Poslovni broj Povrv-689/2024-

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove iz Zagreba, čiji OIB glasi 68419124305, Prisavlje 3, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Owens i Houška iz Zagreba, protiv tuženice MJN, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon provedenog pisanog postupka, 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je, kao povjerenik Općinskog suda u Rijeci, 20. lipnja 2024., pod poslovnim brojem Ovrv-10154/2024, UPP/OS-Ovrv-364/2024, donio javni bilježnik Marin Belavić iz Rijeke, a na temelju kojega je tuženici MJN naloženo da, u roku od 8 dana, tužiteljici Hrvatskoj radioteleviziji, javnoj ustanovi iz Zagreba, isplati iznos od 0,25 eura (slovima: dvadeset pet centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 9. ožujka 2026. do isplate teku po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena .

II. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. I., a do zatraženog iznosa od 0,96 eura, s kamatama koje su zahtijevane od 9. ožujka 2026. do isplate, ukida se platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je, kao povjerenik Općinskog suda u Rijeci, 20. lipnja 2024., pod poslovnim brojem Ovrv- 10154/2024, UPP/OS-Ovrv-364/2024, donio javni bilježnik Marin Belavić iz Rijeke, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženici MJN da tužiteljici Hrvatskoj radioteleviziji, javnoj ustanovi iz Zagreba, naknadi troškove postupka, u iznosu od 50,00 eura (slovima: pedeset eura), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 1. srpnja 2026. do isplate teku po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu, izvan iznosa iz t. III., svaka stranka snosi svoje troškove.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da u uvodno opisanoj pravnoj stvari, koja predstavlja postupak u sporu male vrijednosti, sud nije smatrao potrebnim održati ročište, dok niti jedna od stranaka tog postupka nije sudu u tom pravcu podnijela obrazloženi prijedlog.

II. Smatra se da je tužba u uvodno opisanoj pravnoj stvari povučena za iznos od 52,14 eura, s pripadajućim kamatama, koji predstavlja razliku između iznosa od 53,10 eura, potraživanog prijedlogom za ovrhu od 15. svibnja 2024., te iznosa od 0,96 eura, zahtijevanog konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, sadržanim u podnesku koji je tužiteljica Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova iz Zagreba, dostavila sudu 9. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. U skladu s prijedlogom za ovrhu od 15. svibnja 2024. javni bilježnik Marin Belavić iz Rijeke, kao povjerenik Općinskog suda u Rijeci, donio je 20. lipnja 2024. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pod poslovnim brojem Ovrv- 10154/2024, UPP/OS-Ovrv-364/2024, protiv kojeg je 16. rujna 2024. tuženica RJN (u daljnjem tekstu: tuženica) podnijela prigovor u kojem je navela da je utuženu tražbinu podmirila 20. svibnja 2024.

2. Budući da je takav prigovor bio podnesen pravodobno, pozivom na odredbu čl. 282. st. 3., u svezi s čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2881/2014 i dr. od 01. lipnja 2016. godine, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ), doneseno je prvostupanjsko rješenje poslovnog broja Povrv-689/2024-4 od 10. veljače 2026., kojim je stavljeno izvan snage citirano rješenje o ovrsi imenovanog javnog bilježnika i u dijelu u kojem je određena ovrha ukinute provedene radnje te odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U rješenju od 10. veljače 2026. tužiteljica Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova iz Zagreba (u daljnjem tekstu: tužiteljica), te tuženica upozorene su u smislu pravila iz odredaba čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), čl. 461.a st. 7. ZPP-a, čl. 461.a st. 9. ZPP-a i čl. 461.a st. 10. i 11. ZPP-a.

4. Rješenje suda od 10. veljače 2026. uredno je dostavljeno strankama; tužiteljici 20. veljače 2026., a tuženici 24. veljače 2026.

5. Postupajući u skladu s obvezom iz odredbe čl. 461.a st. 6. ZPP -a, u podnesku koji je sudu dostavila 9. ožujka 2026. tužiteljica je iznijela činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložila dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Pritom je objasnila da se utuženo potraživanje odnosilo na račune za pristojbu za razdoblje od listopada 2023. do veljače 2024. te da mjesečna pristojba iznosi 10,62 eura, pri čemu je 20. svibnja 2024., dakle nakon što je predmetni postupak već bio pokrenut, uplatom iznosa od 54,13 eura tuženica podmirila iznos glavnice i djelomično iznos zakonskih kamata, nakon čega je preostala njezina obveza da tužiteljici podmiri ostatak „uglavničenih“ zakonskih zateznih kamata . Zbog takvih je okolnosti u sadržaju podneska od 9. ožujka 2026. tužbeni zahtjev smanjen i zatražena je isplata iznosa od 0,96 eura, s kamatama od 9. ožujka 2026. te s troškovima postupka.

6. Na podnesak tužiteljice od 9. ožujka 2026., koji joj je uredno dostavljen 25. ožujka 2026., tuženica se očitovala u podnesku od 30. ožujka 2026., smatrajući da je uplatom od 20. svibnja 2024., u iznosu od 54,13 eura, svoju obvezu prema tužiteljici podmirila u cijelosti. Predložila je da sud odbije tužbeni zahtjev.

7. Postupak u ovom sporu proveden je u cijelosti uz primjenu odredaba Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a od 11. srpnja 2022. godine (iz Narodnih novina broj 80/22; u daljnjem tekstu: ZID ZPP/22).

8. Taj je propis, u skladu s njegovom odredbom čl. 111., na snagu stupio 19. srpnja 2022. godine, dakle prije no što je, 15. svibnja 2024., podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, započeo predmetni postupak.

9. Uzimajući u obzir da se tužbeni zahtjev u konkretnom predmetu odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, taj predmet predstavlja postupak u sporu male vrijednosti.

10. Odredbom čl. 461.a st. 3. ZPP-a, koja je izmijenjena kroz čl. 81. ZID ZPP- a/22, predviđeno je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok iz odredbe čl. 461.a st. 4. ZPP-a slijedi da će u postupcima u sporovima male vrijednosti sud održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

11. Budući da je odredbom čl. 461.a st. 8. ZPP-a utanačeno da će sud upozoriti stranke na sadržaj odredaba st. 2. do 7. toga članka , u sadržaju rješenja koje je donio 10. veljače 2026., pod poslovnim brojem Povrv-689/2024-4 (s listova 31. do 33. sudskog spisa) sud je postupio po takvoj obvezi.

12. Ponavlja se da su citirano rješenje obje stranke uredno primile, ali da nisu sudu podnijele obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta.

13. Isto tako, niti sâm sud nije smatrao da treba održati ročište.

14. Zato je postupak u ovom sporu proveden kao pisani postupak, na temelju pravila iz odredbe čl. 461.a st. 3. ZPP-a. O tome je donesena i odluka iz t. I. izreke rješenja.

15. Sve upravo opisano značilo je da je sud odluku donio na temelju isprava koje su mu podastrle parnične stranke. U te je isprave sud obavio uvid kako bi bio u mogućnosti donijeti odluku o sadržaju istaknutog tužbenog zahtjeva.

16. No, prije no što je to učinio, sud je donio odluku iz t. II. izreke rješenja. Takva odluka počiva na primjeni pravila iz odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a.

17. Tuženica, kojoj je, kao što je prethodno već pisano, podnesak tužiteljice od 9. ožujka 2026., u kojem je tužbeni zahtjev smanjen, uredno dostavljen 25. ožujka 2026., nije se protivila opisanoj procesnoj dispoziciji tužiteljice, koja je, formalno - pravno, predstavljala djelomično povlačenje tužbe, pa je stoga, u skladu s pravilom iz odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, donesena odluka iz t. II. dispozitiva rješenja, točnije smatrano je da je tužba djelomično povučena.

18. Nakon toga je u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga bio aktualan onaj tužbeni zahtjev koji je tužiteljica postavila u podnesku od 9. ožujka 2026., a kojim je zahtijevala dospjele kamata na iznos glavnice (u visini od 0,96 eura) s procesnim kamatama i s troškovima postupka.

