REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2162/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika VALAMAR RIVIERA d.d., Poreč-Parenzo, Stancia Kaligari 1, OIB 36201212847, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i trpljenja upisa pomorskog dobra, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-535/2023-9 od 9. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-535/2023-9 od 9. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Rijeci je pobijanom presudom u točki I. izreke odlučio: a) utvrđuje se da su pomorsko dobro:

- k. č. br. [katastarska čestica] površine 599 m2-uređena plaža 339 m2, uređeno zemljište 260 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u daljnjem tekstu: Nekretnina 1) te

- k. č. br. [katastarska čestica] površine 432 m2-uređena plaža 263 m2, uređeno zemljište 169 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u daljnjem tekstu: Nekretnina 2). b) da je tuženik dužan trpjeti da se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku-Zemljišnoknjižni odjel Krk, provede upis pomorskog dobra, uz istodobno brisanje upisa tuženikovog prava (su)vlasništva, u odnosu na:

-1216/2999 suvlasničkog dijela Nekretnine 1

-1174/2057 suvlasničkog dijela Nekretnine 2.

1.1. Također, pobijanom presudom u točki II. izreke prvostupanjski sud je naložio tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 800,00 EUR te zatezne kamate koje na taj iznos teku od 9. travnja 2024. do isplate.

2. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su ispunjene procesne pretpostavke u smislu odredaba članka 186.a stavaka 1., 5. i 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) budući da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali da tužiteljev prijedlog nagodbe nije prihvaćen u roku od tri mjeseca od trenutka kad je tuženik zaprimio predmetni zahtjev

- da su Nekretnina 1 i Nekretnina 2 pomorsko dobro.

2.1. Ističući da tužiteljeva aktivna legitimacija proizlazi iz odredbe članka 9. stavka 7. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj 83/23; u daljnjem tekstu: ZPDML) prvostupanjski sud zaključuje da je, na temelju odredbe članka 5. stavka 1. tog Zakona, osnovan tužbeni zahtjev.

2.1.1. Pritom smatra da izvansudska nagodba, na koju se tuženik poziva, nema nikakvog utjecaja na predmet spora.

3. Tuženik je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba članka 354. stavka 2. točaka 11. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. U odnosu na istaknute postupovnopravne povrede osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da su ispunjene procesne pretpostavke propisane odredbom članka 186.a Zakona o parničnom postupku. Navedeno budući da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora kojim je tražio utvrđenje pomorskog dobra samo na dijelovima Nekretnine 1 i Nekretnine 2 dok tužbom traži utvrđenje pomorskog dobra u odnosu na predmetne nekretnine u cijelosti.

3.2. S tim u vezi naglašava da pobijana presuda ne sadrži razloge o tome zašto prvostupanjski sud, glede predmetnog spora, nije uzeo u obzir tuženikove navode o učincima izvansudske nagodbe sklopljene između stranaka. Navodi da je tijekom postupka ukazao da je predmetnom izvansudskom nagodbom, kao ovršnom ispravom, stvarnopravni status Nekretnine 1 i Nekretnine 2 utvrđen drugačije od onoga kako je to, povodom tužbenog zahtjeva, učinjeno pobijanom presudom.

3.2.1. Ističe da su izvansudskom nagodbom na cjelovit način uređena međusobna prava i obveze parničnih stranaka u pogledu (su)vlasništva tadašnjih čestica k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a iz čijih su dijelova formirane Nekretnina 1 i Nekretnina 2, na način:

- da je tuženik na tužitelja prenio idealne dijelove čestica koje u postupku pretvorbe i privatizacije nisu (niti su mogle biti) procijenjene u tuženikov temeljni kapital

- da je tužitelj priznao tuženiku vlasništvo nad ukupno 1216 m2 tadašnje k. č. br. [katastarska čestica] i 1174m2 tadašnje k. č. br. [katastarska čestica] jer su ti dijelovi procijenjeni u tuženikov temeljni kapital i nisu predstavljali pomorsko dobro.

3.3. S druge strane smatra da je prvostupanjski sud, glede tužiteljeve aktivne legitimacije i pravnog interesa, primijenivši odredbu članka 9. stavka 7. ZPDML -a te propustivši primijeniti odredbu članka 220. stavka 2. tog Zakona, pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbaciti tužbu ili odbiti tužbeni zahtjev podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 eur.

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet spora su tužiteljevi zahtjevi:

a) za utvrđenje da su Nekretnina 1 i Nekretnina 2 pomorsko dobro b) da je tuženik dužan trpjeti upis pomorskog dobra, uz istodobno brisanje njegovog prava (su)vlasništva, u odnosu na:

-1216/2999 suvlasničkog dijela Nekretnine 1

-1174/2057 suvlasničkog dijela Nekretnine 2.

8. U odnosu na žalbene navode ističe se da su 14. ožujka 2019. stranke sklopile izvansudsku nagodbu (u daljnjem tekstu: Izvansudska nagodba) kojom su djelomično uredile međusobne odnose glede nekretnina, između ostalog, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz kojih su nekretnina formirane Nekretnina 1 i Nekretnina 2.

8.1. Međutim, neosnovani su žalbeni navodi da je tužitelj priznao tuženiku vlasništvo nad dijelovima navedenih nekretnina.

8.1.1. Naime, odredbom članka 3. Izvansudske nagodbe stranke su suglasno utvrdile da su, između ostalih, navedene nekretnine djelomično procijenjene u vrijednost društvenog kapitala poduzeća „Zlatni otok“ Krk, čiji je pravni sljednik tuženik.

8.2. S tim u vezi pogrešno se žalbenim navodima implicira da se samim unošenjem nekretnina u kapital društva pretvorbom stječe pravo vlasništva nad tim nekretninama. Naime, odredbom članka 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 71/15-pročišćeni tekst i 94/17) propisano je da je trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile:

- društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i

- koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i

- čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

8.3. Iz citirane odredbe proizlazi da je za stjecanje prava vlasništva na nekretninama, osim pretpostavke da je vrijednost nekretnine procijenjena u kapital društva i po nadležnom tijelu iskazana u kapitalu društva, potrebno kumulativno ispunjenje pretpostavki:

- da su nekretnine na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i

- da su nekretnine mogle biti predmet (objekt) stjecanja prava vlasništva; a koje pretpostavke u konkretnom slučaju nisu ispunjene.

8.3.1. U tom pogledu prema stanju spisa Nekretnina 1 i Nekretnina 2 na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije nisu bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća.

8.3.2. Također, Nekretnina 1 i Nekretnina 2 su pomorsko dobro, a što proizlazi iz:

- rješenja Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Uprave pomorskog prometa, pomorskog dobra i luka-Povjerenstva za granice, Klasa: UP/I 342-01/06- 01/71, Ur. broj: 530-04-06-2 od 19. rujna 2006. (list 14.-17. spisa) kojim je utvrđena granica pomorskog dobra

- geodetskog elaborata s kopijama katastarskih planova i popisom čestica koje se nalaze u pomorskom dobru (list 23. -27. spisa)

- rješenja Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Područni ured za katastar Rijeka, Odjel za katastar nekretnina Krk, Klasa: UP/I-932-07/20-02/612, Ur. broj: 541-17/2-17-12 od 5. listopada 2020. (list 18. -22. spisa)

- očitovanja Primorsko-goranske županije, Upravni odjel za pomorsko dobro, promet i veze, Povjerenstvo za granice pomorskog dobra u Primorsko-goranskoj županiji, Klasa: 342-01/22-01/108, Ur. broj: 2170-07-02/5-22-2 od 20. listopada 2022. (list 13. spisa)

- potvrde Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Područni ured za katastar Rijeka, Odjel za katastar nekretnina Krk, Klasa: UP/I-932-04/23-04/1, Ur. broj: 541-19-06/5-23-3 i 4 od 23. veljače 2023. (list 28. -31. spisa) o identifikaciji čestice.

8.3.2.1. U tom kontekstu se naglašava da je odredbama članka 5. stavaka 1. i 5. ZPDML-a propisano da je pomorsko dobro izvan pravnog prometa i na njemu se ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi; te da su ništetni pravni poslovi sklopljeni suprotno stavku 1. ovog članka.

9. Ne prihvaćaju se žalbeni navodi kojima se osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju tužiteljeve aktivne legitimacije.

9.1. Naime, odredbom članka 9. stavka 7. ZPDML-a propisano je da je Republika Hrvatska, kao nositelj vlasti na pomorskom dobru, ovlaštena pokretati i poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđivanja statusa pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove, radi činidbe i dr. protiv osoba koje su koristile pomorsko dobro bez pravne osnove ili ga uzurpirale, devastirale i sl. te svojim radnjama prouzročile ekološku i drugu štetu ili spriječile da se pomorsko dobro koristi sukladno njegovu statusu i namjeni.

10. Što se tiče žalbenih navoda kojima se dovodi u pitanje tužiteljev pravni interes ističe se da je odredbama ZPDML-a i to:

a) članka 4. stavaka 1., 2. i 4. tog zakona propisano:

(1) Pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.

(2) Republika Hrvatska vodi brigu, skrbi i upravlja pomorskim dobrom.

(4) Republika Hrvatska provodi nadzor i poduzima sve radnje radi zaštite pomorskog dobra neovisno o tome je li pomorsko dobro povjereno drugoj osobi javnog prava ili osobi (ustanovi) s javnim ovlastima.

b) članka 10. stavka 2. tog zakona propisano da odluka suda ili upravnog tijela kojom se utvrđuje status nekretnine kao pomorskog dobra ima deklaratorni učinak c) članka 218. tog zakona propisano ako nekretnine unutar granice pomorskog dobra u zemljišnoj knjizi nisu upisane tako da je učinjeno vidljivim pomorsko dobro, nadležno upravno tijelo u jedinici područne (regionalne) samouprave će putem nadležnog državnog odvjetništva pokrenuti postupak za brisanje postojećeg upisa, uz istodobni upis pomorskog dobra u zemljišnoj knjizi.

10.1. S druge strane odredbom članka 17. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19) propisano da se u glavnu knjigu upisuje opće dobro, ako to zatraži osoba koja na tome ima pravni interes dok je odredbom članka 8. stavka 2. Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnoknjižnim odjelima sudova-Zemljišnoknjižni poslovnik („Narodne novine“ broj: 81/97, 109/02, 153/02, 123/02, 14/05, 60/10, 55/13, 63/19 i 128/22) propisano da se opće dobro upisuje u glavnu knjigu ako to zatraži osoba koja na tome ima pravni interes.

10.2. U tom kontekstu tužiteljev pravni interes da se u odnosu na nekretnine koje su pomorsko dobro u zemljišnim knjigama evidentira njihov navedeni status pomorskog dobra razvidan je iz same pravne prirode pomorskog dobra i zakonske obveze njegove zaštite. Evidentiranje statusa pomorskog dobra, imajući u vidu da je ono opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, je nužno da se stvarni status nekretnine uskladi sa stanjem zemljišnih knjiga, da se pomorsko dobro zaštiti od nezakonitih raspolaganja i upisa te omogući zakonito davanje pomorskog dobra u koncesiju. Na taj način doprinosi se pravnoj sigurnosti koja je presudna za izgradnju povjerenja u sudski sustav i vladavinu prava.

11. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo propustivši primijeniti odredbu članka 220. stavka 2. ZPDML-a. Tom odredbom je propisano da će nadležno državno odvjetništvo pokrenuti postupak uknjižbe pomorskog dobra iz stavka 1. ovoga članka u roku od godine dana od dana donošenja ovoga Zakona, na temelju akta kojim je granica pomorskog dobra odnosno lučkog područja utvrđena i prijavnog lista koje izrađuje tijelo nadležno za katastar.

11.1. Ne ulazeći u pravnu prirodu roka iz citirane odredbe ističe se da je ZPDML stupio na snagu 29. srpnja 2023. dok je predmetni postupak, u okviru kojeg tužitelj predlaže donijeti presudu koja će biti osnova za uknjižbu pomorskog dobra u zemljišnim knjigama, pokrenut 17. listopada 2023.

12. Konačno, nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe članka 354. stavka 2. točke 14. ZPP-a u vezi s odredbom članka 186.a tog Zakona.

12.1. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 5. travnja 2023. (u daljnjem tekstu: Zahtjev; list 5. -7. spisa) u okviru kojeg je tužitelj predložio i novu izvansudsku nagodbu (u daljnjem tekstu: prijedlog izvansudske nagodbe; list 8. i 9. spisa).

12.2. Jezičnim tumačenjem prijedloga izvansudske nagodbe odnosno njegovog članka 3. proizlazi da je tužitelj predložio provedbu upisa pomorskog dobra u odnosu na suvlasničke dijelove Nekretnine 1 i Nekretnine 2.

12.3. Međutim, i u točki II. Zahtjeva i u članku 2. prijedloga izvansudske nagodbe tužitelj konstatira da su predmetne nekretnine pomorsko dobro.

12.3.1. Teleološkim tumačenjem i sustavnim tumačenjem sadržaja i smisla navedenih isprava može se zaključiti da je tužiteljev cilj bio urediti pravni status predmetnih nekretnina u cijelosti to jest ne samo u dijelovima koji su u tuženikovom suvlasništvu.

12.3.2. Naime, suvlasništvo je, po definiciji, vlasništvo više osoba na istoj fizički nepodijeljenoj stvari po dijelovima koji su alikvotno (idealno) određeni. Pritom je vlasništvo između suvlasnika podijeljeno po obujmu, a ne sadržaju (posjedovanje, uporaba, korištenje i raspolaganje) što znači da svaki suvlasnik na stvari ima istodobno sve navedene vlasničke ovlasti, ali samo u veličini svojeg suvlasničkog dijela. Dakle, svaki od suvlasnika istodobno je suvlasnik cijele stvari i svakog njezinog i najmanjeg dijela, ali samo u alikvotnom (idealnom dijelu) odnosno radi se o situaciji da stvar između suvlasnika nije realno podijeljena.

12.3.3. Nekretnina 1 i Nekretnina 2 prema stanju zemljišnih knjiga se nalaze u pravnom režimu suvlasništva dok iz spisa proizlazi da su u cijelosti pomorsko dobro.

12.3.4. Stoga bi tužbeni zahtjev za utvrđenje da su navedene nekretnine u određenom dijelu pomorsko dobro, imajući u vidu da pomorsko dobro ne može biti u (su)vlasničkom režimu niti suvlasničkom odnosu više osoba (točka 8.3.2.1. ove presude), bio neosnovan te nepodoban za upis u zemljišne knjige.

12.3.5. U tom slučaju zemljišne knjige, u odnosu na Nekretninu 1 i Nekretninu 2, ne bi bile u skladu sa stvarnim statusom predmetnih nekretnina, a što je protivno pravu na pravnu sigurnost kao elementu prava na pošteno (pravično) suđenje.

12.3.6. U tom kontekstu tuženikovo shvaćanje da je ostvarena bitna povreda odredbe članka 354. stavka 2. točke 14. ZPP-a, u okolnostima konkretnog slučaja, predstavlja pretjerani pravni formalizam.

13. Rješavanje pravnih odnosa glede ostalih nekretnina koje su obuhvaćene Izvansudskom nagodbom nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

14. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP -a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak