REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4035/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Marije Bakule Vugrinec, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KARLOVAČKA BANKA d.d., OIB 08106331075, Karlovac, I. G. Kovačića 1, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Babić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Babić, Brborović i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv 1. tuženika PŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mate Erceg, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Crnković, Gotovac i Erceg d.o.o. iz Zagreba, i 2. tužen ice FŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Senka Paškvalin Urumović, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevim žalbama protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2805/2018 od 17. ožujka 2025., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj P-2805/2018 od 18. ožujka 2026., i dopunske presude tog suda poslovni broj P-2805/2018 od 19. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2805/2018 od 17. ožujka 2025., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-2805/2018 od 18. ožujka 2026.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje dopunska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2805/2018 od 19. ožujka 2026. u točki 1. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici FŽ daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 1.187,50 EUR sa zateznim kamatama.

III. Preinačuje se dopunska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2805/2018 od 19. ožujka 2026. u točki 1. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici FŽ troškove parničnog postupka u iznosu od 1.975,00

EUR sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice FŽ za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.975,00 EUR sa zateznim kamatama.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice FŽ za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 3.825,00 EUR sa zateznim kamatama i sudske pristojbe po odluci suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio naložiti tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 203.331,88 EUR / 1.532.004,05 kn sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate i troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama (točka 1.) izreke), naložio je tužitelju naknaditi tuženiku PŽ troškove parničnog postupka u iznosu od 77.925,22 EUR sa zateznim kamatama (točka 2.) izreke) te je naložio tužitelju naknaditi tuženici FŽ troškove parničnog postupka u iznosu od 77.827,22 EUR sa zateznim kamatama (točka 3.) izreke).

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 4.781,25 EUR.

3. Protiv ove presude tuženica FŽ je podnijela prijedlog za ispravak i prijedlog za dopunu presude, podredno žalbu.

4. Tuženica FŽ u odgovoru na tužiteljevu žalbu protiv presude predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 3.825,00 EUR sa zateznim kamatama i sudske pristojbe po odluci suda.

5. Ovaj sud je vratio spis prvostupanjskom sudu radi odlučivanja o prijedlozima tuženice FŽ za ispravak i dopunu presude, te je prvostupanjski sud donio rješenje o ispravku od 18. ožujka 2026. i dopunsku presudu od 19. ožujka 2026.

6. Pobijanom dopunskom presudom označenom u izreci prvostupanjski sud je naložio tužitelju naknaditi tuženici FŽ troškove parničnog postupka u iznosu od 3.162,50 EUR sa zateznim kamatama (pri čemu je prvostupanjski sud naveo tijek i stopu kamate, ali je propustio naznačiti da se radi o zateznim kamatama, što po ocjeni ovog suda predstavlja razlog za ispravak dopunske presude) (točka 1. izreke) te je odbio zahtjev tuženice FŽ za naknadu troškova žalbe (točka 2. izreke).

7. Protiv dopunske presude u točki 1. izreke žalbu je podnio tužitelj „po svim zakonskim osnovama“. Predlaže ovome sudu preinačiti pobijanu dopunsku presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

8. Žalba protiv presude nije osnovana, a žalba protiv dopunske presude je djelomično osnovana.

9. Pobijana presuda i dopunska presuda ispitane su sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), u vezi s čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda, uz primjenu čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, pravilna i zakonita, a da je dopunska presuda djelomično pravilna i zakonita.

10. Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete protiv tuženika kao (bivših) članova uprave tužitelja u ukupnom iznosu od 203.331,88 EUR / 1.521.004,05 kn, i to po dvije osnove:

- iznosa od 781.010,86 kn sukladno čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11 - službeni pročišćeni tekst, 111/12 i 68/13; dalje: ZTD) koji se odnosi na otpis tražbine prema zaposlenici GŽ Odlukom uprave od 26. studenoga 2013.,

- iznosa od 750.993,19 kn sukladno čl. 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) koji se odnosi na iznos koji je tužitelj platio po osnovi poreza na dohodak, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja za otpisanu tražbinu prema GŽ temeljem Porezne nagodbe od 16. studenoga 2016.

11. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda, tuženik PŽ bio je zamjenik predsjednika uprave od 1. kolovoza 2013., rješenjem tog suda poslovni broj R1-471/2013. od 5. studenoga 2013. imenovan je predsjednikom uprave do 5. svibnja 2014., a prestao je biti predsjednik uprave danom 28. veljače 2015., dok je tuženica FŽ bila zamjenica člana uprave u razdoblju od 18. rujna 2013. do 19. prosinca 2013.

