REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2895/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja FIRST SHOOTER j.d.o.o., Zagreb, 8. Bukovački ogranak 4, OIB: 16082815974, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničko društvo ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d., [adresa], OIB: 66089976432, zastupan po punomoćniku Oliveru Obrovcu, odvjetnik iz Zagreba, radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva i naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 2. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženik LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 66089976432, uznemiravao pravo vlasništva tužitelja trgovačkog društva FIRST SHOOTER j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa], 8. Bukovački odvojak 8, OIB: 16082815974, kao vlasnika nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu – Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, zkč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta GRADILIŠTE U DUBRAVI GORNJOJ , površine 91 čhv odnosno 327 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da su uklonili zaštitne stupove s nekretnine tužitelja te učestalo koriste prolaz do svoje nekretnine bez pravne osnove, a čime su uznemiravali vlasništvo tužitelja.

II. Nalaže se tuženiku LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 66089976432 tužitelju trgovačkom društvu FIRST SHOOTER j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa], 8. Bukovački odvojak 8, OIB: 16082815974, naknaditi štetu, i to isplatom iznosa 12.874,11 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 17. rujna 2018. koja se određuje do dana 31.12.2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Zabranjuje se tuženiku LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 66089976432 svako takvo i slično daljnje uznemiravanje prava vlasništva tužitelja trgovačkog društva FIRST SHOOTER j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa], 8. Bukovački odvojak 8, OIB: 16082815974 na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu – Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, zkč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta GRADILIŠTE U DUBRAVI GORNJOJ, površine 91 čhv odnosno 327 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] , a sve pod prijetnjom ovrhe“ .

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.081,09 eur sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.500,00 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u ispravljenoj tužbi od 15.01.2021. navodi da je isključivi vlasnik nekretnine u Zagrebu, zkč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta GRADILIŠTE U DUBRAVI GORNJOJ, površine 91 čhv odnosno 327 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Navodi da zemljišno knjižni podaci o navedenoj nekretnini odgovaraju katastarskim podacima za nekretninu koja je u katastru katastarskog ureda Zagreb, k. o. [katastarska općina] upisana u posjedovni list broj 7900, broj k. č. [katastarska čestica]. Dalje navodi da na nekretnini ne postoje bilo kakvi ukn jiženi ili neuknjiženi tereti u vidu postojanja nužnog prolaza ili prava služnosti puta kroz nekretninu, a koja prava bi bila osnovana i uknjižena u korist tuženika ili neke treće osobe. Ističe kako je tuženik na predmetnoj nekretnini neovlašteno učinio bespravne radnje koje predstavljaju svojatanje prava vlasništva na nekretnini od strane tuženika na način da je dana 20.08.2018. uklonio zaštitne stupove koji su postavljeni na ulazu u nekretninu s Avenije Dubrava i koji onemogućavaju prolaz preko nekretnine do nekretnine tuženika od strane trećih osoba pa tako i tuženika, a čime se štiti posjed tužitelja od neovlaštenih zadiranja svih trećih osoba. Tuženik je trgovački lanac i ujedno etažni vlasnik određenih cjelina nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu – Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, zkč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta ZGRADA BR. 33 i DVORIŠTE U DUBRAVI, površine 858 čhv odnosno 3087 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: 8. Suvlasnički dio: 2573/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) te 13. Suvlasnički dio: 141/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E - 13), a koja nekretnina tuženika graniči jednim dijelom s nekretninom tužitelja. Nadalje, navodi da tuženik za pristup i parkiranje dostavnih vozila robe te svojih kupaca učestalo koristi prilaz svojoj nekretnini preko nekretnine tužitelja, ulaz s Av. Dubrava čime tužitelja uznemirava i smeta u izvršavanju prava vlasništva, a kako je tužitelj iz tog razloga i postavio zaštitne stupove koji onemogućavaju ulaz kroz njegovu nekretninu a koje stupove je tuženik uklonio tužitelj navodi da je pritom tužitelju i učinio štetu u iznosu od 97.000,00 kn, a što predstavlja iznos koji je tužitelj platio upravo za izradu predmetnih metalnih stupića. Stoga ističe da je tuženik uznemirio tužitelja u izvršavanju njegovog prava vlasništva na nekretnini na način da je neovlašteno uklonio zaštitne stupove s nekretnine te učestalo koristi prilaz svojoj nekretnini preko nekretnine tužitelja te uznemirava tužitelja u nesmetanom vršenju prava vlasništva i dalje, čime je tužitelju počinjena i šteta od strane tuženika u visini od 97.000,00 kn. Stoga tužitelj u ponovljenom postupku podneskom od 08.12.2023. traži utvrđenje uznemiravanja, zahtijeva zabrane daljnjega uznemiravanja i zahtjev za isplatom naknade štete.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi u bitnom, da je nesporno da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao zk. č.br. 2986/96 k. o. [katastarska općina] međutim navodi kako tužitelj nije dokazao kako dio postojeće k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] gdje se sporni čin dogodio ima odgovarati z.č.br .2986/96, k. o. [katastarska općina]. Navodi da predmetne radnje nisu učinjene s ciljem svojatanja prava vlasništva već isključivo s ciljem pristupa dostavnih vozila nekretnini u vlasništvu ovdje tuženika a sa spornog dijela zemljišta te navodi da opisano postupanje prakticirao iz razloga jer da nije znao da sporni dio nekretnine bio u vlasništvu ovdje tužitelja a niti isto još uvijek zna, a sve s obzirom na neusklađenost katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja, a da su osim toga djelatnici tuženika iste stupiće uklonili i predali tužitelju. Navodi i da je tuženik bio uvjerenja da je vlasnik nekretnine na kojoj se sporni čin dogodio Grad Zagreb budući je isti u navedenom posjedovnom listu upisan kao korisnik predmetnih nekretnina. Ističe i da je suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je označena kao zk.č. br. 2986/2566, u naravi ZGRADA BR. 33 I DVORIŠTE U DUBRAVI, ukupne površine 3087 m2, a s kojim suvlasničkim dijelovima je povezano pravo vlasništva sljedećih posebnih dijelova označenih kao: poslovni prostor oznake D, korisne površine 1.496,56 čm (E-8), te poslovni prostor oznake I, korisne površine 81,73 čm (E -13). U odnosu na zatraženi iznos naknade štete navodi da jedini izdatak koji se može dovesti u vezu sa postupanjem tuženika jest izdatak s osnova montaže metalnih stupića te osporava i visinu iznosa naknade štete.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige od 16. rujna 2018. (list 8 spisa), prijepis posjedovnog lista od 29. kolovoza 2018. (list 9 – 18 spisa), izvod iz katastarskog plana od 30. kolovoza 2018. (list 19 – 22 spisa), fotografije (list 23 – 27 spisa, list 99 – 107 spisa, list 183 – 189 spisa), račun broj 19- 100-1 (list 28 spisa), izvadak iz zemljišne knjige od 29. listopada 2018. (list 44 – 45 spisa), potvrda Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 10. prosinca 2018. (list 56 spisa), identifikacija čestica od 10. prosinca 2018. (list 57 – 58 spisa), e- mail korespondencija (list 59 – 62 spisa) i sudska praksa (list 290 – 306 spisa, list 309 – 325 spisa). Sud je saslušao stranku zakonskog zastupnika tužitelja ŠA (list 245 spisa), izvršen je očevid 3. studenog 2025. na licu mjesta (list 276 – 277 spisa) i provedeno je geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. geod. UA (list 72 – 93 spisa) i dopuna nalaza i mišljenja (list 156 – 157 spisa) te je ponovno provedeno geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. inž. geod. Vladivoju Relić (list 328 – 348 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje u tekstu ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Tužbeni zahtjevi u ovom predmetu predstavljaju zahtjev da se utvrdi da je tuženik uznemiravao pravo vlasništva tužitelja, zahtjev da se tuženiku zabrani svako takvo i slično daljnje uznemiravanje i zahtjev za isplatom naknade štete.

6. Nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao zkč. br. [katastarska čestica] upisano u zk. 4184 k. o. [katastarska općina]. Nisu sporne niti same radnje uznemiravanja ( da je I tuženik otklonio stupiće kao i da s koristi prolazom do svoje nekretnine). Nije sporna sama visina štete.

7. Sporno je mjesto smetanja odnosno da li se mjesto uznemiravanja nalazi na površini nekretnine koja je u vlasništvu tužitelja. Sporna je osnovanost zahtjeva za naknadom štete .

8. Naime, prema odredbi članka 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi načina, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi, dakle, u postupku (st. 2.) pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. ovoga članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete(st. 3.).

9. Radi se dakle o takvoj vrsti vlasničke tužbe koju može podići vlasnik posjednik protiv svakog onog koji ga neosnovano uznemirava na drugi način, a ne oduzimanjem stvari i zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Aktivno legitimirani je u takvim tužbama vlasnik te stvari, odnosno njen kvalificirani posjednik, a tužena osoba može biti osoba koja neposredno uznemirava vlasnika, osoba po čijem se nalogu uznemirava vlasnika te osoba u čiju se korist vlasnik uznemirava. Teret dokaza je na tužitelju koji mora dokazati dvije stvari, prvo - da je vlasnik stvari, odnosno njen kvalificirani posjednik i drugo- sam čin smetanja prava vlasništva, odnosno uznemiravanja.

10. Tužitelj dakle temelji svoju tužbu kao vlasnik protiv tuženika koji je vlasnik granične nekretnine i koji je uznemirio tužitelja vršenju svojih ovlasti na način da je uklonio stupiće kao i da se učestalo koristi prolazom do svoje nekretnine.

11. Iz potvrde MUP od 24.08.2018. proizlazi da su djelatnici I tuženika uklonili predmetne stupiće te da su ih nakon toga odložili sa strane kao i da je to učinjeno iz razloga što je postavljanjem stupića zatvoren nužni prilaz samom centru I tuženika.

12. Ovdje treba reći da je prema mišljenju suda potvrda MUP-a javna isprava. Prema odredbi čl. 230. st. 1. ZPP-a isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava) dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje ili određuje, a sadržaj kojih isprava tuženik nije doveo u sumnju niti ponudio dokaze o njihovoj eventualnoj neistinitosti odnosno valja reći da I i II tuženik niti ne osporava radnje uznemiravanja. tj. micanje stupića i korištenje prolaza.

13. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja JA sud je utvrdio u bitnom, da je tužitelj postavio stupiće i kontejner kako bi svoje vlasništvo zaštitio od korištenja tuženika na način da je isti prelazio preko skladišta i time je koristio vlasništvo tužitelja te su se su stupići koje je postavio nalazili na njegovoj nekretnini. Iskazuje da je radove po računu (list 28 spisa) izvodilo društvo Solutions Tehnology and research d.o.o. kojem je i platio iznos naveden u računu. Utvrđeno je da je sada postavljena ograda te da ga tuženik više ne uznemirava otkako je digao ogradu.

14. Nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza saslušane stranke, ovaj je sud poklonio vjeru iskazu tužitelja u cijelosti, jer je logičan, uvjerljiv i objektivan s obzirom da se podudara sa dokumentacijom u spisu i drugim provedenim dokazima.

15. Radi utvrđivanja prostorne identifikacije lokacije uznemiravanja kao i radi utvrđenja činjenice da li se mjesto uznemiravanja nalazi na površini nekretnine koja je u vlasništvu tužitelja sud je proveo geodetsko vještačenje po vještaku Vladivoju Reliću dipl. ing. geod.

16. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Vladivoja Relića od UA koji je podnesen u pisanoj formi dana 21.01.2026. sud je utvrdio da se stupići, kako ih je tužitelj pokazao, odnosno stupići označeni točkama t1, t2, t3, t4, t5, t6, t7, t8 i t9, djelomično nalaze na zk.č. 2986/96 k. o. [katastarska općina], a djelomično na zk.č. 2986/97 k. o. [katastarska općina].

17. Prema utvrđenju vještaka, stupići označeni točkama t1, t2, t3, t4, t8 i t9 nalazili su se na zk.č. 2986/96 k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu tužitelja, dok su stupići t5, t6 i t7 bili postavljeni na zk.č. 2986/97 k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Grada Zagreba.

18. Nadalje, vještak je u svom nalazu i mišljenju pokazivanja tuženika označio točkama x1, x2, x3, x4, x5 i x6 te je utvrdio da su se svi stupići, prema tuženikovom pokazivanju, nalazili na zk.č. 2986/96 k. o. [katastarska općina], odnosno na nekretnini u vlasništvu tužitelja.

19. Utvrđeno je da se postojeća žičana ograda, označeno oznakom Z1, nalazi na zk.č. 2986/96 k. o. [katastarska općina] te se proteže približno 5,3 metra istočno od zapadne granice navedene čestice. Žičana ograda označena oznakom Z2 nalazi se na zk.č. 2986/97 k. o. [katastarska općina] te se proteže približno 2,8 metara istočno od istočne granice zk.č. 2986/96 k. o. [katastarska općina].

20. Na nalaz i mišljenje sudskog vještaka niti jedna od stranaka nije imala nikakvih primjedbi. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio u cijelosti jer je vještački nalaz i mišljenje dan stručno, argumentirano i u skladu s pravilima struke te je suglasan sa ostalim provedenim dokazima.

21. Valja reći da je sud u ponovljenom postupku proveo novo geodetsko vještačenje, na temelju kojeg je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik micanjem stupića zahvatio u nekretninu tužitelja te time uznemiravao njegovo pravo vlasništva.

22. Sud je pritom imao u vidu da je i u prethodnom postupku bilo provedeno geodetsko vještačenje koje je, prema svom sadržaju i zaključcima, upućivalo na isti činjenični zaključak, odnosno na postojanje zahvata na nekretnini tužitelja.

23. Međutim, kako je ranija presuda ukinuta, a vještak je međuvremenu otišao u mirovinu, sud je odlučne činjenice u ovom postupku utvrdio na temelju novog, neposredno provedenog vještačenja, koje je potvrdilo ranije utvrđeno činjenično stanje.

24. Slijedom navedenog i analizom provedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da se mjesto smetanja nalazi na nekretnini u vlasništvu tužitelja i da je došlo do uznemiravanja tužiteljeva prava vlasništva micanjem stupića koji su bili postavljeni na nekretnini u njegovu vlasništvu.

25. Vještak je u svom nalazu i mišljenju pokazivanja tuženika označio točkama x1, x2, x3, x4, x5 i x6 te je utvrđeno da su se svi stupići i prema tuženikovom pokazivanju, nalazili na zk.č. 2986/96 k. o. [katastarska općina], odnosno na nekretnini u vlasništvu tužitelja. Utvrđeno je da je ograda postavljena dijelom na nekretnini u vlasništvu tužitelja (zk.č. 2986/96 k. o. [katastarska općina]), a dijelom na nekretnini u vlasništvu Grada Zagreba (zk.č. 2986/97 k. o. [katastarska općina]), dok nije postavljena na nekretnini tuženika, zk.č. 2986/2566 k. o. [katastarska općina], te je time utvrđeno da tužitelj postavljanjem ograde nije zadirao u vlasnička prava tuženika, već je isključivo poduzeo radnje radi zaštite vlastite nekretnine od daljnjeg uznemiravanja.

26. Prema tome, sud je utvrdio da radnje tuženika predstavljaju uznemiravanje prava vlasništva tužitelja u smislu članka 167. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, budući da tužitelju nije oduzet posjed nekretnine, ali je neovlaštenim postupanjem ograničeno njegovo pravo mirnog izvršavanja vlasničkih ovlasti.

27. Postupanje tuženika predstavlja protupravno uznemiravanje prava vlasništva tužitelja, a postavljanje stupića, a poslije i žičana ograda postavljena je radi sprječavanja daljnjeg uznemiravanja tužiteljeva prava vlasništva od strane tuženika.

28. Prigovor dopuštene samopomoći tuženika nije osnovan.

29. Prema članku 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, samopomoć je dopuštena samo iznimno, i to pod kumulativno ispunjenim pretpostavkama: ako postoji neposredna opasnost za posjed, ako je zaštita hitna i nužna te ako je poduzeta mjera razmjerna okolnostima slučaja. Teret dokazivanja tih pretpostavki je na tuženiku koji se na samopomoć poziva.

30. Samovoljno rušenje uklanjanje tuđe ograde ili stupića na površini u vlasništvu tužitelja svakako nije primjer dopuštene samopomoći.

31. U konkretnom slučaju tuženik je samoinicijativno uklonio stupiće koje je tužitelj postavio na svojoj nekretnini. Takvo postupanje ne predstavlja nužnu i hitnu reakciju na neposrednu opasnost, već jednostrano rješavanje spornog odnosa. Nije utvrđeno da je postojala takva izvanredna situacija koja bi zahtijevala trenutačnu intervenciju bez mogućnosti obraćanja nadležnom sudu radi zaštite prava.

32. Uklanjanje stupića kao fizički zahvat na tužiteljevoj nekretnini ne predstavlja razmjernu mjeru zaštite bilo kakvog prava tuženika, već samovoljno poduzimanje radnji kojima se zadire u tuđe vlasništvo. Pravna zaštita prava ne može se ostvarivati samovlasnim postupanjem, već isključivo putem zakonom predviđenih postupaka pred nadležnim tijelima. Uklanjanje stupića kao fizičkih prepreka predstavlja zahvat koji svakako prelazi granice razmjerne zaštite, osobito imajući u vidu da tuženiku nije bio oduzet posjed, niti je dokazao da bi mu prijetila nenadoknadiva šteta da nije odmah reagirao. Samopomoć nije dopuštena kao sredstvo rješavanja imovinskopravnih sporova kada postoji mogućnost ostvarivanja zaštite putem suda.

33. Činjenica da je tuženik bio u mirnom suvlasničkom posjedu prijepornih nekretnina ne opravdava samovoljno uklanjanje stupića. Mirni suposjed i posjed stvari ne daju pravo samostalno uklanjati stvari s tuđe nekretnine niti mijenjati njezino stanje. Dakle, tuženik se ne može pozivati na dopuštenu samopomoć, jer samopomoć je dopuštena samo radi zaštite vlastitog prava u slučaju neposredne opasnosti i kada sudska zaštita ne bi mogla biti ostvarena pravodobno, a iz provedenih dokaza ne proizlazi da je postojala hitna i neposredna opasnost koja bi opravdavala samovoljno postupanje tuženika, niti je dokazano da sudska zaštita ne bi bila pravodobna.

34. Slijedom navedenoga, kako nisu ispunjene pretpostavke hitnosti, nužnosti i razmjernosti iz članka 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sud odbija prigovor tuženika o dopuštenoj samopomoći kao neosnovan.

35. Sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je tuženik u određenom razdoblju protupravno uznemiravao tužitelja u ostvarivanju njegova prava vlasništva.

36. Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. ovoga članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete(čl. 167 .st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).

37. Tužitelj tvrdi da mu je micanjem stupića tuženik nanio štetu u iznosu od 12.874,11 eur koja predstavlja iznos koji je tužitelj platio društvu po računu i to za izradu i postavljanje metalnih stupova.

38. U provedenom postupku sud je utvrdio da je tuženik protupravno uklonio metalne stupiće postavljene na nekretnini tužitelja, čime je zadirao u pravo vlasništva tužitelja. Takvo postupanje predstavlja štetnu radnju u smislu odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima, jer je tuženik bez pravne osnove i protivno volji vlasnika poduzeo radnju kojom je prouzročio imovinsku štetu.

39. Štetna radnja sastoji se u samovoljnom uklanjanju stupića s nekretnine tužitelja. Protupravnost takvog postupanja proizlazi iz činjenice da tuženik nije imao valjanu pravnu osnovu za poduzimanje navedene radnje niti je bio ovlašten raspolagati tuđom stvari. Time je povrijeđeno pravo vlasništva tužitelja kao apsolutno pravo koje uživa sudsku zaštitu.

40. Šteta se očituje u trošku koji je tužitelj imao radi ponovne uspostave prijašnjeg stanja, odnosno radi nabave novih stupića i njihovog ponovnog postavljanja. Iz priloženog računa trgovačkog društva koje je izvršilo radove razvidno je da je tužitelj snosio konkretne troškove za materijal i radove postavljanja stupića, što predstavlja stvarnu imovinsku štetu (običnu štetu) u smislu smanjenja njegove imovine.

41. Između štetne radnje i nastale štete postoji izravna uzročno -posljedična veza. Da tuženik nije uklonio postojeće stupiće, tužitelj ne bi bio prisiljen angažirati treću osobu i snositi troškove njihove ponovne nabave i postavljanja.

42. Među strankama je ostala sporna osnovanost štete dok sud utvrđuje da visina štete u iznosu od 12.874,12 eur nije sporna.

43. Naime, iako je tuženik u podnesku od 17.02.2026. najprije osporavao visinu štete, naknadno na ročištu dana 14.04.2026. izričito promijeni svoj stav te je izjavio da se protivi provođenju financijskog vještačenja jer je visina štete razvidna iz računa u spisu čime je visinu štete učinio nespornom. Slijedom tog očitovanja, koje predstavlja priznanje činjenice (čl. 221. ZPP-a), tužitelj je podneskom od 30.04.2026. opravdano odustao od prijedloga za vještačenje radi procesne ekonomičnosti. Sud stoga nije uzeo u obzir ponovno osporavanje visine štete na ročištu dana 02.06.2026. Sukladno načelu savjesnog korištenja procesnih prava (čl. 9. ZPP-a) tuženik ne može jednostrano opozvati naknadno dano priznanje nakon što je tužitelj pouzdajući se u njega povukao svoj dokazni prijedlog. Ocjenjujući sve okolnosti konkretnog slučaja, posebno činjenicu da je tuženik na ročištu 14.04.2026. nedvosmisleno priznao visinu štete čime je potaknuo tužitelja na odustajanje od dokaznog prijedloga financijskog vještačenja sud predmetnu činjenicu vezano uz visinu štete smatra priznatom i dokazanom, a naknadno ponašanje tuženika s ročišta od 02.06.2026. ocjenjuje kao nevjerodostojno.

44. Dakle, sud je uvidom u dostavljeni račun broj 19-100-1 od 3. rujna 2018., izdan od strane trgovačkog društva Solutions, technology and research d.o.o., utvrdio da isti predstavlja vjerodostojnu ispravu o trošku koji je tužitelj imao za izradu, dobavu i montažu metalnih stupića. Iz sadržaja računa razvidno je da su specificirane pojedine stavke radova i usluga, s naznačenim količinama, jediničnim cijenama te ukupnim iznosom od 97.000,00 kn/12.874,11 eur uključujući PDV, slijedom čega sud nalazi da je i time dokazana visina nastalog troška. Nastali trošak je, prema redovnom tijeku stvari, tipična i predvidiva posljedica takvog protupravnog postupanja i svakako je opravdan.

45. Kao što je već rečeno sud navedeni iznos smatra nespornim te u cijelosti prihvaća kao dokazanu visinu štete. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da tužitelju pripada naknada štete u iznosu kako je iskazan u predmetnom računu odnosno u iznosu od 12.874,11 eur.

46. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu: postojanje štetne radnje, nastanak štete, uzročna veza između radnje i štete te odgovornost tuženika. Štetna radnja se sastoji se u tuženikovo protupravnom uklanjanju stupića sa nekretnine tužitelja, štetu predstavlja trošak koji je tužitelj imao radi nabave novih stupića i njihovog ponovnog postavljanja, uzročna veza postoji, jer da tuženik nije uklonio postojeće stupiće, tužitelj ne bi bio prisiljen angažirati treću osobu i snositi troškove njihove ponovne nabave i postavljanja odnosno ne bi došlo do umanjenja tužiteljeve imovine i tužitelj ne bi postao siromašniji za utuženi iznos.

47. Kako je utvrđeno da je tuženik protupravnim postupanjem prouzročio tužitelju imovinsku štetu, te da postoji uzročna veza između štetne radnje i nastale štete, sud je, primjenom pravila o odgovornosti za štetu, obvezao tuženika na naknadu štete u utvrđenom iznosu.

48. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom II izreke presude.

49. U odnosu na deklaratorni dio zahtjeva, sud nalazi da tužitelj ima pravni interes za utvrđenje da je do uznemiravanja došlo, budući da takvo utvrđenje predstavlja osnovu za uređenje budućih odnosa stranaka te otklanjanje pravne nesigurnosti, te budući da takvo utvrđenje pretpostavka i pravna osnova za odlučivanje o zahtjevu za naknadu štete, pa su ispunjene pretpostavke iz Zakon o parničnom postupku za donošenje deklaratorne presude. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom I izreke presude.

50. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se tuženiku zabrani svako takvo i slično daljnje uznemiravanje njegova prava vlasništva, sud je taj zahtjev odbio kao neosnovan.

51. Naime, odredbom članka 167. stavka 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja ga protupravno uznemirava da s takvim uznemiravanjem prestane. Sudska zaštita putem negatorne tužbe pretpostavlja postojanje protupravnog uznemiravanja, odnosno barem postojanje stvarne i objektivne opasnosti od njegova ponavljanja.

52. Iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u međuvremenu postavio ogradu na predmetnoj nekretnini, čime je fizički onemogućeno daljnje zadiranje tuženika u njegov posjed i vlasnička ovlaštenja. Štoviše, sam tužitelj, kao zakonski zastupnik tužitelja, iskazao je da ga tuženik nakon postavljanja ograde više ne uznemirava.

53. Slijedom navedenog, u trenutku zaključenja glavne rasprave ne postoji aktualno uznemiravanje niti objektivna i konkretna opasnost od njegova ponavljanja. Sud pruža zaštitu postojećem i stvarno ugroženom subjektivnom pravu, a ne hipotetskoj ili apstraktnoj mogućnosti njegova povređivanja. Stoga u vrijeme donošenja presude više ne postoji objektivna opasnost od budućeg uznemiravanja, pa nisu ispunjene pretpostavke za izricanje zabrane svakog takvog i sličnog postupanja ubuduće. Kako tužitelj nije dokazao da i dalje postoji protupravno uznemiravanje niti realna opasnost od njegova ponavljanja, nisu ispunjene pretpostavke za pružanje sudske zaštite u vidu zabrane budućeg uznemiravanja, pa je taj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbiti kao neosnovan to je odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

54. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud je imao u vidu da je tužitelj uspio u pretežitom dijelu svojih zahtjeva budući da je usvojen zahtjev za utvrđenje uznemiravanja prava vlasništva te zahtjev za naknadu štete. Odbijen je jedino zahtjev kojim je tražena zabrana daljnjeg uznemiravanja prava vlasništva, i to zbog činjenice da je tijekom postupka prestalo uznemiravanje, zbog čega više nisu bile ispunjene pretpostavke za pružanje takve zaštite. Stoga sud ocjenjuje da je tužiteljev neuspjeh u sporu razmjerno neznatan te da zbog tog dijela zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, pa mu je priznat cjelokupni trošak postupka.

55. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a. Tužitelju je kao potreban za vođenje spora priznat trošak zastupanja po odvjetniku koji je odmjeren u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23 – dalje: Tarifa), uzimajući u obzir naznačenu vrijednost predmeta spora, na ime sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podnesaka od 24. prosinca 2018., 14. studenog 2019., 11. prosinca 2023. i 13. veljače 2026. u iznosu od po 200,00 eur (Tbr. 8/1 Tarife), zastupanja na ročištima 23. rujna 2019., 4. listopada 2023., 6. prosinca 2023., i 5. ožujka 2024. u iznosu od po 100,00 eur (Tbr. 9/2 Tarife), zastupanja na ročištima 10. veljače 2021., 4. lipnja 2024., 3. studenog 2025., 14. travnja 2026. i 2. lipnja 2026. u iznosu od po 200,00 eur (Tbr. 9/1 Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eur ( Tbr. 9/3 Tarife), što sve uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 3.125,00 eur. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eur te 500,00 eur te trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eur, kao i trošak očevida u iznosu od 24,74 eur, sveukupno 4.081,09 eur pa je odlučeno kao u točki IV. izreke.

56. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 2. studenog 2018., 27. studenog 2019., 18. siječnja 2021. i 30. travnja 2026. zatražen u iznosu od po 200,00 eur uvećano za PDV od 25% jer navedeni trošak u smislu čl. 155. st. 1. ZPP- a nije bio potreban radi vođenja parnice.

57. Odbijen je i s prekomjernim zahtjevom troška pristupa na ročišta 23. rujna 2019., 4. listopada 2023., 6. prosinca 2023., i 5. ožujka 2024.(preko dosuđenog u iznosu od 100,00 EUR uvećano za iznos PDV-a od 25%) po Tbr. 9/1 Tarife jer se na navedenim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari. Naime, da bi se smatralo da se na ročištu raspravlja o glavnoj stvari potrebno je da stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili da obrazloži do tada iznesene navode, što je na navedenom ročištu izostalo, slijedom čega je odlučeno kao u točki V izreke.

U Zagrebu, 1. srpnja 2026.

SUDAC:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku