REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-256/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja LARIX IG d.o.o. (OIB: 80432481359), Karlovac, Senjska ulica 1A, kojeg zastupa opunomoćenik Vladimir Rađenović (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović, Jastrebarsko, A. Šenoe 2A/II, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (OIB: 72910430276), Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi oduzimanja odobrenja pravnoj osobi sudskog vještačenja, 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/I-710-03/26-01/38, URBROJ: 514-03-04/02-26-02 od 11. veljače 2026. godine.

II. Upravni postupak se obustavlja.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije da tužitelju LARIX IG d.o.o., Karlovac nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora u preostalom iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura, PDV uključen.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-710-03/26-01/38, URBROJ: 514-03-04/02- 26-02 od 11. veljače 2026. tužitelju je oduzeto odobrenje za obavljanje sudskog vještačenja za područja šumarstva, lovstva, drvoprerade i procjene šumskog zemljišta, te je određeno da će danom izvršnosti rješenja tužitelj biti brisan iz Popisa pravnih osoba kojima je dano odobrenje za obavljanje poslova vještačenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije. Tuženik obrazlaže, u bitnome, da je Ivanu Grginčiću, jedinom zaposlenom stalnom sudskom vještaku kod tužitelja, privremeno zabranjeno obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, čime su prestali postojati uvjeti na temelju kojih je tužitelju kao pravnoj osobi izdano predmetno odobrenje.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i u bitnome tvrdi, u bitnome, sljedeće. Time što je Ivanu Grginčiću privremeno zabranjeno obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka, ne znači da su prestali postojati uvjeti na temelju kojih je tužitelj imenovan za stalnog sudskog vještaka. Naime, tužitelj je i dalje registriran i za obavljanje vještačenja za određeno područje, Ivan Grginčić je i dalje imenovan stalnim sudskim vještakom, pri čemu njegovo rješenje o imenovanju nije ukinuto niti poništeno, te i dalje postoji ugovor o osiguranju od odgovornosti za obavljanje poslova sudskog vještačenja na najnižu svotu osiguranja od 65.000,00 eura. Odredba na temelju koje je doneseno osporavano rješenje je protuustavna. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura, PDV uključen.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, da je sadržajno identična odredba članka 21. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima uspješno prošla ustavnosudsku provjeru (rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-8057/2014 od 25. travnja 2017.). Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (članak 98. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz članak 8. toga Zakona), utvrdivši da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama ovoga spora sporno je pravno pitanje dovodi li privremena zabrana obavljanja djelatnosti jedinog sudskog vještaka u pravnoj osobi do prestanka ispunjavanja uvjeta pravne osobe za obavljanje poslova sudskog vještačenja.

6. Prema članku 127.a stavku 1. podstavku 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24 i 136/25), stalni sudski vještak razriješit će se ako se utvrdi da nisu postojali odnosno da su prestali postojati uvjeti na temelju kojih je imenovan. Stavkom 2. navedenoga članka propisano je da se odredbe stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju na oduzimanje odobrenja za obavljanje poslova sudskog vještačenja pravnim osobama.

7. Razrješenje imenovanog sudskog vještaka uređeno je i člankom 13. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima ("Narodne novine", broj 38/14, 123/15, 29/16, 61/19 i 21/22). Stavkom 4. navedenoga članka propisano je da se odredbe stavka 1. podstavaka 1., 2. i 3. toga članka smisleno primjenjuju na oduzimanje odobrenja za obavljanje poslova sudskog vještačenja pravnim osobama, zavodima, ustanovama ili državnim tijelima. Smislena primjena na oduzimanje odobrenja pravnim osobama propisana je, stoga, u odnosu na tri razloga za razrješenje: vlastiti zahtjev; promjenu sjedišta; utvrđenje da nisu postojali odnosno da su prestali postojati uvjeti na temelju kojih je vještak imenovan.

8. Sud ukazuje na sljedeće.

8.1. Nesporno je da sudski vještak Ivan Grginčić nije razriješen, te da rješenje o njegovu imenovanju nije stavljeno izvan snage.

8.2. Citirane mjerodavne odredbe Zakona o sudovima i Pravilnika o stalnim sudskim vještacima ne predviđaju privremenu zabranu kao osnovu za onerozno interveniranje u postojeće odobrenje pravne osobe. Općenito, primjena oneroznih upravnih mjera može se temeljiti samo na jasnim odredbama. Kod primjene oneroznih upravnih mjera nema mjesta ekstenzivnom tumačenju pravnih normi. Primjena oneroznih mjera treba biti restriktivna i predvidljiva.

8.3. Privremena zabrana obavljanja poslova stalnog sudskog vještaka privremenog je karaktera, dok oduzimanje odobrenja pravnoj osobi za obavljanje sudskog vještačenja djeluje trajno, ili barem do ponovnog stjecanja tog odobrenja u novom postupku.

8.4. Povezano s time, u razdoblju u kojem je jedinom sudskom vještaku u pravnoj osobi privremeno zabranjeno vještačiti pravna osoba de facto ne može obavljati djelatnost vještačenja. No, riječ je o privremenoj situaciji, koja bilo u kojem trenutku može prestati. U tom slučaju, ako se privremena zabrana ne poistovjećuje s prestankom ispunjavanja uvjeta, pravna osoba može odmah nastaviti obavljati poslove sudskog vještačenja bez ishođenja novog odobrenja. K tomu, za vrijeme važenja odobrenja tužitelj može zaposliti drugu osobu imenovanu za sudskog vještaka.

8.5. Imajući na umu dosad izneseno u točki 8. ovog obrazloženja, u svjetlu interpretacije konkretnoga pravnog pitanja, stajalište je Suda da nije svrhovito, razložno, nužno ni razmjerno primjenu pojma prestanka ispunjavanja uvjeta protegnuti i na privremenu zabranu obavljanja poslova vještačenja. Tužitelj, dakle, do daljnjega nije ovlašten obavljati poslove sudskog vještačenja, ali nema valjanoga pravnog uporišta da mu zbog spomenute privremene situacije bude oduzeto odobrenje za obavljanje tih poslova.

9. Sukladno prethodnom, Sud je poništio osporavano rješenje tuženika, na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS). Na taj način Sud nije predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, već je sam riješio stvar obustavivši ujedno postupak u kojem je doneseno poništeno tuženikovo rješenje, odgovarajućom primjenom članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

10. Bez obzira na ishod ovoga spora, tuženik je u budućem razdoblju ovlašten po službenoj dužnosti pokretati nove upravne postupke prema tuženiku ako i kada za to budu ispunjene propisane pretpostavke. U ovoj upravnoj stvari, međutim, više nema pravnih pretpostavki za vođenje upravnog postupka.

11. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

12. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25), polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor. Kao radnja u odnosu na koju tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura), što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a. Sud nije prihvatio dio troškovnika tužitelja koji se odnosi na sastav podneska od 7. svibnja 2026., budući da sadržaj tog podneska ne sadržava bitno dodatno izlaganje u odnosu na tužbu, za sastav koje je tužitelju dosuđena naknada troška. Zbog toga je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

U Rijeci 1. srpnja 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Vladimiru Rađenoviću, Jastrebarsko, A. Šenoe 2A/II

- Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49