Poslovni broj: Usž-961/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Upravnog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ĆR iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Katarina Šavuk Leko, odvjetnica u Zagrebu, Gajeva 35, radi izbora na znanstveno radno mjesto, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1912/2023-8 od 17. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Poništava se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 1912/2023-8 od 17. studenoga 2025. te predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us l-1912/2023-8 od 17. studenoga 2025. odbačena je tužba tužitelja protiv rješenja Upravnog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta broj: Z-VI-4-1695/23 od 28. travnja 2023., pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točka 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS).
2. Osporenim rješenjem tuženika Upravnog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta broj: Z-VI-4-1695/23 od 28. travnja 2023., odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv odluke Znanstvenog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta broj: Z-VI-4-646/21 od 18. veljače 2021., kojom je na znanstveno radno mjesto višeg znanstvenog suradnika izabran ĆR, pri čemu proizlazi da su i tužitelj i zainteresirana osoba bili zaposlenici Hrvatskog veterinarskog instituta u vrijeme objave natječaja .
3. Protiv označenog rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je podnio tužbu upravnom sudu jer je tako određeno uputom o pravnom lijeku tuženika, zbog čega ne smije snositi štetne posljedice. Smatra da nenadležnost suda za rješavanje predmeta nije razlog za odbačaj tužbe te navodi da je prvostupanjski sud trebao predmet ustupiti nadležnom sudu. Drži da se ima primijeniti Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja tuženika, odnosno prilikom predaje tužbe. Iz tog razloga smatra da rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se prvostupanjski sud poziva nije primjenjivo na konkretan slučaj. Naglašava da nije zaposlenik tuženika. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti rješenje prvostupanjskog suda te usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba je osnovana.
6. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj pokrenuo upravni spor tužbom prvostupanjskom sudu zbog ocjene zakonitosti rješenja tuženika, broj: Z-VI-4- 1695/23 od 28. travnja 2023., kojim je odbijen prigovor tužitelja izjavljen protiv odluke Znanstvenog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta broj: Z-VI-4-646/21 od 18. veljače 2021., kojom je na znanstveno radno mjesto višeg znanstvenog suradnika izabran ĆR, pri čemu proizlazi da su i tužitelj i zainteresirana osoba bili zaposlenici Hrvatskog veterinarskog instituta u vrijeme objave natječaja.
7. Prvostupanjski sud je tužbu odbacio na temelju zakonom propisane ovlasti iz odredbe članka 46. stavka 1. točka 7. ZUS-a, pravilno zaključivši da je tužitelju sudska zaštita omogućena u radno-pravnom postupku.
8. Prvostupanjski sud se u obrazloženju pobijanog rješenja pozvao na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: U-zpz-20/2023-5 od 7. svibnja 2025. u kojem je Vrhovni sud izrazio shvaćanje „(…) Osnovani su navodi izneseni u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude da se na predmetni postupak izbora na znanstveno radno mjesto primjenjivao ZZDVO, Statut Hrvatskog veterinarskog instituta te Pravilnik o postupku i uvjetima izbora na znanstvena i suradnička radna mjesta u Hrvatskom veterinarskom institutu, te da ni jedan navedeni propis koji uređuje postupak izbora na znanstveno radno mjesto, ne propisuje da je odluka o izboru na znanstveno radno mjesto upravni akt niti da je protiv takve odluke moguće pokrenuti upravni spor. (…)“.
9. Napominje se da je prema dugogodišnjoj upravnosudskoj praksi ovog Suda izraženo stajalište da upravni sudovi ustupaju tužbe podnesene u upravnoj stvari, a za čije je rješavanje nadležan redovni sud. To iz razloga što je ZUS-om propisano da upravni sud tužbu treba odbaciti ako je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora, na koju odredbu se u konkretnom slučaju i pozvao prvostupanjski sud.
10. Međutim, nakon donošenja pobijanog rješenja prvostupanjskog suda, Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku broj: U-III-1148/2022 od 18. ožujka 2026., kojom je usvojio ustavnu tužbu ovdje tužitelja podnesenu protiv rješenja ovog Suda broj: Usž-3947/2021-2 od 25. studenoga 2021.
11. U navedenoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo je shvaćanje: „ (…) Međutim, nakon što je Upravni sud u Zagrebu odbacio podnositeljevu upravnu tužbu prvostupanjskim rješenjem, otklanjajući u biti stvarnu nadležnost za nju, Visoki upravni sud se suglasio s tim obrazloženjem, što je u suprotnosti s njegovim prvim navedenim rješenjem, u kojem je smatrao da je Upravni sud u Zagrebu (stvarno i) mjesno nadležan za predmetnu stvar. Oba suda su se pri tome pozvala na to da podnositelj sudsku zaštitu ne može ostvarivati u upravnom sporu jer se "radi o pravima iz radnog odnosa". Iz toga bi proizlazilo da sudovi, iako se pozivaju na članak 30. stavak 1. točku 7. ZUS-a/10 ("da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora"), zapravo smjeraju na točku 4. tog stavka tog članka ZUS-a/10 ("da je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora"), to jest na zaštitu u parničnom postupku jer je riječ o pravima iz radnog odnosa. U tom slučaju se čini da su postupajući sudovi trebali postupiti po članku 28. stavku 2. ZUS-a/10, koji propisuje da će se sud, ako utvrdi da je nadležan drugi sud, rješenjem oglasiti nenadležnim, ustupiti tužbu nadležnom sudu i o tome obavijestiti podnositelja. (…)“.
12. Polazeći od pravnog shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženog u naprijed navedenoj odluci, kao i od toga da se konkretnom slučaju za sada ne može ocijeniti je li ostvarivanje pravne zaštite tužitelja vezano uz podnošenje tužbe u zakonom propisanom roku, Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je tužbu odbacio umjesto da ju je ustupio na rješavanje redovnom sudu. Ovo posebice i s obzirom na uputu o pravnom lijeku navedenu u osporenom rješenju tuženika po kojoj je tužitelj postupio. Stranka naime u mogućnosti ostvarivanja pravne zaštite ne bi smjela biti dovedena u nepovoljnu poziciju zbog postupanja javnopravnog tijela ili suda.
13. Stoga je valjalo poništiti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na temelju odredbe članka 128. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 1. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