12. Tužitelj tužbeni zahtjev u bitnom temelji na tvrdnjama da su tuženici donijeli Odluku od 26. studenoga 2013. kojom je, u odnosu na tužiteljevu tražbinu prema GŽ (tužiteljevoj zaposlenici), u ukupnom iznosu od 788.842,78 kn, uvećano za zateznu kamatu u iznosu od 7.168,08 kn, utvrđena ukupna visina duga za namirenje u iznosu od 15.000,00 kn s rokom uplate 8 dana od dana sklapanja nagodbe te je određeno da će po izvršenoj uplati tužitelj brisati kamatu i obustaviti ovršni postupak. Sukladno toj Odluci sklopljen je Sporazum od **.**.2013. i GŽ je izvršila uplatu iznosa od 15.000,00 kn. Naknadno je Porezna uprava u zapisniku o provedenom poreznom nadzoru od 16. studenoga 2016. utvrdila da navedeni otpis tražbine prema zaposleniku u iznosu od 781.010,86 kn predstavlja primitak u naravi koji podliježe plaćanju poreza i doprinosa te je tužitelj po Poreznoj nagodbi od 16. studenoga 2016. uplatio istog dana ukupno 750.993.19 kn. Otpis tražbine za koju je postojalo pravomoćno rješenje o ovrsi, koje je bilo provedivo na imovini dužnika za koju se nedvojbeno moglo utvrditi da postoji, predstavlja štetnu radnju koju su poduzeli tuženici kao predsjednik i član Uprave, bez primjene pozornosti dobra gospodarstvenika, a, s obzirom na njihove stručne kvalifikacije i iskustvo, tuženici su trebali postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke, tj. s pažnjom dobrog stručnjaka.

13. Tuženici su osporili tužbeni zahtjev navodeći, u bitnom, da se radilo o poduzetničkoj odluci donesenoj u vođenju poslova društva, u dobroj vjeri, te da su na temelju primjerenih informacija razumno pretpostavili da djeluju za dobrobit društva, da je odluka bila primjerena prilikama i okolnostima u kojima je donesena, a tuženici nisu bili u sukobu interesa.

14. Sukladno čl. 252. st. 1. ZTD-a članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva. Sukladno čl. 252. st. 2. ZTD -a članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. Sukladno čl. 252. st. 4. ZTD-a obveza naknade štete ne postoji ako se radnja članova uprave temelji na odluci glavne skupštine. Odobrenje radnje od strane nadzornog odbora ne isključuje odgovornost. Sukladno čl. 276. st. 2. ZTD-a davanjem razrješnice glavna skupština odobrava kako su članovi uprave i nadzornog, odnosno upravnog odbora vodili društvo. To nema značaj odricanja od zahtjeva za naknadom štete s naslova odgovornosti koji se može postaviti prema osobama kojima je dana razrješnica.

15. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi utvrdio da među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- tužitelj (odnosno ranija uprava tužitelja) zaključio je **.**.2008. sa GŽ Ugovor o nenamjenskom kreditu u iznosu od 2.000,000,00 kn i to isplatom na račun u banci i s osiguranjem dvije bianco mjenice,

- 9. lipnja 2029. (pravilno - 2009.) zaključen je Anex I navedenom Ugovoru kojim je određeno da se osiguranje naplate kredita zasniva založnim pravom na dionicama Industrogradnje d.d.,

- u odnosu na tužiteljevu tražbinu prema GŽ u iznosu od 780.889,65 kn doneseno je rješenje o ovrsi Ovrv-5748/1321 od 21. kolovoza 2013., koje je postalo pravomoćno 13. rujna 2013.,

- temeljem čl. 48 Statuta tužitelja uprava je 26. studenoga 2013. donijela Odluku u kojoj je utvrđeno: da dug GŽ po osnovi Ugovora o kreditu i Anexa ukupno iznosi 788.842,78 kn na dan 31. listopada 2013., ukupno potraživanje banke po osnovi glavnice odobrenog kredita uvećano za obračun kamate u cijelom razdoblju otplate iznosi 2.989.890,00 kn, GŽ je namirila ukupno iznos od 2.209.000,00 kn (gotovinska uplata iznosila je 371.727,00 kn, a internom naplatom kroz izvršenu naplatu ovrhe na založenim dionicama iznos od 1.837.273,00 kn), utvrđena je visina duga za namirenje u iznosu od 15.000,00 kn s rokom uplate od 8 dana,

- GŽ je izvršila uplatu iznosa od 15.000,00 kn, a tužitelj se obvezao po izvršenoj uplati brisati evidenciju kamata u pomoćne evidencije koja se također neće više obračunavati i naveo je da će obustaviti ovršni postupak,

- 28. studenoga 2013. tužitelj i GŽ zaključili su Sporazum u kojem je utvrđeno da postoji tražbina tužitelja prema dužniku GŽ u iznosu od 796.010,86 kn, konačna visina duga dužnika u iznosu od 15.000,00 kn koji je iznos GŽ platila 3. prosinca 2013.,

- Sektor analize i upravljanja rizicima izdao je potvrdu od 18. prosinca 2013. u kojoj je navedeno da tužitelj potvrđuje da nema više potraživanja po navedenom Sporazumu od 28. studenoga 2013. (osnovni Ugovor od 13. svibnja 2008. i Anex od 9. lipnja 2009.),

- nakon poreznog nadzora Ministarstva financija tužitelj je zaključio Poreznu nagodbu od 16. studenoga 2016. za iznos od 750.993,19 kn za koju tužitelj navodi da ju je kao jamac platac platio 16. studenoga 2016.

16. U odnosu na sporno pitanje - jesu li tuženici kao predsjednik uprave i zamjenik člana uprave donošenjem Odluke od 26. studenoga 2013. i zaključenjem Sporazuma od 28. studenoga 2013. postupali protivno čl. 252. ZTD-a odnosno protivno čl. 8. ZOO-a, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka u bitnom utvrdio:

- Ugovor o nenamjenskom kreditu koji je tužitelj sklopio sa GŽ **.**.2008. bio je jedan od niza takvih ugovora o kreditu iz tzv. grupe Industrogradnja, odobrenih za dokapitalizaciju Industrogradnje d.d., koji su sklopljeni i s drugim osobama (od kojih su neki bili tužiteljevi zaposlenici, a neki nisu), i koji problem je bio tema razmatranja svih uprava u razdoblju od 2008. do 2013. godine i tužiteljevih stručnih službi te da su u rješavanju tog problema u spornom razdoblju, uz tuženike, aktivno sudjelovale tužiteljeve stručne službe,

- početkom mandata tuženika tužitelj se nalazio u velikim financijskim i poslovnim problemima, suočen s nelikvidnošću, mogućim stečajem, povlačenjem depozita (visoki reputacijski rizik), nemogućnosti zaduživanja na međubankarskom tržištu, bio je pod stalnim nadzorom Hrvatske narodne banke (dalje: HNB), a vođen je i nadzor vezano uz postupke protiv ranijih članova uprave pred USKOK -om i PNUSKOK-om (uhićenja čelnih osoba tužitelja u travnju 2013.),

- tuženici su, osim suradnje s HNB-om i USKOK-om i PNUSKOK-om, održavali sjednice na kojima su nazočili i direktori pojedinih sektora tužitelja, prije donošenja odluka obavještavali su nadzorni odbor i prezentirali svoje odluke pa je njihov rad sud ocijenio transparentnim prema institucijama i prema svim tužiteljevim tijelima, pojedinim sektorima i odjelima,

- u zaključku uprave od 25. rujna 2013. upućenom Sektoru analize i upravljanja rizicima utvrđeno je da je na sjednici uprave razmatran prijedlog Sektora analize i upravljanja rizicima za donošenje odluke vezano za zaključenje vansudske nagodbe i obustavu ovršnih postupaka te je uprava odredila za korisnike kredita tzv. grupe Industrogradnja, uz GŽ i drugih sedam osoba, jedinstveni obračun duga za te korisnike kredita, za realizaciju tog zaključka zadužena je direktorica Podružnice Zagreb, te je utvrđeno da se u prilogu tog zaključka nalazi prijedlog Sektora analize i upravljanja rizicima od 3. rujna 2013.,

- u prijedlogu (dopisu) Sektora analize i upravljanja rizicima od 3. rujna 2013. naznačenog predmeta: Fizičke osoba – dužnici po kreditima odobrenim u svrhu dokapitalizacije Industrogradnje d.d., Određenje Uprave o vansudskoj nagodbi i obustavi pokrenutih ovršnih postupaka (dalje: prijedlog Sektora analize i upravljanja rizicima od 3. rujna 2013.) sadržana je tablica sa specifikacijom korisnika kredita, izvršenim plasmanima i specifikacijom namirenog i nenamirenog duga te se zaključno navodi „Ukoliko bi od strane Uprave kao prihvatljiva mjera za reguliranje ovih plasmana (osam dužnika) bila odobrena vansudska nagodba s dužnicima, uz određeni postotak otpisa, obustava pokrenutih ovršnih postupaka bila bi, ocjenjujemo opravdana te po izvršenoj naplati u visini iznosa za namirenje definiran u samoj nagodbi sa svakim dužnikom“,

