REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2504/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari protuovrhovoditelja-ovršenika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv protuovršenika-ovrhovoditelja ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Ana Mileta, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vidmar i partneri j.t.d. u Zagrebu, radi protuovrhe, odlučujući o prijedlogu protuovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ovr - 162/2025-3 od 30. siječnja 2026. u dijelu kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-2932/2024-2 od 4. prosinca 2024., na sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1.1. Protuovršenik-ovrhovoditelj ČN (dalje: predlagateljica) podnijela je prijedlog za dopuštenje revizije protiv u uvodu ove odluke citiranog drugostupanjskog rješenja.
1.2. Postavila je pravna pitanja koja ona cijeni važnima za odluku u ovoj pravnoj stvari i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i koja glase:
„1. U slučaju kada stranka naplati novčani iznos dosuđen s osnova naknade štete temeljem pravomoćne presude, a koja presuda je naknadno ukinuta odlukom Vrhovnog suda RH povodom uloženog izvanrednog pravnog lijeka (revizije), da li je stranka u obvezi vratiti protivnoj strani cjelokupni novčani iznos po osnovi koja je otpala, ili samo iznose koje je naplatila nakon zaprimanja revizijske odluke obzirom da je do trenutka primitka revizijske odluke bila pošteni stjecatelj u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima,
2. Da li se u slučaju kada je izvorni pravni odnos između stranaka (štetni događaj) nastao prije stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima iz 2005 primjenjuju odredbe ranije važećeg ZOO, konkretno odredba čl. 216 Zakona o obveznim odnosima NN br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, sukladno kojoj odredbi se ne može tražiti vraćanje neosnovano naplaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljeda tijela, narušavanja zdravlja ili smrti, kad je isplata izvršena savjesnom stjecatelju, ili se ima primijeniti odredba čl. 1117 Zakona o obveznim odnosima koji je stupio na snagu 2005. godine (NN br. 35/05, 41/08 i 125/11)
3. Da li se u slučaju primjene odredbe čl. 1117 Zakona o obveznim odnosima koji je stupio na snagu 2005. godine (NN br. 35/05, 41/08 i 125/11) ista odredba ima tumačiti na način da u situaciji kada je isplata na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti izvršena stjecatelju koji je u vrijeme isplate bio pošten, od takvog stjecatelja nije moguće tražiti povrat neosnovano naplaćenih iznosa glavnice niti nakon donošenja i dostave odluke kojom se prihvaća revizija ovršenika, dakle nakon što je postao nepošten, već eventualno sporednih tražbina kao što su kamate i troškovi postupka.
4. Da li je u tijeku postupka protuovhe dozvoljena preinaka zahtjeva protuovrhovoditelja na način da je isti prvotno protuovrhom tražio isplatu novčanog iznosa temeljem čl. 62 Ovršnog zakona, a naknadno preinačuje zahtjev na način da se novčani iznos potražuje primjenom instituta stjecanja bez osnove iz čl. 1165 ZOO/05, u konkretnom slučaju da li je dozvoljena preinaka zahtjeva protuovrhovoditelja/ovršenika iz podneska istog od dana 18.04.2023.g., dakle protekom skoro deset godina od dana podnošenja prijedloga za protuovrhu, a ukoliko je prvotno zahtjev za protuovrhu temeljem na odredbi čl. 62 Ovršnog zakona, a preinakom se isti iznos naknadno potražuje primjenom instituta stjecanja bez osnove iz čl. 1165 ZOO/05,
5. U slučaju kada je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio temeljem odredbe čl. 62 st. 1 toč. 3 Ovršnog zakona, a trebao je ispravno primijeniti odredbu čl. 62 st. 1 toč. 1 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14), da li isto predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ili omašku u pisanu, odnosno omašku u izradi odluke,
6. Da li je osnovan prigovor litispendencije ukoliko stranka isti novčani iznos traži prvotno u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a zatim i prijedlogom za protuovrhu, i to temeljem istog činjeničnog obrazloženja.“.
1.3. Tvrdi da o citiranim pravnim pitanjima praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske i viših sudova nije jedinstvena.
1.3.1. U odnosu na prva tri pitanja upućuje na ovosudne odluke Rev -1262/2021-4 od 20. rujna 2022., Rev-x-1061/2012 od 12. veljače 2013. te Rev-702 2012 od 31. kolovoza 2016. te Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-455/2019-2 od 16. rujna 2019. i Županijskog suda u Puli - Pola Gž-662/17 od 18. ožujka 2019. u odnosu na četvrto i peto pitanje ističe počinjenje bitne postupovne povrede, a u odnosu na šesto na odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-135/25 od 5. ožujka 2025.
1.4. Zahtijeva troškove postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., - dalje ZPP), prema ocjeni ovog revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u ovoj pravnoj stvari, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. U odnosu na prva tri pitanja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda koje su podudarne s pravnim shvaćanjem ovog suda koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 4. prosinca 2023., broj: Su -IV- 101/2023-14, a koje glasi:
"Na odnos stjecanja bez osnove koji je nastao nakon stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima iz 2005. (u kojem odnosu se otpadanje osnove dogodilo nakon 1. siječnja 2006.) primjenjuju se pravila o vraćanju stečenog bez osnove iz članka 1111. i 1117. ZOO/05, neovisno o tome što je štetni događaj nastao u vrijeme dok je bio na snazi ZOO/91 i što je u presudi temeljem koje je izvršena isplata primijenjen taj materijalnopravni propis.
Ako je obveza naknade štete nastala za vrijeme važenja Zakona o obveznim odnosima iz 2005, a izvanredni pravni lijek je prihvaćen te su nižestupanjske presude preinačene i odbijen je tužbeni zahtjev oštećenik – stjecatelj je dužan vratiti sve što je primio na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti."
3.1.1. Tako i Rev-45/2021-5 od 1. travnja 2025., Rev-1690/2018-2 od 5. prosinca 2023 te Rev-168/2021-2 od 23. veljače 2021.
3.1.1.2. Pored toga nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
3.2. Četvrtim i petim pitanjem predlagateljica ističe postupovne povrede, a što, sam za sebe, nije razlog za dopuštenje revizije. Osnovi smisao revizijskog postupka je onaj naveden u odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP, a to je da postoji u vezi naznačenog pitanja različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti te da se radi o situaciji da odluka odstupa od prakse ovog suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, a što ovdje nije slučaj.
3.3. Identično se odnosi na šesto pitanje, pri čemu predlagateljica ne dostavlja dijelove spisa iz kojih bi se moglo provjeriti točnost važnosti njezinih tvrdnji, u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP.
4. Stoga u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
