, ovlašteni tužitelj u svom optužnom prijedlogu uopće ne navodi temeljem čega utvrđuje da se radi o osobi sa invaliditetom zbog kojeg bi navodno postojala obveza iz članka 12. Zakona niti dostavlja bilo kakvu dokumentaciju. Pa prema tome je već iz tih razloga optužba posve neosnovana. Ponavlja se da radnik nikada nije dostavio okrivljenom nikakvo rješenje temeljem kojeg bi imao pravo bilo na povećani staž bilo na povećani godišnji odmor, stoga primjenom načela in dubio pro reo je potrebno okrivljenog osloboditi optužbe i za taj prekršaj. Slijedom svega navedenog, okrivljeni predlaže da se izvrši uvid u sve dokaze dostavljene u ovoj pisanoj obrani, te da se nakon provedenog dokaznog postupka oslobodi okrivljenog od prekršajne odgovornosti odnosno da se odbije optužba u ovom predmetu.

4. U okviru dokaznog postupka sud je ispitao svjedokinju PČ, te je pregledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to zapisnike o inspekcijskom

nadzoru od 05.11. 2024. i 29.11.2024., prijavu o prestanku osiguranja za RČ od 08.08.2022., preslika Ugovora o radu na određeno vrijeme za RČ od 02.08.2006., preslika Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za RČ od 01.09.2007., evidencije o radnom vremenu za radnika RČ za 2020., 2021. i 2022., obračune isplaćenih plaća za radnika RČ, za razdoblje od 2020., 2021. i 2022. i potvrdu o prekršajnoj osuđivanosti za okrivljenika od 22.05.2026. Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

4.1. PČ viša inspektorica rada ispitana u svojstvu svjedoka je iskazala

da je postupala po predstavnici RČ kao bivšeg radnika obrta ovdje okrivljenika koji je u predstavci navodio da je on osoba sa invaliditetom, a da mu za svo vrijeme trajanja radnog odnosa kod ovdje okrivljenika kao poslodavca nije bio omogućen plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu u najmanjem trajanju od 5 tjedana, a na što je imao pravo, da nije bio prijavljen na osiguranje s povećanim trajanjem, te da mu poslodavac nije isplatio otpremninu. Obavljajući inspekcijski nadzor u obrtu okrivljenika, pregledom poslovne dokumentacije njegova obrta osobno i neposrednim zapažanjem te pregledom iste se uvjerila, pa tako i uvidom u rješenja o godišnjim odmorima da je RČ bio radnik navedenog obrta, a da mu poslodavac nije omogućio plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu u najmanjem trajanju od 5 tjedana, da nije bio prijavljen na osiguranje s povećanim trajanjem, dok je utvrdila da mu je otpremnina bila isplaćena. Nadalje, da tijekom inspekcijskog nadzora od strane okrivljenika nije bilo sporno da je RČ osoba sa invaliditetom. Na posebno pitanje suda navela je da ona nema saznanja i nije joj bilo predočeno niti od strane RČ niti od strane okrivljenika da bi RČ ishodio rješenje kojim bi mu kao osobi sa invaliditetom bio priznat benificirani radni staž.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza i to svakog zasebno, te u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrdio i našao dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj iz Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, na način i kako je to navedeno i opisano u izreci presude, time da je prema rezultatima postupka djelomično modificirao činjenične navode Optužnog prijedloga i iz činjeničnog opisa ispustio 2020. i 2021. godinu jer je za narečene godine, imajući u vidu odredbe članka 13. stavak 1. PZ, nastupila zastara prekršajnog progona, a kojom intervencijom u činjeničnom opisu sud nije povrijedio identitet optužbe, budući nije zadirao u činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršajnog djela, niti je okrivljeniku stavio na teret veću količinu kriminalne volje ili aktivnosti, dok ga je za prekršaj iz Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem oslobodio optužbe.

6. Navode obrane okrivljenika kada isti osporava da bi počinio prekršaje za koje ga se tereti sud nije prihvatio i iste ocjenjuje neuvjerljivim, subjektivnim i danim od strane okrivljenika sa svrhom samopomoći samom sebi u ovom prekršajnom postupku i s ciljem izbjegavanja svoje prekršajne odgovornosti, a ovi navodi obrane okrivljenika nemaju niti uporišta u raspoloživim i provedenim dokazima.

7. Materijalnu dokumentaciju sud je prihvatio i ocijenio vjerodostojnom, stranke je nisu osporavale, niti na sadržaj iste imale ili stavile kakve primjedbe, a ista je, u okviru dokaznog postupka razgledana i pročitana. Konačno, zapisnici o inspekcijskom nadzoru koji su sastavljeni od strane službene osobe – više inspektorice rada, na temelju njezinog osobnog i neposrednog zapažanja i pregledom poslovne dokumentacije obrta okrivljenika, prema članku 158. stavak 5. PZ, služe i koriste se kao dokaz u prekršajnom postupku.

8. Iskaz svjedokinje PČ sud je prihvatio i ocijenio vjerodostojnim, posebno jer ista kao službena osoba – viša inspektorica rada i kao takva nepristrana svjedokinja, nema nikakav osobni interes, niti razlog bezrazložno teretiti okrivljenika, već je iskazivala o činjenicama do kojih je došla obavljajući inspekcijski nadzor, a to osobno i neposrednim zapažanjem i pregledom poslovne dokumentacije obrta okrivljenika.

9. Imajući u vidu da članak 12. stavak 3. ZPRZOI kaže da osoba s invaliditetom ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plačeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 5 tjedana, a da je iz iskaza ispitane svjedokinje PČ i navoda zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 29. studenog 2024., Ugovora o radu na određeno vrijeme i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, te nadalje iz prijava na mirovinsko i zdravstveno osiguranje za RČ, evidencija o prisutnosti na radu RČ, te obračuna plača za RČ, utvrđeno da je RČ bio radnik obrta okrivljenika LM PVC STOLARIJA MILAN LAZAR, [adresa], a to u razdoblju od 02.08.2006. do 16.08.2022., te da je isti osoba s invaliditetom jer se radi o gluhoj osobi, a članak 3. stavak 1. ZPRZOI, kaže da je osoba s invaliditetom osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima, a gluhost spada u osjetilna oštećenja, te nadalje da iz sadržaja same Odluke o pravu radnika RČ na godišnji odmor i korištenju godišnjeg odmora u 2022. godini, koju Odluku je donio okrivljenik, kao poslodavac, razvidno da je okrivljenik svojemu radniku ĆČ priznao samo 20 radnih dana plačenog godišnjeg odmora za 2022. godinu, dok je iz Evidencije o radnom vremenu radnika RČ u 2022. godini razvidno da je isti iskoristio ukupno 16 dana godišnjeg odmora u 2022.godini, to je okrivljenik, po stavu i ocjeni suda, postupajući na gore opisani način, van svake sumnje i dvojbe, ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz ZPRZOI, slijedom čega ga je sud radi počinjenja istog proglasio krivim.

10. Prilikom donošenja odluke o vrsti i visini prekršajne sankcije sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja, te je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz članka 36. stavak 2. PZ, time da mu je, kao otegotnim okolnostima uzeo što je u posljednje tri godine već prekršajno kažnjavan, što je vidljivo iz Potvrde o prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljenika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, vodeći pri tome računa da se ne radi o istom, istovrsnom ili težem prekršaju, dok mu je kao olakotnim okolnostima cijenio korektno ponašanje tijekom postupka pred sudom, te okolnosti u kojima se posluje.

11. Obzirom na propisane kazne, sud je okrivljeniku za počinjeni prekršaj iz ZPRZOI izrekao novčanu kaznu u najnižem Zakonom propisanom iznosu za predmetni prekršaj u visini od 132,72 EURA ( 1.000,00 kn : 7,534599 eura ), smatrajući da će se istom ostvariti svrha kažnjavanja, te mu ostavio primjereni rok za plaćanje iste i upozorio okrivljenika da će se, ukoliko u ostavljenom roku plati 2 / 3 izrečene mu novčane kazne, smatrati da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

12. Takav izbor i visina kazne su po ocjeni suda primjerene i dostatne prekršajno pravnoj odgovornosti okrivljenika. Na navedeni način će se istome ukazati na nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost, te kažnjivost protupravnog ponašanja i utjecati na istog da više ne čini prekršajna djela. Takvim kažnjavanjem ostvarit će se i svrha generalne prevencije.

13. Temeljem članka avak 3. PZ, sud je obvezao okrivljenika da naknadi trošak postupka u iznosu od 30,00 EURA jer ih je okrivljenik i prouzročio, a isti se odnosi na paušalni trošak suda i obređen je u skladu s trajanjem i složenošću samog prekršajnog postupka i sud je uvjerenja da će ih okrivljenik moći namiriti, to i bez opasnosti za svoje nužno uzdržavanje.

14. Za prekršaj iz ZSOPT kojim se tereti okrivljenika da radnika svojeg obrta RČ nije prijavio na staž osiguranja s povećanim trajanjem, sud je okrivljenika oslobodio optužbe. Naime, imajući u vidu da članak 26. stavak 2. ZSOPT kaže da se svojstvo osiguranika koji imaju pravo na staž osiguranja sa povećanim trajanjem, a ako im zdravstveno stanje uzrokuje trajne posljedice za život i rad, utvrđuje rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema odredbama općeg propisa o mirovinskom osiguranju i to na zahtjev osiguranika - osobe s invaliditetom, a koje rješenje kojim bi mu bilo priznato pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem RČ nije ishodio, a shodno tome niti predočio višoj inspektorici rada prilikom prijave, niti ga je ista zatekla u poslovnoj dokumentaciji obrta okrivljenika, a da bi okrivljenik propustio postupiti po istom i prijaviti svojega radnika na staž osiguranja s povećanim trajanjem, što je sama potvrdila, slijedom čega je, po stavu suda, valjalo okrivljenika za prekršaj iz članka 26., kažnjivog po članku 31. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 3. ZSOPT , temeljem članka 182. točka 3. PZ, osloboditi optužbe.

15. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu, 01. srpnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Štefanija Novoselec, v.r.

KČ, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.

Dostaviti:

1. Tužitelj: Državni inspektorat Područni ured Varaždin, Služba za nadzor radnih odnosa

2. Okrivljeni: EČ, [adresa]

3. Branitelj: Stela Tursan, odvjetnica iz Varaždina

4. Za spis, ovdje