REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-190/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRADNJA d.o.o. , OIB: 80617411375, Osijek, Ribarska 1, kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Grubišić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika GIS Aqua Austria GmbH, OIB: 18149646283, Glavna podružnica Split, Split, Put Supavla 1, OIB: 68501597558, kojeg zastupa punomoćnik Boris Bulj, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-16/2025-16 od 13. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-16/2025-16 od 13. studenoga 2025. u pobijanim točkama I. i III. izreke, kao i u dijelu točke V. izreke kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.979,55 EUR sa zateznom kamatom koja se određuje na ostale odnose od 13. studenoga 2025. do isplate u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-16/2025-16 od 13. studenoga 2025. u dijelu točke V. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR te se sudi:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR sa zateznim kamatama od 13. studenoga 2025. po stopi koja se određuje na ostale odnose.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je točkom I. izreke održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Petra Žanka u Trogiru poslovni broj Ovrv-186/2019 od 25. studenoga 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju u roku od osam dana platiti iznos od 20.895,26 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 8.548,27 EUR od 31. kolovoza 2018., a na iznos od 12.346,99 EUR od 1. listopada 2019. do isplate. Točkom III. izreke je utvrđeno da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prijeboja do iznosa od 15.006,24 eura, a točkom V. izreke je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.104,55 EUR, u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom od 13. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje na ostale odnose.

2. Sud obrazlaže da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu i to tužitelj kao naručitelj, a tuženik kao izvođač radova prema ugovoru broj 491/15, kojim se izvođač radova obvezao za račun naručitelja izvesti radove projektiranja i izgradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Vukovara. Tužbeni zahtjev je ocijenjen osnovanim pozivom na odredbu čl. 11. st. 5. Ugovora kojom ugovornom odredbom su ugovorne strane utvrdile da će se organizacijski troškovi vođenja projekta obračunavati izvođaču u iznosu od 1% od svake privremene te od okončane situacije. Kako nije sporno da je tuženik tužitelju ispostavio 7. privremenu situaciju na iznos od 5.152.556,34 kn te okončanu situaciju na iznos od 7.442.272,45 kn te da su sporni utuženi računi izdani upravo na temelju odredbe čl. 11. st. 5. ugovora u iznosu od 1% od navedene privremene i okončane situacije, sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev, ocjenjujući neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika te također ocjenjujući neosnovanim prigovor radi prijeboja. Naime, sud smatra da je tužitelj tijekom postupka pravilno naznačio tuženika kao stranu pravnu osobu, iako je postupak započeo prijedlogom za ovrhu u kojem je bila naznačena podružnica strane pravne osobe koja nema pravnu osobnost, što je sukladno odredbi čl. 83. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), jer je sud mogao i sam pozvati tužitelja ispraviti otklonjivi nedostatak kako bi u postupku sudjelovala osoba koja može biti stranka u postupku.

3. Tuženikov prigovor radi prebijanja je ocijenjen neosnovanim također pozivom na odredbe međusobnog ugovora s obzirom na to da se tražbina istaknuta radi prijeboja odnosi na troškove uskladištenja oprema koju je tuženik dostavio na gradilište, a prema odredbi čl. 10. t. 14. ugovora tuženik je kao izvođač bio u obvezi na prikladan način osigurati opremu i materijale sve do primopredaje glavnom investitoru.

4. Odluka o troškovima postupka je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 5., čl. 155. i 164. ZPP-a.

5. Tuženik je podnio žalbu protiv presude u dijelu u kojem nije uspio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Tuženik u žalbi prvenstveno obrazlaže da je sud pogrešno odbio prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Nema dvojbe da u parničnom postupku stranka može biti inozemno trgovačko društvo koje ima podružnicu u Republici Hrvatskoj, pri čemu žalitelj ističe da podružnica koja posluje pod svojom tvrtkom i mora navesti sjedište osnivača nije pravna osoba i ne može biti stranka u postupku, a tužitelj je kao stranku naznačio upravo podružnicu. Pri tome se poziva na odredbu čl. 7. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/22, 130/23 i 136/24; u daljnjem tekstu: ZTD). Kada je tijekom postupka tužitelj označio kao tuženika GIS Aqua Austria GmbH OIB 18149646283, glavna podružnica Split, izvršio je subjektivnu preinaku tužbe kojoj se tuženik protivio i koja predstavlja zakašnjelu procesnopravnu dispoziciju tužitelja , jer je prethodni postupak zaključen 25. svibnja 2021. Stoga je tuženik istaknuo i prigovor prekluzije subjektivne preinake. U tom smislu sud se pogrešno pozvao na odredbu čl .

83. ZPP-a.

6. Tuženik osporava i zaključke prvostupanjskog suda glede naravi poslovnog odnosa između stranaka i u vezi s postojanjem i visinom tražbine koja ja predmet spora, jer je sud ocijenio poslovni odnos strogo formalno, a nije razmotrio specifične okolnosti konkretnog poslovnog odnosa koje utječu na postojanje tužiteljeve tražbine, a odnose se na to da je tužitelj neuredno izvršavao svoje obveze u konkretnom poslu zbog čega je došlo do raskida ugovora o radovima broj 13-1463/15 sklopljenog između naručitelja Vodovoda Grada Vukovara d.o.o. i tužitelja, a samim time i do raskida ugovora između parničnih stranaka. To proizlazi iz izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka pa apstraktna odredba čl. 11. st. 5. ugovora na koji se način definira naplata organizacijskih troškova treba biti protumačena u svjetlu ostalih izvedenih dokaza, odnosno treba protumačiti da je intencija ugovaranja takvog obračuna troškova podrazumijevala da će sve strane uredno izvršavati preuzete ugovorne obveze. Tužitelj od veljače 2018. nije izvršavao svoje ugovorne obveze na vrijeme, slijedom čega je i došlo do raskida ugovora između tužitelja i njegova naručitelja 31. listopada 2018. Svako drugačije tumačenje navedene odredbe bilo bi u koliziji s načelom savjesnosti i poštenja i predstavljalo bi postupanje tužitelja protivno dobrim običajima s obzirom na to da s jedne strane tužitelj ne ispunjava ugovorne obveze na projektu, a s druge strane od tuženika potražuje naplatu organizacijskih troškova za vođenje projekta. I odluka o istaknutom prigovoru radi prebijanja rezultat je pogrešnog tumačenja odredbe čl. 10. st. 1. ugovora u vezi s čl. 11. ugovora, s obzirom na to da je čl. 11. ugovora ugovorena obveza tužitelja angažirati čuvarsku službu radi čuvanja gradilišta, a tužitelj nije postupio sukladno navedenoj obvezi, pa odredbu čl. 10. st. 1. t. 14. ugovora kojom se navodi da čuvanje opreme predstavlja obvezu tuženika treba razmotriti kroz prizmu novonastalih odnosa između stranaka i glavnog naručitelja , odnosno kašnjenja i neispunjenja ugovornih obveza od strane tužitelja. Oprema i uređaji dostavljeni na gradilište nisu ugrađeni zbog krivnje tužitelja, odnosno nepoštivanja planirane dinamike i terminskog plana radova, što proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka. Tuženik je dokazao postojanje osnove i visine svoje tražbine u iznosu od 15.006,24 EUR nastale zbog protuugovornog i neurednog postupanja tužitelja, a radi se o iznosu kojeg je tuženik platio društvima Bircuz j.o.o. i Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak na temelju ugovora o zakupu koji su dostavljeni u spis. Pobija se i odluka o troškovima postupka jer je ista odmjerena protivno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa), što se odnosi na dosuđeni trošak podneska od 19. svibnja 2023. za kojeg je trebalo nagradu odrediti na temelju Tar. br. 8.4 u iznosu od najviše 25 bodova. Neosnovano su tužitelju dosuđeni u punom iznosu i troškovi zastupanja na ročištima 2. travnja 2021., 3. lipnja 2022. i 13. ožujka 2023. jer se nije radio o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari pa bi tužitelju mogla pripasti samo nagrada po Trb. 9.2 Tarife. Predlaže preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troška tuženiku, uključujući i trošak žalbe.

7. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

8. Žalba nije osnovana, osim djelomično u odnosu na odluku o troškovima postupka.

9. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a. Presuda je pravilna i zakonita, osim u dijelu odluke o troškovima postupka u kojem dijelu ju je valjalo preinačiti.

10. Prema ocjeni ovog suda nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva žalitelj, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, glede odluke o glavnoj stvari. Presuda ima jasne i razumljive razloge te se može ispitati, a činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo o čemu je i dao odgovarajuće razloge.

11. Temeljni žalbeni prigovor glede bitnih povreda odredaba postupka odnosi se na pogrešnu primjenu odredbe čl. 83. ZPP-a u svezi s činjenicom da je tužitelj tek tijekom postupka naznačio kao tuženika stranu pravnu osobu s OIB [osobni identifikacijski broj]om koji se odnosi na tu osobu, dok je u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, kojim je postupak započeo, kao tuženika naznačio stranu pravnu osobu bez OIB [osobni identifikacijski broj]a te glavnu podružnicu Split s poslovnom adresom i OIB [osobni identifikacijski broj]om, slijedom čega je tuženik istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije.

12. Tuženik s pravom ukazuje na činjenicu da podružnica strane pravne osobe pa tako i podružnica tuženika GIS aqua Austria GmbH nema pravu osobnost, kako to proizlazi iz odredbe čl. 7. st. ZTD-a, iako su inozemna trgovačka društva, da bi mogla obavljati djelatnost na području Republike Hrvatske, obvezna osnovati podružnicu, kako to proizlazi iz čl. 612. st. 2. ZTD-a. No, bez obzira na to što je tužitelj u navedenom prijedlogu kao tuženika naznačio strano trgovačko društvo bez naznake OIB [osobni identifikacijski broj]a i poslovne adrese te je naznačio OIB i poslovnu adresu podružnice, radi se o otklonjivom nedostatku, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud i pravilno se poziva na odredbu čl. 83. ZPP-a kojom je propisano da, kad sud utvrdi da stekao stranka pojavljuje osoba koja ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvat će tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku. Kako je tužitelj samoinicijativno izvršio ispravak navodeći OIB strane pravne osobe, dakle je odredio kao tuženika stranu pravnu osobu, iako je i dalje uz tvrtku tuženika i OIB naznačio i tvrtku, sjedište i OIB podružnice, jasno je da je stranka u postupku strana osoba i da je taj ispravak mogao biti učinjen u bilo koje vrijeme, sukladno odredbama Zakona o parničnom posutpku, slijedom čega nije počinjena bitna povreda postupka. Uostalom, da tužitelj nije izvršio ispravak tužbe glede naznake tuženika, ne bi se radilo o promašenoj pasivnoj legitimaciji, nego o nedostatku stranačke sposobnosti tuženika.

13. U tom smislu su neosnovani žalbeni navodi o subjektivnoj preinaci tužbe, odnosno tuženikovom prigovoru prekluzije subjektivne preinake, kao i njegovom protivljenju subjektivnoj preinaci tužbe, jer se ne radi o isticanju novog tuženika, već o pravilnom određivanju osobe koja može biti stranka u postupku, a to je strana pravna osoba koja je i potpisnik ugovora iz kojeg proizlazi predmet spora.

14. Neosnovani su žalbeni navodi koji osporavaju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, koju je sud donio prije svega s obzirom na sadržaj ugovornih odredaba između parničnih stranaka, točnije s obzirom na sadržaj odredbe čl. 11. st. 5. ugovora između parničnih stranaka, kojom je odredbom ugovorena naplata takozvanih organizacijskih troškova vođenja projekta u paušalnom iznosu od 1% od svake privremene i okončane situacije koju tuženik ispostavi tuženiku.

15. Kraj nesporne činjenice da je tuženik tužitelju ispostavio sedmu privremenu situaciju kao i okončanu situaciju na temelju kojih je tuženik tužitelju obračunao radove za razdoblje od veljače 2018. do raskida glavnog ugovora između tužitelja i njegova investitora, kako to sam tuženik određuje u podnesku od 26. ožujka 2021. na listu 75. do 77. spisa, proizlazi pravilnom ocjena prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva za naplatu iznosa od 1% obračunatog od tih situacija za organizacijske troškove. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi koji ponavljaju prigovore istaknute tijekom postupka da tužitelj gubi pravo na naplatu ugovorenog iznosa sukladno odredbi čl. 11. t. 5. njihova međusobnog ugovora s obzirom na činjenicu da je neuredno izvršavao svoje obveze prema svom naručitelju, glavnom investitoru. Takvo tumačenje citirane odredbe ugovora nije utemeljeno na sadržaju ugovornih odredbi, a pogrešno je i tumačenje tuženika da bi tužitelj trebao dokazivati konkretne troškove koje je zaračunao po navedenoj osnovi, jer tako nije niti ugovoreno. Za pravilnu primjenu navedene ugovorne odredbe između parničnih stranaka je odlučno je li tuženik obavljao kakve radove, je li ih osnovano zaračunao tužitelju, a sam tuženik tvrdi da je navedenom privremenom i okončanom situacijom zaračunao radove koji su obavljeni prije raskida glavnog ugovora, čime je dao osnovu tužitelju za naplatu ugovorene paušalne naknade sukladno odredbi čl. 11. t. 5. njihova ugovora.

16. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da ne postoji tražbina tuženika istaknuta u ugovoru radi prijeboja. Prema činjeničnim navodima istaknutog prigovora radilo bi se o naknadi štete zbog povrede ugovorne obveze, što međutim ne proizlazi iz isprava u spisu. U tom smislu je sud pravilno ocijenio da je sukladno ugovornim odredbama između tužitelja i tuženika na tuženiku bila obveza osigurati opremu i od mogućeg otuđenja sve do primopredaje glavnom investitoru, kako to proizlazi iz odredbe čl. 10. t. 14. međusobnog ugovora, koju je prvostupanjski sud pravilno primijenio. K tome valja reći da tražbinu istaknutu u prigovoru radi prijeboja tuženik temelji na ugovorima za zakup skladišta za razdoblje od ožujka 2018. do kolovoza 2019., a da pritom ničim nije obrazložio zbog čega bi se baš u navedenom razdoblju za te troškove trebalo teretiti tužitelja.

17. S obzirom na to da je prvostupanjski sud dao jasne razloge za odlučne činjenice koje je pravilno utvrdio iz isprava u spisu, presudu je kao pravilnu i zakonitu valjalo potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a kako je navedeno u točci I. izreke.

18. Odluku o trošku je djelomično valjalo preinačiti, jer žalitelj s pravom ukazuje na pogrešnu primjenu odredaba Tarife glede dosuđenih troškova sastavljanja podneska od 19. svibnja 2023. (list 155. spisa) jer se ne radi o obrazloženom podnesku, slijedom čega je za taj podnesak tužitelju mogla biti dosuđena nagrada po Tbr. 8.4 u iznosu od 25 bodova, a ne u iznosu od 100 bodova. Također osnovano tuženik osporava dosuđeni trošak zastupanja na ročištima 2. travnja 2021. (zapisnik na listu 112. spisa) 2. listopada 2022. (zapisnik na listu 147. spisa), zatim za ročište 13. ožujka 2023. (zapisnik na listu 153. spisa), jer se ne radi o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari pa je za ta ročišta trebalo dosuditi nagradu u iznosu po Tbr. 9.2 u iznosu od 125 bodova umjesto za svako po 250 bodova. Dakle ukupno je s osnove nagrade za zastupanje po odvjetniku u parnici tužitelju umjesto 4237,50 bodova valjalo dosuditi 3787,50 bodova, što iznosi 7575,00 bodova, uz porez na dodanu vrijednost od 1.893,75 EUR što čini ukupni iznos od 9.468,75 EUR, pa je kada se taj iznos oduzme od iznosa obrazloženog s te osnove u točci 81. presude, dakle u iznosu od 10.593,75 EUR, presudu bilo potrebno preinačiti za 1.125,00 EUR u točci V. izreke i u tom dijelu odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka , dok je točku V. izreke u preostalom dijelu valjalo potvrditi, kako je navedeno u izreci ove presude. Zbog navedenog je o žalbi protiv odluke o troškovima odlučeno na temelju odredaba čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas