REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2439/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnik Nebojša Vitez, odvjetnik u Varaždinu, protiv I-tuženika Ljubljanska banka d.d., OIB: 40032571039 , iz Slovenije, Ljubljana, Trg Republike 3, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić i Antunović d.o.o. iz Zagreba i II -tuženika Nova Ljubljanska banka d.d., OIB: 17719334242, iz Slovenije, Ljubljana, Trg Republike 2, kojeg zastupaju punomoćnici Ivana Orkić, odvjetnica u Umagu, mr. sc. Slaviša Perović i mr. sc. Kristijan Galić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4773/2024-4 od 9. prosinca 2025., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-967/2017-206 od 29. svibnja 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbijaju se prijedlozi tužitelja, I-tuženika i II-tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja i II-tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 4773/2024-4 od 9. prosinca 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-967/2017- 206 od 29. svibnja 2024., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP-a), zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.

1.1. Tužitelj u prijedlogu, pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP -a, ističe i povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to pravo stranke na pristup sudu, načelo ravnopravnosti stranaka u parničnom postupku i pravo na pošteno suđenje.

2. Prvotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4773/2024-4 od 9. prosinca 2025., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-967/2017-206 od 29. svibnja 2024., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

3. Drugotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4773/2024-4 od 9. prosinca 2025., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-967/2017-206 od 29. svibnja 2024., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

3.1. Drugotuženik u prijedlogu, pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP -a, ističe i povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom i to pravo na pošteno suđenje.

4. Na prijedloge nije odgovoreno.

5. Predmetom spora zahtjev je tužitelja za isplatu 1.193.817,32 AUD s pripadajućim kamatama, koji iznos odgovara zbroju deviznih iznosa koje su razne fizičke osobe položile kao devizne depozite kod Ljubljanske banke d.d., Glavna filijala Zagreb i drugih organizacijskih jedinica te banke u Republici Hrvatskoj - a sve obzirom da su građani, koji su na dan 27. travnja 1991. imali devizna sredstva (deviznu štednju) na deviznom računu kod banaka sa sjedištem izvan teritorija Republike Hrvatske, a posluju na teritoriju Republike Hrvatske, mogli svoje depozite prenijeti na jednu od banaka u Republici Hrvatskoj - pa su to i učinili: te su depozite (u navedenom iznosu) i prenijeli na ovdje tužitelja.

U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP -a, revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

7. Postavljenim pitanjima tužitelj problematizira primjenu odredbe Tbr. 41. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 - dalje: Tarifa), navodeći da se u sudskoj praksi nalaze samo odluke u kojima se općenito navodi kada odvjetnici nemaju pravo na uvećanje nagrade na temelju odredbe Tbr. 41. t. 1. Tarife i to na način da se reproducira sadržaj navedene odredbe bez konkretne primjene na činjenični supstrat predmeta radi čega su pitanja važna za razvoj prava u sudskoj praksi kako za ovaj spor tako i za druge sporove koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

8. Okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa, sama po sebi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Uz to tužitelj niti ne ukazuje na možebitno postojanje različite prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) niti iznosi druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije. Tako navedeni razlozi ne ispunjavaju pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer nepostojanje prakse drugostupanjskih sudova kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske o određenom pitanju automatski ne znači ispunjenje pretpostavki za dopuštenost revizije.

9. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a ocjena je ovog suda da tužitelj navodima iz prijedloga nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava, bilo povrijeđeno neko temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom.

10. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud naglašava da je Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te presude Europskog suda za ljudska prava dio domaćeg pravnog poretka te proučavanje prakse ako je na stranom jeziku, predstavlja trošak prijevoda, koji se priznaje stranci kao materijalni trošak postupka.

11. Pritom treba naglasiti, da revizijski sud ocjenjuje da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP- a nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava jer je funkcija prijedloga za dopuštenje revizije primarno vezana za donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Dakle, primjenjivo na okolnost konkretnog slučaja, revizijski sud u tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije doista ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede nekog temeljnog ljudskog prava jer sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi ne upućuju na zaključak da je tužitelju povrijeđeno pravo na pristup sudu, pravo na obrazloženu sudsku odluku niti je povrijeđeno načelo jednakosti oružja jer se u slučaju primjene odredbe Tbr. 41. t. 1. Tarife radi o mogućnosti povećanja tarifnih stavki, a ne o obveznom povećanju.

12. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odbiti i riješiti kao u točki I. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti i riješiti kao u točki II. izreke.

U odnosu na prijedlog I-tuženika za dopuštenje revizije

13. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP -a, revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

14. Prvim postupovnopravnim pitanjem, preispitujući ovlaštenje suda da sam odluči koje će dokaze izvesti, I-tuženik ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 220. st. 2. ZPP-a, ali to pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a obzirom na odredbu čl. 220. st. 2. ZPP-a prema kojoj je sud ovlašten odlučivati o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa postupanjem prema toj ovlasti, drugostupanjski sud nije povrijedio niti jedno pravo podnositelja.

15. Ni drugo postavljeno pitanje nije pitanje koje bi bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer o tomu kako je isti drugostupanjski sud postupao u drugom predmetu iste vrste ne ovisi odluka u ovom sporu imajući u vidu da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjima zauzetim u odlukama ovog suda broj Rev-1127/06-2 od 13. svibnja 2009., Rev-x- 89/08-2 od 24. ožujka 2009., Rev-x-251/09-2 od 16. rujna 2009., Rev-x-724/2018-8 od 22. studenoga 2023., kao i sa shvaćanjima u istovrsnoj pravnoj stvari iznijetim u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3295/15 i U-III-3274/15 od 21. svibnja 2018., U-III-4289/2021 od 3. listopada 2023. i dr.

16. Stoga valja naglasiti da s obzirom na sadržaj prijedloga revizijski sud ne nalazi razloge da bi već izražena i prihvaćena shvaćanja trebalo samo za ovaj slučaj promijeniti: riječ je o suđenju u skladu s stabilnom, ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda, koju bi upravo stoga što je takva i temeljena na pravilnom tumačenju zakonskih odredaba bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.

17. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je prijedlog I-tuženika za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odbiti i riješiti kao u točki I. izreke.

U odnosu na prijedlog II-tuženika za dopuštenje revizije

18. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP -a, revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

19. Postupovnopravnim pitanjima naznačenim pod 1., 2. i 3. predlagatelj ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP - a u vezi čl. 373.a i čl. 375. st. 1. ZPP-a polazeći od pogrešne pretpostavke, jer je drugostupanjski sud pod toč. 32., 36., 55. i 57. presude obrazložio primjenu čl. 373.a ZPP-a jasno naznačujući koje bitne činjenice među strankama nisu sporne te koje je bitne činjenice utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu obrazloživši sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a žalbene navode koji su od odlučnog značaja.

20. Pri tomu odluke na koju se poziva podnositelj ne koincidiraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka u predmetnom sporu.

21. U odnosu na pitanje naznačeno pod 4., kojim se u bitnom reproducira sadržaj drugog pitanja koje je naznačio I-tuženiku svom prijedlogu valja ukazati na obrazloženje pod toč. 15. i 16. ovog rješenja.

22. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a ocjena je ovog suda da II-tuženik navodima iz prijedloga nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava te čl. 6. Konvencije.

23. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da II-tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom u kojoj je izraženo pravno shvaćanje koje je sukladno pravnom shvaćanju izraženom u naprijed navedenim odlukama ovog suda i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske.

24. Imajući na umu ono što je već izneseno u vezi u prijedlogu postavljenih pitanja, ovaj sud cijeni da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima II-tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj odluci odgovoreno je na sve žalbene navode II-tuženika od odlučnog značenja, pobijana presuda je obrazložena i udovoljava zahtjevu prava na obrazloženu odluku te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi ne upućuju na zaključak da je II-tuženiku povrijeđeno neko temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom.

25. Naime, činjenica da II-tuženik nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije.

26. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je prijedlog II-tuženika za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odbiti i riješiti kao u točki I. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti i riješiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić