Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-267/2025-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja CONCETTO RIZZO iz San Cono, Viale Luigi Sturzo 45, Republika Italija, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Saši Omeragić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vaić & Dvorničić d.o.o. iz Pule, M. Držića 3, protiv 1. tuženika BOSCAFF d.o.o. iz Varaždina, Marofska 18A, OIB: 00432595744, i 2. tuženika ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Marku Benčić, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Porobija & Špoljarić d.o.o., Varaždin, Kolodvorska 12, radi utvrđenja, nakon 14. svibnja 2026. održane glavne i javne rasprave u prisutnosti z. punomoćnice tužitelja Ivane Moravec, odvjetnice u Varaždinu i punomoćnika tuženika, 1. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužitelja.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.106,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj podnijetom tužbom traži utvrđenje ništetnim Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 28. kolovoza 2020. sklopljen u obliku javnobilježničkog akta između ET kao založnog vjerovnika i Boscaff d.o.o. kao založnog dužnika i da gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema 1. tuženom u iznosu od 25.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 2.000,00 EUR od 24. travnja 2014., na iznos od 2.000,00 EUR od 3. svibnja 2014., na iznos od 2.000,00 EUR od 10. svibnja 2014., 19.000,00 EUR od 22. svibnja 2014. do isplate i u iznosu od 26.215,40 HRK s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2018. do isplate, što da je 2. tuženi dužan trpjeti. Naime, presudom ovog suda broj P-94/2021-30 od 19. lipnja 2024., usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da navedeni Sporazum gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje navedene tražbine. Istom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio brisanje založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 775.000,00 HRK sa eventualnim troškovima ovrhe u korist 2. tuženika na teret nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. uložak [broj ZK uloška]/b k. o. [katastarska općina]. Odbijen je i tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje ništetnim Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini te je naloženo tuženima nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-877/2024-2 od 13. veljače 2025. potvrđena je navedena presuda u točkama II. i III. izreke, a ukinuta je u točkama I. i IV. izreke i u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje.

2. U pogledu preostalog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da navedeni Sporazum gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja naprijed navedenog, tužitelj navodi da je 1. tuženik kao dužnik znao ili morao znati da takvim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju uz okolnost da su tuženi aktivno sudjelovali u ovosudnom parničnom predmetu P -251/17 i znali su za nastupanje pravomoćnosti presude. Također da je to jedina vrjednija imovina 1. tuženika.

3. Tuženi u odgovoru na tužbu ističu da tužbu treba odbaciti kao nedopuštenu jer je nad 1. tuženikom 17.11.2020. otvoren predstečajni postupak koji se vodi pod brojem St-231/2020, a to pozivom na odredbu čl. 68. st. 1. Stečajnog zakona. Tražbina 2. tuženika prema 1. tuženiku da se odnosi na neisplaćenu dobit za razdoblje od 2013. do 2019. godine, dakle na period prije otvaranja predstečajnog postupka nad 1. tuženikom. Navode da Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 28. kolovoza 2020. nije ništetan pravni posao, da tražbina 2. tuženika prema 1. tuženiku nije fiktivna. Naime, 2. tuženiku da je isplaćen tek dio dobiti za 2013. godinu dok preostali dio dobiti za istu godinu te cijela dobit za 2014., 2015., 2016. i 2017. uopće nije isplaćena 2. tuženiku. Prema tome, da od 30.6.2020. kao dana usvajanja financijskih izvještaja za 2019. ima dospjelu, a neisplaćenu tražbinu prema 1. tuženiku u iznosu od 754.264,13 HRK pa je takvu tražbinu imao pravo osigurati Sporazumom. U odgovoru na tužbu ujedno navode da tražbina tužitelja od 25.000,00 EUR s kamatama i troškovima postupka više ne postoji jer je ona u predstečajnom postupku utvrđena u visini od 95.274,71 HRK, bez kamata, s isplatom na 48 jednakih mjesečnih anuiteta od kojih svaki iznosi 1.984,89 HRK uz 12 mjeseci počeka. Tuženici da su nakon isteka perioda počeka od 12 mjeseci počeli i to 1. tuženik s mjesečnim isplatama od po 263,44 EUR te da je i posljednji anuitet isplaćen tužitelju 11. svibnja 2026. godine.

4. Sud je u ponovljenom dokaznom postupku pročitao ovosudni parnični predmet P-251/17, z.k. podatke, Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 28.8.2020., pročitana je suglasnost članova društva 1. tuženika od 27.8.2020., potvrda FINA-e o blokadi računa i novčanih sredstava 1. tuženika, Rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu broj St -231/2020-5 od 17. studenog 2020., odluku o utvrđivanju temeljenih financijskih izvještaja i o upotrebi dobitka poslovne godine 2008., 2009., 2010., 2011., 2012., 2013., 2014., 2015., 2016., 2017., 2018. i 2019., podatke Trgovačkog suda u Varaždinu od 3. veljače 2021., očitovanja povjerenika o prijavljenim tražbinama u predstečajnom postupku, prijava tražbine vjerovnika u predstečajnom postupku, društveni ugovor o osnivanju d.o.o. od 9. siječnja 2012., prijava poreza na dobit, utvrđivanje porezne osnovice i porezne obveze, potvrda Porezne uprave o visini dohotka i primitaka, potvrda o isplaćenom primitku, dohotku…, obveze po osnovi udjela ET, podaci o isplati dobiti, financijski izvještaj 1. tuženika za 2019. godinu te su pročitane analitičke konto kartice.

