Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-529/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužitelja VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po generalnom punomoćniku Andreju Šooš Maceljski, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o trošku sadržanom u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3843/2023-17 od 20. siječnja 2026., 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3843/2023-17 od 20. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.156,19 eura sa zakonskom zateznom kamatom kako je specificirano, dok je u točki II. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv odluke o trošku sadržane u točki II. izreke navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 2. veljače 2026. zbog pogrešne primijene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud usvoji njegovu žalbu i preinači pobijanu odluku na način da mu dosudi još iznos od 250,00 eura na ime parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) polazeći od vrijednosti predmeta spora uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak za rad njegovog punomoćnika i to za sastav tužbe, jednog obrazloženog podneska i pristupa na dva ročište, za svaku radnju po 200,00 eura ili ukupno 800,00 eura, uz uvećanje za iznos PDV-a od 200,00 eura i troškova vještačenja od 250,00 eura ili ukupno u iznosu od 1.250,00 eur.

5.1. Tužitelju nije priznat trošak u vidu nagrade za rad njegovog punomoćnika za sastav podneska od 5. listopada 2023. kojim se očitovao na odgovor na tužbu jer nije postupljeno sukladno članku 299.a ZPP-a, a niti je taj podnesak bio potreban u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a jer u njemu tužitelj iznosi opće poznate pravne stavove i pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

6. Kako tužitelj pobijanu odluku ne osporava zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, to je ovaj sud pobijanu odluku ispitao u odnosu na bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

7. Tužitelj osporava pravilnost primjene članka 299.a ZPP-a jer da je navedeni podnesak prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir prema stavku 5. navedenog članka jer je svrsishodan za rješenje spora i ne dovodi do odugovlačenja postupka. Ukazuje da prema Tbr. 8.1. Tarife ima pravo na punu nagradu za sastav četiri obrazložena podneska te da je taj podnesak bio potreban jer je u njemu predloženo provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja, te je predložen i zadatak koji bi se trebao dati vještaku.

7.1. Člankom 299.a ZPP-a propisano je da nakon što primi tužbu i odgovor na tužbu, a prije održavanja prvog ročišta, sud može pozvati stranke da se u roku koji odredi, ali ne duljem od 30 dana, pisano očituju na navode protivne stranke. Ako se koja od stranaka bez poziva suda iz stavka 1. ovoga članka želi dodatno pisano očitovati na navode protivne stranke, ona će prethodno od suda zatražiti odobrenje podnošenja tog očitovanja i rok u kojem se ono mora podnijeti. Sud će odobriti dodatno pisano očitovanje ako smatra da je ono potrebno i da ne dovodi do odugovlačenja postupka. O tome može zatražiti i pisano očitovanje protivne stranke. Odobrenje suda nije potrebno za pisana očitovanja stranaka na nalaz i mišljenje vještaka. Pisana očitovanja stranaka moraju biti dostavljena sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije ročišta na kojem se trebaju raspraviti. Sud neće uzeti u obzir pisana očitovanja stranaka koja nisu predviđena planom upravljanja postupkom ili nisu podnesena u skladu sa stavcima 2. i 3. ovoga članka. Iznimno od odredbe stavka 4. ovoga članka, na zahtjev stranke sud može uzeti u obzir pisana očitovanja iz stavka 4. ovoga članka ako to smatra svrsishodnim. Člankom 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

7.2. Iz spisa proizlazi da tužitelj nakon što je primio odgovor na njegovu tužbu nije postupio po članku 299.a. stavak 2. i 3. ZPP-a, već se svojim podneskom od 5. listopada 2023. očitovao na odgovor na tužbu tuženika, navodeći kako smatra da je taj podnesak svrsishodan te da mu ne treba odobrenje suda iz članka 299.a i jer se tim podneskom ne odugovlači postupak.

7.3. U navedenom podnesku tužitelj je iznio svoje tumačenje odredbi propisa koji bi se trebali primijeniti u sporu te je isto potkrijepio pozivom na važeću sudsku praksu i pravna shvaćanja iznesena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predložio je i knjigovodstveno vještačenje te iznio stav što bi trebalo biti predmetom vještačenja.

7.5. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako je tužitelj postupio protivno članku 299.a ZPP-a te kako navedeni podnesak nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a. Tužitelj u tom podnesku nije iznosio nove činjenice koje nije već iznio u tužbi, niti je predlagao izvođenje novih dokaza koje nije predložio u tužbi. Predmet spora je isplata na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 14. prosinca 2006. o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica bila vezana uz CHF s pozivom na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je donesena u kolektivnom sporu. U sporovima kakav je pokrenuo tužitelj postoji ustaljena sudska praksa sudova u Republici Hrvatskoj. Tumačenje materijalnog prava kao i određivanje zadatka vještaku je posao prvostupanjskog suda, a u ovoj vrsti spora ne postoje više sporna pitanja niti u pogledu primjene materijalnog prava, a niti u pogledu određivanja zadatka vještaku.

7.6. Zbog toga i po ocjeni ovog suda navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, a što se tiče primjene Tarife istu je moguće primijeniti samo ako prvostupanjski sud ocijeni da je određeni podnesak bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

7.7. Iz navedenih razloga odbijena je žalba tužitelja u odnosu na točku II. izreke te je u tom dijelu pobijana odluka potvrđena primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a.

Koprivnica, 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Vesna Rep