REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5672/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Darka Milkovića i Marine Paulić članova vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frano Štura, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika Stečajna masa iza Bačić d.o.o. u stečaju, OIB: 38552412469, Gornji Hrašćan, Varaždinska 45, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Sanja Mihalić iz Varaždina, Alojzija Stepinca 1, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-88/2025-2 od 24. ožujka 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj Ovr-238/2020-103 od 19. kolovoza 2024., na sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Ovršenik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-88/2025-2 od 24. ožujka 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj Ovr- 238/2020-103 od 19. kolovoza 2024., pozivajući se na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP).
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije ovršenik je postavio pravna pitanja:
„I. Da li je pravo ovrhovoditelja na namirenje tražbine iz predmeta založnog prava u odnosu na ovršenika koji je društvo u stečaju uvjetovano vođenjem stečajnog postupka i imenovanjem stečajnog upravitelja?
II. Da li je članak 164.a Stečajnog zakona „lex specialis“ u odnosu na odredbe Ovršnog zakona u situaciji kada je ovršenik društvo u stečaju?
III. Da li odredbu članka 164.a Stečajnog zakona Narodne novine br. 44/1996, 161/1998, 29/1999, 129/2000, 123/2003, 197/2003, 187/2004, 82/2006, 116/2010, 25/2012, 133/2012, 45/2013, 71/2015 valja pravilno tumačiti na način da je ovršni sud u situaciji kada je ovršenik društvo u stečaju, nadležan za unovčenje predmeta razlučnog (založnog) prava, dok istovremeno ovršni sud koji je proveo unovčenje (prodaju) predmeta razlučnog (založnog prava) nije nadležan za namirenje ovrhovoditelja kao istovremenog stečajnog vjerovnika u odnosu na ovršenika kao društvo u stečaju?
IV. Da li se oslobođenje ovrhovoditelja od plaćanja kupovnine ima smatrati namirenjem ovrhovoditelja u ovršnom postupku?
V. Da li su stečajni vjerovnici, čije su novčane tražbine osigurane razlučnim pravima (založnim pravima) na nekretnini, a koji vrše unovčenje predmeta založnog prava putem suda u ovrsi dužni sudjelovati u snošenju troškova stečajnog postupka jednako kao i stečajni vjerovnici čije se novčane tražbine osigurane razlučnim pravima (založnim pravima) unovčavaju prodajom nekretnine putem suda u stečaju?
VI. Da li u smislu članka 24. i 25. te članka 29. Stečajnog zakona (SZ/96) zakonsku dužnost stečajnog upravitelja da zastupa stečajnog dužnika i/ili stečajnu masu prati pravo stečajnog upravitelja kojeg je imenovao stečajni sud na naknadu troškova vezanog uz njegov rad i nagradu za njegov rad?
VII. Da li je stečajni upravitelj koji zastupa društvo u stečaju, a čija se imovina unovčava putem ovršnog suda, a ne putem stečajnog suda dužan svoju dužnost obavljati bez naknade?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga, jer je u postavljenim pitanjima dijelom riječ o pitanjima činjenične prirode te u kojima predlagatelj dijelom polazi i od utvrđenja suprotnih onima utvrđenim u predmetnom postupku, dijelom je riječ o pitanjima na koje se odgovori nalaze u zakonskim odredbama, dok je dijelom riječ i o pitanjima u odnosu na koja nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti, u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a. Osim toga, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda zauzeto u pobijanoj odluci ne odstupa od ustaljene prakse ovoga suda i pravnih shvaćanja zauzetih u odlukama ovog suda poslovni broj Rev-1310/2017-4 od 8. rujna 2020., Rev-895/2020-2 od 8. rujna 2020., Rev-420/2024-2 od 10. srpnja 2024., Rev-8/2024-2 od 29. siječnja 2025., i drugim, a nije riječ o pravnim pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st . 1. i 2. ZPP-a odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. U odnosu na navode iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije vezano na povredu temeljnih prava i to: prava vlasništva, prava legitimnih očekivanja kao i prava na pravično suđenje, zajamčena odredbama Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), ovaj sud ocjenjuje da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena ta temeljna prava.
5.1. U odnosu na navode ovršenika kojima obrazlaže povrede temeljnih prava treba navesti da nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga prava, niti je ta zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju, koja je funkcija primarno vezana uz donošenje odluke s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povreda temeljnih prava na koje ukazuje u prijedlogu za dopuštenje revizije, koje se tiču pogrešne primjene materijalnog prava. Do povrede prava na pravično suđenje ne može doći zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, osim ako je pobijana odluka arbitrarna ili očito nerazumna, o čemu nije riječ u konkretnom slučaju jer su odluke nižestupanjskih sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Nadalje, u postupku pred nižestupanjskim sudovima ovršeniku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima ovrhovoditelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku te ništa ne upućuje na zaključak da ovršenik nije imao pravično suđenje. Prema ocjeni Vrhovnog suda u konkretnom predmetu nije došlo do povrede prava vlasništva ovršenika kao temeljnog ljudskog prava u kontekstu čl. 48. Ustava i čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju jer je zadiranje u imovinu provedeno temeljem zakona, u sudskom postupku, uz mogućnost sudjelovanja stranaka i bez arbitrarnog postupanja sudova.
6. Zbog navedenoga je ocijenjeno da ovršenik navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna prava pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP -a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
