REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Poslovni broj: Usž-1372/2026-2
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa odvjetnik Martin Sherri, Zagreb, Kordunska 1, protiv tuženika Gradonačelnika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-278/2025-5 od 13. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Poništava se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 278/2025-5 od 13. siječnja 2026.
II. Upravni spor se obustavlja.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda (točka I. izreke) tužba tužiteljice je odbačena pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točka 2. i 7. Zakona o upravnim sporovima te odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da je zahtijevala izdavanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti na drugostupanjsko rješenje. Tužiteljica je u svrhu osiguranja izvršenja vlastitog pravomoćnog akta, odnosno provedbe ovrhe putem Financijske agencije s punim pravom poduzela sve odgova rajuće korake da se osiguraju preduvjeti koji su propisani Ovršnim zakonom. Smatra pravno shvaćanje prvostupanjskog suda izneseno u osporenom rješenju neutemeljenim jer da bi se mogla podnijeti tužba na drugostupanjski upravni akt isti ne smije biti pravomoćan, odnosno pokretanje upravnog spora i mogućnost pristupa upravnom sudu ovisi o tome je li drugostupanjski akt pravomoćan ili ne. Neodrživa je tvrdnja da drugostupanjski akt ne može postati pravomoćan, može se jedino razmatrati je li isti izvršan. Smatra žalbu osnovanom te predlaže da se žalba usvoji i u cijelosti poništi rješenje prvostupanjskog suda uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova upravnog spora, uvećanog za troškove žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Prvostupanjski sud je tužbu tužiteljice odbacio pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točka 2. i 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZUS). Prema odredbi članka 46. stavka 1. točka 2. ZUS-a sud će rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja, kao i kad je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora (točka 7.).
5. Međutim, s naprijed navedenim nije suglasan ovaj Sud. Ovo iz razloga jer je prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi izraženoj u nizu odluka Suda (npr. poslovni broj: Usž-55/2025, Usž-150/2025 i dr.) izdavanje klauzule izvršnosti i pravomoćnosti smatra postupanjem u smislu odredbe članka 156. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) te je moguće izjaviti prigovor sukladno odredbi članka 122. istog Zakona, kao i pokrenuti upravni spor sukladno odredbi članka 12. stavka 2. točka 2. i 3. te članka 38. stavka 2. točka 2. i 3. ZUS-a.
6. Iz podataka spisa predmeta dostavljenih Sudu proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev tuženiku za izdavanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2385, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 9. listopada 2023. kojim je odbijen njen prigovor podnesen protiv točke 2. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/210, urbroj: 251-09-22-1/003-23-4 od 25. kolovoza 2023. kojim je zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551-06/16-013/1301, urbroj: 251-10-01-16- 2 od 14. studenoga 2016. u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći.
7. Odredbom članka 133. stavka 2. ZUP-a, propisano je da prvostupanjsko rješenje postaje izvršno, između ostalog, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija. Prema stavku 3. citiranog članka ZUP-a, drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar postaje izvršno dostavom stranci. Sukladno odredbi članka 13. ZUP-a svojstvo pravomoćnosti stječe rješenje kojim je odlučeno o nekom pravu ili obvezi stranke kako to pravilno navodi prvostupanjski sud.
8. U konkretnom slučaju proizlazi da je o pravu stranke odlučeno prvostupanjskim rješenjem od 25. kolovoza 2023., a drugostupanjskim rješenjem nisu utvrđena nikakva prava ili obveze stranke već je odbijena njena žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja. Proizlazi dakle da tim drugostupanjskim rješenjem nije riješena upravna stvar budući je ova upravna stvar riješena rješenjem tijela prvog stupnja pa tuženik, imajući u vidu naprijed citiranu odredbu ZUP-a, nije niti bio obvezan iskazati klauzulu izvršnosti odnosno pravomoćnosti na drugostupanjsko rješenje kojim predmetna upravna stvar nije niti riješena. Stoga u situaciji, kao što je ova, i kad tijelo nije dužno postupiti po zahtjevu stranke odnosno nije dužno izdati klauzulu izvršnosti i pravomoćnosti, jer drugostupanjskim rješenjem nije riješena upravna stvar, tada nema ni propuštanja tijela da odluči o postupanju po zahtjevu stranke odnosno nema tzv. "šutnje uprave".
9. Međutim, iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik neovisno o naprijed navedenom iskazao klauzulu izvršnosti na predmetnom drugostupanjskom rješenju o čemu je dopisom od 27. prosinca 2024. obavijestio odvjetnika tužiteljice. Nadalje, proizlazi da je prva dostava tog dopisa s priloženim izvornikom rješenja tuženika od 9. listopada 2023. s iskazanom klauzulom izvršnosti pokušana dana 3. siječnja 2025., kada je ostavljena obavijest o preuzimanju pošiljke te da je pismeno uručeno dana 13. siječnja 2025.
10. Nadalje, u periodu od pokušaja prve dostave pismena (3. siječnja 2025.) i uručenja istog (13. siječnja 2025.), dana 3. siječnja 2025. tužiteljica, koju zastupa profesionalni opunomoćenik izjavljuje prigovor gradonačelniku zbog nepostupanja po njenom zahtjevu. Prigovor je odbačen rješenjem, klasa: UP/II-551-06/23-014/2385, urbroj: 251-02-01/001-25-8 od 8. siječnja 2025. Prva dostava navedenog rješenja pokušana je dana 17. siječnja 2025. kada je ostavljena obavijest o preuzimanju pošiljke te je pismeno uručeno 24. siječnja 2025., a tužba zbog "šutnje uprave" (nerješavanja prigovora) predana je Upravnom sudu u Zagrebu dana 22. siječnja 2025., dakle, između pokušaja dostave i uručenja pismena.
11. Iz naprijed navedenog proizlazi da je tuženik učinio sve što je bio obvezan po zakonu jer je donio rješenje kojim je prigovor zbog nepostupanja odbačen te ga je i pokušao dostaviti odvjetniku tužiteljice.
12. Proizlazi dakle da je nesporno tuženik postupio po zahtjevu tužiteljice i prigovor riješio prije pokretanja upravnog spora, zbog čega je valjalo upravni spor obustaviti.
13. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, tuženik je nesporno po zahtjevu tužiteljice postupio te dopisom od 27. prosinca 2024. o postupljenom obavijestio profesionalnog opunomoćenika tužiteljice (odvjetnika) te dana 8. siječnja 2025. (prije podnošenja tužbe) donio i rješenje kojim je odbacio prigovor tužiteljice zbog neizdavanja potvrde izvršnosti na drugostupanjsko rješenje. Stoga, s obzirom na datume otpreme i pokušaja dostave pismena, datume izjavljivanja prigovora i podnošenja tužbe, te činjenicu da je odvjetnik profesionalni opunomoćenik, čija djelatnost je zastupanje stranke u sporu, i koji zastupa u velikom broju predmeta stranke pred tuženikom i pred upravnim sudom u istovrsnoj pravnoj stvari, a što je općepoznata činjenica i koji nije u nekoliko navrata preuzeo pismena koja je tijelo pravovremeno otpremalo, troškovi spora ne mogu u konkretnom slučaju pasti na teret tuženika. Stoga Sud ocjenjuje da mu sukladno odredbi članka 147. stavka 8. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.
14. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 128. stavka 4. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke. Točka II. izreke utemeljena je na odredbi članka 106. stavka 1. točka 2. ZUS-a, a odluka o troškovima spora (točka III. izreke) na odredbi članka 147. stavka 8. istog Zakona.
U Zagrebu, 1. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
