Poslovni broj: Pn-66/2022-61

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Majdi Felker, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Toniju Štifaniću, odvjetniku u Maćešić i Partneri odvjetničko društvo d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika: 1. HP – HRVATSKA POŠTA d.d. Jurišićeva 13, 10 000 Zagreb, OIB: 87311810356, 2.- AA, [adresa], 51 000 Rijeka, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po OD Vukić i dr. iz Rijeke i 3.- UNIQA OSIGURANJE d.d., Planinska 13 A, 10 000 Zagreb, OIB: 75665455333, zastupan po punomoćniku Luki Vukasoviću, odvjetniku iz Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika 1.-tuženika, zamjenika punomoćnika 2.- tuženika, punomoćnika 3.- tuženika, temeljem objave od 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku HP – HRVATSKA POŠTA d.d. Jurišićeva 13, 10 000 Zagreb, OIB: 87311810356, i treće tuženiku UNIQA OSIGURANJE d.d., Planinska 13 A, 10 000 Zagreb, OIB: 75665455333, da tužitelju solidarno isplate iznos od 12.385,07 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 663,61 eura od dana 6. ožujka 2019. pa do isplate

- na iznos od 663,61 eura od dana 6. travnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 6.467,85 eura od dana 11. veljače 2022. pa do isplate

- na iznos od 4.590,00 eura od dana 1. srpnja 2026. pa do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se prvotuženiku HP – HRVATSKA POŠTA d.d. Jurišićeva 13, 10 000 Zagreb, OIB: 87311810356, i treće tuženiku UNIQA OSIGURANJE d.d., Planinska 13 A, 10 000 Zagreb, OIB: 75665455333, da tužitelju solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 7.250,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 15.528,55 eur-a kao neosnovanim, te sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka do iznosa od 8.543,41 eur u odnosu na prvotuženiku HP – HRVATSKA POŠTA d.d. Jurišićeva 13, 10 000 Zagreb, OIB: 87311810356, i treće tuženiku UNIQA OSIGURANJE d.d., Planinska 13 A, 10 000 Zagreb, OIB: 75665455333,

IV. Odbija se tužitelj u cijelosti sa tužbenim zahtjevom u odnosu na drugo tuženika AA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao neosnovanim.

V. Nalaže se tužitelju da drugo tuženiku Aleksandra Višnjić, [adresa], 51 000 Rijeka, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 4.712,50 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je 1.- tuženik HP – Hrvatska pošta d.d. ( dalje 1. tuženika) poslodavac 2.- tuženika, štetnika, EA, ( dalje 2. tuženik) koji je uzrokovao štetu tužitelju na radu i u vezi s radom. 3.- tuženik UNIQA osiguranje d.d. ( dalje 3. tuženika) je osiguratelj prema polici osiguranja od automobilske odgovornosti br. 260702741. Dana 13. veljače 2019. 2.- tuženik je stigao dostavnim vozilom, kombijem RENAULT Master registarskih oznaka [registarska oznaka] (dalje: Vozilo), koje je 1. - tuženik koristio kao objekt leasinga, do ulaznih vrata pristupa skladišnom prostoru – „prijemu robe“ trgovačkog centra Bauhaus k.d. Rijeka na Kukuljanovu, radi preuzimanja „dva paketa“. „Prijem robe“ nalazi se na jednosmjernoj prometnici koja se proteže po cijeloj dužini desne i stražnje strane centra Bauhaus Kukuljanovo. Na navedenu prometnicu ulazi se na ulazu smještenom desno od glavnog ulaza u centar Bauhaus preko tzv. „istočnog ulaza“, a izlazi na stražnjoj lijevoj strani zgrade, na tzv. „zapadnom izlazu“. Nakon što je ukrcao pakete, 2. - tuženik ušao je u kabinu Vozila. Vozilo se nalazilo na jednosmjernoj prometnici, a ispred njega se nalazio kamion s prikolicom u istovaru. Vozilo kojim je upravljao 2. - tuženik nije moglo krenuti prema „zapadnom izlazu“, na koji vozila sukladno prometnoj regulaciji moraju izlaziti, na nač in da zaobiđe kamion s prikolicom. Zbog navedenog 2. - tuženik nepropisno je krenuo Vozilom unazad prema „istočnom ulazu“ gdje je prethodno ušao. 1.- tuženik krenuo je dostavnim vozilom unazad naglo i značajnom brzinom, što je vidljivo i na snimci nadzorne kamere centra Bauhaus Kukuljanovo. U tom trenutku tužitelj je upravo izašao iz prostorije „prijem robe“ koja se nalazi do prometnice, stao je na prometnicu (jer je ista odmah na izlazu iz „prijema robe“) i krenuo hodati prema kolegi u smjeru „istočnog ulaza“, okrenut leđima prema dostavnom vozilu, kako bi pomogao pri ukrcaju robe. Hodajući prema kolegi odjednom je primijetio siluetu iznad i iza desnog ramena, naglo je pogledao iza sebe i vidio zadnja vrata Vozila kojim je upravljao 2. - tuženik. Tužitelj je instinktivno udario desnom rukom po vratima Vozila i počeo vikati da stane. Međutim, 2.- tuženik nastavio se kretati unazad Vozilom i srušio tužitelja frontalno stražnjim krajem dostavnog vozila. Uslijed udarca tužitelj je pao pod stražnji dio dostavnog vozila, odnosno Vozilo ga je „podmotalo“ pod svoj stražnji dio. Tužitelj je bio skvrčen cijelim tijelom ispod zadnjeg dijela kombija i vidio je kotače kako idu prema njemu. 2.- tuženik tada je primijetio da je Vozilom udario u nešto, zaustavio se, izašao van iz Vozila i vidio tužitelja kako leži na podu, nakon čega je pomaknuo Vozilo naprijed. Nakon što je 2.- tuženik krenuo Vozilom naprijed ponovno je zarotirao cijelo tijelo tužitelja koje je bilo u cijelosti ispod stražnjeg dijela Vozila. Nakon što je Vozilo ponovno prešlo tijela i stalo tužitelj je ostao ležati na lijevom boku. Na mjesto nesreće zatim je dotrčao drugi djelatnik Bauhaus k.d. HA. Pozvana je hitna pomoć. Tužitelj se nije mogao micati zbog izuzetno jakih bolova u kukovima i natkoljenicama. Nakon dolaska hitne pomoći oštećenik DA je odvezen na Hitn i medicinski trakt Sušak KBC-a Rijeka gdje je izvršen hitni pregled. Kao posljedicu nesreće tužitelj je pretrpio teške tjelesne ozljede: „…S72.3 Prijelom dijafize desne bedrene kosti S72.0 Prijelom vrata bedrene kosti s luksacijom glave femura lijevo S22.4 Frakture od II do VIII rebra lijevog hemotoraksa uz višekomadnu frakturu VI rebra S27.1 Traumatski hemotoraks lijevo S29.8 Kontuzija lijevog hemotoraksa S32.4 Prijelom acetabula lijevo…“. Istog dana tužitelj je podvrgnut kirurškom zahvatu radi liječenja navedenih ozljeda „…Repozicija glavice lijevog femura. Osteosinteza lijevog femura. Osteosinteza desnog femura...“. Dana 14. veljače 2019. oštećenik je radi daljnjeg liječenja premješten na Kliniku za kirurgiju, Zavod za traumatologiju KBC-a Rijeka, odakle je otpušten 1. ožujka 2019. godine. Dana 20. ožujka 2019. tužitelj je ponovno hospitaliziran u KBC-u Rijeka, Klinici za kirurgiju, Zavodu za vaskularnu kirurgiju s intenzivnom njegom gdje mu je dijagnosticirana „…I80.2 Duboka venska tromboza lijeve noge…“ do koje je došlo kao posljedica pretrpljenih teških ozljeda lijeve noge. Uvedena je farmakoterapija lijekom Xarelto, koju tužitelj pije do danas. Dana 22. ožujka 2019. tužitelj je otpušten iz KBC-a Rijeka. Liječenje teških tjelesnih ozljeda i duboke venske tromboze tužitelja koje su nastale kao posljedica nesreće trajalo je narednih godinu dana i dva mjeseca tijekom kojih je redovito odlazio na liječničke kontrole i bio podvrgnut stacionarnom rehabilitacijskom liječenju, zbog čega je ponovno u nekoliko navrata bio podvrgnut stacionarnom liječenju u KBC-u Rijeka, Zavodu za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu te u Thalassotherapia Crikvenica – specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju. Tijekom liječenja tužitelj je snosio i troškove liječenja te u vezi s liječenjem. Tužitelj je također dva mjeseca, u ožujku i travnju 2019. godine, bio smješten u obiteljskom domu AGS ĐURĐICA budući da je nakon kirurških zahvata bio nepokretan i nije bio sposoban brinuti se za sebe, a inače živi sam. Dana 6. svibnja 2020., nakon što je osjetio bolove u lijevom kuku, tužitelju su utvrđeni „…znaci aseptične nekroze glavice lijevog kuka…“. Dana 19. svibnja 2020. tužitelj je podvrgnut operaciji „…odstranjenje kanuliranih vijaka; Ugradnja totalne bescementne endoproteze kuka...“, a iz bolnice je otpušen dana 28. svibnja 2020. godine. Liječenje teških tjelesnih ozljeda i duboke venske tromboze lijeve noge tužitelja je nakon operacije nastavljeno. Tužitelj je dana 10. kolovoza 2020. ponovno podvrgnut stacionarnom liječenju u Thalassotherapia Crikvenica. U sklopu liječenja venske tromboze oštećeniku DA je do daljnjega prepisana farmakoterapija koju uzima do danas. Liječenje tužitelja završeno je i njegovo je stanje kronično. Tužitelj se i dalje redovito podvrgava liječničkim pregledima i terapiji radi praćenja stanja i ublažavanja trajnih posljedica koje trpi u vezi s pretrpljenim ozljedama. U odnosu na 1.- i 2.- tuženika. Članak 1061. ZOO: „Za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika!“. Čl. 1095. st. 1. ZOO: „Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnost i za rad za vrijeme liječenja.“. Članak 1100. st. 1. ZOO: „U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.“ Slijedom navedenog, budući da je 2. -tuženik zaposlenik 1.-tuženika i da je 2- tuženik tužitelju nanio štetu na radu i u vezi s radom postoj solidarna odgovornost 1.i 2. - tuženika za štetu. U odnosu na 3.- tuženika. Članak 965. st. 1. ZOO: „U slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.“ Članak 22. st. 1. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu: „(1) Vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. (3) Ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene štete su štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu.“. Slijedom navedenog, postoji pravo tužitelja zahtijevati naknadu štete neposredno od 3. - tužitelja kao osiguratelja od automobilske odgovornosti. Tužitelj ne raspolaže policom osiguranja br. [broj police osiguranja] u vezi s obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti. Predlaže se da sud sukladno čl. 233. st. 1. ZPP naloži 3. - tuženiku da dostavi predmetnu policu osiguranja. Troškovi liječenja. Na ime troškova liječenja i drugih troškova u vezi s liječenjem potražuje se naknada od ukupno 10.000,00 kn. Zbog povrede prava osobnosti, pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, naruženosti te potrebe za tuđom pomoći i njegom tužitelj je pretrpio štete kako slijedi. Fizički bolovi. Zbog pretrpljenih fizičkih bolova potražuje se naknada od ukupno 15.000,00 kn. Tužitelj je trpio jake bolove zbog pretrpljene teške tjelesne ozljede i prelaska vozila preko njegovog tijela u dva navrata u kratkom roku. Bolove trpi kroz cijelo vrijeme sve do dana podnošenja ove tužbe i izvjesno je da će bolove trpjeti doživotno. Zbog pretrpljenog straha potražuje se naknada od ukupno 12.000,00 kn. Iz činjeničnog opisa vidljivo je da je vozilo prešlo dva puta preko tijela tužitelja zbog čega je tužitelj trpio strah jakog intenziteta. Taj strah ostao je i traje i danas jer tužitelj ima bojazan pri kretanju od naleta vozila. Tužitelj trpi trajne posljedice uzrokovane nezgodom. Tužitelj je bio aktivna osoba koja se bavila mnogim rekreativnim aktivnostima – vozio je motor, planinario, ronio i plovio. Tužitelj se zbog pretrpljenih ozljeda više ne može baviti navedenim aktivnostima. S osnova duševnih bolova zbog smanjenih životnih aktivnosti potražuje se naknada od ukupno 60.000,00 kn. Oštećenik je operirao kuk, imao je vanjske vidljive ozljede zbog kojih su mu ostali trajni dodatni ožiljci i ogrebotine koje nisu zacijelili. Tužitelj šepa prilikom hodanja. S osnova duševnih bolova zbog naruženosti potražuje se naknada od ukupno 15.000,00 kn. Oštećeniku je zbog ozljede bila potrebna pomoć treće osobe. Pomoć je bila potrebna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (hranjenje, odijevanje, kupovanje osnovnih namirnica i dr.). Naknada po satu je 20,00 kn. Do dana podnošenja tužbe tuđa pomoć i njega bila je potrebna u trajanju od 250 sati, 5 sati dnevno/50 dana. U međuvremenu, oštećenik je bio smješten u domu za starije i nemoćne osobe (točka 1). Na ime naknade za tuđu pomoć i njegu potražuje se naknada od ukupno 5.000,00 kn. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud donese usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