5. Između stranaka nije sporno, a proizlazi i iz ovosudnog priloženog parničnog predmeta P-251/17 da je dospjela novčana tražbina tužitelja prema 1. tuženiku temeljem Presude od 30. studenog 2018. Navedena tražbina tužitelja kao vjerovnika nije osporena u predstečajnom postupku dužnika, ovdje 1. tuženika. Nije sporno ni to da je nad 1. tuženikom 17.11.2020. otvoren predstečajni postupak, dakle prije podnošenja tužbe u ovom predmetu koji se pred Trgovačkim sudom u Varaždinu vodio pod brojem St-231/2020, a nije sporno ni to da je u spomenutom predstečajnom postupku nesporna tražbina tužitelja od 25.000,00 EUR sa kamatama i troškovima postupka utvrđena predstečajnim sporazumom na način da su vjerovnici 1. tuženika prihvatili plan restrukturiranja pa je Trgovački sud Rješenjem od 21. srpnja 2021. potvrdio predstečajni sporazum kojim se dužnik obvezao namiriti vjerovnike u iznosima i na način kako je navedeno za svakog pojedinog vjerovnika, a za tužitelja na način da njegova ukupna tražbina iznosi 317.582,36 HRK i da će ona biti namirena, kao što su i tuženi naveli u odgovoru na tužbu i u dosadašnjem tijeku postupka, na način da predstečajni vjerovnik otpušta dužniku dio tražbine od 222.307,65 HRK , a preostalu tražbinu od 95.274,71 HRK da će otplatiti nakon isteka počeka od 12 mjeseci na 48 jednaka mjesečna anuiteta, bez kamata, od kojih svaki iznosi 1.984,89 HRK, računajući od pravomoćnosti rješenja Trgovačkog suda o sklopljenom predstečajnom sporazumu, da će prvi anuitet platiti 15-og u mjesecu, nakon isteka počeka od 12 mjeseci, računajući također od pravomoćnosti rješenja Trgovačkog suda kojim se odobrava sklapanje predstečajnog sporazuma. Tužitelj ne osporava niti okolnost da je 1. tuženi otplatio preostali iznos tražbine od spomenutih 95.274,71 HRK zaključno sa 11. svibnja 2026.

6. Sporno je između stranaka da li predstečajni postupak utječe na konkretnu tražbinu tužitelja u ovome predmetu.

7. Naime, prema čl. 68. st.1. Stečajnog zakona, od dana otvaranja predstečajnoga postupka do njegova završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih, upravnih i postupaka osiguranja protiv dužnika, a prema stavku 4. navedenog članka, navedena odredba ne primjenjuje se na postupke na koje predstečajni postupak ne utječe. Prema tome, trebalo je utvrditi da li je tužbeni zahtjev dopušten u kontekstu odredbe čl. 68. st.1. u vezi st.4. Stečajnog zakona, odnosno da li se navedena zabrana pokretanja parničnih postupaka od dana otvaranja predstečajnog postupka do njegovog završetka odnosi i na ovu parnicu koja je upravljena na pobijanje dužnikovih pravnih radnji.

8. Kako je predstečajni sporazum ujedno ovršna isprava za sve vjerovnike čije su tražbine u njoj utvrđene, a u konkretnom slučaju tražbina je utvrđena na drugačiji način od presude ovog suda od 30.11.2018. u predmetu P-251/17, uz daljnju okolnost da je i takva tražbina iz predstečajnog sporazuma St-231/2020-31 od 21. srpnja 2021. Trgovačkog suda u Varaždinu u cijelosti isplaćena tužitelju, a koju okolnost tužitelj nije osporio, a vidljivo je to i iz analitičkih konto kartica, to tražbina tužitelja od 25.000,00 EUR s kamatama i troškovima više ne postoji. Prema tome, vođenje ove parnice nije dopušteno sukladno odredbi čl. 68. st.1. Stečajnog zakona i tužbu je trebalo odbaciti. Tužitelj ne može s uspjehom zahtijevati pobijanje dužnikovih pravnih radnji za tražbinu koja više ne postoji, a iz naprijed iznijetih razloga, a to je da je na navedenu tražbinu utjecao predstečajni postupak nad 1. tuženikom. U tom smislu nisu ni od kakve važnosti tvrdnje tužitelja da se u konkretnom slučaju radi o namjerno počinjenoj nedopuštenoj radnji tuženih. Kako tužitelj više ne može zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom u smislu odredbe čl. 282. st.1. Zakona o parničnom postupku, to je tužbu valjalo odbaciti.

9. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženima je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.100,00 EUR (računajući i povećanje od 10% za zastupanje dvije osobe), zastupanja na ročištima 13.10.2021., 7.5.2024., 14.5.2026., sastava podnesaka od 5.10.2021. i 20.11.2025., sve u iznosima od po 1.100,00 EUR, sastava žalbe 1.375,00 EUR, pristupa ročišta za objavu presude 110,00 EUR, PDV 2.021,25 EUR, ili ukupno 10.106,25 EUR.

Varaždin, 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnik tužitelja – Saša Omeragić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vaić & Dvorničić d.o.o. iz Pule, M. Držića 3

2) Punomoćnik tuženika – Marko Benčić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Porobija & Špoljarić d.o.o., Varaždin, Kolodvorska 12