REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2340/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SWEET TRAVEL d.o.o., Dubrovnik, Gabra Rajčevića 4, OIB 24804378307, kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika IMPULS-LEASING d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 24/1, OIB 65918029671, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Arko, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3418/2023-8 od 27. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3418/2023-8 od 27. ožujka 2024.
II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 275,35 EUR.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanom presudom:
a) u točki I. njezine izreke odbio tužbene zahtjeve:
- za utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka odredba točka 22.4. tuženikovih Općih uvjeta financijskog leasinga s povećanom posljednjom ratom (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), koji uvjeti su sastavni dio Ugovora o financijskom leasingu broj 30969 od 6. ožujka 2018. (u daljnjem tekstu: Ugovor) sklopljenog između tužitelja kao primatelja leasinga i tuženika kao davatelja leasinga
- da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.492,06 eur te zatezne kamate na taj iznos koje teku od 20. siječnja 2021. do isplate.
b) u točki II. njezine izreke naložio tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 eur.
2. Prvostupanjski sud je tako odlučio utvrdivši:
- da je 6. ožujka 2018. između tužitelja kao primatelja leasinga i tuženika kao davatelja leasinga sklopljen Ugovor pri čemu da je objekt leasinga vozilo marke Setra S 515 HD (autobus), godina proizvodnje 2018., vrijednost vozila 343.750,00 eur, trajanje Ugovora 60 mjeseci, mjesečne rate u iznosu od 4.081,93 eur i posljednja rata u iznosu od 68.979,09 eur
- da je 27. srpnja 2020. tuženik raskinuo Ugovor zbog nepodmirenja više uzastopnih rata leasinga
- da je tuženik sačinio konačni obračun prema kojem je ostatak glavnice u trenutku raskida Ugovora iznosio 182.210,17 eur te utvrđena naknada štete za prijevremeni prestanak Ugovora u iznosu od 41.379,97 kn (kunska protuvrijednost 3% ostatka glavnice).
2.1. S obzirom na to da su ugovorene mjesečne leasing rate iznosile 4.081,93 eur te da je posljednja rata iznosila 68.979,09 eur prvostupanjski sud smatra da nema govora da bi naknada štete od 3% preostale glavnice u trenutku prestanka Ugovora odnosno iznosa od 5.492,07 eur bila nesrazmjerno utvrđena niti da bi navedena odredba tuženikovih Općih uvjeta bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja te prouzročila neravnopravnost na štetu jednog od suugovaratelja.
2.2. Prvostupanjski sud zaključuje da je neosnovano tužiteljevo pozivanje na ništetnost odnosno suprotnost točke 22.4. tuženikovih Općih uvjeta s odredbom članka 345. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima i odredbom članka 296. stavka 1. tog zakona.
2.3. Pritom naglašava da je tužitelj pravna osoba koja se obvezala na plaćanje objekta leasinga uz ugovoreno trajanje i unaprijed određene rate, da je bio dužan kao savjestan gospodarstvenik skrbiti se o poštivanju svoje ugovorne obveze te da je potpisivanjem Ugovora prihvatio tuženikove Opće uvjete koji su njegov sastavni dio i bio upoznat s posljedicama neplaćanja leasing rata odnosno mogućnošću naknade štete za slučaj prijevremenog prestanka Ugovora.
3. Tužitelj je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pri čemu posebno navodi odredbu članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, te pogrešne primjene materijalnog prava.
3.1. Ističe da je prijevremenom otplatom leasinga iskoristio svoje zakonsko pravo propisano odredbama članka 25. i 1024. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 345. stavka 3. tog Zakona.
3.2. Naglašava da tuženik, iako je u skladu s (ustavno)sudskom praksom na njemu teret dokazivanja, nije konkretizirao niti dokazao, između ostalog, u čemu se sastoji njegova šteta uslijed prijevremene otplate leasinga. Smatra da paušalni iznos od 3% od ostatka glavnice ne može odgovarati tuženikovoj stvarno pretrpljenoj šteti i troškovima te da naplata predmetne izlazne naknade predstavlja upravo naplatu kamata koje bi tuženik ostvario da je leasing otplaćen redovnim putem.
3.3. Navodi da nije sporno da je Ugovor raskinut radi nepravovremenog podmirenja rata, ali da prvostupanjski sud ne razlikuje naplatu neotplaćenih rata, opomena i zateznih kamata (koje su podmirene prodajom objekta leasinga) te naplaćene naknade za prijevremeni prestanak ugovornog odnosa. Ističe da predmetna naknada nije jedna od tražbina koje su specificirane u točki 25. tuženikovih Općih uvjeta. Predlaže preinačiti pobijanu presudu podredno je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.
4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava osnovanost žalbenih navoda. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 275,35 eur.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Predmet spora su tužbeni zahtjevi:
a) za utvrđenje da je ništetna točka 22.4. tuženikovih Općih uvjeta koja glasi: „U slučaju prijevremenog prestanka Ugovora iz bilo kojeg razloga, IL zbog nedostizanja ugovorenog trajanja Ugovora ima pravo na naknadu štete u visini od 3% (tri posto) u trenutku prestanka Ugovora još nedospjelog iznosa financiranja (ostatak glavnice)“ te
b) za isplatu iznosa od 5.492,06 eur te zateznih kamata na taj iznos.
8. Ne prihvaćaju se žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući da pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.
8.1. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je 27. srpnja 2020. tuženik raskinuo Ugovor zbog nepodmirenja više uzastopnih rata leasinga. Neosnovan je žalbeni navod kojim tužitelj ukazuje da je prijevremeno otplatio Ugovor (leasing) te s tim u vezi i žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno propustio primijeniti odredbe članka 25. i 1024. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; u daljnjem tekstu: ZOO). Naime, tužitelj ničim nije dokazao istinitost tvrdnje da je prijevremeno ispunio svoje ugovorne obveze prema tuženiku.
9. Nadalje, odredbama članka 296. ZOO-a propisano je:
(1) Ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.
(2) Prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana.
(3) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive.
9.1. Načelno, ugovori o leasingu općeprihvaćen su način financiranja trgovačkih društava koji im služi za nabavu pokretnih i nepokretnih dobara potrebnih za obavljanje njihove djelatnosti. S obzirom na to da se navedeni ugovori u pravilu sklapaju na način da primatelj leasinga prihvaća opće uvjete davatelja leasinga, koji su sadržani u tipskim ugovorima koje sastavlja davatelj leasinga ili se ugovor na njih poziva, nužno je da opći uvjeti budu u skladu s relevantnim pravnim propisima kako se njima (općim uvjetima davatelja leasinga) ne bi prouzrokovala neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih stranaka (Pž-2558/24-2 od 17. srpnja 2024.).
9.2. Međutim, prema prosudbi ovog suda, točka 22.4. tuženikovih Općih uvjeta (točka 7.a obrazloženja ove presude), sama po sebi, nije ništetna budući da nije protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a.
9.2.1. Naime, odredbom članka 59. Zakona o leasingu („Narodne novine“ broj 141/13) propisano je da davatelj leasinga, ako primatelj leasinga nije platio dvije uzastopne naknade, može raskinuti ugovor o leasingu i ima pravo na iznos dužne naknade i ostale tražbine iz ugovora o leasingu.
10. S druge strane postavlja se pitanje je li navedena odredba tuženikovih Općih uvjeta u okolnostima konkretnog slučaja, u smislu odredbe članka 296. stavka 1. ZOO-a, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročila očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača (tužitelja) ili ugrozila postizanje svrhe sklopljenog Ugovora.
10.1. Tužitelj u tom pogledu (jedino) u tužbi, u bitnom, navodi da tuženiku nije nastala nikakva šteta te da je tuženik iskoristio svoj položaj sastavljača Ugovora te uglavio spornu odredbu Općih uvjeta. Pritom tužitelj tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije iznio pravno relevantne tvrdnje niti predložio dokaze za utvrđenje činjenice da mu je u predmetnom obveznopravnom odnosu nastala šteta.
10.2. Iz spisa je razvidno da je tužitelj potpisao Ugovor (list 41. i 42. spisa) u kojem je, između ostalog, navedeno da su njegov sastavni dio tuženikovi Opći uvjeti (list 52.-58. spisa), da je tužitelj potpisom potvrdio da je pročitao i prihvatio sve uvjete Ugovora, uključujući i tuženikove Opće uvjete, te da je tužitelju uručen primjerak tih Općih uvjeta.
10.2.1. Pritom valja imati u vidu da je tužitelj pravna osoba čiji pravni položaj nije istovjetan pravnom položaju potrošača. U tom smislu naglašava se da se po redovnom tijeku stvari od trgovačkih društava koja obavljaju gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti, naspram potrošača, očekuje veći stupanj pozornosti prilikom sklapanja pravnih poslova. Naime, trgovci redovito sudjeluju u pravnom prometu u kojem svakodnevno obavljaju djelatnost(i) koje čine predmet njihovog poslovanja te stupaju u pravne odnose.
10.3. U tom kontekstu, uzimajući u obzir utvrđenja prvostupanjskog suda:
- da je vrijednost objekta leasinga prema Ugovoru bila 343.750,00 eur
- da su ugovorene mjesečne leasing rate iznosile 4.081,93 eur
- da je tuženik sačinio konačni obračun prema kojem je ostatak glavnice u trenutku raskida Ugovora iznosio 182.210,17 eur
- da je tužitelju utvrđena naknada štete za prijevremeni prestanak Ugovora u iznosu od 5.492,06 eur (3% od ostatka glavnice);
prihvaća se shvaćanje prvostupanjskog suda da navedena naknada štete nije nerazmjerno utvrđena niti da bi sporna odredba tuženikovih Općih uvjeta bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja te prouzročila neravnopravnost na tužiteljevu štetu.
10.3.1. U prilog tome se ističe da je neosporena tuženikova tvrdnja, koju je iznio u odgovoru na tužbu, da je pozitivnu razliku u iznosu od 60.041,28 kn ostvarenu prodajom objekta leasinga doznačio tužitelju.
11. Tuženikov odgovor na žalbu nije bio potreban, u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka neosnovan.
12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP -a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude dok je na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