19. Na temelju dokaza materijalno-pravnog karaktera (isprava u spisu) sud je utvrdio sljedeće:

- da je za period od listopada 2023. do veljače 2024. tuženica tužiteljici dugovala pristojbu u ukupnom iznosu od 53,10 eura

- da su u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku dospjele kamate na iznos glavnice duga od 53,10 eura iznosile 1,28 eura

- da je 19. svibnja 2024., s datumom izvršenja na dan 20. svibanj 2024., tuženica tužiteljici uplatila: iznos od 32,59 eura, navodeći da plaća pristojbe za listopad, studeni i prosinac 2023., te iznos od 21,54 eura, ističući da plaća pristojbe za siječanj i za veljaču 2024.

- da je tužiteljica zaključila da je opisanim uplatama tuženica podmirila glavnicu pristojbi za period od listopada 2023. do veljače 2024. , u iznosu od ukupno 53,10 eura, kao i dio dospjelih kamata

- da je tužiteljica smatrala da joj pripada pravo i na daljnju isplatu, i to po osnovi dijela dospjelih kamata na prvotno utuženi iznos glavnice , pa da je za taj iznos, u visini od 0,96 eura, ustrajala na tužbenom zahtjevu

- da je, s druge strane, tuženica držala da je uplatom koju je tužiteljici obavila 20. svibnja 2024., u iznosu od ukupno 54,13 eura (32,59 eura za pristojbe za period od listopada do prosinca 2023. i 21,54 eura za pristojbe za siječanj i veljaču 2024. iznosi ukupno upravo 54,13 eura), prema tužiteljici podmirila sve obveze za koje ju je tužiteljica teretila prijedlogom za ovrhu.

20. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), ovaj sud smatra djelomično osnovanim konačno postavljeni, smanjeni tužbeni zahtjev, iz podneska tužiteljice od 9. ožujka 2026.

21. Među strankama je, zapravo, ostalo sporno je li uplatom od 19., odnosno od 20. svibnja 2024., u iznosu od ukupno 54,13 eura, tuženica prema tužiteljici u cijelosti ispunila obvezu za koju ju je tužiteljica teretila prijedlogom za ovrhu od 15. svibnja 2024.

22. Prilikom razrješenja navedenog spornog pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene uvidom u isprave koje su sudu predočile tužiteljica i tuženica. Pritom je sud zaključio da ti materijalni dokazi (isprave) pružaju valjanu podlogu za presuđivanje. Svi su ti dokazi međusobno podudarni pa djeluju uvjerljivo.

23. Kada je u sadržaju podneska od 9. ožujka 2026. tužiteljica tvrdila da joj tuženica duguje iznos dospjelih („uglavničenih“) kamata na plaćeni iznos glavnice te da se radi o iznosu od 0,96 eura, tužiteljica nije bila u pravu.

24. Međutim, isto tako niti tuženica nije s osnovom smatrala da je prema tužiteljici ispunila sve obveze.

25. Kada se krene od toga da je glavnica dugovanja tuženice prema tužiteljici iznosila ukupno 53,10 eura (prema izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, s lista 10. sudskog spisa, te prema specifikaciji duga od 15. svibnja 2024., s lista 11. sudskog spisa), a kada se cijeni da je tuženica tužiteljici platila ukupno 54,13 eura (32,59 eura po osnovi glavnice pristojbe za listopad, studeni i prosinac 2023. te 21,54 eura po osnovi glavnice pristojbe za siječanj i veljaču 2024.), tada je osnovano zaključiti da je tuženica tužiteljici platila cjelokupnu glavnicu od 53,10 eura, ali i dio dospjelih kamata na taj iznos glavnice, i to u visini od 1,03 eura (jer je razlika između ukupno uplaćenog iznosa od 54,13 eura i glavnice duga od 53,10 eura upravo iznos od 1,03 eura pa treba spoznati da je tuženica taj iznos platila po osnovi kamata na dospjeli iznos glavnice duga).

26. Prema specifikaciji duga od 15. svibnja 2024., s lista 11. sudskog spisa, dospjele kamate iznosile su ukupno 1,28 eura, a tuženica je platila 1,03 eura, zbog čega po osnovi dospjelih kamata tužiteljici duguje još i dodatni iznos od 0,25 eura (razlika plaćenih kamata od 1,03 eura i ukupnih dospjelih kamata od 1,28 eura je upravo 0,25 eura).

