REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2627/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivani Dedić Golić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marinu Kuvaču, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-392/2024-3 od 16. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-438/2021-27 od 27. lipnja 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-392/2024-3 od 16. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-438/2021-27 od 27. lipnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"1. Da li nekretnina kupljena isključivo kreditnim sredstvima jednog partnera (u ovome slučaju tuženika) u razdoblju kada izvanbračna zajednica još nije formalno postojala, može predstavljati bračnu stečevinu u smislu čl. 36. Obiteljskog zakona, samo i isključivo iz razloga što je kredit otplaćivan kasnije tijekom trajanja te zajednice?
2. Može li se otplata kredita koji je osobna obveza jednog bračnog druga obzirom da je nastala prije postojanja (izvan)bračne zajednice, smatrati ulaganjem drugog bračnog druga bez konkretnog i dokazivog novčanog doprinosa, dakle protivno pravilima o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a?
3. Može li se nekretnina stečena kupoprodajnim ugovorom i kreditom zaključenima prije nastanka izvanbračne zajednice, kvalificirati kao bračna stečevina ako je izvanbračna zajednica, prema nespornom utvrđenju suda, započela tek nakon kupnje nekretnine?
4. Može li sud, pozivom na slobodnu ocjenu dokaza iz odredbe čl. 8. ZPP-a, posve slobodno izvoditi zaključke o (ne)postojanju zajedničkog financiranja i zajedničkog doprinosa u otplati kredita koji je dignut prije početka trajanja (izvan)bračne zajednice, iako za takav zaključak ne postoje izravni i konkretni dokazi, a u svom iskazu jedna od stranaka takav svoj doprinos nedvosmisleno isključuje?
5. Smiju li sudovi prilikom odlučivanja o (ne)postojanju bračne stečevine davati odlučujući značaj okolnostima koje nisu pravno relevantne za stjecanje imovine (poput činjenice od koga je nekretnina kupljena ili razloga za eventualno sniženje cijene), ako te okolnosti ne utječu na pravnu osnovu stjecanja niti na teret dokazivanja?
6. Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kada u obrazloženju presude utvrđuje da je izvanbračna zajednica započela tek kupnjom predmetne nekretnine, a istodobno toj zajednici pridaje imovinskopravne učinke i za razdoblje koje je prethodilo njezinu nastanku, čime su razlozi presude međusobno proturječni i nejasni?".
3. Nadalje, tuženik još u prijedlogu navodi da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena čl. 3. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) – čl. 3., čl. 26. i čl. 29. Ustava, te prava iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to pravo na pošteno suđenje – čl. 6. toč. 1. Konvencije, te opća zabrana diskriminacije – čl. 1. Protokola broj 12.
4. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi. To već zbog toga što je tuženik propustio u odnosu na postavljena pitanja naznačiti razloge važnosti istih u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, a što je bio dužan učiniti. Prema tome, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.
6. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, treba reći, da ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj presudi drugostupanjski sud je odgovorio na sve odlučne žalbene navode tuženika. Nižestupanjske presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, odnosno da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije. Osim toga, ovaj sud ne nalazi da bi tuženik u postupku pred nižestupanjskim sudovima bio diskriminiran. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava.
7. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
