Republika Hrvatska
Općinski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 31
P -540/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Ivici Grubišić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa ovlaštena osoba, protiv tuženika TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate/povrata nepripadno isplaćenog doplatka za djecu, bez održavanja ročišta, 1. srpnja 2026.
presudio je
I. Nalaže se tuženiku TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati iznos od 68,42 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. srpnja 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tuženika za održavanjem ročišta.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu radi povrata nepripadno isplaćenog doplatka za djecu u iznosu od 68,42 eura za razdoblje od 1. siječnja 2025. do 28. veljače 2025. godine. Svoj zahtjev temelji na obračunu Odjela za ekonomsko-financijske poslove te na pravomoćnom rješenju HZMO-a broj 124161 od 2. travn ja 2025. godine, kojim je utvrđeno da je tuženiku za navedeno razdoblje prestalo pravo na doplatak za djecu. Pravni temelj potraživanja tužitelj nalazi u članku 34. Zakona o doplatku za djecu te potražuje i zakonsku zateznu kamatu od 25. srpnja 2025. godine.
2. Tuženik je podnio pisani odgovor na tužbu u kojem osporava tužbeni zahtjev. Navodi da je presudom Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P -325/14-19 imenovan skrbnikom svoje djece te da mu pripada doplatak. Ističe da navodi iz izjave njegove kćeri od 6. veljače 2025. godine – prema kojoj ona od 19. prosinca 2024. ne živi u zajedničkom kućanstvu – nisu u potpunosti točni jer je kći boravila kod njega. Predložio je saslušanje kćeri kao svjedokinje radi utvrđivanja stvarnog stanja i dokazivanja da je došlo do nesporazuma.
3. Sud je izvršio uvid u tužbu, ekonomsko-financijski obračun duga, rješenje HZMO- a broj 124161 od 2. travnja 2025. godine s potvrdom konačnosti i pravomoćnosti, te odgovor na tužbu tuženika.
4. Među strankama je nesporno da je tužitelj donio rješenje broj 124161 od 2. travnja 2025. godine kojim je tuženiku ukinuto pravo na doplatak za djecu za sporno razdoblje. Tijekom postupka sud je utvrdio odlučnu pravnu činjenicu: predmetno upravno rješenje HZMO-a je postalo pravomoćno i konačno u upravnom postupku, budući da tuženik protiv njega nije pravovremeno izjavio žalbu niti je pokrenuo upravni spor.
5. U ovoj parnici odlučno pravno pitanje jest ima li tuženik obvezu povrata primljenog iznosa s obzirom na pravomoćnost rješenja javnopravnog tijela kojim mu je to pravo ukinuto. Odredbom članka 34. stavka 1. Zakona o doplatku za djecu propisano je da je osoba koja primi doplatak za djecu na koji nije imala pravo, dužna vratiti nepripadno primljeni iznos.
6. Budući da je rješenje HZMO-a broj 124161 od 2. travnja 2025. godine pravomoćno, parnični sud je u smislu načela vezanosti uz pravomoćne odluke drugih tijela dužan uzeti sadržaj tog rješenja kao utvrđenu činjenicu. Parnični sud u ovom postupku nema zakonsku ovlast ponovno ispitivati i ocjenjivati jesu li razlozi za ukidanje doplatka (činjenica suživota u kućanstvu) bili pravilno utvrđeni. Pravomoćnošću rješenja pravno je fiksirano da tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2025. do 28. veljače 2025. godine nije imao zakonsko pravo na primanje doplatka za djecu za kćer.
7. Slijedom navedenog, svi navodi tuženika iz odgovora na tužbu kojima ističe da je kći stvarno boravila kod njega, te prijedlog za saslušanje svjedokinje, pravno su irelevantni u ovoj fazi postupka. Te je prigovore tuženik morao i mogao iznositi u žalbenom postupku protiv samog rješenja HZMO-a, a ne u ovoj parnici koja se vodi isključivo radi naplate duga proizašlog iz tog pravomoćnog akta.
7.1. Slijedom navedenih utvrđenja primjenom odredbe čl. 461 a st. 4. ZPP -a s obzirom na okolnosti slučaja i kako se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, valjalo je odbiti prijedlog tuženika za održavanjem ročišta.
8. Kako je primanje novčanih iznosa bez pravne osnove (nakon što je pravo ukinuto pravomoćnim rješenjem) stvorilo obvezu povrata u smislu članka 34. Zakona o doplatku za djecu, tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti utemeljen.
9. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, a teče od dana kada je tuženik pozvan na povrat, odnosno od 25. srpnja 2025. godine kako je tužitelj postavio zahtjev. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom I. ove presude.
10. Tužitelj nije postavio određen zahtjev za naknadu troška slijedom čega sud nije ni odlučivao o trošku.
U Vukovaru, 1. srpnja 2026.
Sudac
Ivica Grubišić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud . Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude putem ovog suda. Upozoravaju se parnične stranke da se ova presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i čl. 354. st. 2. t. 1., 2.,4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11 ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanjem ročišta nije dopuštena posebna žalba (čl. 461a ZPP-a)
Dostaviti:
1. Tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje
2. Tuženiku TD, [adresa]
