Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-777/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Kukoč, odvjetnik iz Splita, Trg hrvatske bratske zajednice 3/II, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, u povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-583/2023- 23 od 16. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-583/2023-23 od 16. travnja 2026. u pobijanom dijelu iz točke IV. izreke

II. Točke I., II. i III. presude te rješenje doneseno u sklopu presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-583/2023-23 od 16. travnja 2026. nisu bili predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točci I. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208723198/07, zaključenog između tužitelja i tuženika 28. ožujka 2007., točkom II. izreke utvrđena je ništetnost odredbi istog ugovora koje se odnose na kamatnu stopu koja je promjenjiva na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, točkom III. naložena je tuženiku isplata iznosa od 5.161,30 EUR na ime preplate zbog ništetnosti valutne klauzule sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to navedeno u toj točci, dok je točkom IV. odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik po osnovi ništetnih odredbi o promjeni kamatne stope isplati iznos od 3.200,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Nepobijanim rješenjem u sklopu iste prvostupanjske odluke odbijen je u točci I. prigovor mjesne nenadležnosti, dok je u točci II. naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.527,54 EUR sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

2. Navedenu presudu u dijelu iz točke IV. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), smatrajući da je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda u pogledu nastupanja zastare za dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnost po osnovi promjenjive kamatne stope, uz prijedlog da drugostupanjski sud u tom dijelu prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike preplaćenih iznosa mjesečnih anuiteta temeljem ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF te za utvrđenje ništetnosti tih odredbi.

6. Ocjenu o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem utvrđenju:

- da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 28. ožujka 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj 3208723198/07 na iznos od 27.937,93 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora;

- da je dobivena namjena kredita bila za kupnju osobnog automobila;

- da je kredit u cijelosti otplaćen;

- da je ugovor o kreditu potrošački jer su dobivena kreditna sredstva korištena za osobne potrebe;

-da iz iskaza tužitelja proizlazi da prilikom podizanja kredita nije bio u mogućnosti pregovarati o uvjetima kredita niti su mu pružene informacije što znači valutna klauzula te temeljem kojih parametara će se mijenjati kamatna stopa, a ugovor je bio sačinjen na tipskom formularu;

- da tužitelju kao prosječnom potrošaču nisu obrazložene odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF, da prilikom ugovaranja primjenjive kamatne stope nisu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara, da se o spornim odredbama vezano za valutu i kamatu nije pojedinačno pregovaralo te da tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati na njihov sadržaj, pa navedene odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača;

- da se tužitelj pravilno pozvao na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., a kojima je utvrđeno da je ništetna odredba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, jer banke kao trgovci nisu informirale potrošače o rizicima koje nosi CHF iako su znale za te rizike, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja;

- da je u istom kolektivnom sporu utvrđeno da je tuženik kao jedna od banaka povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim intern im aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate;

- da je sud za gore navedena utvrđenja vezan sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a;

- da je za potraživanja s osnova ništetnosti valutne klauzule neosnovan prigovor zastare jer je pokretanjem pojedinačnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare, koja zastara počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle za valutu od 14. lipnja 2018., međutim prigovor zastare je osnovan glede zahtjeva za povratom onog novčanog iznosa preplaćenog temeljem odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je tužba podnesena nakon isteka roka od 5 godina od dana pravomoćnosti utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 7129/13. što je bilo 13. lipnja 2014.;

- da su slijedom svega iznesenog ništetne ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa (točke I. i II. izreke) no tuženik je dužan vratiti samo one iznose koje je primio samo na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli jer taj dio potraživanja nije u zastari, pa polazeći od utvrđenja da je visina tužbenog zahtjeva utvrđena vještačenjem, prvostupanjski sud prihvaća taj dio zahtjeva tužitelja te nalaže tuženiku isplatu iznosa iz točke III., dok odbija zahtjev tužitelja za iznos od 3.200,00 EUR (točka IV. izreke) jer je za navedeni dio, koji se odnosi na preplatu po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, nastupila zastara.

7. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti.

9. Nadalje, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio činjenično stanje te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika i pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio je osnovanim istaknuti prigovor zastare u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na preplatu po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

10. Naime, tu treba istaći da je riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO), pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO-a. Nadalje, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Pritom su zauzeto shvaćanje sudovi dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora.

11. U konkretnom slučaju, u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 15. veljače 2023., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tražbina tužitelja s osnova preplaćenih iznosa zbog promjenjive kamatne stope u zastari s obzirom da je od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe u pogledu promjenjive kamatne stope, koja je nastupila 13. lipnja 2014., pa do podnošenja tužbe u ovome predmetu protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud u tom dijelu odbio zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.200,00 EUR iz osnova promjenjive kamatne stope.

12. Slijedom svega iznesenog, a uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

13. Obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom to je i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

14. Točke I., II. i III. presude te rješenje doneseno u sklopu presude (odluka o mjesnoj nenadležnosti i troškovima postupka) nisu bili predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

U Varaždinu 1. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer