REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4645/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužitelja ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. tužiteljice SA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Hrvoju Tokiću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv 1. tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćniku Zoranu Puljizu, odvjetniku u Zagrebu te 4. tuženika HA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-323/2025-2 od 17. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-789/2023 od 21. studenog 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-323/2025-2 od 17. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-789/2023 od 21. studenog 2024.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje u tekstu: ZPP) prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Naime, predmet postupka je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Ovr- 471/2005. U ovom dijelu postupka predmet spora je proglašenje nedopuštenom ovrhe u odnosu na 2. tuženika Privrednu banku Zagreb d.d. (dalje u tekstu: 2. tuženik) te 4. tuženika HA.

3.2. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, iz presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku Gž-651/2019 i Gž-652/2019 od 31. srpnja 2019., da su ovdje tužitelji suvlasnici na jednake dijelove dva stana u prizemlju u čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica]. zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji stanovi su kao posebni dijelovi nekretnine povezani s odgovarajućim dijelovima cijele nekretnine, koje su stekli dosjelošću, kao i da je 2. tuženik s 4. tuženikom HA kao dužnikom i zalogodavcem 8. siječnja 2002. sklopio Sporazum o osiguranju novčane tražbine za iznos od 120.000,00 € s pripadajućom kamatom te su se u čl. 3. sporazumjeli da se radi osiguranja novčanih tražbina zasnuje u korist vjerovnika založno pravo na nekretnini z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čest. zem. [katastarska čestica] vrt, čest. zgr [katastarska čestica], zgrada procijenjene vrijednosti od strane PBZ nekretnine u iznosu od 312.446,21 DEM te je uknjiženo pravo zaloga za dug u iznosu od 120.000,00 eura na teret nekretnine HA uz uvjete iz Ugovora, a u korist ovdje 2. tuženika. Hipoteka Privredne banke Zagreb d.d. (ovdje 2. tuženika) uknjižena je pod brojem Z-174/02, dok je spor pod Z-2473/02 zabilježen kasnije, pa prilikom zasnivanja založnog prava da nije bila evidentirana zabilježba spora u zemljišnoj knjizi, a nije bila zabilježena niti neka druga zabilježba koja bi odvratila 2.tuženika od osiguranja svoje tražbine zasnivanjem založnog prava, slijedom čega ga štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige.

3.3. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika Addiko bank d.d. jer su ocijenili da je ovrha nedopuštena, dok su u odnosu na 2. tuženika odbili tužbeni zahtjev, ocjenjujući da je ovrha Ovr-3021/2005 dopuštena jer je pravo zaloga za dug u iznosu 120.000,00 eura na teret nekretnina HA zabilježen pod Z-174/02 u korist Privredne banke Zagreb d.d., dakle prije zabilježbe spora pod Z- 2473/02 vođenog između ŠA i MA, pa sud nalazi da je tamo ovrhovoditelj, a ovdje 2. tuženik bio savjestan stjecatelj tog založnog prava. Također, da je iz dostavljenog Očitovanja na elaborat o procijenjenoj vrijednosti nekretnina (revizija) PBZ nekretnine d.o.o. iz prosinca 2001. razvidno da je procjenjivana vrijednost čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) 839/1 k. o. [katastarska općina]) nova izmjera, na adresi [adresa], da je Elaborat o vrijednosti nekretnine izradio vještak Zdravko Nivić koji je izvršio i očevid na licu mjesta te da je za predmetnu nekretninu u reviziji utvrđena cijena od 312.446,21 DEM ili 1.177.922,19 kuna. U predmetnom očitovanju da se ništa ne navodi glede stanovanja u nekretnini odnosno eventualno o postojanju drugih osoba izvanknjižnih vlasnika različitih od upisanog zk vlasnika, niti da su tužitelji na tu okolnost predložili daljnjih dokaza, radi čega je sud ocijenio da 2. tuženik nije imao razloga posumnjati da stvar ne pripada upisanom zk vlasniku, pa ne nalazi da je 2. tuženik prilikom upisa zaloga bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.

3.4. Slijedom navedenog, postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije suprotna su stanju spisa. Predlagatelj u prijedlogu navodi da je 2. tuženik bio nesavjestan jer da je iz istraživanja provedenog 2001. stekao saznanja o pravima trećih, ovdje tužitelja, koji žive u spornoj nekretnini. Protivno tome, sudovi su ocijenili da se u očitovanju iz 2001. ništa ne navodi glede stanovanja u nekretnini odnosno eventualno o postojanju drugih osoba izvanknjižnih vlasnika različitih od upisanog zk vlasnika, a niti su tužitelji na tu okolnost predložili izvođenje dokaza. Stoga, budući su postavljena pitanja suprotna stanju spisa, odnosno suprotna činjeničnim utvrđenjima tijekom postupka, ista nisu važna za odluku o sporu.

4. Obzirom u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković