Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2550/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća , u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3115/2024-10 od 24. srpnja 2025., dana 1. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3115/2024-10 od 24. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I izreke utvrđena je ništetnom odredba članka 3./treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 029-50-3147476 od 17. studenoga 2005. sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika kao kreditora (dalje: Ugovor o kreditu), koja glasi "3.00% (tri posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita". U točki II izreke utvrđena je ništetnom odredba članka 9./deveto/ OSTALI UVJETI Ugovora o kreditu, koja glasi "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor". U točki III izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 498,70 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 412,14 EUR od 23. studenoga 2005. do isplate te na iznos od 86,56 EUR od 31. siječnja 2012. do isplate. U točki IV izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.257,72 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2025. do isplate.
2. Žali se tuženik pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08
- odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu, odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti te odrediti da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i trošak ove žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate, podredno pobijanu presudu ukinuti i odrediti da se ponovno provede glavna rasprava.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu koji se odnose na naknadu za obradu kredita i prijevremenu isplatu te zahtjev za isplatu naplaćene naknade po tim osnovama.
6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se poziva tuženik, a nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP - a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavak 2. ZPP-a. Naime, pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (u smislu odredbe članka 338. stavak 4. ZPP-a), s jasnim i razumljivim razlozima iz kojih se može provjeriti i koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati.
7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je pravilno primijenio materijalno pravo.
8. U ovoj fazi postupka sporno je jesu li ugovorne odredbe na temelju kojih su naknade za obradu kredita i prijevremenu otplatu naplaćene ništetne kao nepoštene ugovorne odredbe u potrošačkom ugovoru te postoji li stoga obveza tuženika vratiti primljene iznose s pripadajućim zateznim kamatama.
9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:
- da su stranke 17. studenoga 2005. sklopile Ugovor o kreditu, temeljem kojeg je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 21.781,84 CHF, i to u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF kreditora važećem na dan korištenja kredita;
- da se radi o potrošačkom ugovoru jer je tužitelj predmetni kredit podigao radi kupnje vozila koje mu je bilo potrebno za privatne svrhe, u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 46/07, dalje: ZZP/03);
- da je odredbom članka 3. Ugovora o kreditu ugovoreno da se od iznosa kredita tužitelju naplaćuje jednokratna naknada prilikom korištenja kredita u visini od 3,30%, te da je člankom 9. ugovorena mogućnost prijevremene oplate kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor;
- da je tužitelju 22. studenog 2005. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 412,14 EUR te prilikom prijevremene otplate kredita¸1 dana 30. siječnja 2012. naknada u iznosu od 86,56 EUR;
- da je ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed sastavljenom obrascu tuženika,
- da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo,
- da tuženik nije dokazao da je tužitelju prije sklapanja ugovora pružio informacije o sadržaju, svrsi i ekonomskim učincima spornih naknada,
- da iz ugovora nije proizlazila visina naknade za prijevremenu otplatu kredita niti kriteriji za njezino određivanje;
- da nije osnovan prigovor zastare u dijelu zahtjeva za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi, jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, sukladno članku 110. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje ZOO/91).
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključio je da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu članka 81. i 87. ZZP/03 te je prihvatio restitucijski zahtjev tužitelja.
11. Žalitelj ističe da sama činjenica što se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ne dovodi automatski do njezine nepoštenosti. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi da je prvostupanjski sud ništetnost spornih odredbi temeljio isključivo na toj okolnosti.
12. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje i da tuženik nije dokazao transparentnost spornih odredbi, odnosno da tužitelju prije sklapanja ugovora nije bilo objašnjeno zbog čega se predmetne naknade naplaćuju, prema kojim kriterijima se određuju te kakve ekonomske posljedice iz njih proizlaze za korisnika kredita. Takva utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti za ocjenu poštenosti ugovornih odredbi prema članku 81. i 83. ZZP/03.
13. Nadalje, žalbeni razlog da sud nije proveo test poštenosti nije osnovan. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud ispitao jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 81. stavak 1. ZZP/03 te zaključio da su sporne odredbe unaprijed formulirane, da o njima nije bilo pojedinačnih pregovora te da je zbog netransparentnosti njihovog sadržaja nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, iz čega je pravilno zaključeno da su sporne odredbe nepoštene.
14. Naime, prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, koja žalba nije dovela u sumnju, tuženik nije dokazao da je tužitelju prije sklapanja ugovora pružio informacije potrebne za razumijevanje sadržaja i ekonomskih posljedica predmetne naknade za obradu kredita. Teret dokazivanja transparentnosti ugovorne odredbe leži na trgovcu, a kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tu obvezu ispunio, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da predmetna odredba ne udovoljava zahtjevu transparentnosti iz prava zaštite potrošača.
15. Žalitelj ističe da u vrijeme sklapanja ugovora nije postojala zakonska zabrana ugovaranja naknade za prijevremenu otplatu kredita i da sama činjenica postojanja prava korisnika kredita na prijevremenu otplatu ne isključuje mogućnost ugovaranja određene naknade povezane s tom okolnošću.
16. Međutim, prvostupanjski sud je utvrdio da iz samog ugovora nije proizlazila visina predmetne naknade niti kriteriji na temelju kojih bi korisnik kredita mogao unaprijed procijeniti financijske posljedice prijevremene otplate.
17. Kako tuženik nije dokazao da je te informacije pružio tužitelju prije sklapanja ugovora, pravilno je zaključeno da predmetna odredba ne zadovoljava zahtjev transparentnosti te da kao takva proizvodi neravnotežu na štetu potrošača.
18. Neosnovano žalitelj osporava primjenu pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. u odnosu na zastaru. Kada se restitucijski zahtjev temelji na ništetnosti ugovorne odredbe, zastarni rok za zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove počinje teći tek od pravomoćnog utvrđenja ništetnosti. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor zastare.
19. Neosnovan je i žalbeni navod da bi zbog toga restitucijski zahtjev bio preuranjen. Riječ je o pitanju početka tijeka zastare, a ne o pitanju dospijeća tražbine. Obveza vraćanja stečenog bez osnove nastaje samim stjecanjem bez pravne osnove, dok pravno shvaćanje Vrhovnog suda uređuje samo početak zastarnog roka.
20. Neosnovano žalitelj osporava dosuđivanje zakonskih zateznih kamata od dana stjecanja pojedinog iznosa. U sporovima radi povrata iznosa naplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredbi banka se smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu članka 1115. ZOO-a. Pritom se ne radi o nedopuštenom presumiranju nesavjesnosti, kako to žalitelj tvrdi, već o pravnoj posljedici utvrđenja da je upravo banka sastavila i primjenjivala ugovorne odredbe koje su proglašene ništetnima. Stoga je prvostupanjski sud pravilno dosudio zatezne kamate od dana kada su sporni iznosi naplaćeni.
21. Neosnovano žalitelj ističe da je tužitelj naknadu platio i na istu nije imao prigovora, a ugovor je u cijelosti ispunjen prije podnošenja tužbe pa da kada bi sporna odredba i bila ništetna, uzrok ništetnosti bila bi zabrana manjeg značaja. Naime, odredbe o zaštiti potrošača kojima se uređuje kontrola nepoštenih ugovornih odredbi donesene su radi zaštite javnog interesa te osiguranja ravnoteže između trgovca i potrošača. Stoga se ne može prihvatiti tvrdnja da je eventualna ništetnost takvih odredbi posljedica povrede interesa isključivo jedne ugovorne strane.
22. Odluka o parničnom trošku zakonita je kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. ZPP-a) te je sukladna vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) pa se žalba tuženika i u ovome dijelu koji se odnosi na dosuđeni trošak postupka ukazuje neosnovana.
23. Suprotno stajalištu žalitelja, pristup punomoćnika na ročište za objavu presude ne može se smatrati suvišnim troškom kada je sud zakazao ročište za objavu, kada je presuda na tom ročištu objavljena i uručena te kada je stranka po svom punomoćniku tom ročištu pristupila. Pritom valja imati u vidu i da je svrha instituta objave presude neposredno upoznavanje stranaka sa sadržajem i razlozima sudske odluke, slijedom čega trošak pristupa odvjetnika takvom ročištu predstavlja potreban trošak za zaštitu prava stranke, koji je predviđen Tarifom (Tbr. 9. točka 3.).
24. Kako na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena niti bilo koja od bitnih procesnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, dok je na utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
25. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP -a jer sa žalbom nije uspio.
U Splitu 1. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić
