REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3700/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Radovana Raduke, predsjednika vijeća, Nevenke Baran, sutkinje izvjestiteljice i Lenke Ćorić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD RIJEKA, Korzo 16, OIB: 54382731928, kojeg zastupaju punomoćnice, odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danijela Kovačić i Jasenka Perković iz Rijeke, Ivana Dežmana 10/1, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-801/2022-15 od 2. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P -801/2022-15 od 2. listopada 2023. u točkama I., II. i III. izreke i u navedenom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se žalba tuženika izjavljena protiv točke IV. izreke presude Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-801/2022-15 od 2. listopada 2023.

III. O troškovima žalbenog postupka, odlučit će prvostupanjski sud u svojoj konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-801/2022-15 od 2. listopada 2023. pod točkom I. izreke utvrđuje se da je GRAD RIJEKA, suvlasnik nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a označene kao kč. br. [katastarska čestica] – KUĆA BR. 3 SA GOSPODARSKOM ZGRADOM NA PARTIZANSKOM TRGU površine 88 čhv upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u neodređenom omjeru. Pod točkom II. izreke sud je ovlastio tužitelja GRAD RIJEKA na temelju ove presude provesti uknjižbu prava suvlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao: k. č. br. [katastarska čestica] – KUĆA BR. 3 SA GOSPODARSKOM ZGRADOM NA PARTIZANSKOM TRGU površine 88 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] s imena Republike Hrvatske na ime i u korist Grada Rijeke, Korzo 16, OIB: 54382731928, u neodređenom omjeru. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.855,34 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana dok je pod točkom IV. izreke odbijen tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu od 125,53 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

2. Presudu je donio primjenom odredbe čl. 362. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst; dalje: ZV), čl. 127. st. 1. ZV-a, čl. 360. ZV-a, čl. 364. st. 6. ZV-a, čl. 338. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP). O troškovima postupka je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.; dalje: Tarifa) i Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP).

3. Protiv navedene presude u cijelosti žalbu je podnio tuženik, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je postavljeni tužbeni zahtjev nepodoban za raspravljanje i protivan činjenicama spora. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev da ga se utvrdi suvlasnikom cijele z.č. 96/3 k. o. [katastarska općina] u neodređenom omjeru. Pri tome se pozvao na čl. 36. st. 2. ZV-a prema kojem se, u sumnji koliki su suvlasnički dijelovi, smatra da su jednaki. No, tužbeni zahtjev tužitelja je postavljen protivno ovoj odredbi. Tužitelj zahtjeva da se utvrdi da je njegov suvlasnički udio neodređen što je protivno izričitoj zakonskoj odredbi prema kojoj se suvlasnički dijelovi u sumnji smatraju jednakima. Tužitelj je trebao tužbeni zahtjev postaviti na onoliki suvlasnički udio koliki smatra da ga pripada u odnosu na dijelove drugih suvlasnika. Nije jasno zahtijeva li tužitelj petitom upis suvlasništva na način da Republika Hrvatska ostane upisana kao suvlasnik, ili traži brisanje prava vlasništva Republike Hrvatske sa cijele nekretnine. Počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka budući da tužbeni zahtjev ne sadrži određen zahtjev u pogledu glavne stvari, a time je i izreka presude nerazumljiva i proturječi razlozima presude. Sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je prihvatio tvrdnje tužitelja da se ugovori o zakupu odnose na predmetne poslovne prostore te nije na logičan i prihvatljiv način obrazložio zbog čega je prihvatio dokazanom suvlasništvo prostora unatoč značajnom odstupanju u površini istog, čime je nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje. U slučaju davanja u zakup poslovnih prostora od strane nekadašnjih društveno-političkih zajednica te poduzeća za upravljanje stambenim zgradama bila je riječ o izvršavanju ovlasti temeljem tadašnjih propisa te to ne znači da su jedinice lokalne samouprave time stekle pravo vlasništva takvih poslovnih prostora (što je potvrdila u više navrata i sudska praksa u predmetima između istih stranaka (odluke Visoki trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-2270/2020-2 od 17. studenog 2021., Pž-6261/2017-4 od 22. listopada 2019., Pž-436/2021-2 od 5. listopada 2022.). Sud navodi da je tužitelj po svojim pravnim prednicima postao izvanknjižni nositelj prava upravljanja prije 1. siječnja 1966. unatoč činjenici da je GP Primorje zatražilo upis prava upravljanja 1971. godinu Z-2024/71) i brisanje organa upravljanja Općine Rijeka. Ističe kako je tužitelj imao gotovo 30 godina da uskladi zemljišnoknjižno stanje pukim donošenjem i provedbom novog rješenja ukoliko je GP Primorju uistinu prestalo pravo korištenja predmetnih nekretnina. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev, uz dosudu parničnog troška tuženiku ili da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe u iznosu od 622,14 eur.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tuženik nema pravni interes pobijati točku IV. izreke presude jer je njome odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,53 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pa je u tom dijelu tuženik uspio u sporu zbog čega je njegova žalba nedopuštena u smislu odredbe čl. 358. st. 3. ZPP -a. Žalitelj usvajanjem njegove žalbe protiv tog dijela prvostupanjske presude ne bi postigao povoljniju pravnu zaštitu od one koju mu je pružio prvostupanjski sud pa zato nema pravni interes žalbom pobijati taj dio prvostupanjske presude. Slijedom navedenog, tuženikova žalba kojom pobija točku IV. izreke prvostupanjske presude je odbačena kao nedopuštena primjenom odredbe čl. 380. t. 1. ZPP -a, te je riješeno kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

6. Žalba tuženika je osnovana.

7. Pobijani dio presude, u odnosu na koji je žalba dopuštena, ispitan je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Prvostupanjski sud je u postupku donošenja pobijane presude počinio više apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koje tuženik u žalbi osnovano ukazuju. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih ju nije moguće ispitati, jer ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni, nisu jasni.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva u neodređenom omjeru i određivanje brisanja prava vlasništva s tuženika uz istovremenu uknjižbu prava suvlasništva na ime i u korist tužitelja u neodređenom omjeru.

10. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je tužbeni zahtjev za pružanje pravne zaštite koju tužitelj traži nepodoban za odlučivanje jer je isti neodređen.

11. Tužitelj traži utvrđivanje njegovog stvarnog prava (suvlasništva) u neodređenom omjeru, što ne predstavlja dovoljno određen odnosno odrediv zahtjev za odlučivanje.

12. Predmet spora mora biti određen. Ako netko tvrdi da je suvlasnik nekretnine onda treba imati u vidu činjenicu da suvlasništvo nije samo kvalitativno pravo nego i kvantitativno pravo. Veličina udjela sastavni je element suvlasništva.

13. Presuda o istaknutom tužbenom zahtjevu je javna isprava na temelju koje bi zemljišno-knjižni odjel suda trebao izvršiti uknjižbu prava vlasništva (suvlasništva) u korist tužitelja na predmetnoj nekretnini. Stoga nekretnine u odluci suda na temelju kojih se može dopustiti uknjižba prava suvlasništva moraju sadržavati podatke propisane odredbama Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., 128/22., 155/23. i 127/24.; dalje: ZZK).

14. Temeljem čl. 36. st. 1. ZZK-a suvlasništvo se upisuje po udjelima koji se određuju s obzirom na cjelinu, a izražavaju se razlomkom.

15. Osim toga čl. 36. st. 1. ZV-a propisuje da ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. U sumnji koliki su suvlasnički dijelovi, smatra se da su jednaki (st. 2.).

16. Svaki od suvlasnika nekretnine vlasnik je onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, s tim da suvlasnički dijelovi nisu jednaki (iz činjeničnog opisa tužbe proizlazi da tužitelj i ne tvrdi da su oni jednaki). Ovo stoga jer je odredbom čl. 36. st. 1. ZV-a propisano da ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Ujedno je odredbama čl. 37. ZV-a uz ostalo propisano da se, kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova (st. 1.), da je idealni dio stvari neodvojiv od suvlasničkoga dijela koji ga određuje (st. 2.) te da je svaki suvlasnik vlasnik onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnoga dijela (st. 4.).

17. Tužitelj u ovom predmetu tvrdi da je suvlasnik neodređenog dijela nekretnine i želi upis u zemljišne knjige. Takav tužbeni zahtjev, bez navođenja suvlasničkog dijela ne može se smatrati dovoljno određenim jer zemljišno knjižni upis zahtjeva upis točno određenog suvlasničkog dijela.

18. Ovaj sud ukazuje kako predmet prava vlasništva može biti samo pokretna ili nepokretna stvar, kao tjelesni dijelovi prirode (čl. 2. st. 1. i 2. ZV -a), pri čemu su nekretnine definirane kao čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje (čl. 2. st. 3. ZV -a). Dakle, pravo vlasništva na nekretnini ne može postojati samo na komadu papira, u neodređenom opisu, bez ikakve veze sa veličinom suvlasničkog dijela nekretnine.

19. Slijedom navedenog, ovaj tužbeni zahtjev kako je bio postavljen nije bio podoban za odlučivanje.

20. S obzirom na to da tužbeni zahtjev nije sadržavao podatke o veličini suvlasničkog dijela nekretnine (računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva), sud je bio dužan pozvati tužitelja da isti uredi u smislu čl. 109. ZPP -a, uz upozorenje iz čl. 109. st. 4. ZPP-a, ali je to propustio učiniti zbog čega je nepravilno primijenio odredbe ZV-a i ZZK-a te odredbu čl. 109. ZPP-a, na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik.

21. Odredbom čl. 362 st. 1. ZV-a propisano je da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Odredbom st. 3. istog čl. propisano je da se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnijeva vlasništva iz st. 1. i 2. tog članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

22. Prema ustaljenoj sudskoj praksi ovoga suda ugovori o zakupu nisu dostatni za zaključak suda da je tužitelj izvanknjižni nositelj prava korištenja sporne nekretnine, uzimajući u obzir nespornu činjenicu da tužitelj ne raspolaže ispravom temeljem koje mu je predmetna nekretnina dodijeljena na korištenje. Ugovori nisu dokaz o tome da je na pravnog prednika tužitelja preneseno pravo korištenja (i/ili raspolaganja), pa su žalbeni navodi koji se odnose na ugovore o zakupu osnovani.

23. Iz obrazloženja presude proizlazi da je sud utvrdio da je zbog neizvršenja ovlasti upisanom ovlašteniku GP „Primorje“ to ovlaštenje prestalo te da se tužitelj ima smatrati pravnim slijednikom upisanog nositelja prava upravljanja Narodnog odbora Općine Starigrad-Rijeka (prema upisu od Z-2679/56) prije prijenosa na GP „Primorje“ te da je faktično vršenje tog ovlaštenja tužitelj dokazao dostavom ugovora na stranicama spisa 33 do 57 i 58 do 75. Iz obrazloženja presude nije jasno o kakvim se ugovorima radi niti koji je sadržaj navedenih ugovora, što presudu čini nerazumljivom i dovodi do toga da je ovaj sud nije u mogućnosti ispitati i predstavlja daljnju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

24. Nadalje sud zaključuje kako je neutemeljen prigovor tuženika koji se odnosi na utvrđenje suvlasništva u neodređenom dijelu uz obrazloženje kako za predmetnu zgradu nije sačinjen etažni elaborat odnosno plan posebnih dijelova nekretnine.

25. Ovaj sud ukazuje prvostupanjskom sudu kako činjenica da ne postoji etažni elaborat ne mora nužno sprječavati određivanje suvlasničkog omjera. Suvlasnički omjer može postojati i prije etažiranja. Etažiranje samo povezuje određeni suvlasnički dio s određenim posebnim dijelom zgrade (stanom, poslovnim prostorom, …). Zbog navedenog iz sadržaja tužbe treba biti sasvim jasno u kojem dijelu tužitelj traži utvrđenje njegovog suvlasništva, odnosno koji dio prava vlasništva mu pripada, računski određen razmjerno u odnosu na cijelo pravo vlasništva.

26. Nejasan je i zaključak prvostupanjskog suda koji se odnosi na razliku kvadrature poslovnog prostora na adresi [adresa] (koja se navodi od 70 m2 do 74 m2) i na adresi [adresa] (koja varira od oznake 64 m2 do 135 m2). Prvostupanjski sud je odstupanje od kvadrature pripisao različitim metodama iskazivanja površina kroz duži vremenski period koje su bile podložne promjenama u pristupu i metodologiji.

27. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje na činjenicu da se različite metode mogu odnositi na pribrajanje površine zidova i slično, ali različitim metodama ne može doći do dvostruko veće površine nekretnine.

28. Zbog svega navedenog prvostupanjska je presuda ukinuta primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a i predmet vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskome sudu te je odlučeno kao pod točkom I. ovoga rješenja.

29. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će primjenom odredbe čl. 109. st. 1. u vezi s čl. 106. st. 1. ZPP-a pozvati tužitelja da uredi tužbeni zahtjev na način da bi tužba sadržavala sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti i donijeti odgovarajuću odluku o knjižnim pravima glede predmetnih nekretnina. Potom će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o predmetnom tužbenom zahtjevu vodeći pri tome računa o povredama na koje je ukazao ovaj drugostupanjski sud. Presudu će obrazložiti jasnim i argumentiranim razlozima u skladu s čl. 338. st. 4. ZPP-a. Prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka voditi će brigu o činjenici da stranci koja uspije u sporu zakonske zatezne kamate na parnični trošak pripadaju po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose jer to potraživanje ne proizlazi iz trgovačkog ugovora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-114/2025 od 4. lipnja 2024.).

30. O troškovima u povodu pravnog lijeka, na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, sud će odlučiti u konačnoj odluci, primjenom odredbe čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Radovan Raduka