Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-823/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VG Čistoća d.o.o. za održavanje čistoće, OIB: 23915011506, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 45, Velika Gorica, protiv tuženika GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi plaćanja sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Povrv-53/2021-30 od 22. svibnja 2026., dana 1. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Povrv-53/2021-30 od 22. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika podnesen protiv rješenja o sudskoj pristojbi poslovni broj: Povrv-53/2021-24 od 16. ožujka 2026. koje se odnosi na plaćanje sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 13,27 EUR.

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud „poništi“ pobijano rješenje.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda tuženika, te po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da pobijanim rješenjem nije počinjena niti jedna bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

5. Utvrđeno je i da je protivno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, i to odredbu čl. 4. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23, dalje: ZSP-a) kojom je propisano da obveza plaćanja pristojbe, ako tim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju, te odredbu Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) kojom je propisano da se za prigovor protiv rješenja o ovrsi plaća sudska pristojba prema vrijednosti predmeta spora.

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tuženik u svojstvu ovršenika podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Malekovića iz [adresa], poslovni broj: Ovrv-515/2020 od 19. listopada 2020., te da je prvostupanjski sud donio rješenje poslovni broj: Povrv-53/2021-2 od 12. veljače 2021. kojim je navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha stavio izvan snage i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

- da je nakon provedenog postupka, presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv-53/2021-19 od 11. listopada 2023., održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Malekovića iz [adresa], poslovni broj: Ovrv-515/2020 od 19. listopada 2020., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 160,08 EUR s pripadajuć im zateznim kamatama, te je odlučeno o troškovima postupka

- da je navedena prvostupanjska presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž-117/2024-2 od 5. ožujka 2026.

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv-53/2021-24 od 16. ožujka 2026. naloženo tuženiku platiti sudsku pristojbu na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR.

7. Pravilno prvostupanjski sud ističe da je podnošenjem prigovora nastala obveza plaćanja sudske pristojbe, jer prigovor protiv rješenja o ovrsi predstavlja pravni lijek pa obveza plaćanja sudske pristojbe na isti nastaje u trenutku kada se preda, sukladno odredbi čl. 4. toč. 1. ZSP-a.

8. Kako tuženik kod podnošenja prigovora nije platio sudsku pristojbu, to ga je prvostupanjski sud pravilno obvezao na plaćanje iste u visini koju ne osporava, slijedom čega je pobijanim rješenjem pravilno i zakonito odbijen njegov prigovor kao neosnovan.

9. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da prvostupanjski sud nije ispoštovao rok iz odredbe čl. 29. st. 2. ZSP-a, odnosno da mu rješenje doneseno povodom prigovora nije otpremio u roku od tri dana, budući da iz podataka u spisu proizlazi da je pobijano rješenje doneseno 22. svibnja 2026., te otpremljeno tuženiku 25. svibnja 2026. Osim toga, valja navesti da i u situaciji da prvostupanjski sud ne bi ispoštovao navedeni rok, ta okolnost nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost donesenog rješenja, jer je rok za donošenje rješenja o prigovoru protiv rješenja o pristojbi, propisan čl. 29. st. 2. ZSP-a, instruktivan te se odluka mogla donijeti i otpremiti i po proteku tog roka.

10. Ostali žalbeni navodi tuženika ne odnose se na pobijano rješenje pa nisu od utjecaja na njegovu pravilnost i zakonitost.

11. Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Varaždin, 1. srpnja 2026.

Sudac

Snježana Šaško