2 Prvotuženik u odgovoru na tužbu navodi da pobija tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. I. tuženik navodi kako nije vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka], a kojim je kako tužitelj navodi nastala imovinska i neimovinska šteta uslijed štetnog događaja od dana 13.2.2019. godine. Vlasnik predmetnog vozila je ALD Automotive d.o.o. za operativni i financijski leasing, Zagreb, Betinska 1, a I. tuženik ga koristi temeljem Ugovora o leasingu broj 019654 koji je dana 16.1.2019. godine zaključen sa trgovačkim društvom ALD Automotive d.o.o. Temeljem Ugovora o nabavi vozila putem operativnog leasinga broj HP-12/1-011270/18 zaključenog sa trgovačkim društvom ALD Automotive d.o.o. od dana 28.8.2018. godine, a konkretno sukladno članku 8. predmetnog Ugovora, davatelj leasinga, kao vlasnik objekta leasinga dužan je za cijelo vrijeme trajanja operativnog leasinga pravodobno i redovito za vozila koja su objekti leasinga zaključivati police obveznog osiguranja od auto-odgovornosti i osiguranje automobilskog kaska sa svojim ugovornim partnerom. Puno kasko osiguranje pokriva štetu uništenja, oštećenja ili nestanka osiguranog predmeta. Nadalje, pokriva sve rizike koji mogu prouzročiti oštećenje, uništenje ili nestanak predmeta osiguranja kao posljedice iznenadnih i o volji korisnika leasinga, ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili vozača neovisnih događaja i to prometne nezgode kao sudar s pokretninom (svaki udar u pokretninu, čovjeka ili životinju, itd.). I. tuženik osobito navodi kako je u potpunosti isključena odgovornost II. tuženika, inače radnika zaposlenog kod I. tuženika, obzirom da je temeljem navedenog Ugovora jasno definirano kako isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja ne prelaze prava davatelja leasinga prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, ukoliko je navedena odgovorna osoba djelatnik korisnika leasinga osim u slučajevima ako je šteta nastala u slučajevima alkoholiziranosti i narkotiziranosti vozača, te ako je šteta prouzročena namjerno. Zaključno, prilikom izlaska policije na mjesto događaja, II. tuženik je pristao na ispitivanje o prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, a temeljem čega je utvrđeno kako isti nisu konzumirani. I.tuženik navodi kako su osiguranjem pokriveni i slučajevi kada je došlo do tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja ili smrti treće osobe. Pored korisnika leasinga osigurane su sve osobe koje voljom korisnika leasinga rade prilikom uporabe vozila (vozač, kondukter i sl.) kao i osobe koje se prevoze vozilom. I. tuženik navodi kako je predmetni štetni događaj pokriven policom AO osiguranja broj 260702741 kod UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13, ovdje III. tuženika koji je s vlasnikom vozila ALD Automotive d.o.o. sklopila policu od AO odgovornosti. Slijedom svega naprijed navedenog, I. tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na I. tuženika, a sve sukladno naprijed navedenom. I. tuženik prije svega predlaže da sud u ovaj postupak za umješača pozove Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, budući I. tuženik ima zaključenu policu osiguranja od javne (izvanugovorne) odgovornosti. Obzirom da je I. tuženik sa trećom osobom – Allianz Hrvatska d.d. u predmetnom razdoblju imao ugovorenu policu osiguranja od javne odgovornosti broj: 1500-173311573, to treća osoba – Allianz Hrvatska d.d. ima i stvarni i pravni interes za sudjelovanje u ovome postupku, jer o ishodu ovoga postupka zavisi njegova obveza temeljem zaključene police osiguranja, uz napomenu da je u naznačenoj pravnoj stvari do sada tužitelj predao tužbu, a I. tuženik odgovor na tužbu. Slijedom naprijed navedenog I. tuženik predlaže da sud u smislu odredbe čl. 211. Zakona o parničnom postupku ovu obavijest dostavi trećoj osobi – Allianz Hrvatska d.d. uz poziv da sukladno odredbi čl. 206. Zakona o parničnom postupku dostavi svoju Izjavu o stupanju parnicu pisanim podneskom. I. tuženik navodi kako temeljem policijskog izvješća Ministarstva unutarnjih poslova, PU primorsko- goranske, II. PP Rijeka, poslovnog broja 511-09-25-58/18/3-2019 od 26.6.2019. godine proizlazi da je dolaskom policije na mjesto događaja obavljen razgovor sa II. tuženikom EA, te da je isti vršio dostavu paketa, a zbog čega je pristupio u ograđeni prostor nenatkrivenog skladišta trgovačkog centra Bauhaus. Nakon što je izvršio prikup pošiljaka za dostavu, II. tuženik je vozilom reg. oznake [registarska oznaka] započeo kretnju unazad istim putem kojim je i došao, dakle, putem koji je namijenjen za kretanje teretnih vozila, a ne kretanju pješaka). Budući da se radi o jednosmjernoj prometnici širine 4m, a ispred vozila kojeg je koristio II. tuženik se nalazio kamion s prikolicom na istovaru, nije ga mogao zaobići i krenuti prema izlazu skladišnog prostora, a i želio se pomaknuti unatrag kako bi viličari trgovačkog centra Bauhaus imali više manipulativnog prostora oko istovara robe sa navedenog kamiona s prikolicom. Prije ulaska u vozilo reg. oznake [registarska oznaka], II. tuženik se još jednom uvjerio da nikoga od pješaka nije bilo u prostoru gdje se nalazio. Prilikom ulaska u vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a prije kretanja, II. tuženik se i u retrovizorima s lijeve i desne strane uvjerio da nema nikoga, te je zatim započeo vožnju unatrag uz pažljivo kontroliranje vožnje vozila u lijevi i desni retrovizor. U jednom trenutku, II. tuženik je začuo udarac i viku, prilikom čega je odmah zaustavio vozilo, te potom izišao iz vozila i ugledao tužitelja kako leži ispod stražnjeg dijela vozila. Predmetnim vozilom, II. tuženik nije prešao preko tužitelja stražnjom osovinom, nego je vozilo karoserijom natkrilo tužitelja obzirom da je krajnja točka stražnjeg dijela vozila udaljena od stražnje osovine. Istom navodi kako tužitelj nije gubio svijest, te odgovorno tvrdi da se k retao vrlo sporo i da nije u potpunosti otpustio kvačilo. I. tuženik navodi kako je navedenu izjavu II. tuženika potvrdio ĐA, radnik trgovačkog centa Bauhaus. I. tuženiku nije jasno temeljem čega je tužitelj postavio tužbeni zahtjev glede naknade štete obzirom da je temeljem odštetnog zahtjeva kojeg je I. tuženik zaprimio 30.11.2019. godine potraživao iznos od 284.447,73 kn. I. tuženik stoga glede zahtijevane naknade štete izjavljuje prigovor neutemeljenosti tužbenog zahtjeva ocjenjujući ga nerealno visoko postavljenim, a osporava se i tijek zakonskih zateznih kamata.Slijedom naprijed navedenog, I. tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu nastalog troška parničnog postupka.

3.Drugotuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava visinu i osnov tužbenog zahtjeva. Uvodno tuženik ističe prigovor pasivne legitimacije obzirom da iz historijata tužbe je razvidno kako je do nezgode odnosno štetnog događaja došlo dok je drugotuženik bio na radu kao radnik kod prvotuženika kao poslodavca. Obzirom na zakonski okvir stavka 1. i 2. članka 1061. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) koji glasi: „Za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika! Oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno.“ razvidno je kako drugotuženik uopće nije pasivno legitimiran u predmetnom parničnom postupku. Tako i sudska praksa: Sentenca Županijskog suda u Varaždinu, posl. broj Gž.1815/11-2 od 19.07.2011.g.: „Oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete neposredno od zaposlenika istog poslodavca samo ako su štetu prouzročili namjerno, a ako je zaposlenik pravomoćnom kaznenom presudom proglašen krivim i kažnjen zbog nanošenja teške tjelesne ozljede oštećeniku iz nehaja, tada oštećenik ima pravo potraživati naknadu štete samo od poslodavca. Odgovornost u građanskopravnom smislu je širi pojam od odgovornosti u kaznenopravnom smislu, ali nema nikakve dvojbe da se (niti) pojam svjesnog nehaja ne može izjednačiti niti s pojmom neizravne namjere (dolus eventualis). Naime, razlika je u voljnoj sastavnici, jer kod svjesnog nehaja osoba je svjesna da može počiniti djelo, ali ima povjerenje u povoljan ishod (lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti), dok je kod neizravne namjere osoba također svjesna mogućnosti nastanka štetnih posljedica, ali pristaje na njih. Iako je načelno točna tvrdnja, da su drugo i trećetuženik, već navedenom kaznenom presudom proglašeni krivima i kažnjeni, te odgovaraju za štetu po osnovi krivnje, temeljem odredbe čl. 1061. St. 1. ZOO-a, tužitelj kao oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika (drugo i treće tuženika) samo ako su štetu prouzročili namjerno, pa je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud zaključio (uzevši u obzir ishod pravomoćno okončanog kaznenog postupka), uz primjenu odredbe čl. 12. St. 3. ZPP-a, da kod niti jednog od tih tuženika nije postojao taj stupanj krivnje (namjera).“ Nadalje, drugotuženik ističe kako činjenični opis događaja iz tužbe nije točan niti cjelovit. Naime, nije sporno da je drugotuženik dana 13. veljače 2019. godine dostavnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] dovezao se do ulaznih vrata pristupa skladišnom prostoru – „prijemu robe“ trgovačkog centra Bauhaus k.d. Rijeka na Kukuljanovu radi preuzimanja paketa. Međutim, nakon što je utovario pakete s bočne strane vozila, drugotuženik je sjeo u dostavno vozilo te se istim putem kretao unazad putem koji je namijenjen za kretanje teretnih vozila. Obzirom da je drugotuženik vidio da je izlaz bio blokiran kamionom s prikolicom na istovaru, krenuo je unazad u namjeri da viličari trgovačkog centra Bauhaus imaju više manipulativnog prostora. Drugotuženik je pažljivo i na uobičajen način postupao prilikom vožnje te je redovito provjeravao retrovizore kako bi se orijentirao u prostoru. Vozio je s velikom pozornošću i sporo uz sve obvezne kontrole na zrcalim kada je čuo udarac. U tom trenutku drugotuženik je zaustavio vozilo i ugledao tužitelja na podu uslijed čega je odmah zvao hitnu pomoć. U međuvremenu su dotrčali radnici centra Bauhaus Kukuljanovo u pomoć te su do dolaska hitne pomoći svi čekali zajedno s tužiteljem. Nedugo nakon je došla i policija sačinjen je zapisnik te je drugotuženik pristao na testiranje na alkohol, opojnih droga ili lijekova u organizmu koji rezultat je bio negativan. Drugotuženik je pažljivo i na uobičajen način postupao prilikom vožnje, te je u cijelosti netočan navod tužitelja da je isti vozio unazad naglo i velikom brzinom. Slijedom svega prednje navedenog, drugotuženik predlaže Naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da obveže tužitelja da snosi trošak ovog parničnog postupka.

4.Trećetuženik u odgovoru na tužbu navodi da 3.tuženik Uniqa osiguranje d.d. osporava isključivu odgovornost vozača vozila reg. oz. [registarska oznaka] osiguranika 3.tuženika za predmetni štetni događaj od 13.veljače 2019.g. te ističe prigovor doprinosa šteti od strane tužitelja u visini od 20%. Naime, predmetni štetni događaj se dogodio u krugu skladišnog prostora trgovačkog društva BAUHAUS k.d. na Kukuljanovu, čiji zaposlenik je upravo tužitelj. Tužitelj je svakodnevno obavljao posao u krugu svojega radnoga mjesta te je bio upoznat sa činjenicom da se po predmetnoj površini kreću vozila. Sukladno čl. 68. Zakona o zaštiti na radu, radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom, te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu (st.1.). Uzrok predmetne nezgode odnosno štete nalazi se dijelom i u činjenici što tužitelj suprotno svojoj obvezi pregleda mjesta rada i postupanju sa dužnom pažnjom na radnom mjestu u okviru svojih radnih zadataka propustio postupati pažljivo i rad obavljati na prikladan način, odnosno nije se uvjerio da na siguran način može hodati površinom kojom se kretalo ili moglo kretati već ranije upaljeno vozilo reg. oz. [registarska oznaka] osiguranika 3.tuženika, pri čemu je stupio iza vozila okrenuvši mu leđa, radi čega je doprinio štetnom događaju u omjeru od najmanje 20 %. 3.tuženik Uniqa osiguranje d.d. osporava utuženu visinu neimovinske štete, tuđe pomoći i njege te izgubljene zarade tužitelja te smatra kako je tužitelju šteta u cijelosti namirena. 3.tuženik Uniqa osiguranje d.d. je tužitelju u mirnom postupku izvršio nespornu isplatu štete u visini od ukupno 95.708,01 kuna od čega 90.000,00 kuna na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete i 5.408,01 kuna na ime troškova liječenja te 300,00 kuna na ime troškova prijevoza nepokretne osobe. Tužitelj predmetnu nespornu uplatu nije spomenuo u tužbi iako mu je uplata izvršena prije podnošenja tužbe. Dakle, šteta je namirena u cijelosti. Predmetnom isplatom od ukupno 95.708,01 kuna 3.tuženik Uniqa osiguranje d.d. drži da je tužitelju u cijelosti nadoknadio pretrpljenu štetu povodom štetnog događaja od 13.02.2019. godine, koja je umanjena za doprinos šteti od 20%. Podredno navedenom, osporava se i tijek potraživane zakonske zatezne kamate. 3. Tuženik posebno i u cijelosti osporava potraživanje po osnovi troškova u svezi sa liječenjem koji se potražuju temeljem računa AGS Đurđica obiteljskog doma od 01.03.2019. i 01.04.2019.u visini od 10.000,00 kuna. Dostavljeni računi ne glase na tužitelja niti je tužitelj podmirio ove troškove radi čega isti nije niti pasivno legitimiran tražiti ove troškove. Podredno, navedeni troškovi smatraju se nepotrebnim uvećanjem štete jer nije razvidno temeljem čega je tužitelj smješten u navedenu ustanovu. U slučaju neophodnosti privremenog smještaja u privatnu ustanovu tužitelj je trebao imati odobrenje komisije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje odnosno rješenje Centra za socijalnu skrb što nije imao, odnosno iste nije dostavio ili dokazao. Tužitelju je priznato pravo na tuđu pomoć i njegu te mu je isto i nadoknađeno nespornom isplatom štete. 3.tuženik Uniqa osiguranje d.d. isticanje solidariteta sa 1. i 2. tuženicima te pozivanje na na članak 965. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, smatra u cijelosti neosnovanim. Ukoliko sud odredi predloženi dokaz medicinskim vještačenjem, 3.tuženik Uniqa osiguranje d.d. predlaže pribaviti kompletnu ovjerenu presliku zdravstvenog kartona tužitelja sa numeriranim listovima. Slijedom naprijed navedenog, a obzirom da je šteta tužitelju u cijelosti nadoknađena, 3.tuženik Uniqa osiguranje d.d. predlaže naslovnom sudu da tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti kao neosnovane te naloži tužitelju da 3.tuženiku Uniqa osiguranje d.d. naknadi prouzročeni trošak postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dosude ovog troška pa do isplate.

5.Tužitelj je podneskom od 13. siječnja 2026. precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 28.231,19 eura i to s osnova troškova liječenja 1.327,22 eura, na ime pravične naknade zbog povrede prava osobnosti (pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha te naruženosti) iznos od 21.223,97 eura, na ime naknade štete za tuđom pomoći i njege 5.680,00 eura i troškova puta. 3.- tužitelj je tuženiku isplatio naknadu štete u iznosu od 12.702,64 eura na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti i potrebe za tuđom pomoći i njegom pa tužitelj potražuje ukupan iznos od 15.528,55 eura sa kamatom i troškom postupka.

6.Sud je proveo dokaz i to uvidom u dopis HP od 4.12.2020. vezano za odštetni zahtjev (list 10), medicinska dokumentacija (list 11-18 20-82), računi (list 19-21 174- 175), zapisnik o izjavi (list 83-84), izjava osiguranika o događaju (list 85 179 182 ), zapisnik Ministarstva rada (list 86-88 129-130 180-181), dopis Policijske uprave PGŽ, III Policijska postaja (list 89-90), fotografije (list 91-94), sudska praksa (list 102-104), Ugovor o operativnom lizingu (list 120-122), prometna dozvola (list 123-124), polica osiguranja (list 125), zapisnik o ispisivanju prisutnosti alkohola (list 126 184), dopis Policijske uprave PGŽ, II Policijska postaja (list 127), snimke monitora (list 138), odluka o otklanjanju zahtjeva (list 148-150), prigovor podnositelja zahtjeva (list 151-153), e- mail dopis Allianz osiguranja očitovanje na prigovor sa općim uvjetima osiguranja (list 154-172), fotografija vozila (list 183), potvrda o plaćanju od 3.7.2019. i preslika kartice tekućeg računa tužitelja (list 186-188), CD (list 192), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐA (list 195-196), tužitelja kao stranke (list 196-198), svjedoka EA (list 199-200), skica sačinjena od strane tužitelja (list 201), provedeno je vještačenje po prometnom vještaku Srećku Hlišću uz očevid na licu mjesta (list 218-224), usmeno je saslušan vještak Srećko Hlišć (list 238-239), presliku zdravstvenog kartona (list 258-401), te je provedeno medicinsko vještačenje po dr. med. LA spec. opće kirurgije subspec. traumatologije (list 402-418), te je usmeno saslušan vještak Darko Majić (list 470 486).

7.Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

8.Među strankama je nesporno da je tužitelj u trenutku nezgode bio djelatnik Bauhausa na Kukuljanovu te da je povrijeđen u navedenom prostoru za dostavu robe na sjevernoj strani navedenog centra.

9.Odgovornost 1.- tuženika temelji se na tome da je isti poslodavac 2. - tuženika koji u trenutku nezgode na radu i u vezi s radom upravljajući s kombi vozilom za dostavu uzrokovao prometnu nezgodu u kojoj je povrijeđen tužitelj. Odgovornost 3. - tuženika Uniqa osiguranje d.d. temelji se na tome što je isti osiguratelj vozila kojim je upravljao 2.- tuženik prema polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 260702741.

10.Među strankama je nesporno da je 3. - tuženik u mirnom postupku izvršio tužitelju isplatu iznosa od 95.708,01 kn.

11.Među strankama je sporno odgovornost 1. -3.- tuženika za nastanak nezgode kao i doprinos tužitelja – suodgovornost za nastanak nezgode kao i visina po svim vidovima.

12.Člankom 7. st. 1 Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

13.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

14.Člankom 221. Zakona o parničnom postupku, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15.Kada 1.- tuženik kao poslodavac odgovarao za štetu nužno je utvrditi da je šteta nastala na radu i u svezi s radom u kojem slučaju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

16. Člankom 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) propisano je da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Stavkom 2. istog članka propisano je da oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno.

17.Člankom 1066. st. 1. ZOO-a propisano je da umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba koja je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu.

18.Prema odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti, odnosno može se osloboditi odgovornosti djelomično ako je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete.

19.Člankom 1069. ZOO-a propisano je da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik.

20.Člankom 22. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/25, 36/29, 75/29, 76/13, 152/24, 155/23) propisano je da vlasnik vozila je dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nadnijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Člankom 11. istog Zakona propisano je da odštetni zahtjev poslovno osiguranja oštećenja osoba može podnijeti i neposredno odgovornom osiguratelju.

21.Da bi sud prihvatio prigovor tuženika isključive ili djelomične odgovornosti tužitelja, isti je dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu nije propisan poseban oblik krivnje kao oslobađajuća osnova, čime je relevantan svaki oblik odgovornosti radnika, dakle ne samo krivnja kao namjera već i kao nepažnja, bilo gruba (kao izostanak pažnje koju bi upotrijebio prosječno pažljiv čovjek), bilo obična (izostanak pažnje koju bi upotrijebio naročito pažljiv i savjestan čovjek).

22. Iz provedenog dokaznog postupka nesporno proizlazi da je 1. - tuženik korisnik dostavnog vozila Renault Master 23 kojim je upravljao 2.- tuženik zaposlen kod 1.- tuženika. 1.- tuženik je navedeno vozilo koristio kao primatelj leasinga, a za pasivnu legitimaciju 1.- tuženika irelevantno je tko je sklopio ugovor o osiguranju vozila jer osiguranje od automobilske odgovornosti ne isključuje odgovornost 1. - tuženika za štetni događaj. 1.- tuženik je odgovoran kao imatelj opasne stvari kojim je upravljao njegov radnik 2.- tuženik. 3.- tuženik je odgovoran temeljem članka 2. st. 1. točka 2. Zakona o obveznim osiguranjem u prometu budući se radi o naknadi štete nanesenoj trećoj osobi temeljem osiguranja od automobilske odgovornosti.

23.Iz provedenom dokaznom postupku međutim proizlazi da ne postoji pasivna legitimacija 2.- tuženika budući da bi isti odgovarao za štetu samo u slučaju da je postupao sa namjerom, a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi do nezgode došlo na način da bi 2.- tuženik kao radnik 1.- tuženika namjero prouzročio nezgodu u kojoj je povrijeđen tužitelj.

24. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za promet Srećka Hlišća proizlazi da je do nesreće došlo na prometnoj površini za dostavu robe sa sjeverne strane trgovačkog centra Bauhaus na Kukuljanovu, kada je nakon utovara paketa u natražnoj vožnji prema istoku, u suprotnom smjeru od dozvoljenog, dostavno vozilo 1. tuženika, kojim je upravljao 2. tuženik, naletjelo s leđa na tužitelja koji se kao pješak kretao iza dostavnog vozila prema istoku. Ispred dostavnog vozila bilo je zaustavljeno teretno vozilo iz kojeg se istovarivala roba, pa prolazak obveznim smjerom prema naprijed nije bio moguć. Tužitelj je prošao pored dostavnog vozila neposredno ispred 2. tuženika, koji je u tome trenutku obilazio dostavno vozilo sa stražnje str - 7/7 strane nakon utovara paketa, pa je mogao vidjeti tužitelja da ga je popratio pogledom ili bio obazriv zbog moguće pojave djelatnika koji manipuliraju robom te pogledao niz slobodan prostor prometne površine uz palete, kada bi vidio tužitelja, iako je moguće da ga kod pokretanja ne bi mogao vidjeti niti u jednom od vanjskih retrovizora za kretanje tužitelja središnjim dijelom slobodne prometne površine. Da je 2. tuženik zato odustao od natražne vožnje dok se ponovnim izlaskom iz kabine dostavnog vozila ne uvjeri da niz slobodan prostor prometne površine uz palete nema djelatnika koji manipuliraju robom, a što je propustio učiniti kada je bio iza stražnjeg dijela dostavnog vozila jer nije vidio tužitelja, do nesreće ne bi moglo doći. Da li je tužitelj mogao čuti rad motora dostavnog vozila koje mu se odostraga približava u suprotnom smjeru od predviđenog, nije moguće utvrditi, budući da je kod očevida postojala buka rada viličara tijekom manipulacije teretom, a video zapis pokazuje da se u vrijeme događaja natkrivenim prostorom kretao viličar koji je istovarivao robu iz zaustavljenog teretnog vozila. Da se tužitelj kretao uz palete rubnim dijelom prometne površine, tada bi bilo moguće da ga pogledom uz bokove dostavnog vozila 2. tuženik vidi u vanjskim retrovizorima i tome prilagodi svoj način natražne vožnje. Ako se tužitelj ne bi kretao ramenima praktično uz palete, kada se uzme u obzir da retrovizori strše izvan karoserije i dodatno sužavaju prolaz, a 2. tuženik se ne bi dovoljno obazirao u retrovizore, postojala bi mogućnost da tužitelj zadobije udarac u leđnu stranu tijela bilo s lijeve ili desne strane, uz posljedice koje se ne mogu predvidjeti, to jest da li bi se dogodio pad tužitelja na podlogu nakon njegovog odbacivanja od putanje dostavnog vozila u stranu prema paletama, bez ili sa odbijanjem od paleta natrag prema boku dostavnog vozila i kotačima koji se okreću u natražnoj vožnji. Pri danom nalazu i mišljenju vještak je ustrajao i pri usmenom pojašnjenju na ročištu od 5. svibnja 2025.

25.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještak Srećka Hlišća budući je isti stručan, detaljan, u skladu sa pravilima struke te iskazima tužitelja i svjedoka ĐA i 2. - tuženika EA. Stav je suda da na strani tužitelja ne postoji nikakva suodgovornost za nastanak predmetne nezgode budući da se isti kretao po površini namijenjenoj za dostavu robe u okviru svog radnog zadatka prošao je kraj vozila kojim je upravljao 2.- tuženik koje je u tom trenutku bilo u mirovanju te nije mogao očekivati da bi 2. - tuženik mogao se kretati unatrag što se u konačnici dogodilo kada je povrijeđen. Naime, radi se o jednosmjernom cesti za dostavu robe, a 2.- tuženik se kretao u suprotnom smjeru od dozvoljenog pa niti jedan prosječno pažljiv radnik – niti osoba ne bi mogao očekivati da bi mu vozilo moglo doći iz tog smjera, a posebno uzevši u obzir činjenicu da je tužitelj bio vozilom okrenut leđima a kao što je vještak i zaključio a vidjelo se na očevidu zbog buke nije mogao niti čuti zvuk vozila koje se kreće kako bi dodatno obratio pažnju na isto. Isključiva odgovornost za nastanak nezgode je na vozaču u ovom slučaju 2. - tuženiku koji se mora uvjeriti da mu je put slobodan kako bi mogao obaviti vožnju unazad a posebno pažljivo je to trebao učiniti jer se kretao u smjeru u kojem nitko ne bi trebao očekivati dolazak vozila bez obzira na razlog iz kojeg se 2. - tuženik kretao unatrag.

26.Stoga je stav suda da je isključiva odgovornost za nezgodu na radniku 1. - tuženika a kako je do nezgode došlo tijekom rada za 1. - tuženika i okviru njegovog redovnog radnog zadatka za takvu štetu sukladno citiranim odredbama ZOO -a odgovara 1.- tuženik u cijelosti, jer 2.- tuženik kako poslodavac odgovara za štetu koju treća osoba prouzroči njegov zaposlenik 2. - tuženik na radu i u vezi s radom.

27.Kako je predmetno vozilo imalo auto osiguranje kod 3. - tuženika za navedenu štetu solidarno sa 1.- tuženikom odgovara i 2.- tuženik temeljem citiranih odredbi članka Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

28.Što se tiče odgovornosti 3.- tuženika sud je našao da sukladno citiranoj odredbi članka 1061. stavak 2. ZOO-a 2.- tuženik nije odgovoran budući da isti štetu nije prouzročio namjerno nego se očito radilo o nepažnji koja se u konkretnom slučaju ne može okarakterizirati kao namjera a u kojem slučaju jedino tužitelj može podnijeti tužbu i neposredno prema zaposleniku.

29.S obzirom na navedeno sud smatra da je poslodavac 2.- tuženika, a samim tim i osiguratelj vozila kojim je prouzročena šteta 3. - tuženik u cijelosti odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u predmetnoj nezgodi posebno što poslodavac ničim nije dokazao svoje navode iz odgovora na tužbu koji se odnose na prigovor isključive odgovornosti i suodgovornosti tužitelja za nastanak štete. Kako je na poslodavcu teret dokazivanja tužiteljevog doprinosa nastanku štete te dokazivanju uzročne veze između tužiteljevog ponašanja i štete, a iz provedenih dokaza ne pro izlazi osnovanost istih, sud smatra u potpunosti neosnovan prigovor isključive odgovornosti tužitelja za štete kao i bilo kakav doprinos istoj.

30.Slijedom svega navedenog zaključak je ovog suda je da u ovom postupku tuženi nisu dokazali postojanje okolnosti koje bi u smislu čl. 1067. ZR-a i čl. 24. ZZR- a otklonile njihovu odgovornost za naknadu štete tužitelju.

31.Ostale dokaze i navode parničnih stranaka ovaj sud nije posebno obrazlagao, jer su ocijenjeni nebitnima za presuđenje.

32.Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (čl. 19.st.1. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05). Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (čl.19. st.2. ZOO-a).

33.Dakle, zatražene pravne osnove naknade štete po tužitelju u preciziranom tužbenom zahtjevu su samo činjenice, odnosno kriteriji ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

30.U pogledu utvrđivanja visine, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Darka Majića, kao stručan, detaljan i u skladu s pravilima struke, pri kojem nalazu je vještak ustrajao i kod usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja.

31.S obzirom na utvrđenje vještaka da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 300 dana, sud je našao da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje te stoga pravična novčana naknada za ovaj vid štete iznosi 5.790,64 eura, koliko je tužitelj i tražio pri čemu je sud imao na umu trajanje i intenzitet fizičkih bolova.

32.Vodeći računa po vještaku izraženom smanjenju životnog aktiviteta od 26% kao i dobi tužitelja, te poslu kojim se ista bavi sud je tužitelju kao pravičnu novčanu naknadu za povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje dosudio daljnji iznos od 6.000,00 eura uzevši u obzir pojačane napore koje će ista morati ulagati u daljnjem tijeku života, te aktivnostima primjerenim njezinoj dobi, a posebno tijekom obavljanja svoga posla, a cijeneći činjenicu da je pred tužiteljem još duži životni i radni vijek.

33.S osnova straha sud je našao da bi s obzirom na trajanje i intenzitet istoga pravična novčana naknada tužitelju iznosila 3.000,00 eura, budući je primarni strah jačeg intenziteta trajao je do 20-30 minuta, te sekundarni strah jakog intenziteta trajao je kumulativno 15 dana, srednjeg intenziteta 18 mjeseci. Navedenim je tužitelju svakako povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlja, a što se zasigurno očitovalo u neizvjesnosti, brizi i strepnji za ozdravljenje.

34.S osnova nagrđenja sud je tužitelju dosudio iznos od 4.379,85 eura koliko je i tražio, uzevši u obzir da je tužitelj ima naruženje srednjeg stupnja zbog šepanja koje je stalno vidljivo drugim osobama te ožiljcima oba kuka te osobito ožiljke lijeve potkoljenice nakon venskih ulkusa te hiper pigmentacije kože kao posljedice kronične venske tromboze, stoga tužitelj u svakodnevnom životu trpi bolove pri kontaktu sa ljudima te osjeća nelagodu koja predstavlja povredu njegovog prava osobnosti na duševno zdravlje.

35.Po slobodnoj ocjeni suda, u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a, s osnove potrebe za tuđom pomoći te s obzirom na vrstu smetnji koje je imao tužitelj, a uzevši u obzir dodatno očitovanje vještaka, da se tuđa pomoć stručne osobe odnosi za razdoblje nakon operacijskih zahvata i previjanja, a koje razdoblje se poklapa sa razdobljem poklapa kada je tužitelj bio u domu, a da se i prva dva mjeseca tuđe pomoći i njege 3 sata dnevno preklapaju sa razdoblje koje je tužitelj bio u domu sud je našao da bi pravična naknada iznosila 4.590,00 eura s time što mu je tuđa pomoć trebala za ukupno 270 sati, do 13. rujna 2019.,a za daljnje razdoblje do zaključenja glavne rasprave, a uzevši u obzir da mu je potrebno i dalje za teže fizičke poslove 2 sata tjedno što iznosi ukupno 648 sati, dakle sveukupno 918 sati, a što bi po cijeni sata od 5,00 eura koliko je tužitelj tražio, iznosi dosuđeni iznos. S preostalim dijelom tužitelj je odbije sa zahtjevom kao neosnovanim.

36.Po osnovi troškova liječenja, a primjenom odredbe članka 1093. ZOO-a sud je dosudio tužitelju iznos od 1.327,22 eura a koje se odnose na priložene račune za plaćanje smještaja u domu gdje je tužitelj dobivao potrebnu njegu i skrb nakon nezgode budući je sud stava da je navedeni trošak tužitelju bio nužan i potreban jer se nije mogao brinuti o sebi u navedenom razdoblju upravo radi prometne nezgode iako je u tužiteljevo ime isto platila kćerka vidljivo je da je korisnik bio tužitelj te da je isti navedeni iznos vratio tj. uplati kćerci pa je isti svakako pasivno legitimiran za potraživanje navedenog iznosa.

37.Dakle prema mišljenju ovoga suda pravična novčana naknada za utuženu materijalnu i nematerijalnu štetu tužitelju iznosi 25.087,71 eura, ali kako je 3.- tuženik uplatio iznos od 12.702,64 eura na ime naknade štete za navedeni iznos valjalo je umanjiti dosuđenu naknadu tužitelju.

38.Sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu štetu u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a, a prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete vodio je računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ova naknada kao i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Glede naknade imovinske štete sud je imao u vidu odredbu čl. 1090. ZOO-a koja propisuje da će sud dosuditi naknadu u iznosu koji potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, te je stoga, sa preostalim dijelom po mišljenju ovog suda previsoko postavljenog tužbenog zahtjeva valjalo tužitelja odbiti s obzirom da bi se u protivnom pogodovalo težnjama koje nisu spojive sa prirodom i društvenom svrhom naknade štete.

39.Odredba čl. 29. st.1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a čl. 1103. ZOO -a određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je nesporno da je tužitelj podnio tužbu 11. veljače 2022. sud je tužitelju dosudio zatezne kamate na iznos dosuđene nematerijalne štete od navedenog datuma, dok je na iznos materijalne štete za tuđu pomoć i njegu tužitelju kamata dosuđena od presuđenja s obzirom da je visinu iste sud utvrdio u trenutku donošenja odluke pa se smatra da je tada ista dospjela, a na iznos materijalne štete za troškove liječenja kamata je dosuđena od datuma kada je isto plaćeno prema priloženim računima.

40.Slijedom navedenog primjenom čl. 8. i 221.a ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

41.Odluka o trošku postupka tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., u svezi s čl. 155. st. 2. ZPP-a. Sud je utvrdio da je ukupni uspjeh tužitelja po visini u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev 80%, a u pogledu osnova 100% pa je ukupni uspjeh tužitelja 180%, (180:2=90,00) dok je uspjeh 1.- tuženika i 3.- tuženika u pogledu visine 20%, a u pogledu osnova 0% pa je ukupni uspjeh 1.- tuženika i 3.- tuženika 20% (20:2=10). Kada je sud oduzeo postotak tužitelja koji je uspio sa 90,00% od postotka 1.- tuženika i 3.- tuženika koji su uspjeli sa 100% dobio je uspjeh tužitelja od 80%. Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to sastav tužbe 500,00 eura, tbr. 7. toč. 1. OT-a sastav obrazložena podneska i to 24.11.2022., 9.12.2022., 17.12.2024.,13.1.2026. u iznosu od 4x500,00 eura, tbr. 8. t.2. OT-a, sastav podneska od 7.3.2022., 20.9.2022., 26.1.2024.,19.5.2025, 18.7.2025. u iznosu od po 50,00 eura, tbr.8.t.4. OT-a, zastupanje na ročištu 19.12.2022., 12.9.2023.,10.7.2024., 5.5.2025., 3.2.2026., 22.5.2026. u iznosu od po 500,00 eura tbr. 9. toč. 1. OT-a, što ukupno sa pripadajućim PDV-om iznosi 7.250,00 eura, a s obzirom na uspjeh u sporu od 80 %, dosuđen mu je iznos od 5.800,00 eura. Tužitelju je dosuđen ukupan iznos od 6.484,08 eura, budući mu je na ime troškova vještačenja po medicinskom vještaku i presliku zdravstvenog kartona, dosuđen iznos od 408,30 eura, u cijelosti bez obzira na uspjeh u sporu, jer je isti bio neophodan za presuđenje. Dosuđen mu je i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u omjeru od 80% u visini od 275,78 eura. Tužitelj je odbijen s preostalim djelom zahtjeva za trošak postupka jer je isti bio previsoko postavljen u odnosu na OT.

42.Odluka o trošku postupka 2.- tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., u svezi s čl. 155. st. 2. ZPP-a., a 2.-tuženiku je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to sastav odgovora na tužbe 500,00 eura, tbr. 8. toč. 1. OT-a, zastupanje na ročištu 12.9.2023.,10.7.2024.,5.5.2025.,3.2.2026.,22.5.2026. u iznosu od po 500,00 eura tbr. 9. toč. 1. OT-a, zastupanje na ročištu od 19.12.2022. u iznosu od 250,00 eura tbr.9.t. 2. OT-a,, sastav podneska od 27.9.2024., u iznosu od 500,0 eura, tbr. 8. t.2. OT-a, ukupno sa pripadajućim PDV-om iznosi 4.712,50 eura.

U Opatiji, 1. srpnja 2026.

SUDAC:

Majda Felker

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz pristojbu na presudu u iznosu od 243,85 eura

2. 1.-tuženiku

3. Pun. 2.- tuženika

4. Pun. 3.- tuženika