27. Zato je tuženicu ovom presudom trebalo obvezati da tužitelj ici podmiri i daljnji iznos dospjelih kamata, u visini od 0,25 eura, te odlučiti kao u t. I. izreke presude.

28. Na taj su iznos tužiteljici priznate i tzv. procesne kamate, i to od dana kada je sudu podnijela zahtjev za isplatu dospjelih, a neisplaćenih kamata, točnije od 9. ožujka 2026., jer je upravo u podnesku koji je tužiteljica sudu podnijela toga dana ona po prvi puta zahtijevala isplatu iznosa dospjelih, a neisplaćenih kamata. To je, naime, u skladu s regulacijom iz odredbe čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima od 17. ožujka 2005. (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO)

29. Za ostatak tražbine tužiteljice, koju je ona u podnesku od 9. ožujka 2026. tražila u visini od ukupno 0,96 eura, donesena je odluka iz t. II. dispozitiva presude jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev pravno neutemeljen.

30. Uz sve iznijeto, nije nebitno navesti da je prilikom ispunjenja tuženica decidirano navela što točno plaća te je tako prilikom uplatr iznosa od 32,59 eura (list 22. sudskog spisa) naznačila da plaća pristojbe za listopad, studeni i prosinac 2023., dok je prilikom uplate iznosa od 21,54 eura (list 23. sudskog spisa) navela da plaća pristojbe za siječanj i veljaču 2024.

31. Sud je zaključio da je tuženica, stoga, prilikom ispunjenja navela da podmiruje glavnice pristojbi za navedene mjesece, a time je, pak, ona odredila i redoslijed ispunjenja u smislu pravila iz odredbe čl. 171. st. 1. ZOO-a.

32. Zato se odluka o tome da tuženica tužiteljici podmiri još i daljnji iznos dospjelih kamata ukazuje tim više opravdanom i na zakonu utemeljenom.

33. U svezi stope zakonskih zateznih kamata na iznos dosuđen u t. I. izreke presude, za naglasiti je da je 01. siječnja 2008. godine stupila na snagu odredba čl. 29. ZOO-a.

34. Stoga je sud respektirao ovu okolnost, s tim da je za period nakon 01. siječnja 2008. godine odluku o visini kamatne stope donio prema izmjenama odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a iz Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 03. listopada 2022. godine (iz Narodnih novina broj 114/22; u daljnjem tekstu: ZID ZOO/22) te iz Uredbe o izmjeni ZOO-a od 30. prosinca 2022. godine (iz Narodnih novina broj 156/22; u daljnjem tekstu: Uredba ZOO/22).

35. U sadržaj t. I. izreke presude sintagma iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO -a, prema ZID ZOO-u/22 i prema Uredbi ZOO/22, unijeta je zbog moguće promjene stope kamata nakon 01. srpnja 2026. godine, i to kako na više, tako i na niže, a sve radi olakšavanja eventualnog ovršnog postupka u povodu ove presude.

36. Odluke o troškovima postupka iz t. III. i IV. izreke presude temelje se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a.

37. U odnosu na konačno postavljeni, smanjeni tužbeni zahtjev, sadržan u podnesku tužiteljice od 9. ožujka 2026., tužiteljica i tuženica uspjele su u približno jednakim dijelovima pa su u odnosu na to ispunjeni svi uvjeti iz odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a da svaka stranka snosi svoje troškove. Zato je odlučeno kao u t. IV. dispozitiva presude.

38. Međutim, u odnosu na izvorno postavljeni tužbeni zahtjev postoji okolnost zbog koje sud drži da je, uz primjenu čl. 156. st. 1. ZPP -a, u svezi s čl. 154. st. 4. ZPP-a, tuženica dužna tužiteljici naknaditi pojedine troškove.

39. Naime, prijedlog za ovrhu podnesen je 15. svibnja 2024., nakon čega je uslijedila obavijest javnog bilježnika od 21. svibnja 2024. (s lista 13. spisa) kojom je tuženica pozvana ispuniti obvezu u roku 15 dana. Potonja obavijest tuženici nije dostavljena preporučenom pošiljkom pa ne postoji dokaz o tome kada ju je točno tuženica primila.

40. Ono što se potom zbivalo sastoji se u tome da je 20. lipnja 2024. javni bilježnik donio rješenje o ovrsi (list 15. spisa), koje je tuženici dostavljeno preporučenom pošiljkom i koje je ona primila 10. rujna 2024. (list 20. spisa) te protiv kojeg je 16. rujna 2024. podnijela prigovor (list 21. spisa).

41. Međutim, već 19. svibnja 2024., dakle prije donošenja rješenja o ovrsi, prije no što je tuženica to rješenje primila i prije no što je ona protiv njega podnijela (pravodoban) prigovor, tuženica je podmirila glavnicu utužene tražbine (od 53,10 eura) i dio dospjelih kamata (od 1,03 eura). O tome je uz prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika predočila (sudu) odgovarajuće dokaze – „screenshot M“ (s lista 22. i 23. spisa).

42. S druge strane, obveza tuženice da tužiteljici plati pristojbe za listopad, studeni i prosinac 2023. te za siječanj i veljaču 2024. dospjela je najkasnije 20. veljače 2024. (za pristojbu za veljaču 2024., a za ostale pristojbe i prije ovog dana, što je sve jasno vidljivo iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, s lista 10. spisa) pa je to značilo da je tužiteljica ispravno postupila kada je protiv tuženice zatražila zaštitu u postupku podnošenjem prijedloga za ovrhu od 15. svibnja 2024. Do toga dana, naime, tuženica tužiteljici nedvojbeno nije podmirila dužni iznos pristojbi pa za tužiteljicu nije preostalo drugo do li tražiti namirenje tog iznosa u odgovarajućem postupku.

43. Zato sud prvog stupnja drži da je nastale troškove ovršnog postupka, za koje je u rješenju o ovrsi javnog bilježnika navedeno da iznose 50,00 eura, tuženica uzrokovala svojom krivnjom (jer je tužiteljica protiv tuženice zatražila zaštitu u postupku budući da tuženica prije toga nije dobrovoljno podmirila dužne iznose pristojbi) pa da je, posljedično, takve troškove tuženica tužiteljici u obvezi i naknaditi, i to uz primjenu pravila iz odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 154. st. 4. ZPP-a.

44. O tome je odlučeno kao u t. III. izreke presude.

45. Na dosuđeni iznos troškova postupka tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate, koje je zahtijevala od presuđivanja do isplate. Na takvu sporednu tražbinu ona, naime, ima pravo jer se uporište za to nalazi kako u odredbi čl. 31. st. 3. OZ-a, tako i u odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, koja je novelirana kroz čl. 27. ZID ZPP- a/22).

46. Iako nije krucijalno, nije zgorega navesti da je odredbom čl. 79. st. 2. ZID ZPP-a/22 dopunjena odredba čl. 451. st. 3. ZPP-a, i to tako da je određeno da će, u slučaju ukidanja platnog naloga sud odbiti tužbeni zahtjev. Stoga je u t. II. izreke presude sud postupio upravo na takav način, slijedeći nomotehnički izraz iz dopunjene odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 1. srpnja 2026.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja, donesenih u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude i rješenja (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu i rješenje, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda i rješenje postanu pravomoćni u dijelu koji se pobijaju žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude i rješenja odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP-a).

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

DNA:

- pun. tužiteljice, e-komunikacijom, imajući u vidu da je Odlukom ministra pravosuđa od 20. travnja 2020. godine, koja je na službenoj Internet stranici Ministarstva pravosuđa objavljena 21. travnja 2020. godine, utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za e - komunikaciju na svim općinskim sudovima (...), a da su se time, u smislu pravila iz odredbe čl. 118. st. 1. ZID ZPP-a (Narodne novine broj 70/19), ostvarili uvjeti za obveznu e-komunikaciju općinskih sudova s (...) odvjetnicima

- tuženici, na adresu

PRISTOJBE:

- nadležnost ovlaštenog službenika u sudu, određenog godišnjim rasporedom poslova, u skladu s odredbom čl. 28. st. 6. Zakona o sudskim pristojbama od 27. prosinca 2018. godine (Narodne novine broj 118/18 i 51/23)

U Rijeci 1. srpnja 2026.

S u t k i nj a