Republika Hrvatska
Županijski sud u
Splitu
Split, Gundulićeva
29a
Poslovni broj Gž-451/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja ĐŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Gregović u Rijeci, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Općinskoga suda u Rijeci poslovni broj P-650/2021-24 od 29. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskoga suda u Rijeci poslovni broj P-650/2021-24 od 29. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I. do IV. izrijeke presude.
II. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskoga suda u Rijeci poslovni broj P-650/2021-24 od 29. prosinca 2022.
III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenoga postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu br. 9012508157 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao banke kojom je glavnica kredita vezana uz valutu CHF.
II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu br. 9012508157 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao banke kojom se tužitelj obvezuje platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika kao i dio odredbe čl. 6. kojom tužitelj, u slučaju promjene kamatne stope iz čl. 4., pristaje da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 28.761,69 kn/3.817,32 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja, sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB do 31.7.2015. iznosi 12% godišnje, a počevši od 1.8.2015. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
- na iznos od 13,70 kn/1,82 EUR, počam od 20.08.2007. pa do isplate,
- na iznos od 7,57 kn/1,00 EUR, počam od 20.09.2007. pa do isplate,
- na iznos od 18,42 kn/2,44 EUR, počam od 20.11.2007. pa do isplate,
- na iznos od 38,46 kn/5,10 EUR, počam od 20.01.2008. pa do isplate,
- na iznos od 26,52 kn/3,52 EUR, počam od 20.02.2008. pa do isplate,
- na iznos od 69,46 kn/9,22 EUR, počam od 20.03.2008. pa do isplate,
- na iznos od 36,67 kn/4,87 EUR, počam od 20.04.2008. pa do isplate,
- na iznos od 6,25 kn/0,83 EUR, počam od 20.05.2008. pa do isplate,
- na iznos od 1,74 kn/0,23 EUR, počam od 20.06.2008. pa do isplate,
- na iznos od 9,58 kn/1,27 EUR, počam od 20.07.2008. pa do isplate,
- na iznos od 9,15 kn/1,21 EUR, počam od 20.08.2008. pa do isplate,
- na iznos od 19,42 kn/2,58 EUR, počam od 20.09.2008. pa do isplate,
- na iznos od 88,15 kn/11,70 EUR, počam od 20.10. 2008. pa do isplate,
- na iznos od 96,48 kn/12,81 EUR, počam od 20.11.2008. pa do isplate,
- na iznos od 38,38 kn/5,09 EUR, počam od 20.12.2008. pa do isplate,
- na iznos od 175,67 kn/23,32 EUR, počam od 20.01.2009. pa do isplate,
- na iznos od 193,41 kn/25,67 EUR, počam od 20.02.2009. pa do isplate,
- na iznos od 135,00 kn/17,92 EUR, počam od 20.03. 2009. pa do isplate,
- na iznos od 147,35 kn/19,56 EUR, počam od 20.04.2009. pa do isplate,
- na iznos od 140,55 kn/18,65 EUR, počam od 20.05.2009. pa do isplate,
- na iznos od 138,19 kn/18,34 EUR, počam od 20.06.2009. pa do isplate,
- na iznos od 131,48 kn/17,45 EUR, počam od 20.07.2009. pa do isplate,
- na iznos od 123,97 kn/16,45 EUR, počam od 20.08.2009. pa do isplate,
- na iznos od 126,25 kn/16,76 EUR, počam od 20.09.2009. pa do isplate,
- na iznos od 111,65 kn/14,82 EUR, počam od 20.10.2009. pa do isplate,
- na iznos od 134,52 kn/17,85 EUR, počam od 20.11.2009. pa do isplate,
- na iznos od 127,57 kn/16,93 EUR, počam od 20.12.2009. pa do isplate,
- na iznos od 168,88 kn/22,41 EUR, počam od 20.01.2010. pa do isplate,
- na iznos od 179,62 kn/23,84 EUR, počam od 20.02.2010. pa do isplate,
- na iznos od 188,24 kn/24,98 EUR, počam od 20.03. 2010. pa do isplate,
- na iznos od 209,42 kn/27,79 EUR, počam od 20.04.2010. pa do isplate,
- na iznos od 244,32 kn/32,43 EUR, počam od 20.05.2010. pa do isplate,
- na iznos od 247,02 kn/32,79 EUR, počam od 20.06.2010. pa do isplate,
- na iznos od 302,02 kn/40,08 EUR, počam od 20.07.2010. pa do isplate,
- na iznos od 316,14 kn/41,96 EUR, počam od 20.08.2010. pa do isplate,
- na iznos od 364,21 kn/48,34 EUR, počam od 20.09.2010. pa do isplate,
- na iznos od 354,09 kn/47,00 EUR, počam od 20.10.2010. pa do isplate,
- na iznos od 334,13 kn/44,35 EUR, počam od 20.11.2010. pa do isplate,
- na iznos od 434,07 kn/57,61 EUR, počam od 20.12.2010. pa do isplate,
- na iznos od 438,76 kn/58,23 EUR, počam od 20.01.2011. pa do isplate,
- na iznos od 407,05 kn/54,02 EUR, počam od 20.02.2011. pa do isplate,
- na iznos od 450,90 kn/59,84 EUR, počam od 20.03. 2011. pa do isplate,
- na iznos od 429,30 kn/56,98 EUR, počam od 20.04.2011. pa do isplate,
- na iznos od 485,08 kn/64,38 EUR, počam od 20.05.2011. pa do isplate,
- na iznos od 555,17 kn/73,68 EUR, počam od 20.06.2011. pa do isplate,
- na iznos od 676,45 kn/89,78 EUR, počam od 20.07.2011. pa do isplate,
- na iznos od 692,78 kn/91,95 EUR, počam od 20.08.2011. pa do isplate,
- na iznos od 588,78 kn/78,14 EUR, počam od 20.09.2011. pa do isplate,
- na iznos od 530,69 kn/70,43 EUR, počam od 20.10.2011. pa do isplate,
- na iznos od 529,79 kn/70,32 EUR, počam od 20.11.2011. pa do isplate,
- na iznos od 558,62 kn/74,14 EUR, počam od 20.12.2011. pa do isplate,
- na iznos od 595,82 kn/79,08 EUR, počam od 20.01.2012. pa do isplate,
- na iznos od 605,78 kn/80,40 EUR, počam od 20.02.2012. pa do isplate,
- na iznos od 594,69 kn/78,93 EUR, počam od 20.03.2012. pa do isplate,
- na iznos od 595,70 kn/79,06 EUR, počam od 20.04.2012. pa do isplate,
- na iznos od 608,93 kn/80,82 EUR, počam od 20.05.2012. pa do isplate,
- na iznos od 612,60 kn/81,31 EUR, počam od 20.06.2012. pa do isplate,
- na iznos od 592,23 kn/78,60 EUR, počam od 20.07.2012. pa do isplate,
- na iznos od 585,10 kn/77,66 EUR, počam od 20.08.2012. pa do isplate,
- na iznos od 549,24 kn/72,90 EUR, počam od 20.09.2012. pa do isplate,
- na iznos od 586,99 kn/77,91 EUR, počam od 20.10.2012. pa do isplate,
- na iznos od 603,58 kn/80,11 EUR, počam od 20.11.2012. pa do isplate,
- na iznos od 589,78 kn/78,28 EUR, počam od 20.12.2012. pa do isplate,
- na iznos od 544,65 kn/72,29 EUR, počam od 20.01.2013. pa do isplate,
- na iznos od 572,75 kn/76,02 EUR, počam od 20.02.2013. pa do isplate,
- na iznos od 583,90 kn/77,50 EUR, počam od 20.03.2013. pa do isplate,
- na iznos od 604,36 kn/80,21 EUR, počam od 20.04.2013. pa do isplate,
- na iznos od 531,34 kn/70,52 EUR, počam od 20.05.2013. pa do isplate,
- na iznos od 538,08 kn/71,42 EUR, počam od 20.06.2013. pa do isplate,
- na iznos od 546,05 kn/72,47 EUR, počam od 20.07.2013. pa do isplate,
- na iznos od 550,13 kn/73,01 EUR, počam od 20.08.2013. pa do isplate,
- na iznos od 572,81 kn/76,02 EUR, počam od 20.09.2013. pa do isplate,
- na iznos od 573,62 kn/76,13 EUR, počam od 20.10.2013. pa do isplate,
- na iznos od 581,45 kn/77,13 EUR, počam od 20.11.2013. pa do isplate,
- na iznos od 601,76 kn/79,87 EUR, počam od 20.12.2013. pa do isplate,
- na iznos od 578,53 kn/76,78 EUR, počam od 20.01.2014. pa do isplate,
- na iznos od 604,20 kn/80,19 EUR, počam od 20.02.2014. pa do isplate,
- na iznos od 613,87 kn/81,47 EUR, počam od 20.03.2014. pa do isplate,
- na iznos od 603,80 kn/80,14 EUR, počam od 20.04.2014. pa do isplate,
- na iznos od 588,96 kn/78,17 EUR, počam od 20.05.2014. pa do isplate,
sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 15.104,75 kn (2004,74 EUR) s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 9.450,18 kn/1.254,26 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja, sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB do 31.7.2015. iznosi 12% godišnje, a počevši od 1.8.2015. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
- na iznos od 78,98 kn/10,48 EUR, počam od 20.08.2007. pa do isplate,
- na iznos od 78,02 kn/10,36 EUR, počam od 20.09.2007. pa do isplate,
- na iznos od 76,65 kn/10,17 EUR, počam od 20.10. 2007. pa do isplate,
- na iznos od 77,36 kn/10,27 EUR, počam od 20.11.2007. pa do isplate,
- na iznos od 74,95 kn/9,95 EUR, počam od 20.12.2007. pa do isplate,
- na iznos od 77,09 kn/10,23 EUR, počam od 20.01.2008. pa do isplate,
- na iznos od 176,86 kn/23,47 EUR, počam od 20.02.2008. pa do isplate,
- na iznos od 180,39 kn/23,94 EUR, počam od 20.03.2008. pa do isplate,
- na iznos od 174,98 kn/23,22 EUR, počam od 20.04.2008. pa do isplate,
- na iznos od 169,92 kn/22,55 EUR, počam od 20.05.2008. pa do isplate,
- na iznos od 167,84 kn/22,28 EUR, počam od 20.06.2008. pa do isplate,
- na iznos od 167,18 kn/22,19 EUR, počam od 20.07.2008. pa do isplate,
- na iznos od 165,53 kn/21,97 EUR, počam od 20.08.2008. pa do isplate,
- na iznos od 165,11 kn/21,91 EUR, počam od 20.09.2008. pa do isplate,
- na iznos od 171,04 kn/22,70 EUR, počam od 20.10. 2008. pa do isplate,
- na iznos od 170,27 kn/22,60 EUR, počam od 20.11.2008. pa do isplate,
- na iznos od 162,23 kn/21,53 EUR, počam od 20.12.2008. pa do isplate,
- na iznos od 175,20 kn/23,25 EUR, počam od 20.01.2009. pa do isplate,
- na iznos od 175,25 kn/23,26 EUR, počam od 20.02.2009. pa do isplate,
- na iznos od 167,17 kn/22,19 EUR, počam od 20.03. 2009. pa do isplate,
- na iznos od 166,56 kn/22,11 EUR, počam od 20.04.2009. pa do isplate,
- na iznos od 163,97 kn/21,76 EUR, počam od 20.05.2009. pa do isplate,
- na iznos od 161,78 kn/21,47 EUR, počam od 20.06.2009. pa do isplate,
- na iznos od 159,17 kn/21,13 EUR, počam od 20.07.2009. pa do isplate,
- na iznos od 156,45 kn/20,76 EUR, počam od 20.08.2009. pa do isplate,
- na iznos od 154,71 kn/20,53 EUR, počam od 20.09.2009. pa do isplate,
- na iznos od 151,33 kn/20,08 EUR, počam od 20.10.2009. pa do isplate,
- na iznos od 151,45 kn/20,10 EUR, počam od 20.11.2009. pa do isplate,
- na iznos od 148,81 kn/19,75 EUR, počam od 20.12.2009. pa do isplate,
- na iznos od 150,51 kn/19,98 EUR, počam od 20.01.2010. pa do isplate,
- na iznos od 149,41 kn/19,83 EUR, počam od 20.02.2010. pa do isplate,
- na iznos od 147,95 kn/19,64 EUR, počam od 20.03. 2010. pa do isplate,
- na iznos od 147,62 kn/19,59 EUR, počam od 20.04.2010. pa do isplate,
- na iznos od 148,43 kn/19,70 EUR, počam od 20.05.2010. pa do isplate,
- na iznos od 146,29 kn/19,42 EUR, počam od 20.06.2010. pa do isplate,
- na iznos od 148,59 kn/19,72 EUR, počam od 20.07.2010. pa do isplate,
- na iznos od 147,30 kn/19,55 EUR, počam od 20.08.2010. pa do isplate,
- na iznos od 148,69 kn/19,73 EUR, počam od 20.09.2010. pa do isplate,
- na iznos od 145,28 kn/19,28 EUR, počam od 20.10.2010. pa do isplate,
- na iznos od 141,07 kn/18,72 EUR, počam od 20.11.2010. pa do isplate,
- na iznos od 146,11 kn/19,39 EUR, počam od 20.12.2010. pa do isplate,
- na iznos od 143,65 kn/19,07 EUR, počam od 20.01.2011. pa do isplate,
- na iznos od 138,47 kn/18,38 EUR, počam od 20.02.2011. pa do isplate,
- na iznos od 138,83 kn/18,43 EUR, počam od 20.03. 2011. pa do isplate,
- na iznos od 134,45 kn/17,84 EUR, počam od 20.04.2011. pa do isplate,
- na iznos od 135,41 kn/17,97 EUR, počam od 20.05.2011. pa do isplate,
- na iznos od 137,11 kn/18,20 EUR, počam od 20.06.2011. pa do isplate,
- na iznos od 141,99 kn/18,85 EUR, počam od 20.07.2011. pa do isplate,
- na iznos od 139,61 kn/18,53 EUR, počam od 20.08.2011. pa do isplate,
- na iznos od 129,58 kn/17,20 EUR, počam od 20.09.2011. pa do isplate,
- na iznos od 122,64 kn/16,28 EUR, počam od 20.10.2011. pa do isplate,
- na iznos od 119,39 kn/15,85 EUR, počam od 20.11.2011. pa do isplate,
- na iznos od 117,81 kn/15,64 EUR, počam od 20.12.2011. pa do isplate,
- na iznos od 116,49 kn/15,46 EUR, počam od 20.01.2012. pa do isplate,
- na iznos od 113,54 kn/15,07 EUR, počam od 20.02.2012. pa do isplate,
- na iznos od 109,38 kn/14,52 EUR, počam od 20.03.2012. pa do isplate,
- na iznos od 105,94 kn/14,06 EUR, počam od 20.04.2012. pa do isplate,
- na iznos od 102,99 kn/16,67 EUR, počam od 20.05.2012. pa do isplate,
- na iznos od 99,52 kn/13,21 EUR, počam od 20.06.2012. pa do isplate,
- na iznos od 94,87 kn/12,59 EUR, počam od 20.07.2012. pa do isplate,
- na iznos od 90,88 kn/12,06 EUR, počam od 20.08.2012. pa do isplate,
- na iznos od 85,63 kn/11,37 EUR, počam od 20.09.2012. pa do isplate,
- na iznos od 83,51 kn/11,08 EUR, počam od 20.10.2012. pa do isplate,
- na iznos od 80,31 kn/10,66 EUR, počam od 20.11.2012. pa do isplate,
- na iznos od 75,98 kn/10,08 EUR, počam od 20.12.2012. pa do isplate,
- na iznos od 70,48 kn/9,35 EUR, počam od 20.01.2013. pa do isplate,
- na iznos od 67,64 kn/8,98 EUR, počam od 20.02.2013. pa do isplate,
- na iznos od 64,05 kn/8,50 EUR, počam od 20.03.2013. pa do isplate,
- na iznos od 60,68 kn/8,05 EUR, počam od 20.04.2013. pa do isplate,
- na iznos od 54,61 kn/7,25 EUR, počam od 20.05.2013. pa do isplate,
- na iznos od 50,79 kn/6,74 EUR, počam od 20.06.2013. pa do isplate,
- na iznos od 46,98 kn/6,24 EUR, počam od 20.07.2013. pa do isplate,
- na iznos od 42,99 kn/5,71 EUR, počam od 20.08.2013. pa do isplate,
- na iznos od 39,28 kn/5,21 EUR, počam od 20.09.2013. pa do isplate,
- na iznos od 35,16 kn/4,67 EUR, počam od 20.10.2013. pa do isplate,
- na iznos od 31,02 kn/4,12 EUR, počam od 20.11.2013. pa do isplate,
- na iznos od 26,96 kn/3,58 EUR, počam od 20.12.2013. pa do isplate,
- na iznos od 22,38 kn/2,97 EUR, počam od 20.01.2014. pa do isplate,
- na iznos od 18,16 kn/2,41 EUR, počam od 20.02.2014. pa do isplate,
- na iznos od 13,78 kn/1,83 EUR, počam od 20.03.2014. pa do isplate,
- na iznos od 9,20 kn/1,22 EUR, počam od 20.04.2014. pa do isplate,
- na iznos od 4,54 kn/0,60 EUR, počam od 20.05.2014. pa do isplate,
sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
2.Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:
“Dopušta se preinaka tužbe izvršena u podnesku od 16. studenog 2022.“
3.Protiv navedene prvostupanjske presude i rješenja žali se tuženik, pobijajući rješenje u cijelosti, a pobijajući presudu u dijelu pod točkama I. do IV. izrijeke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neutemeljen, a podredno predlažući ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4.Na žalbu nije odgovoreno.
5.Žalba nije utemeljena.
6.Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka je deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim dijela odredaba Ugovora o kreditu br. 9012508157, sklopljenoga između tužitelja kao korisnika kredita i tužene banke kojom je glavnica kredita vezana uz valutu CHF i kojim je ugovorena kamata po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika te kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu temeljem stjecanja bez osnove zbog izvršenih tužiteljevih isplata temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak (dok se u preostalom dijelu zahtjeva na isplatu temeljem ugovorene kamatne stope koja je promjenljiva jednostranom odlukom tuženika odluka ne pobija).
7.Među strankama nije sporno kako su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, dana 16. svibnja 2007. zaključili ugovor o kreditu broj 9012508157 u iznosu od 21.630,15 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita, kao i da je obvezu iz ugovora tužitelj 2012. godine ispunio i kako je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa skladno ugovorenim odredbama tuženik izvijestio tužitelja o promjeni prvotno ugovorene kamatne stope, koje povišenje kamatne stope je pratilo i obvezu tužitelja spram tuženika. Sporno je pitanje jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke nepoštene pa samim time i ništetne te je li zbog navedenog na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove.
8.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:
-kako je tužitelj u tužbi naveo da su stranke zaključile 16. svibnja 2007. Ugovor o kreditu broj 9012508157 na iznos od 21.630,15 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tečajne liste poslovne banke na dan korištenja kredita s rokom otplate od 84 mjeseci, kako je u ugovoru tuženik uglavio odredbe kojima se povrat obveza iz kredita vezuje uz valutu CHF u kojima je navedeno da se mjesečni anuiteti plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća, da je prilikom sklapanja ugovora bila određena promjenljiva kamatna stopa sukladno odluci banke, o čemu isti nije posebno pregovarao s bankom te nije bio upoznat o povećanom riziku promjene vrijednosti valute CHF u odnosu na kune kako bi uopće mogao donijeti valjanu odluku o sklapanju ugovora o kreditu, takve odredbe ugovora kako mu kao potrošaču nisu mogle biti razumljive, pri čemu je ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate, načina obračuna i naplate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dovodi da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a niti provjeriti pravilnost promjene jer nema nikakvih egzaktnih kriterija,
-kako tužitelj navodi i da je u cijelosti podmirio ugovornu obvezu prema tuženiku te je ugovor prestao prijevremenom otplatom 2012. godine, kako je predmetni kredit preplaćen po pojedinim anuitetima i prilikom konačne otplate i to za iznos od ukupno 26.800,00 kn (valutna klauzula), odnosno 26.800,00 kn (promjenljiva kamatna stopa),
-kako je tuženik osporio tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnove i visine, ističući prigovor zastare potraživanja i navodeći da je tužba „pogrešno koncipirana kao da je ugovor i dalje na snazi“, iako je isti prestao postojati isplatom kredita, ne sporeći zaključenje ugovora o kreditu između stranaka, kao i status potrošača tužitelja, no i kako je predmetni pravni posao odraz slobodne volje ugovornih strana te je tužitelj svjesno i slobodno raspolagao svojim pravima i preuzeo obveze, kako su se stranke suglasile i svjesno ugovorile ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti CHF-a s promjenljivom kamatnom stopom, zbog čega je odstupanje od preuzetih obveza potrebno cijeniti kao odstupanje od načela pacta sunt servanda,
-kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke dipl. oec Tomislava Prpića proizlazi da je u razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom kako je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan zaključenja ugovora, kao i isplatni tečaj kredita, tužitelj preplatio po anuitetima iznos od ukupno 9.450,18 kn, razliku takve pretplate valja utvrđivati kao razliku između valjano ugovorene kamatne stope i kasnijih nevaljanih jednostranih povećanja, odnosno razliku između početnog anuiteta,
-kako iz nalaza i mišljenja navedenoga vještaka financijske struke proizlazi i da je u razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF-a nije mijenjao od trenutka zaključenja ugovora, tužitelj na ime tečajnih razlika preplatio iznos od 28.761,79 kn.
-kako je, prema stavu suda, navedena preplata posljedica primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF valuti, a tuženik u obvezi isplatiti tužitelju navedeni novčani iznos s pripadajućim sporednim davanjima na svaki pojedinačni iznos koji je tužitelj preplatio unutar ukupnog iznosa.
9.Polazeći od navedenih utvrđenja, prihvaćajući kao vjerodostojan nalaz i mišljenje sudskog vještaka, prvostupanjski sud je zaključio kako je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos u kunskoj protuvrijednosti od 21.630,15 CHF-a, a tužitelj je predmetnom tužbom utužio iznose temeljem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Kako se u pojedinačnim postupcima tužitelji mogu pozivati na utvrđenja sudova u kolektivnom sporu, a tužiteljev status potrošača utvrđuje se uvidom u predmetni Ugovor o kreditu iz kojeg je vidljiva namjena za koju je tužitelj kao fizička osoba s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu, a što u ovom slučaju i nije sporno. Kako je u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenljivoj stopi redovite kamate i o valutnoj klauzuli vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe jer je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva, a prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, dalje ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO).
10.Nadalje prvostupanjski sud navodi i kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, stekao nepripadnu korist, pa tužitelju pripada pravo zahtijevati od tuženika vratiti ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora, primio, a sukladno odredbi članka 1111., u svezi s člankom 1115. ZOO-a te je obvezao tuženika na isplatu utuženih iznosa po osnovi ništetne ugovorene valutne klauzule sve sa zateznim kamatama, a koji iznosi su utvrđeni financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Pritom i kako je konačno postavljenim zahtjevom tužitelj ustrajao kod deklaratornog dijela zahtjeva, dok je u odnosu na kondemnatorni dio izvršio preinaku tužbe sukladno rezultatima vještačenja, koju preinaku je sud dopustio cijeneći kako je donošenje odluke po tako postavljenom zahtjevu svrsishodno za trajno rješenje odnosa između stranaka. U odnosu na dio tužbenoga zahtjeva na isplatu iznosa od 9.450,18 kn s pripadajućim zateznim kamatama, prvostupanjski sud cijeni utemeljenim tuženikov prigovor zastare, navodeći kako je za zahtjev na isplatu preplate s osnove promjenljive kamatne stope zastara nastupila 13. lipnja 2019., a tužitelj predmetnu tužbu podnio sudu 19. travnja 2021. te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen.
11.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ukazuje žalba, kao niti koja druga bitna postupovna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati.
12.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom imaju temelj u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge koje prihvaća i na koje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje i ovaj drugostupanjski sud.
13.U ovom žalbenom stadiju postupka tuženik, pored ostaloga, osporava i pravilnost utvrđenoga činjeničnog stanja, u bitnom ponavljajući sve navode i prigovore koje je isticao i tijekom postupka, koje je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima. Sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti pa ih je potrebno ispitati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03), kao i utvrditi moguće nepoštivanje načela savjesnosti i poštenja i postojanja možebitne značajne neravnoteže na štetu potrošača.
14.Člankom 81. ZZP/03 propisano je:
(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.
15.Navedena zakonska odredba u skladu je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13).
16.Prema članku 3. stavak 2. Direktive 93/13 smatra se kako odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz područja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način što se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njezin sadržaj utjecao i nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom. U Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se kako članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način što ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
17.Konačno, člankom 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
18.Prije svega potrebno je navesti kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu očito bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu citirane odredbe članka 81. ZZP/03, smatra se kako se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Pritom nije od utjecaja to što je tužitelju očito bilo poznato kako je ugovorena valutna klauzula i promjenljiva kamatna stopa po tuženikovoj Odluci, jer se radi zapravo o neodređenoj formulaciji vezanoj za tuženikovu Odluku. Naime, tužitelju je na temelju takve ugovorne odredbe bila poznata obveza, no nije bio i upoznat s osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje iznosa u budućem razdoblju, tako da predmetna obveza u ugovoru nije bila određena, niti odredljiva.
19.S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom, a tuženik tužitelju nije na valjan i razumljiv način objasnio promjene kamatne stope te postupak formiranja vrijednosti tečaja CHF-a u odnosu na kunu, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi on kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za nj u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi, a tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu, kao potrošač, nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima je ovisila promjena ili kretanje tečaja CHF-a u odnosu na kunu, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba te postoji tuženikova obveza vraćanja uplaćenog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom na ime izvršene preplate kod otplate kredita. Tužitelju je, naime, trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti sporne odredbe ugovora kao bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači kako su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pritom računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, pa je sud prihvaćenjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo. Ovdje, dakle, valja posebno naglasiti kako je predmetni Ugovor o kreditu dvostrani pravni posao te se na njega primjenjuju temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava.
20.Budući da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i potrošača, to su ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne, što rezultira kako je tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je iste nametnuo tužitelju kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbama članka 1115. ZOO-a, tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja, kako to pravilno drži i prvostupanjski sud.
21.Glede žalbenih navoda valja ponoviti kako je prvostupanjski sud pravilno odbio tuženikove prigovore i za to dao potpuno prihvatljive razloge. U pogledu prigovora kako se na tuženika ne bi odnosila utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu na koje se i tužitelj u postupku pozivao, valja ponoviti kako je i tuženik koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a one uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i potrošača, a slijedom toga je danas tuženik nepošten stjecatelj, kako je već i obrazloženo.
22.U pogledu prigovora zastare također treba navesti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev- 1404/2018 izrazio pravno shvaćanje prema kojemu pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U konkretnom slučaju utužena je tražbina prema navedenim dospijećima, a u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta 4. travnja 2012. i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12 nakon 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala je pravomoćna dana 14. lipnja 2018. (Pž-6632/2017), a tužba u ovom predmetu je podnijeta 19. travnja 2021., pa je jasno kako prigovor zastare u tom dijelu nije utemeljen. Žalitelju valja navesti i kako, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovara počinjene teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a što također pravilno prihvaća i prvostupanjski sud kada navodi kako se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 13. lipnja 2014., za odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi te od 14. lipnja 2018., za valutnu klauzulu, slijedom čega se prigovor zastare ukazuje kao neutemeljen u smislu članka 225. ZOO-a.
23.Neutemeljeno tuženik u žalbi u bitnom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i polemizira s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali gubi iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pritom valja navesti i kako prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza, odnosno nalaza i mišljenja vještaka, a u konkretnom slučaju je sud dao prihvatljive razloge zbog kojih je ocijenio kao vjerodostojne rezultate vještačenja, dok tuženik takva utvrđenja suda i njihove razloge nije utemeljeno doveo u sumnju.
24.Tuženikovi žalbeni navodi glede ništetnih odredaba ugovora te činjenice kako je tužitelj bio upoznat kako je dužan platiti predmetne iznose nisu utemeljeni i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužitelju kao potrošaču je onemogućeno pregovaranje i nije pravilno informiran o tečaju CHF-a, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenoga 2020.
25.Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. Navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je on pošteni stjecatelj nisu osnovani jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, dakle bez valjane pravne osnove, pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornom stadiju sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.
26.U pogledu tuženikovih navoda kojima pobija prvostupanjsko rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe potrebno je dodati kako je tužitelj prvotni tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka budući da nedvojbeno ne raspolaže stručnim financijsko-knjigovodstvenim znanjima kako bi već u tužbi mogao postaviti precizan zahtjev u pogledu visine potraživanja. U tom je smislu neosnovan tuženikov prigovor u pogledu dopuštenja preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, jer bi svaki možebitno drukčiji stav doveo do nemogućnosti pristupa sudu tužitelja. Osim toga navesti je kako je i prema Zaključku poslovni broj Su IV-162/2021 sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenoga 2021. u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem.
27.Svi ostali tuženikovi žalbeni navodi nisu odlučni, a prvostupanjski sud je, kako je već i rečeno, za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao valjane i prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.
28.Iz navedenoga proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih odredaba ZZP-a i odredaba ZOO-a kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen. Postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
29.Prvostupanjska odluka o trošku postupka je donijeta pravilnom primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, 138/23, dalje OT). Naime, ovdje valja navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tuženik u konkretnom slučaju određeno i ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo u odluci o parničnom trošku.
30.Zbog navedenoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku odluku o trošku postupka.
31.Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenoga postupka odbijen je kao neutemeljen jer tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka.
32.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude i rješenja.
Split, 1. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Rubić
