REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-196/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja PROGAMES d.o.o. za usluge, OIB 49147115588, Varaždin, Ulica Zrinskih i Frankopana 4, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Brlečić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri j.t.d. iz Varaždina, Optujska 25/I, protiv tuženika DALY-PEREŽA d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, OIB 18609986309, Varaždin, Ulica Katarine Patačić 12, kojeg zastupa punomoćnica Nela Pilipović Ramušćak, odvjetnica iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj P-44/2023-12 od 30. srpnja 2024., 1. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj P-44/2023-12 od 30. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik plati 14.000,00 kuna odnosno 1.858,12 eura s pripadajućim kamatama te je odlučeno o naknadi troškova postupka.
2. Protiv navedene presude je tužitelj izjavio žalbu zbog bitne povrede postupka, pogrešno i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe da je temeljem ugovora stranaka tuženik trebao staviti aparat tužitelja u prostor, a tuženik je to povrijedio jer je u prosincu 2022. godine bez suglasnosti tužitelja maknuo tužiteljeve aparate iz ugostiteljskog objekta te je umjesto tih aparata postavio aparate u vlasništvu druge pravne osobe. Ističe da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio odlučne činjenice pa predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 0/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.
6. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a.
7. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznose neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
8. Sud prvog stupnja pravilno i zakonito je ocijenio činjenice i primijenio relevantne pravne norme. U ovoj pravnoj stvari nije sporna činjenica da su iste 1. prosinca 2021. sklopile Ugovor o poslovnoj suradnji broj 31. kojim je tužitelj predao tuženiku na besplatno korištenje uređaj „Jukebox“ i televizor od 127 cm na određeno vrijeme, u trajanju od dvije godine, da se tuženik obvezao predmetne uređaje smjestiti u svom poslovnom prostoru u ugostiteljskom objektu Caffe bara „Narca“ na adresi [adresa], a nije bila sporna ni činjenica da je tim ugovorom ugovorena cijena jedne igre, odnosno, pjesme od 2,00 kune i da se ta cijena ne može mijenjati, a da promet od tih uređaja isključivo pripada tužitelju, kao davatelju tih uređaja. Isto tako, između stranaka nije bilo sporno da je taj ugovor sklopljen na vremensko razdoblje u trajanju od dvije godine i da se istim tuženik obvezao da ne može bez suglasnosti tužitelja prije isteka tog ugovora navedene uređaje premještati ili maknuti iz svog ugostiteljskog objekta, jer će u suprotnome biti obvezan platiti tužitelju odštetu u iznosu od 7.000,00 kuna, a koju će odštetu isti biti dužan platiti i ako tuženik bez suglasnosti tužitelja u svoj ugostiteljski objekt stavi uređaje za zabavu bilo koje druge pravne ili fizičke osobe.
9. Iz spisa i pobijane odluke proizlazi da je sporna činjenica da li je tuženik bez suglasnosti tužitelja prije isteka valjanosti navedenog ugovora premjestio, odnosno, maknuo spomenute uređaje iz svog ugostiteljskog objekta, odnosno, da li je bez suglasnosti tužitelja tuženik u predmetni ugostiteljski objekt stavio uređaje za zabavu neke druge osobe. U pogledu činjenice da li je tuženik bez suglasnosti tužitelja maknuo sporne uređaje je predložen dokaz saslušanjem stranaka, a iz suglasnog dijela se moglo zaključiti da u 2022. godini nije bilo nesporazuma između stranaka ali uvođenjem eura kao službene valute stranke nisu usuglasile cijenu za jednu pjesmu sukladno novoj valuti. U ostalom dijelu su iskazi bili kontradiktorni odnosno tužitelj je istaknuo da je tuženik maknuo predmetne aparate , a tuženik je iskazivao suprotno. S obzirom da nije sporno kako nisu postigle sporazum o novom iznosu naplate za pjesmu te da postoje kontradiktorni iskazi tko je maknuo predmetne uređaje, pravilno je sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja donio pobijanu odluku.
10. Odredbom čl. 221.b st. 1. ZPP-a je propisano da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Naime, prema čl. 219. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva ili navoda. Prema čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
11. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava: idem est non esse aut non probari (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).
12. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio u ovoj pravnoj stvari. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
13. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a i s tim da žalitelj nije posebno naveo da osporava, i u kojem dijelu, odluku o trošku.
14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda i rješenje pobijaju, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Sudac
dr. sc. Jelena Čuveljak
