REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1942/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŠ, vlasnika [obrt] „[obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draganu Jurčeviću, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika KONDRES d.o.o., Zagreb, Dubravica 62, OIB: 30480766189, zastupanog po punomoćniku Ivanu Kusaliću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4098/2025-2 od 19. studenoga 2025., kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1899/2019 od 4. rujna 2025., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4098/2025-2 od 19. studenoga 2025., kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 1899/2019 od 4. rujna 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pravna pitanja koja glase:
„1. Da li vjerovnik prestaje biti u zakašnjenju, a o kojem zakašnjenju govori odredba čl. 184. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, danom dostave računa dužniku, odnosno dostave tužbe ili dostave prijedloga za ovrhu kojim se pokreće postupak za naplatu tražbine, odnosno da li s tim danom počinje zakašnjenje dužnika i time počinju teći zakonske zatezne kamate na tražbinu?
2. Da li je drugostupanjski sud dužan u svojoj presudi jasno i detaljno obrazložiti svoje stajalište u pogledu svih žalbenih navoda tužitelja, odnosno bilo koje stranke u postupku, te jasno obrazložiti svoj stav u pogledu svih navoda žalbe o kojoj odlučuje, te pri tome navesti razloge zbog kojih smatra da su konkretni žalbeni navodi i razlozi neutemeljeni odnosno navesti i obrazložiti zbog čega smatra da navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnosti zakonitost prvostupanjske odluke, odnosno zbog čega smatra da prvostupanjski sud nije počinio pogreške i nepravilnosti na koje parnična stranka ukazuje u svojoj žalbi protiv prvostupanjske presude i čini li time drugostupanjski sud bitne povrede čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, ako ne odgovori na ključne žalbene razloge?
3. Da li je investitor vlasnik materijala kojeg je izvođač iskopao prilikom izvođenja zemljanih radova iako je taj kamen samljeo i pretvorio u šljunak i isti iskoristio za daljnje betoniranje na gradilištu, te dali takova vrijednost šljunka utječe na umanjenje cijene betonskih radova, a sve to u smislu. 148. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ako se investitor tomu nije protivio, odnosno da li je po osnovi obvezno pravnih pravila, vrijednost takvog šljunka može utjecati na smanjenje cijene betonskih radova na način da taj šljunak pripada investitoru?
4. Treba li sud prilikom dosude troškova parničnog postupka cijeniti uspjeh stranaka kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom smislu, i to kada su u konkretnom predmetu određene parnične radnje nastale prvenstveno zbog osporavanja osnove tužbenog zahtjeva čiju vrijednost sud uzima kao vrijednost predmeta spora?
5. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.1. i 354.st.2. toč.6, u vezi čl.375. ZPP-a, kada propusti odlučiti o žalbenom navodu u odnosu na određivanje uspjeha u parnici u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, odnosno kada propusti ocijeniti sve žalbene razloge od odlučnog značaja za odluku u sporu, i da li time sud drugog stupnja onemogućava podnositelja u raspravljanju pred sudom?“.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer tužitelj smatra da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tužitelja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U odnosu na prvo postavljeno pitanje sadržano u prijedlogu tužitelja, valja istaknuti kako u odlukama na koje se kao razlog važnosti poziva podnositelj (odluci Visokog trgovačkog sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4779/2022-4 od 20. prosinca 2023., odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1583/2019-2 od 24. kolovoza 2020., odluci Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-3210/2013-2 od 16. travnja 2014., kao ni odluci ovog suda broj Rev-4896/2019-2 od 7. veljače 2023.) nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenom pitanju u okviru procesnopravne situacije koja bi bila podudarna sa situacijom u ovom predmetu. Naime, niti u jednoj od citiranih odluka ne problematizira se pitanje zakašnjenja vjerovnika, a s time u svezi i pitanje dospijeća utužene tražbine, kao što je to bio slučaj u ovoj pravnoj stvari. Prema tome, u odnosu na navedeno pitanje izostali su razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
7. Nadalje, u odnosu na treće postavljeno pitanje, valja istaknuti kako odgovor na isto pitanje ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, s time da iz sadržaja prijedloga ne proizlazi da se radi o pravnom pitanju o kojem postoji nejedinstvena praksa viših sudova, a zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije. Stoga je ocijenjeno kako su i u odnosu na navedeno pitanje izostali razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.
8. U pogledu drugog i petog postavljenog pitanja, ocijenjeno je kako navedena pitanja sadržajno predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kakva propisuje odredba čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije. U tom smislu, treba reći da se pod pravnim pitanjima prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni.
9. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje sadržano u prijedlogu tužitelja, valja istaknuti kako navedeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da sud u pobijanoj odluci nije cijenio uspjeh stranaka u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, budući da navedeno ne koincidira sa sadržajem pobijane odluke, a slijedom čega odgovor na navedeno pitanje nije važan za odluku u ovom sporu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
10. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
11. Ocjena je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da pobijana odluka drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, uslijed čega se ne može smatrati arbitrarnom, pri čemu činjenica da tužitelj nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava, a posljedično i ishodom spora, ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
12. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
