Poslovni broj P Ob-961/2022
(Spojen: P Ob-82/2026)
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Mariu Samardžiću, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Petri Matić, odvjetnici u OD Župić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Željki Pokupec, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 20. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice tuženikovog punomoćnika, dana 01. srpnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da 8888/43727 dijela kat. čest. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 33 D [adresa] sa 142 m2, dvorište sa 237 m2, ukupne površine 379 m2, s kojim je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stana 2 u prizemlju lijevo, koji se sastoji od dnevnog boravka + blagovaone, kuhinje, pretprostora, spavaće sobe, spavaće sobe, kupaonice, ukupne neto površine 55,63 čm, sa pripadajućim vanjskim parkirnim mjestom oznake 2, neto površine 11,12 čm i kućnim vrtom površine 22,13 čm-sve u nacrtima označeno žutom bojom (etažno vlasništvo E-2), upisane u zemljišne knjige ovog suda u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu tužitelja HV OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice NV OIB: [osobni identifikacijski broj] te da su tužitelj i tuženica suvlasnici na opisanoj imovini i to svaki u ½ dijela.
II. Tuženica je dužna trpjeti upis prava suvlasništva tužitelja za ½ dijela na nekretnini iz točke I. ove presude u korist tužitelja kod Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda.
III. Nalaže se tuženiku NV OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju KV OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.053,09 eura sa zateznim kamatama tekućima od 01. srpnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije (H: P Ob-82/2026)
refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 339,04 eura,
kao neosnovan.
V. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu zk odjela Zagreb, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kat. čestica [katastarska čestica] i to drugi suvlasnički dio: 8888/43727 etažno vlasništvo (E-2) predstavlja vlastitu imovinu tužiteljice NV
ČV"
kao neosnovan.
VI. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška kao
neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke bračni drugovi od 06. listopada 2007. kada su sklopili brak upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Novi Zagreb za matično područje Novi Zagreb za godinu 2007 pod rednim brojem 516. Za vrijeme trajanja bračne zajednice parnične stranke su zajedničkim sredstvima stekle nekretninu 8888/43727 dijela kat. čest. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 33 D [adresa] sa 142 m2, dvorište sa 237 m2, ukupne površine 379 m2, s kojim je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stana 2 u prizemlju lijevo, koji se sastoji od dnevnog boravka + blagovaone, kuhinje, pretprostora, spavaće sobe, spavaće sobe, kupaonice, ukupne neto površine 55,63 čm, sa pripadajućim vanjskim parkirnim mjestom oznake 2, neto površine 11,12 čm i kućnim vrtom površine 22,13 čm -sve u nacrtima označeno žutom bojom (etažno vlasništvo E-2), upisane u zemljišne knjige ovog suda u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetna nekretnina stečena je kupnjom na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina br. 7C/2008/2 koji je tuženica u svojstvu kupca 04. kolovoza 2008. sklopila s društvom Mitigo d.o.o. u svojstvu prodavatelja. U zemljišnim knjigama je predmetna nekretnina upisana u cijelosti kao vlasništvo tuženice. Smatra da je evidentno kako je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka te predstavlja bračnu stečevinu čiji su suvlasnici u jednakim dijelovima, odnosno svaki u ½ dijela te potražuje naknadu troškova postupka.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti. Nije sporno da su tužitelj i tuženica zaključili brak dana 06. listopada 2007., sve sukladno podacima iz Elektroničkog zapisa iz matice vjenčanih od 13. lipnja 2022. Tuženica osporava navode tužitelja da bi parnične stranke za vrijeme trajanja braka stekle vlasništvo predmetne nekretnine. Naime, nekretnina u odnosu na koju tužitelj neosnovano navodi da bi ista predstavljala bračnu stečevinu parničnih stranaka, kupljena je putem stambenog kredita koji je ovdje tuženica realizirala na svoje ime kod Raiffeisen Bank dd, broj Ugovora 069-50-5007370, 30.07.2008. na rok otplate (Spojen: P Ob-82/2026)
360 mjeseci (30 godina). Realizirani iznos kredita iznosio je 173.700,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, sa mjesečnim anuitetima u iznosu od 842,99 CHF, koja naplata je vršena putem trajnog naloga sa tekućeg računa ovdje tuženice, sve do 08. 2011. godine. U svrhu osiguranja povrata kredita na nekretnini koja je predmet ovog sudskog postupka, upisano je i pravo zaloga za korist Raiffeisen Bank dd dana 06.08.2008., koji zalog je upisan pod posl. br. Z-46357/08. Zbog drastičnog rasta tečaja CHF i povećanja mjesečnih rata kredita, a budući je tužena bila na porodiljnom od 11/2011, a ovdje tužitelj godinu dana bez zaposlenja, predmetni kredit je restrukturiran 2011. uz moratorij period od 8 mjeseci. Zbog nemogućnosti redovitog podmirenja dospjelih dugovanja, tužena je zatražila novi kredit za restrukturiranje 2013., dok je tijekom 2014. aktivirana i zapljena plaće ovdje tužene, odnosno 2015. godine blokirani su računi tužene od strane drugih vjerovnika. Tužena je 27.05.2016. sa Raiffeisen bank dd postigla Sporazum o konverziji tražbine po kreditu br. 069 - 50-5007370 iz kojeg je jasno vidljivo kako je kredit br. 069-50-5007370 otkazan dana 29.09.2015. čime je na naplatu dospio cjelokupni preostali neotplaćeni iznos duga po kreditu u ukupnom iznosu od 1.238.387,10 kn. Pregovori tužene oko rješavanja problema i mogućnosti refinanciranja duga trajali su do kraja 2017. te je u konačnici 05.01.2018. tužena zaključila, kao korisnik kredita, Ugovor o kreditu br. 069-50-7484850 na iznos od 922.000,00 kn, sa rokom otplate 300 mjeseci (25 godina), a koji kredit tuženica samostalno i svojim sredstvima otplaćuje i to kako ranije za vrijeme trajanja braka, tako i nakon prestanka bračne zajednice, a u svrhu povrata kojeg kredita je upisan i zalog na predmetnoj nekretnini. Mjesečni anuiteti po navedenom kreditu iznose 4.361,36 kn sa promjenjivom kamatnom stopom od 2,70%, te je tuženica do dana podnošenja odgovora na tužbu na ime otplate kredita po Ugovoru o kreditu br. 069-50-7484850 od 05.01.2018. uplatila iznos od najmanje 250.000,00 kn, zbog čega tuženica pridržava pravo do zaključenja prethodnog postupka u tom pravcu postaviti i obveznopravni zahtjev na ime ½ dijela rata kredita koji tuženica otplaćuje. Bračna zajednica tužitelja i tuženice prestala je tijekom 2018. kada je tuženica trpjela obiteljsko nasilje, zbog čega je tužitelj više puta prekršajno kažnjen i to presudom Prekršajnog suda u Zagrebu, posl. br. 51. Ppj-4458/18 od 25. studenog 2018., kao i presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. 87. PpJ - 2946/2019 dana 08. rujna 2019., uz izrečenu zaštitnu mjeru udaljenja iz stana na adresi u [adresa]. Iz historijata odgovora na tužbu i dostavljene dokumentacije jasno je razvidno kako stranke za vrijeme trajanja braka zajedničkim sredstvima nisu otplatile kredit kojim je kupljena nekretnina u odnosu na koju tužitelj neosnovano traži utvrđenje bračne stečevine, kao i da je korisnik kredita bila jedino i isključivo ovdje tuženica, koja je predmetni kredit i otplaćivala u cijelosti, te isti i nadalje otplaćuje vlastitim sredstvima, odnosno isti kredit nije otplaćen niti u najmanjem dijelu, zbog čega nema govora da bi predmetna nekretnina bila suvlasništvo parničnih stranaka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz obvezu tužitelja da tuženici naknadi parnicom prouzročene troškove.
(Spojen: P Ob-82/2026)
3. Tuženica je na ročištu od 06. veljače 2024. podnijela protutužbu te postavila protutužbeni zahtjev na način da se utvrđuje da nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu zk odjela Zagreb, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kat. čestica [katastarska čestica] i to drugi suvlasnički dio: 8888/43727 etažno vlasništvo (E-2) predstavlja vlastitu imovinu tužiteljice HVČ.
4. Tužitelj-protutuženik se protivio protutužbi i protutužbenom zahtjevu u cijelosti, jer su predmetnu nekretninu parnične stranke stekle zajedničkim sredstvima za vrijeme trajanja bračne zajednice, slijedom čega ista predstavlja bračnu stečevinu a nikako vlastitu imovinu, a što već proizlazi iz dokaza koje je tužitelj dostavio u ovaj spis.
5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem elektroničkog zapisa iz matice vjenčanih (list 5 spisa), izvatka iz zemljišnih knjiga (list 6-11 spisa), Ugovora o kupoprodaji nekretnina i tabularne isprave (list 11-21 spisa), Ugovora o kreditu (list 28-32 spisa), saslušani su tužitelj (list 69-71 spisa) i tuženik (list 71-73 spisa).
6. Ostale isprave u spisu nisu razmatrane, jer je činjenično stanje potpuno utvrđeno, pa isti nisu bili potrebni. Također, odbijen je dokazni prijedlog financijskim vještačenjem na okolnost izvršenih uplata za podmirenje rata kredita kao nepotreban.
7. Ocjenjujući u postupku izvedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP), tužbeni zahtjev je utvrđen osnovanim, a protutužbeni zahtjev neosnovanim.
8. U postupku nije sporno da su stranke bile u braku od 06. listopada 2007. (što proizlazi iz elektroničkog zapisa iz matice vjenčanih) te da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme braka i to 04. kolovoza 2008. na ime tuženice (što proizlazi i iz izvatka iz zemljišnih knjiga, Ugovora o kupoprodaji nekretnina i tabularne isprave) i to putem kredita kod Raiffeisen bank d.d. od 30. srpnja 2008. koji je ugovorila tuženica.
9. Sporno je da li predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka ili vlastitu imovinu tuženice-protutužitelja te tko je otplaćivao rate kredita za predmetnu nekretninu.
10. Iz iskaza stranaka suglasno proizlazi da su bili u braku od 2007. do 2022. kada je brak razveden. Rate kredita su otplaćivane s računa tuženice. Roditelji tužitelja su do kraja 2017. davali strankama 1.700,00 kuna mjesečno. Također, tužitelj je iskazao da je bračna zajednica prestala u 11. ili 12. 2019., dok tuženica tvrdi da je bračna zajednica prestala 2016., iako u odgovoru na tužbu navodi da je prestala 2018. Nadalje, sama tuženica u iskazu potvrđuje da se kredit plaćao trajnim nalogom s njenog tekućeg računa, a novac na tekućem računu je bila njena plaća i bonusi.
11. Dakle, iz iskaza stranaka i materijalnih dokaza u spisu, jasno proizlazi da je predmetni stan kupljen putem kredita za vrijeme trajanja bračne zajednice, koji je podigla tužena na svoje ime u Raiffeisen Bank d.d. Zagreb. Kako je nekretnina kupljena 2008. na ovaj pravni odnos ima se primijeniti Obiteljski (Spojen: P Ob-82/2026)
zakon koji je tada bio na snazi (Narodne novine br. 116/03, 17/04, 107/07, u daljnjem tekstu:ObZ). Odredbom čl. 248. ObZ-a propisano je da bračnu stečevinu predstavlja imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.
12. Iz provedenih dokaza je utvrđeno da je predmetni stan kupljen 04. kolovoza 2008. putem kredita od 30. srpnja 2008. na ime tužene u vrijeme kada je bračna zajednica između stranaka trajala, budući je prema tvrdnji tužitelja prestala 2019., a prema tvrdnji tuženice 2016., iako je brak razveden 2022. Prema ocjeni suda predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka u smislu odredbe čl. 248. i 249. st. 1. ObZ-a svakog u ½ dijela, a tužena nije dokazala da bi predmetni stan predstavljao njenu vlastitu imovinu , budući da je sama iskazala da je kredit otplaćivan trajnim nalogom s njenog tekućeg računa od njene plaće i bonusa. Naime, plaća i bonusi su sredstva koja potječu od rada, dakle bračna stečevina. Nadalje, novac dobiven kreditom ne predstavlja vlastitu imovinu već zajednički dug bračnih drugova. Bračni drug koji nakon prestanka zajednice nastavi samostalno otplaćivati stambeni kredit, nema pravo na veći suvlasnički omjer u bračno j stečevini, već ima obveznopravni zahtjev prema dugom bračnom drugu.
13. Dakle, tuženica-protutužitelj nije dokazala da bi predmetni stan predstavljao njenu vlastitu imovinu, pa je protutužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.
15. Slijedom navedenog, tužitelju-protutuženiku je valjalo priznati troškove postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) , zastupanja na ročištima 04. svibnja 2023. (Mir-70/2023), 15. ožujka 2023., 06. veljače 2024., 07. svibnja 2024., 11. rujna 2024., 11. ožujka 2025. i 20. svibnja 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova, dakle ukupno 800 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 2.000,00 eura. Nadalje, tužitelju je priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu od 26,54 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu 26,55 eura, jer može platiti polovinu pristojbe ako je plaćena u roku od tri dana.
16. Međutim, tužitelju-protutuženiku nije priznat kao potreban trošak sastava podnesaka od 07. ožujka 2023. i 06. svibnja 2024., jer su isti podneseni suprotno čl. 299.a st. 2. ZPP-a niti ih sud smatra svrsishodnim.
17. Stoga je tužitelju-protutuženiku valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 2.053,09 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je za ostatak zahtjeva odbijen (zahtijevan ukupan trošak od 2.392,13 eura). (Spojen: P Ob-82/2026)
18. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).
19. Budući da tuženik-protutužitelj nije uspio u sporu, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška.
20. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu dana 01. srpnja 2026.
Sudac
Mario Samardžić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Oglasna ploča suda 8 dana
