REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp-24/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ND, radi prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a povodom Prekršajnog naloga Policijske postaje Čazma Klasa: 211-07/25-1/23100, Urbroj: 511-02-06-25-1. od 19.12.2025., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u odsutnosti okrivljenika i predstavnika ovlaštenog tužitelja, na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e

OKRIVLJENI ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i V, rođen **.**.2005. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., državljanin Republike Hrvatske, ostali podaci nepoznati, prekršajno neosuđivan,

k r i v j e

I što je dana 19. prosinca 2025., u 15:10 sati, u mjestu Laminac kućni broj 2 podbroj A, upravljao osobnim automobilom registarske oznake i broja [registarska oznaka] prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilima određene kategorije, odnosno da nije položio vozački ispit,

dakle, kao vozač u prometu na cesti upravljao vozilom na motorni pogon, iako nije položio vozački ispit,

pa je time počinio prekršaj iz članka 216. stavka 1. točke 3. u vezi stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu se na temelju istog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA OD 1.000,00 EURA (tisuću eura).

II Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti presude.

Ako okrivljenik u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plati izrečenu novčanu kaznu ista će se na temelju članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.

Ako okrivljenik plati 2/3 izrečene novčane kazne i to iznos od 666,67 eura (šesto šezdeset šest eura i šezdeset sedam centi), u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

III Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. POLICIJSKA POSTAJA ČAZMA Prekršajnim nalogom Klasa: 211-07/25-1/23100, Urbroj: 511-02-06-25-1. od 19.12.2025., oglasila je okrivljenika krivim radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Na navedeni Prekršajni nalog okrivljenik je pravodobno uložio prigovor, nakon čega je pobijani nalog stavljen van snage i proveden je redovni postupak.

3. Okrivljeni ND tokom postupka se nije izjašnjavao o krivnji niti je iznosio obranu vezano za sporni događaj iako je uredno pozivan na glavnu raspravu, te na primljen poziv nije pristupio niti je svoj izostanak ispričao, a nije uložio pisanu obranu.

4. Obzirom na to, u dokaznom postupku, sud je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja ispitao svjedoka VD, kao policijsku službenicu.

5. Ispitana VD iskazuje da se sjeća sporne prometne situacije kada je postupala u odnosu na okrivljenika u prometu u svojstvu službenika Policijske postaje Čazma. Relevantne činjenice o prekršaju unijela je u svoje poslovne bilješke i prisjeća se kako su kolega U i ona službenim vozilom u redovitoj kontroli prometa kretali se iz mjesta Laminac prema Štefanju i dolaskom u blizinu posljednje kuće u mjestu Laminac koja se nalazi s lijeve strane kolnika u odnosu na njihov pravac kretanja uočila je da iz dvorišta izlazi osobni automobil marke VW za čijim se upravljačem nalazio okrivljenik ND kojeg dobro poznaje od ranije. Kako je bila suvozač u službenom automobilu u dnevnim uvjetima vožnje vrlo je jasno uočila i prepoznala okrivljenika kao vozača te je kolegi U rekla da se okrene u suprotnom smjeru kako bi pratilo to vozilo na prometnici i zaustavili u kontroli prometa, jer je znala da okrivljenik nije položio vozački ispit i ne posjeduje vozaču dozvolu za bilo koju kategoriju vozila. Kolega se okrenuo na prvom putnom mostu iza navedene kuće sa čijeg se putnog mosta okrivljenik uključivao u promet. Time je prateći to vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kako je upisano u poslovnim bilješkama, primijetila je da je okrivljenik kao vozač izašao s putnog mosta kućnog broja 2 u ovom mjestu na prometnicu kojom se kretao nekih 10-15 metara. No, okrivljenik je očito primijetio da se službeno vozilo zaustavilo na sljedećem putnom mostu i stoga se odmah vožnjom unazad na toj kraćoj relaciji vraćao u isto dvorište odakle je netom prije izašao na prometnicu. Kada se službenim vozilom pojavila na putnom mostu navedene kuće zatekla je okrivljenika da sjedi za upravljačem vozila te je njezinim dolaskom on upravo napuštao automobil. Obzirom da okrivljenik nije posjedovao vozaču dozvolu provjerom u ovlaštenoj evidenciji MUP-a RH dodatno je utvrđeno da on doista nije stekao pravo na upravljanje bilo kojom kategorijom vozila te ne posjeduje vozaču dozvolu, ali je potvrdila njegov identitet iz osobne iskaznice koju je dobila na uvid, iako okrivljenika od ranije osobno poznaje. Time je neposrednim opažanjem iz blizine utvrdila činjenicu da je okrivljenik makar na kraćoj relaciji motornim vozilom upravljao na javnoj prometnici iako nije za to imao dopuštenje zbog činjenice što ne posjeduje vozačku dozvolu, jer nije stekao pravo na upravljanje.

6. U postupku nije bilo nespornih okolnosti, pa je stoga valjalo utvrđivati da li je okrivljenik kritične zgode upravljao spomenutim vozilom na naznačenoj lokaciji i to prije stjecanja prava na upravljanje obzirom da nije položio vozački ispit određene kategorije.

7. Na temelju provedenog dokaza, sud je na siguran način utvrdio da je okrivljenik ušao u sferu prekršaja koji mu se stavlja na teret.

8. Iako se okrivljenik tokom postupka nije izjašnjavao o činjeničnom navodima, sve sporne i relevantne činjenice ipak su se na siguran način mogle utvrditi drugim dokazima, što znači da nije bilo nužno njegovo ispitivanje radi utvrđenja činjeničnog stanja, niti je bilo potrebno i od utjecaja na zakonito donošenje meritorne odluke.

9. Tako je ispitana svjedokinja VD koncizno, vrlo detaljno i jasno opisala prometnu situaciju u kojoj je postupala prema okrivljeniku te proizlazi da je tokom redovne kontrole prometa na naznačenoj lokaciji uočila da iz jednog dvorišta izlazi osobni automobil marke VW za čijim se upravljačem nalazio okrivljenik ND kojeg dobro poznaje od ranije, pa obzirom da joj je bilo poznato da nema položen vozački ispit i važeću vozačku dozvolu, tada se kolega U koji je upravljao službenim vozilom okrenuo na prometnici te je primijetila da je okrivljenik kao vozač izašao s putnog mosta kućnog broja 2 u ovom mjestu na prometnicu i kretao se nekih 10-15 metara, ali kako je očito primijetio da se službeno vozilo zaustavilo na sljedećem putnom mostu, okrivljenik se odmah vožnjom unazad na toj kraćoj relaciji vraćao u isto dvorište odakle je netom prije izašao na prometnicu. Dalje proizlazi da je policijski službenik na tom mjestu utvrđivao identitet vozača iz osobne iskaznice te je daljnjom provjerom iz ovlaštene evidencije utvrdio kako ta osoba nije upisana da je ikad položila vozački ispit i stekla važeću vozačku dozvolu za bilo koju kategoriju vozila. Time je bilo jasno kako je upravo okrivljenik neovlašteno sudjelovao u prometu motornim vozilom.

10. Prema tome, službena osoba je neposrednim opažanjem zatekla okrivljenika u izvršenju protupravne radnje u prometu gdje je upravljao vozilom kada mu to nije bilo dopušteno. Stoga je policijski službenik svoju dužnost obavio profesionalno i nema nikakav razlog i motiv neistinito teretiti poznatu osobu za bilo kakvu protupravnu radnju u prometu. Osim toga, okrivljeniku je te zgode osobno u ruke na samom mjestu događaja uručen Prekršajni nalog, pa je sasvim razvidno kako je upravo ND ušao u sferu navedene protupravne radnje, a kada se uzme u obzir da je činjenicu nedopuštenosti da upravlja motornim vozilima policijski službenik utvrdio uvidom u ovlaštenu evidenciju osoba koje su polagale vozački ispit na području Republike Hrvatske.

11. Sve su to razlozi zbog kojih je sud u potpunosti prihvatio kao istinit provedeni dokaz i time su na jasan i siguran način utvrđene sve sporne činjenice vezano za identitet počinitelja prekršaja i radnju koju je izvršio u prometu na nedopušten način.

12. Zbog naprijed navedenih razloga, u poduzetim radnjama okrivljenika stekla su se sva bitna obilježja prekršaja stavljenog mu na teret i oglašen je krivim te mu je izrečena novčana kazna blaža od zakonom propisanog minimuma.

13. Prilikom odmjeravanja kazne sud nije uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenika, obzirom da se tokom postupka o tome nije izjašnjavao, time da je olakotna okolnost kako nije sklon kršenju prometne discipline i namjernom činjenju prekršaja kojima se ugrožava sigurnost prometa, što znači da do sada kao dugogodišnji vozač nije kažnjavan za bilo koju vrstu prekršaja. Stoga uzevši u obzir visoko propisan raspon novčane kazne za naznačeni prekršaj, ipak je bilo zakonskih uvjeta za ublažavanjem novčane kazne za ovakvu protupravnu radnju, pa je izrečena novčana kazna u skladu sa težinom prekršaja i stupnjem krivnje okrivljenika kao i okolnostima prometne situacije te će sama visina kazne svakako utjecati na njegovu resocijalizaciju i buduće izbjegavanje ulaska u sferu prekršaja teže naravi i to s namjerom, što će zasigurno dovesti do postizanja zakonske svrhe kažnjavanja u smislu individualne prevencije.

14. Također, odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenik u roku koji mu je određen u presudi može platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak mora platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.

15. Sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio na izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima sukladno članku 216. stavak 3. uz primjenu članka 288. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, obzirom da je izmjenom i dopunom Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to člankom 49. obrisan članak 288. navedenog Zakona, što znači da se na osobe koje nisu stekle pravo na upravljanje motornim vozilima više ne izriče navedena zaštitna mjera i time se ne može izvršiti nakon što navedena osoba stekne pravo na upravljanje te mu bude izdana vozačka dozvola.

16. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, te putni trošak svjedoka od Trnovitičkog Popovca do [adresa] i nazad, a koji iznos predstavlja cijenu prijevoza osobnim vozilom u skladu sa odredbama Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku, jer je riječ o mladoj i radno sposobnoj osobi koja može privrijediti izvjesna sredstva za svoje uzdržavanje, tako da plaćanje navedenog iznosa troškova neće ni na koji način ugroziti njegovu egzistenciju.

U Bjelovaru, 1. srpnja 2026.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Tužitelju