- na 6. sjednici nadzornog odbora održanoj 28. listopada 2013. tuženici su dali obrazloženje vezano za dužnike po kreditima odobrenim za dokapitalizaciju Industrogradnje d.d., uz GŽ i drugih sedam osoba, nadzorni odbor je upoznat da su pokrenuti ovršni postupci pa tako i protiv GŽ, te je utvrdio da ishod pokrenutih postupaka prisilne naplate kao i visinu naplate nije moguće procijeniti, da su se pojedini dužnici raspitivali o mogućnostima sklapanja izvansudskih nagodbi i „prijetili“ medijskim istupima, a što bi o doprinijelo i do tada iznimno lošem reputacijskom statusu tužitelja i mogućim daljnjim povlačenjem depozita odnosno odlaskom štediša; navedeno je da je uprava procijenila da je za banku povoljnije rješenje sklapanja izvansudskih nagodbi s dužnicima, posebno imajući u vidu mogućnost dugotrajnosti sudskih postupaka i neizvjesnost naplate potraživanja, a koji zaključak je prihvatio i nadzorni odbor te je naložio da se navedenim dužnicima ponude varijante namirenja u što kraćem roku; tom zapisniku je priložen i prijedlog Sektora analize i upravljanja rizicima od 3. rujna 2013.,

- uprava je zaključkom od 29. listopada 2013. ovlastila Sektor analize i upravljanja rizicima za pregovaranje o nagodbi s ukupno devet dužnika (i sa GŽ), dane su smjernice navedenom Sektoru za sklapanje nagodbe, a u obrazloženju tog zaključka se navodi da po mjerama prisilnih naplata koje su pokrenute, po dužnicima nije izražena spremnost odnosno da nisu precizirani iznosi namire koji bi oni bili voljni platiti u svrhu eventualnog sporazumnog rješenja te problematike te je navedeno da je sa stajališta rizika, još danom 31. prosinca 2011. predloženo od strane Sektora rizika, a od strane uprave prihvaćen prijedlog reklasifikacije ovih tražbina (pa tako i tražbine u odnosu na GŽ) u rizičnu skupinu C; nadalje, utvrđeno je da pri se pri utvrđivanju visine duga za namirenje pristupilo na jednak način prema svim dužnicima,

- na 78. sjednici uprave održanoj 26. studenoga 2013., na kojoj su nazočili ZŽ (direktor Sektora kreditnog poslovanja), VŽ (direktor Sektora analize i upravljanje rizicima) te PŽB (direktor Sektora platnog prometa) razmatran je status nenaplaćenog duga za GŽ te je donesena sporna Odluka od 26. studenoga 2013. o otpisu tražbine, nakon koje je sklopljen Sporazum od **.**.2013., GŽ je uplatila iznos od 15.000,00 kn i Sektor analize upravljanja rizicima je izdao potvrdu od 18. prosinca 2013.,

- tablicu sa specifikacijom korisnika kredita, izvršenim plasmanima i specifikacijom namirenog i nenamirenog duga, pregled stanja duga 31. srpnja 2013. je napravio Sektor za analizu i upravljanje rizicima, po danim smjernicama odnosno po prijedlogu ranije uprave, a na dan 31. srpnja 2013. je naznačeno „za P var.I“, rok 8 dana, iznos namjere za nagodbu kolona kol. 4-6 uz kam. od 10% na iznos plasmana " i po kojem je izračun za nju „0,00 kn“,

- dakle, radi o pregledu stanja duga na 31. srpnja 2013., kada tuženici nisu bili uprava, a Sektor analize i upravljanja rizicima na navedene smjernice nije stavio nikakvu primjedbu niti se ogradio od u njoj iznesenih podataka pa tako ni za GŽ,

- iznos za sklapanje nagodbi pa tako i za GŽ dao je Sektor za analize i upravljanja rizicima, u čijoj je to nadležnosti po tužiteljevom Pravilniku o unutarnjem ustroju iz rujna 2009.,

- prema čl. III. Pravilnika o upravljanju rizičnim portfeljem iz lipnja 2004., kojim je određeno upravljanje rizičnim portfeljom, Pravilnik donosi uprava banke, a odgovornost za njegovo provođenje je u nadležnosti direktora Sektora procjene i upravljanja rizicima,

- prema čl. 6. Pravilnika o unutarnjem ustroju iz rujna 2009. jedan od sektora banke je i Sektor analize i upravljanja rizicima koji se sastoji od Odjela procjene i mjerenja rizika, Odjela kreditne analize te Odjela naplate rizičnog portfelja, a prema čl. 1.3. tog Pravilnika Odjel naplate i rizičnog portfelja u okviru svojih poslova i nadležnosti ima i suradnju s Pravnom službom o sudskim postupcima te izvještavanje o statusu, aktivnostima i budućim potrebnim mjerama naplate po rizičnim plasmanima,

- u odnosu na naknadu štete po osnovi zaključene porezne nagodbe od 16. studenoga 2016. sud je utvrdio da su poslovi centralnog knjigovodstva sastavljanje temeljnih financijskih izvješća, obrada i obračun plaća te posebno obračun i plaćanje svih obaveza zakonskih i ugovornih banke sukladno Pravilniku o unutarnjem ustroju iz rujna 2009. bili u nadležnosti Sektora računovodstva,

- iz iskaza CŽ, direktora Sektora računovodstva, te iskaza tuženika proizlazi da Sektor računovodstva nije obračunao i platio porez na dohodak, zdravstveno i mirovinsko osiguranje (za bivšu zaposlenicu GŽ) niti je o obvezi plaćanja tih poreza i doprinosa, CŽ obavijestila upravu niti direktora

Sektora analize i upravljanja rizicima,

- stoga tuženici nisu odgovorni za činjenicu da iznos od 750.993,19 kn s naslova poreza i doprinosa nije plaćen nakon zaključenja Sporazuma sa GŽ, budući da ih Sektor računovodstva, nadležno tijelo za utvrđivanje tih obveza, nije obavijestio o tome,

- slijedom naprijed navedenih utvrđenja, sud je zaključio da nije životno logično, a niti je pravnim propisima kao ni internim aktima tužitelja određeno da uprava banke ima dužnost imati sva znanja i podatke iz područja računovodstva i poslova analiza i upravljanja rizicima nenaplativih tražbina, jer u suprotnom ne bi Pravilnikom o unutarnjem ustroju bili predviđeni Sektor za analizu i upravljanje rizicima i Sektor računovodstva, a u konačnici ne bi bili ni potrebni,

- sve odluke koje su tuženici donijeli u kontekstu cjelokupnog rješavanja problema kredita tzv. grupe Industrogradnja (pa tako i za GŽ) bile su transparentne, s njima su bili upoznati nadzorni odbor i tužiteljeve stručne službe, tužiteljevo poslovanje je bilo pod nadzorom HNB-a, kao i USKOK-a i PNUSKOK-a te u postupku nije utvrđeno da se itko od navedenih nije suglasio s navedenim Sporazumom sa GŽ ili da mu se protivio, a sporna Odluka i Sporazum nisu stavljeni izvan snage niti je ovršni postupak protiv GŽ nastavljen,

- stav tuženika o definiranju potraživanja po osnovi kredita GŽ (Odluka od 26. studenoga 2013. i Sporazum od 28. studenoga 2013.) bila je zakonita i opravdana gospodarska odluka donesena u tužiteljevom interesu, te predstavljaju odgovornu poduzetničku odluku koju su donijeli uz dužnu pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, tuženici su djelovali u dobroj vjeri, donijevši poduzetničku odluku na temelju informacija i podataka koju su dobili od tužiteljevih stručnih službi (posebno prema podacima Sektora analize i upravljanja rizicima) budući da su krediti iz tzv. grupe Industrogradnja, tako i kredit GŽ, bili svrstani u rizičnu skupinu C s neizvjesnom mogućnosti naplate,

- donoseći takvu odluku vodili su brigu o tužiteljevom reputacijskom riziku u svim nepovoljnim okolnostima u kojima su preuzeli mandat, te su doprinijeli jačanju tužiteljeve reputacije i sposobnosti da sudjeluje u tržišnom natjecanju, u cjelini su definirali i riješili pitanje naplate C plasmana iz tzv. grupe Industrogradnja, osiguravši potreban priljev novčanih sredstava do kraja 2013. u ukupnom iznosu od 572.859,38 kn što se pozitivno odrazilo na tužiteljevu likvidnost i stopu adekvatnosti jamstvenog kapitala (SAJK),

- tuženici su postupali primjereno navedenim okolnostima te da su odluke koje su donijeli donesene u dobroj vjeri, na temelju primjerenih informacija razumno pretpostavivši da donošenjem Odluke od 26. studenoga 2013. i sklapanjem Sporazuma od 28. studenoga 2013. djeluju za dobrobit društva tužitelja, pri čemu nisu imali nikakve osobne koristi,

- stoga je sud zaključio da su tuženici dokazali da su postupali sukladno čl. 252. ZTD-a, a da tužitelj nije dokazao da se u postupanju tuženika ostvaruje bilo kakva radnja ili propust u smislu čl. 8. i čl. 1045. ZOO-a.

17. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a odnosno nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

18. Neosnovano tužitelj navodi da postoje proturječnosti u odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda da GŽ nije dobila ni kredit ni dionice, budući da je prvostupanjski sud utvrdio da dionice nikada nisu glasile na njezino ime niti je ona raspolagala dobivenim kreditom (točka 79. obrazloženja).

19. Neosnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti koju prateću dokumentaciju (navedeno u t. 83. obrazloženja) je uprava prezentirala nadzornom odboru. Naime, prvostupanjski sud je u prethodnoj t. 82. obrazloženja jasno obrazložio o kojoj se pratećoj dokumentaciji radi, budući da je utvrdio da je zapisniku sa sjednice nadzornog odbora od 28. listopada 2013. priložena i tablica sa specifikacijom korisnika kredita, izvršenim plasmanima i specifikacijom namirenog i nenamirenog duga (pregled stanja duga 31. srpnja 2013.).

20. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio razloge zbog kojih nije proveo druge dokaze (tako i dokaz saslušanjem svjedoka RŽ). Naime, prvostupanjski sud je obrazložio da druge dokaze nije provodio, smatrajući da je provedenim dokaznim postupkom te temeljem isprava sadržanih u spisu činjenično stanje dostatno utvrđeno te da bi daljnje provođenje dokaza samo doprinijelo duljini postupka i troškovima postupka. U smislu čl. 220. st. 2. ZPP-a sud je ovlašten odbiti dokazne prijedloge stranaka i u konkretnom slučaju ovaj sud prihvaća razloge koje je naveo prvostupanjski sud. U tom smislu je neosnovan i žalbeni navod o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 299. ZPP-a. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud uzeo u obzir novu činjenicu koju je tuženica FŽ iznijela tek na ročištu za glavnu raspravu održanom 20. rujna 2024. (da je tablicu sa specifikacijom korisnika kredita, izvršenim plasmanima i specifikacijom namirenog i nenamirenog duga, pregled stanja duga 31. srpnja 2013. napravio Sektor analize i upravljanja rizicima po smjernicama ranije uprave). Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud ovu činjenicu nije utvrdio na temelju navoda tuženice FŽ, već na temelju utvrđenja iz navedene isprave u kojoj se navodi da se radi o pregledu stanja duga na 31. srpnja 2013., kada prema utvrđenju prvostupanjskog suda tuženici (još) nisu bili članovi uprave.

21. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije cijenio zaključak uprave od 16. listopada 2013. Naime, iako je prvostupanjski sud naveo da je u dokaznom postupku izvršio uvid u tu ispravu, u obrazloženju pobijane presude nije naveo ocjenu te isprave. Međutim, po ocjeni ovog suda, uz primjenu čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, navedeno nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

22. Naime, u zaključku od 16. listopada 2013. uprava je utvrdila da je na sjednici odlučeno da se neće donositi zaključak po dostavljenom prijedlogu Sektora analize i upravljanja rizicima, a vezano za određenje o mjerama naplate preostalog duga po izvršenoj djelomičnoj uplati po kreditima (dužnici fizičke i pravne osobe) koji su istima odobreni za dokapitalizaciju Industrogradnje d.d. Nadalje, naveden je stav uprave da je potrebno istražiti u kojoj su fazi pokrenuti ovršni postupci, istražiti izglednost naplate te vremenski tijek naplate po istima te je zadužen Sektor analize i upravljanja rizicima da sačini tablični prikaz sukladno navedenom kako bi se pristupilo realizaciji vansudske nagodbe s dužnicima.

23. Međutim, iz dopisa uprave nadzornom odboru od 25. listopada 2013. proizlazi da taj dopis, pored podataka iz prijedloga Sektora analize i upravljanja rizicima od 3. rujna 2013., dodatno sadrži i podatke u odnosu na pokrenute ovršne postupke, koji podaci u ukupnosti su sadržani i u zapisniku nadzornog odbora od 28. listopada 2013. Naime, u prijedlogu Sektora analize i upravljanja rizicima od 3. rujna 2013. navedeno je da ishod pokrenutih postupaka prisilne naplate u pogledu roka okončanja tih postupaka kao i visine naplate nije moguće procijeniti; dužina postupka ovisit će o tome da li će neki od njih prijeći u parnice ili ne; sama visina moguće naplate za slučajeve pozitivnog ishod za banku ovisit će o vrsti i vrijednosti imovine koja će se tek naknadno utvrditi u tim postupcima. S druge strane, u dopisu uprave nadzornom odboru od 25. listopada 2013. sadržani su i dodatni podaci o dosadašnjem postotku namirenja (između ostalog i kroz realizaciju založenih dionica) kao i podaci o tijeku pokrenutih ovršnih postupaka u odnosu na pojedine dužnike.

24. Osnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud, suprotno ispravi u spisu na listu 60, u obrazloženju pobijane presude naveo da tužitelj nije dostavio dokaz da je platio utuženi iznos po poreznoj nagodbi od 16. studenoga 2016. Naime, iako u navedenoj ispravi - ispisu autorizacije NKS od 16. studenoga 2016. nije jasno navedeno da je osnova plaćanja obveza u odnosu na GŽ, kada se podaci iz tog ispisa dovedu u vezu sa sadržajem zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru od 16. studenoga 2016. i sa sadržajem porezne nagodbe od 16. studenoga 2016. (koja obuhvaća obveze po dvije osnove - obveze po dohotku od nesamostalnog rada u odnosu na GŽ te obveze po drugom dohotku u odnosu na LŽ), iz navedenog ispisa autorizacija bi se moglo zaključiti da je tužitelj navedeni iznos doista platio i dostavio dokaz o tome. Međutim, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ne postoji odgovornost tuženika po osnovi plaćenog iznosa po poreznoj nagodbi, navedeni pogrešan zaključak prvostupanjskog suda, uz primjenu čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

25. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (zaključke prvostupanjskog suda da tuženici nisu usmjeravali na bilo koji način ili davali nalog Sektoru, da su tuženici prezentirali nadzornom odboru prateću dokumentaciju, da su smjernice za pregovore i formula za utvrđenje ukupnog duga u odnosu na GŽ utvrđene Zaključkom od 29. listopada 2013., da je iznos za sklapanje nagodbe dao Sektor) i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, dok je u odnosu na zaključak od 16. listopada 2013. i dokaz o plaćanju iznosa po poreznoj nagodbi od 16. studenoga 2016., ovaj sud primijenio čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a.

26. Neosnovano tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to čl. 252. st. 1. i 4. ZTD-a te čl. 276. st. 2. ZTD-a. Naime, prvostupanjski sud je temeljio pobijanu presudu na utvrđenju da su tuženici dokazali da su postupali sukladno čl. 252. ZTD-a i da se radilo o poduzetničkoj odluci pri donošenju koje se smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravilo o teretu dokaza iz čl. 252. st. 1. ZTD-a. Dakle, prvostupanjski sud je temeljio odluku na zaključku da se radilo o poduzetničkoj odluci za koju se smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva, i da pritom nije bilo sukoba interesa, a nije temeljio odluku na činjenici da su tuženici dobili razrješnice i da je nadzorni odbor dao odobrenje za sklapanje sporazuma. Prvostupanjski sud se pozvao na razrješnice i odobrenje nadzornog odbora u kontekstu da na radnje tuženika nije bilo prigovora niti primjedbi ni tužiteljevih tijela i odjela (kao ni institucija) u vrijeme donošenja Odluke i zaključenja Sporazuma, a ni kasnije.

27. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je obrazložio razloge odbijanja i primjenu materijalnog prava u odnosu na obje osnove tužbenog zahtjeva, pa tako i u odnosu na iznos koji je tužitelj platio 16. studenoga 2016., na temelju zapisnika o poreznom nadzoru od 16. studenoga 2016. i poreznoj nagodbi od 16. studenoga 2016., dakle u vrijeme kada tuženici nisu bili članovi uprave.

28. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju tuženici nisu postupili protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva, jer su, u naprijed opisanim specifičnim okolnostima tužiteljevog poslovanja tijekom 2013. godine, donijeli poduzetničku odluku za koju se smije na temelju primjerenih informacija dobivenih od nadležnog Sektora analize i upravljanja rizicima razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva.

29. Pritom je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su tuženici postupali transparentno prema tužiteljevim službama (prezentirali su sve činjenice i prijedloge nadzornom odboru na sjednici održanoj 28. listopada 2013., uz prijedlog Sektora analize i upravljanja rizicima od 3. rujna 2013. i tablicu sa specifikacijom korisnika kredita, izvršenim plasmanima i specifikacijom namirenog i nenamirenog duga, pregled stanja duga 31. srpnja 2013., a na sjednici uprave održanoj 26. studenoga 2013. kada je donesena sporna Odluka bili su nazočni direktori Sektora kreditnog poslovanja, Sektora analize i upravljanje rizicima i Sektora platnog prometa, da su postupali u skladu s internim aktima, uz sudjelovanje i uz prijedlog Sektora analize i upravljanja rizicima od 3. rujna 2013. (u kojem je navedeno da visinu naplate nije moguće procijeniti, da će dužina postupka ovisiti o tome da li će neki od njih prijeći u parnice ili ne, a sama visina moguće naplate za slučajeve pozitivnog ishoda za banku ovisit će o vrsti i vrijednosti imovine koja će se naknadno utvrditi u tim postupcima).

30. Osim toga, iz dopisa Sektora analize i upravljanja rizicima od 19. siječnja 2012. naznačenog predmeta: Fizičke osobe – dužnici po kreditima odobrenim u svrhu dokapitalizacije Industrogradnje d.d., Određenje mjere naplate preostalog duga po izvršenoj djelomičnoj naplati s 31. prosinca 2011. proizlazi da je taj Sektor još prije spornog razdoblja ocijenio da bi se nagodbe s dužnicima mogle ocijeniti boljom i bržom mjerom naplate, no da će mogućnost zaključivanja nagodbe ovisiti o dobroj volji svakog dužnika te je predložio upravi dogovorno pregovaranje s dužnicima gdje bi se ostvarili maksimalni efekti po tužitelja te da bi tužitelj, imajući u vidu do sada naplaćeno, uspio naplatiti glavnicu od svakoj inicijalno plasiranog kredita kao i dio ili sve kamate.

31. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u odnosu na GŽ nije postojao sukob interesa i da donošenjem Odluke od 26. studenoga 2013. i Sporazuma od 28. studenoga 2013. nije stavljena u povoljniji položaj kao zaposlenik, budući da iz isprava u spisu proizlazi da su u istom razdoblju donesene slične odluke za osobe koji nisu bili tužiteljevi zaposlenici, npr. sa SŽ zaključen je sporazum u odnosu na tražbinu u iznosu od 607.943,32 kn uz plaćanje iznosa od 13.000,00 kn. Uvjeti pod kojima su zaključeni neki sporazumi u kasnijem razdoblju, kada je tužiteljevo poslovanje stabilizirano i ukinute su supervizijske mjere HNB -a doista nije moguće uspoređivati s okolnostima tužiteljevog poslovanja u spornom razdoblju.

32. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

33. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u pobijanoj presudi, ispravljenoj rješenjem od 18. ožujka 2026., budući da je prvostupanjski sud pravilno odmjerio trošak tuženika kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a).

34. U odnosu na odluku o troškovima sadržanoj u dopunskoj presudi u točki 1. izreke tužiteljeva žalba je djelomično osnovana.

35. Naime, neosnovano tužitelj u žalbi navodi da podnesci od 25. travnja 2023., 25. rujna 2023., 6. svibnja 2024. i 24. rujna 2024. nisu bili potrebni za vođenje postupka i da se u tim podnescima ponavljaju navodi iz podneska od 25. travnja 2023. te s ročišta održanih 3. ožujka 2023. i 17. studenoga 2023., jer je u navedenim podnescima tuženica FŽ, pored već iznijetih navoda, iznijela i dodatne navode i očitovanja. Stoga je pravilno i zakonito prvostupanjski sud priznao naknadu troškova sukladno čl. 155. ZPP-a i T.br. 8. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).

36. Međutim, osnovano tužitelj žalbom osporava odluku o troškovima postupka u odnosu na podnesak tuženice FŽ od 31. siječnja 2021. (pravilno – 31. siječnja 2022., koji je naveden u troškovniku kronološki poredanih radnji uz pogrešno naznačenu godinu), i koji je, suprotno žalbenim navodima, priložen spisu na listu 963. spisa. Međutim, ne radi se o obrazloženom podnesku iz T.br.8. t. 3. Tarife, nego o ostalom podnesku iz T.br. 8. t. 4. Tarife (kojim se tuženica očituje po pozivu suda iz rješenja od 20. siječnja 2022.) pa tuženici pripada nagrada u iznosu od 50,00 EUR uvećano za PDV odnosno iznos od 62,50 EUR, umjesto dosuđenog iznosa od 250,00 EUR.

37. Nadalje, osnovano tužitelj žalbom pobija iznos nagrade za zastupanje na ročištu održanom 3. svibnja 2022. dosuđen sukladno T.br. 9. t. 2. Tarife, ali ne iz razloga što navedeno ročište uopće nije održano, kao što navodi u žalbi, nego iz razloga što se radi o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja pa tuženici sukladno T.br. 9. t. 5. Tarife pripada nagrada u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV odnosno iznos od 125,00 EUR, umjesto dosuđenog iznosa od 1.912,50 EUR.

38. Stoga je odluka o troškovima sadržana u dopunskoj presudi u točki 1. izreke pravilna i zakonita u dijelu kojim je tužitelj naloženo naknaditi tuženici FŽ iznos od 1.187,50 EUR, a nije pravilna i zakonita u dijelu kojim je naloženo naknaditi iznos od 1.975,00 EUR.

39. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno odredbi čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu, a sukladno čl. 368. i čl. 373. t. 3. ZPP-a djelomično potvrdio i djelomično preinačio dopunsku presudu u točki 1. izreke.

40. Odluka o trošku odgovora na žalbu protiv presude donesena je sukladno odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, ocjenjujući da ova parnična radnja u konkretnom slučaju nije bila potrebna radi vođenja parnice, s obzirom na navode koje je tuženica FŽ iznijela u odgovoru na žalbu.

41. Napominje se prvostupanjskom sudu da je potrebno ispraviti dopunsku presudu od 19. ožujka 2026. u točki 1. izreke u odnosu na zatezne kamate, budući da nakon iznosa dosuđenog troška nedostaju riječi „sa zateznim kamatama“, a prvostupanjski sud je odredio tijek i stopu zateznih kamata.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak