1

Poslovni broj Gž-1246/2023-2

R E P U B L I K A   H R V AT S K A

R J E Š E NJ E   

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u izvanparničnom predmetu predlagatelja A. Đ. iz H. D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u N., protiv protustranke L. B., OIB: ...., zastupane po skrbnici majci D. B., OIB: ...., obje iz H. D., koju zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., uz sudjelovanje Centra H. K., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Kutini, poslovni broj R1-21/2019-33 od 24. studenog 2023., 13. veljače 2024.   

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se žalba predlagatelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj R1-21/2019-33 od 24. studenog 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.    

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I izreke odlučeno je da nije dopušten prijedlog za razvrgnuće predlagatelja na nekretnini upisanoj u zk.ul. 4445, k.o. D., kč.br. 2071/1, te je postupak obustavljen, dok je točkom II izreke odbijen zahtjev predlagatelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 597,25 eur. 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio predlagatelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da nije sporno da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine kč.br.2071/1, kuća i dvorište od 748 m2, upisane u zk. ul. 4445, k.o. D., predlagatelj u 4/5, a protustranka u 1/5 dijela, da se u naravi radi o kući na adresi u H. D.. Dalje je utvrdio da je predlagatelj suvlasnički dio nekretnine stekao na temelju ugovora o darovanju zaključenim s I. Đ. koji je predmetni postupak pokrenuo, da predlagatelj u predmetnoj nekretnini ne stanuje. U odnosu na protustranku utvrdio je da je ista rođena 2002., da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kostajnici broj R1-Ob-373/2020-14 od 26. siječnja 2022., koje je postalo pravomoćno 16. veljače 2022., protustranka djelomično lišena poslovne sposobnosti zbog svog zdravstvenog stanja, da joj je postavljena skrbnica majka i zz D. B., da protustranka stanuje u toj kući kroz proteklih 20 godina. Sud također utvrđuje da protustranka nema mogućnosti osigurati si drugi dom.

6. U odnosu na način razvrgnuća, provedenim građevinskim i procjeniteljskim vještačenjem utvrdio je da predmetnu nekretninu nije moguće etažirati, da su stranke tijekom postupka pregovarale o mogućem načinu razvrgnuća isplatom, da je protustranka predlagala da predlagatelju isplati vrijednost njegovog suvlasničkog dijela, a isto tako na način da predlagatelj isplati protustranci vrijednost njezinog suvlasničkog dijela, te da, stranke sporazum o mogućem razvrgnuću isplatom nisu postigle.

7. Cijeneći zdravstveno stanje protustranke sud zaključuje da je u interesu protustranke da i dalje ostane suvlasnica predmetne nekretnine pa da stoga nisu ispunjeni uvjeti za provođenje razvrgnuća isplatom kao ni da se razvrgnuće provede prodajom nekretnine (civilno razvrgnuće). Prvostupanjski sud je cijeneći odredbu čl. 47. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišeni tekst, 94/17 ispr. - dalje ZV) zaključio da sve navedene okolnosti o zdravstvenom stanju protustranke, činjenici da protustranka nema drugog prostora za stanovanje, ukazuju da se razvrgnuće ne može provoditi na štetu protustranke, da stoga prijedlog za razvrgnuće nije dopušten, slijedom čega je predmetni postupak obustavio te ujedno odbio zahtjev predlagatelja za naknadu troškova postupka.

8. Predlagatelj u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio u primjeni odredbe čl. 47. st. 2.  ZV-a da razvrgnuće nije dopušteno, te ukazuje da citirana zakonska odredba propisuje da suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no, može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika. Ukazuje da iz provedenog postupka, s obzirom na zdravstveno stanje protustranke proizlazi da se radi o trajnom stanju, da će protustranka i nadalje biti ovisna o pomoći i skrbi majke pa da s obzirom na ovu okolnost sud nije mogao odlučiti da razvrgnuće nije dopušteno i postupak obustaviti.

9. Predlagatelj u žalbi također navodi da prvostupanjski sud nije imao u vidu sadržaj njegovog podneska od 19. svibnja 2023. u kojem da je naveo da je D. Đ., baka protustranke, te majka zz protustranke D. B., samovlasnica kuće na adresi u H. D., koja da se nalazi preko puta predmetne nekretnine, a koja nekretnina da je pogodna za rješavanje stambenog pitanja protustranke, a također da je naveo da je D. B., suprug D. B., temeljem ugovora o darovanju prenio pravo vlasništva nekretnine koja se nalazi na adresi H. D., na svoju majku Z. B., da je o tome priložio odgovarajuće dokaze, a koje da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti, te zaključuje o neprihvatljivosti zaključka prvostupanjskog suda da protustranka osim predmetne nekretnine, nema druge u kojoj bi mogla živjeti.

10. Osim toga, navodi da je ponudio protustranci i spreman joj je isplatiti vrijednost njezinog suvlasničkog dijela u iznosu od 5.000,00 eur što da je duplo više od vrijednosti njezinog suvlasničkog dijela. Zaključno navodi da je sud trebao odrediti da se razvrgnuće provede civilnom diobom u smislu odredbe čl. 50. st. 4. ZV-a.

11. Opisani žalbeni navodi predlagatelja o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 47. st. 2. ZV-a su osnovani, jer i prema shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju s obzirom na zdravstveno stanje protustranke, za koje se razumno može očekivati da se neće promijeniti na bolje i da će protustranci i nadalje biti potrebna skrb i pomoć majke ne predstavlja izuzetak iz citirane odredbe čl. 47. st. 2. ZV-a koji bi ukazivao da je razvrgnuće na štetu protustranke i da je zbog toga nedopušteno.     

12. U dosadašnjem tijeku postupka utvrđeno je da se stranke nisu uspjele sporazumjeti o razvrgnuću isplatom, a isto tako bi proizlazilo da fizičko razvrgnuće nije moguće.

13. Odredbom čl. 49. st. 1. ZV-a regulirano je da suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća u granicama mogućeg i dopuštenog, stavak 2. propisuje kad zakonska odredba zabranjuje diobu neke suvlasničke stvari ta se zabrana ne odnosi na razvrgnuće isplatom, niti na civilno razvrgnuće osim ako je izričito i na njih protegnuta.

14. Odredbom čl. 50. ZV-a reguliran je način sudskog razvrgnuća, te stavak 1. propisuje da u slučaju kad razvrgnuće provodi sud vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. Stavak 2. propisuje ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski, prema stavku 4. ako dioba iz stavka 2. ovoga članka nije moguće, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

15. Sukladno navedenom te s obzirom na stanje u spisu, ako stranke u nastavku postupka ne postignu sporazum o razvrgnuću isplatom, ocijeniti će da li u obzir dolazi civilno razvrgnuće u smislu odredbe čl. 50. st. 4. ZV-a. Pritom će provođenjem testa razmjernosti imajući u vidu sve utvrđene činjenice, a vodeći računa i o žalbenim navodima predlagatelja, da baka protustranke ima u vlasništvu nekretninu pogodnu za stanovanje koja se nalazi preko puta predmetne nekretnine, da se kao službena adresa prebivališta protustranke navodi H. D., a ne adresa predmetne nekretnine – H. D., ...., ocijeniti će prigovor protustranke o pravu na dom, nakon čega će, imajući u vidu sve ukazane primjedbe, te citirane zakonske odredbe donijeti novo zakonito rješenje kojim će odlučiti o troškovima cijelog postupka.

18. Slijedom obrazloženog te primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.        

U Rijeci 13. veljače 2023.

    Sudac

     Duško Abramović, v.r.