REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-511/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja ĐU iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik TU, službena osoba tuženika, radi invalidske mirovine, 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, KLASA: UP/II 141-02/25-03/00120007537, URBROJ: 341-99-06/2-25-42 od 1. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/25-03/00120007537, URBROJ: 341-99-06/2-25-42 od 1. travnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 141-02/24-03/00120007537, URBROJ: 341-12-06/2-24-31836 od 30. studenog 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka. U bitnome navodi da je kao pripadnik HVO bio ozlijeđen i obolio dana 11. studenog 1993. na položaju Drecelj-Konjic, što je vidljivo iz Uvjerenja o pripadnosti i stradavanju Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Konjic broj: 07/33-37/2-06/24-1 od 12. siječnja 2024. Nadalje, na rješenje kojim mu je priznat status RVI V grupe sa 70% vojnog invaliditeta u Bosni i Hercegovini dana je suglasnost u postupku revizije dana 10. ožujka 2020. Također dostavlja i nove liječničke nalaze iz kojih smatra da proizlazi njegova radna nesposobnost te je stajališta da treba biti neposredno pregledan u postupku medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja u Republici Hrvatskoj. Pojašnjava da mu je utvrđena aksonalna senzomotorna polineuropatija u sklopu dijabetesa, što proizlazi iz otpusnog pisma SKB Mostar od 13. prosinca 2023., dok je dijabetes kod njega uzrokovao velika oštećenja te ne osjeća oba nožna ekstremiteta ispod koljena i trpi velike bolove , a gotovo je i nepokretan. Osim toga, oštećen mu je i vid sa dijagnozom Dijabolična retinopatija, a 31 godinu je na inzulinskoj terapiji. Zbog svega navedenog, doživio je i psihički stres pa mu je stoga u Bosni i Hercegovini i priznat status RVI sa 70% vojnog invaliditeta po osnovi stradavanja na prvoj borbenoj crti u obnašanju dužnosti. Citira odredbu članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju te smatra da tuženik nije obrazložio iz kojih razloga smatra da dostavljeni dokazi nisu od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari. Nadalje, tužitelj se poziva na odredbu članka 142. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji , kao i na odredbe članka 14., 26., 57. i 140. Ustava Republike Hrvatske. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je osporavano rješenje doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, ponavlja navode iznesene u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24.; – dalje: ZUS), Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 3. lipnja 2026. održana je javna rasprava kako bi se, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. ZUS-a, svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na održanoj raspravi službena osoba tuženika ostala je kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja, dok na raspravu nije pristupio uredno pozvani tužitelj te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 91. stavka 3. ZUS-a.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21., 156/23., – dalje: ZOHBDR) pokrenutog povodom zahtjeva podnesenog dana 2. veljače 2024. u Republici Hrvatskoj.

7. Člankom 142. stavkom 2. ZOHBDR-a propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

8. Nadalje iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj rođen **.**.1970. i da je hrvatski državljanin.

9. Prema rješenju Federacije Bosne i Hercegovine, Službe za pitanja branitelja, invalida, izbjegle i raseljene osobe i socijalnu skrb, Konjic, broj: UP-I-06-43-2170/05 od 17. ožujka 2006. (na koje je Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata Sarajevo dana 10. ožujka 2020. dalo suglasnost u postupku revizije) tužitelju je počevši od 1. travnja 2006. priznato svojstvo RVI V grupe sa 70% vojnog invaliditeta po osnovi oboljenja zadobivenih u svojstvu pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, s pravom na osobnu invalidninu.

10. Iz uvjerenja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Konjic, broj: 07/33-37/2-06/24-1 od 12. siječnja 2024. proizlazi da je tužitelj kao pripadnik oružanih snaga Hrvatskog vijeća obrane u razdoblju od 6. travnja 1992. do 15. travnja 1994. dana 11. studenog 1993. obolio, na položaju Drecelj-Konjic, prva crta obrane, pri izvršavanju zapovijedi pretpostavljenih, postupajući po pravilima službe, obnašajući dužnost vojnika.

11. Prema odredbi članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/2019., 84/21., 119/22. – dalje: ZOMO), smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 1.). Preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima (stavak 2.). Djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 3.). Potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti (stavak 4.).

12. U predmetnom upravnom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Osijek, evidencijski broj vještačenja: 1138272 od 28. listopada 2024. iz kojega proizlazi da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

12.1. Temeljem takvog nalaza i mišljenja prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje od 30. studenog 2024. kojim je tužitelju odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

13. No, kako je tužitelj izjavio žalbu protiv navedenog rješenja, cjelokupan spis dostavljen je Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjem uredu u Zagrebu, koji je dana 25. ožujka 2025. donio nalaz i mišljenje, evidencijski broj vještačenja: 1220914.

13.1. Iz navedenog nalaza i mišljenja, između ostalog, proizlazi da je tužitelj sudionik rata kao pripadnik HVO, a za vrijeme sudjelovanja tijekom 1993. godine obolio je od šećerne bolesti. Priznat mu je status RVI 70% stalno temeljem NIM LK za medicinsko vještačenje u postupku po Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite Federacije od 20. prosinca 2019. radi bolesti po T 298 c (šećerna bolest s komplikacijama). Na pregledu u revizijskom postupku se osim gubitka dlakavosti na nogama ne nalazi neurološki deficit. U OP KB Mostar (12/2023) po kompleksnoj obradi se preporuča nastavak dijetetskih mjera te obavljanje dodatnih edukacija glede očitanja vrijednosti glikemije , ali i pregled neurologa radi verifikacije teške polineuropatije do razine nijemog stopala te se navodi retinoatija s naglaskom na moguću optičkim metodama korekciju vida. U statusu KB Mostar se ne nalazi podatak o nepokretnosti. Vijeće viših vještaka zaključuje da tužiteljevo bolesno stanje ne uvjetuje smanjenje radne sposobnosti jer je i nadalje moguće u fazama pogoršanja provoditi liječenje.

14. U konačnici je mišljenje nadležnih vještaka oba stupnja, da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

15. Sud smatra da je predmetni nalaz, mišljenje i ocjena Vijeća viših vještaka, u odnosu na medicinske činjenice, po svom sadržaju u skladu s odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj: 96/23., – dalje:: Uredba) budući da sadrži medicinsku dokumentaciju tužitelja na osnovu koje je odlučeno, nalaze u svezi s bolestima te činjenice koje iz njih proizlaze, medicinske indikacije u mišljenju su jasno obrazložene, kao i povijest bolesti tužitelja te je u konačnosti obrazloženo da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Stoga Sud smatra da je takav nalaz, mišljenje i ocjena sastavljen sukladno Uredbi, mogao poslužiti tuženiku kao valjana osnova za donošenje zakonitog rješenja.

16. Budući da Sud nije u mogućnosti sam ocjenjivati povezanost oštećenja zdravlja tužitelja po određenim dijagnozama sa činjenicom da li kod istoga na osnovu postojećih bolesti postoji smanjenje, odnosno gubitak radne sposobnosti, a kako tužitelj nije zatražio provođenje medicinskog vještačenja kojim bi se eventualno moglo dovesti u sumnju činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, koje bi ukazalo na drukčiju ocjenu od one dane po nadležnim vještacima, Sud je donio odluku na temelju stanja spisa.

17. U skladu s tim stanjem, Sud je prihvatio ocjenu danu po stručnom tijelu medicinskog vještačenja, a koje je svoje obrazloženo mišljenje dalo po cjelovitoj medicinskoj dokumentaciji i prema kojem je obrazloženo da kod tužitelja ne postoji smanjenje, odnosno gubitak radne sposobnosti.

18. Također valja istaći da je priznanje statusa RVI u Bosni i Hercegovini samo zakonom propisana pretpostavka za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu na temelju ZOMO-a i ZOHBDR-a. Međutim, kod priznavanja prava na invalidsku mirovinu iz hrvatskog osiguranja na temelju dostavljene medicinske dokumentacije mora se utvrditi eventualno postojanje invalidnosti prema hrvatskim propisima, što se utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja o tome postoji li invalidnost, koja u konkretnom slučaju ne daju osnovu za priznavanje zahtjeva tužitelja.

19. Osim toga, ZOMO niti Uredba ne propisuju obveznu dostavu nalaza i mišljenja vještaka osiguraniku. Naime, Zavod nije obvezan dostavljati strankama same nalaze i mišljenja vještaka kao dokaze, jer oni nisu upravni akti, već se nalaz i mišljenje navode u obrazloženju rješenja. Dodatno, tužitelj je imao mogućnost prema članku 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21.) razgledati spis predmeta, te se na taj način obavijestiti o tijeku postupka i svim poduzetim radnjama, a time i izvršiti uvid u nalaze i mišljenja stručnih medicinskih tijela. K tome, sadržaj nalaza i mišljenja je sadržan u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika.

20. Pri tome je važno napomenuti da je odredbom članka 13. stavka 3. Uredbe propisano da za osobe s boravkom u inozemstvu vijeće vještaka daje nalaz i mišljenje na temelju medicinske dokumentacije ili detaljnog medicinskog izvješća dostavljenog od inozemnog nositelja mirovinskog ili socijalnog osiguranja primjenom uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju.

20.1. Nadalje, u drugostupanjskom postupku, ako vijeće viših vještaka utvrdi da se iz nalaza i mišljenja vijeća vještaka ne može nedvojbeno utvrditi stvarno stanje i funkcioniranje osobe, predložit će nadležnom tijelu da predmet vrati na ponovni postupak odnosno na ponovno vještačenje u prvom stupnju (članak 50. stavak 1. Uredbe).

20.2. S obzirom da tužitelj boravi u inozemstvu, davanje nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka samo na temelju medicinske dokumentac ije sukladno je odredbama članka 13. stavka 3. i članka 50. stavka 1. Uredbe.

21. Sud ne nalazi da bi odredbe članka 14., 26. i 57. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 6/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10.) bile povrijeđene na štetu tužitelja. To stoga što Sud ne nalazi da bi tužitelj u postupcima bio diskriminiran na osnovi rase, boje kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Nadalje, prigovori o nejednakosti pred zakonom bez konkretne i obrazložene argumentacije kojom bi se pokazalo u čemu se sastoji nejednakost i u odnosu na koga ne mogu se prihvatiti. Samo apstraktno pozivanje na nejednakost bez povezivanja s konkretnim slučajem i usporedbom s drugim sličnim slučajevima nije dostatno. Također, Sud ocjenjuje kako ne postoje dokazi o povredi odredbe Ustava Republike Hrvatske po kojoj posebnu skrb država posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovu uključivanju u društveni život.

22. Tužitelju je eventualno na dispoziciji, s novijom medicinskom dokumentacijom, podnijeti novi zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

23. Slijedom navedenog, kako je osporavano rješenje doneseno na temelju mjerodavne stručne prosudbe, na način i u postupku propisanim zakonom, Sud ne nalazi osnove za ocjenu da bi osporavano rješenje bilo utemeljeno na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnoj primjeni materijalnog prava te osporavano rješenje tuženika kojim je potvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na invalidsku mirovinu ocjenjuje zakonitim, dok preostali navodi tužitelja ne utječu na drukčije rješavanje upravnog spora.

24. Stoga je sukladno odredbi članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku za prijem pismena

2. Tuženiku