REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2615/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Toniju Smrčeku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1536/2025-3 od 16. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-939/2024-9 od 22. srpnja 2025., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja, odbija se.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1536/2025-3 od 16. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-939/2024-9 od 22. srpnja 2025., s time da je u prijedlogu naznačio nekoliko pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi.

2. Nadalje, tuženik još u prijedlogu navodi da su mu nižestupanjskim presudama zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), odnosno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Pritom određeno ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava (pravo na obrazloženu sudsku odluku, pravo na zaštitu od arbitrarnosti, te povreda načela jednakosti oružja), a što je zajamčeno i čl. 6. st. 1. Konvencije.

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To iz razloga jer je pobijana (drugostupanjska) presuda utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno shvaćanju ovog suda izraženom u više odluka primjerice broj Rev 715/2024-3 od 22. svibnja 2024., Rev 673/2023 od 13. veljače 2024., Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022., Rev 1020/2021 od 4. listopada 2022. i dr. Prema tome, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.

5. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno kao u st. I. izreke.

6. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, treba reći, da ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Drugostupanjski sud je u svojoj presudi odgovorio na sve odlučne žalbene navode tuženika, presuda je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje. Prema tome, niti po ovoj osnovi (čl. 385.a st. 2. ZPP) nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.

7. Kako, imajući u vidu izneseno tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, to je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu nedopušten.

8. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u st. II. izreke.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić