Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-497/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Emira Čustovića, predsjednika vijeća, Marije Bušković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Noemi Butorac, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Maja Gelo, odvjetnica iz Osijeka i punomoćnik Andrej Kuželički, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kuželički & Mučnjak d.o.o., i 2. UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Andrej Kuželički, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kuželički & Mučnjak d.o.o., protiv tuženika [obrt]. [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj P-950/2022-22 od 2. svibnja 2023., na sjednici održanoj 1. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj P-950/2022-22 od 2. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj P - 950/2022-22 od 2. svibnja 2023. odlučeno je:
¨I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, posl. br. Ovr-113/21-4, od 4. svibnja 2021., na nekretninama u vlasništvu I. -tužitelja ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to:
- zkč. br. [katastarska čestica], [adresa], površine, 758 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - [adresa]
[katastarska općina]
- zkč. br. [katastarska čestica], ŠUMA, površine 1820 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - zkč. br. [katastarska čestica], PAŠNJAK, površine 2253 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [adresa]
[katastarska općina]
[katastarska općina]
- zkč. br. [katastarska čestica], NEPLODNO PUT, površine 439 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da je nedopuštena ovrha na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, posl. br. Ovr-113/21-4, od 4. svibnja 2021., na nekretninama u suvlasništvu I.-tužitelja ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te II.-tužiteljice UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to: u A tijelo II, zkč. br. [katastarska čestica], KUĆA, površine 127 m2, DVORIŠTE, površine 500 m2, [adresa], površine 113 m2, ukupne površine 740 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
2. Nalaže se tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], da naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.594,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. svibnja 2023. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od petnaest dana."
II. Tužitelji su dužni tuženiku naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 248,85 EUR u roku od 15 dana, dok se za iznos od 24,85 EUR zahtjev tuženika za naknadom troška odbija.¨.
2. Tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u nastavku: ZPP), uz prijedlog da se ista preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužitelji ukazuju u žalbi. Prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je pravilnost iste moguće ispitati.
6. Predmet spora je nedopuštenost ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, poslovni broj Ovr-113/21-4 od 4. svibnja 2021. i to na nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja ĆM, kao i na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužitelja ĆM i UM, a radi namirenja tražbine ovdje tuženika.
7.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da isti odluku o zahtjevima tužitelja temelji na slijedećim utvrđenjima:
- da je po prijedlogu ovdje tuženika određena ovrha na predmetnima nekretninama tužitelja radi namirenja potraživanja tuženika,
- da su tužitelji kao ovršenici zaključkom ovršnog suda poslovni broj Ovr-113/21 od 18. srpnja 2022. upućeni pokrenuti parnicu iz razloga što su u žalbi protiv rješenja o ovrsi istaknuli da je potraživanje tuženika (ovrhovoditelja) zastarjelo,
- da je tuženik radi naplate istog potraživanja vodio ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-194/2019 (ranije Ovr-7187/2015) koji je obustavljen rješenjem od 24. kolovoza 2018. jer nekretnine ovršenika nisu prodane niti na drugoj javnoj dražbi,
- da je na nekretnini u suvlasništvu ovdje tužitelja oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjiženo založno pravo tuženika za predmetne tražbine.
7.2. Temeljem navedenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je vođenjem ranijeg ovršnog postupka prekinuta zastara potraživanja tuženika jer činjenica da se nekretnine nisu prodale u ovršnom postupku i činjenica da tuženik iste nije kupio kao ovrhovoditelj ne znače da je isti odustao od ovrhe, a od obustave tog ovršnog postupka do pokretanja ovršnog postupka koji je predmet ovog spora nije protekao zastarni rok od 10 godina, inače primjenjiv za javnobilježnički akt koji je ovršna isprava temeljem koje se ovrha provodi.
7.3. Prvostupanjski sud posebno naglašava da su tužitelji upućeni u ovu parnicu isključivo zbog prigovora zastare te da je ovaj prigovor jedini predmet raspravljana, no svakako ukazuje da založni vjerovnik ima pravo namirenja tražbine iz vrijednosti založene stvari, ma čija ona bila, a da iz postupanja tuženika i njegovog prednika (...) ne proizlazi da bi isti bili nesavjesni, nepošteni ili zloupotrijebili svoja prava prilikom upisa založnog prava. Naglašava i da samo založno pravo nije uvjet ovrhe na nekretninama jer vjerovnik ima pravo zahtijevati ovrhu na imovini dužnika i kada nema založno pravo na istoj.
8. Ovaj sud u cijelosti prihvaća navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne jer proizlaze iz provedenih dokaza i pravilne primjene materijalnog prava.
9. U postupku nije sporno da su tužitelji upućeni iz ovršnog postupka u ovu parnicu iz razloga što su u ovršnom postupku prigovorili da je tražbina ovrhovoditelja (ovdje tuženika) zastarjela. To je jedini razlog zbog kojeg su tužitelji upućeni u ovu parnicu, a upravo je time određen (ograničen) predmet raspravljana u ovom postupku.
10.1. Naime, čl. 55. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.) je jasno propisano:
(1) Ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka.
(2) Ako rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku. Ako žalbu prihvati, postupit će u skladu s odredbom članka 54. stavka 3. ovoga Zakona, a ako je ne prihvati, uputit će ovršenika na parnicu.
(3) Tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.
(4) Ako ovršenik u povodu naknadno podnesene žalbe nakon isteka roka bude također upućen na parnicu, dužan je razloge zbog kojih je izjavio tu žalbu istaknuti u parnici na koju je prethodno upućen ako u njoj još uvijek nije zaključena glavna rasprava. (5) Ako ovršenik ne postupi u skladu s odredbom stavka 4. ovoga članka, sud će odbaciti tužbu.
(6) Na temelju pravomoćne presude kojom je utvrđeno da ovrha nije dopuštena, sud nadležan za odlučivanje o žalbi ukinut će, na prijedlog ovršenika, provedene radnje i obustaviti ovrhu.
10.2. Parnica radi proglašenje ovrhe nedopuštenom predstavlja pravni put zaštite prava ovršenika te je procesni uvjet za istu da je ovršenik rješenjem ovršnog suda upućen pokrenuti takvu parnicu, s tim da je pri tome istu ovlašten pokrenuti samo iz razloga koje je istaknuo u žalbi u ovršnom postupku, a radi kojih ga je ovršni sud i uputio u parnicu (odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 433/17-2 od 16. svibnja 2017., Rev 2770/2015-2 od 13. ožujka 2019., Rev 873/2016-5 od 10. prosinca 2019., Rev 861/2022-2 od 5. listopada 2022.).
11.1. Sukladno navedenom, u ovoj parnici je predmet raspravljanja isključivo zastara potraživanja tuženika kao ovrhovoditelja, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, dok prigovori tužitelja o tome da bi tražbina tuženika (ovrhovoditelja) bila namirena u stečajnom postupku protiv glavnog dužnika te da bi se radilo o imovini koja predstavlja bračnu stečevinu tužitelja, predstavljaju prigovore koji su tek u ovoj parnici istaknuti i u odnosu na koje tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da bi iste istaknuo u ovršnom postupku te radi njih bio upućen u ovu parnicu.
11.2. U vezi s navedenim, a sukladno činjenici da tužitelji tek u žalbi protiv predmetne prvostupanjske presude ukazuju na prigovor prava na dom u smislu tvrdnje da nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja njihov jedini dom, ukazuje se da isti nisu dokazali da bi radi ovog prigovora bili upućeni u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dapače da iz prvostupanjskog postupka proizlazi da navedeni prigovor nije bio predmet raspravljanja. Sukladno čl. 352. ZPP-a, isticanje ovog prigovora tek u žalbi nije dopušteno te ga stoga ovaj sud ne može uzeti u obzir pri ocjenjivanju pravilnosti prvostupanjske presude. Pri tome se, a uvažavajući činjen icu da je pravo na dom temeljno ljudsko pravo, ukazuje se da činjenica da sud u ovom postupku ne raspravlja o navedenom pravu ne pretpostavlja da je tužiteljima time uskraćena pravna zaštita jer isti navedeni prigovor ističu u vezi ovršnog postupka koji je u tijeku te stoga upravo i imaju pravo i dužnost takav prigovor istaknuti u tom postupku te zaštitu svog prava ostvarivati u istom ili parnici na koju bi bili upućeni u vezi takvog prigovora iznesenog u ovršnom postupku u kojem se provodi ovrha na nekretnini za koju tvrde da je njihov jedini dom.
12. U odnosu na samu pravilnost odluke prvostupanjskog suda u pogledu zastare potraživanja, a pored nesporne činjenice da se ovrha provodi temeljem tri solemnizirana ugovora o kreditima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da potraživanje temeljem takvih isprava zastarijeva u roku od 10 godina od dospijeća tražbine, a sukladno čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u nastavku: ZOO), u vezi s čl. čl. 54. i 59. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 73/93, 29/94, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22.), kao i shvaćanju Vrhovnog suda RH (primjerice rješenje poslovni broj Rev-2301/13-2 od 21. travnja 2015.).
13. Nadalje, u postupku nije sporno da su dva od tri predmetna ugovora o kreditu raskinuta od strane prednika tuženika 13. travnja 2010., a da je rok otplate trećeg kredita ugovoren do 1. srpnja 2009., čime su upravo navedeni datum dani dospijeća potraživanja vjerovnika po istima.
14. Pri tome, nije sporno niti da je radi naplate ovih potraživanja vođen ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-7187/2015 (kasnije Ovr-194/2019) te da je isti pokrenut prijedlogom ovdje tuženika od 17. prosinca 2015. i obustavljen rješenjem ovršnog suda jer nekretnina nije prodana na drugoj javnoj dražbi.
15.1. Suprotno shvaćanju tužitelja, a sukladno zaključku prvostupanjskog suda, činjenica da je ovrha obustavljena jer nekretnina nije prodana na javnoj dražbi, ne predstavlja razloge iz čl. 242. ZOO-a temeljem kojih bi se smatralo da pokretanjem navedenog ovršnog postupka nije došlo prekida zastare potraživanja jer ovršni postupak nije obustavljen iz razloga što bi tuženik kao ovrhovoditelj odustao od ovrhe ili nedopuštenosti ili neosnovanosti prijedloga za ovrhu.
15.2. Kao što prvostupanjski sud pravilno ukazuje, ovrhovoditelj nema obvezu kupiti nekretninu koja je predmet ovrhe pa se činjenica da isti, pored nedostatka dugih kupaca, nije javio kao kupac nekretnine koja je predmet ovrhe, ne može smatrati propuštanjem radnje istog zbog koje bi se smatralo da prekid zastare nije nastupio. Vođenjem ovršnog postupka na nekretnini dužnika, vjerovnik poduzima radnju radi namirenja svoje tražbine, a činjenica da tražbina nije namirena jer se nekretnina nije prodala ne može ići na štetu vjerovnika jer on ima pravo namirenja iz vrijednosti prodane nekretnine, a ne dužnost preuzimanja vlasništva nekretnine radi namirenja svoje obveze (što sadržajno predstavlja kupnja nekretnine od strane ovrhovoditelja).
15.3. Uzimajući u obzir da je raniji ovršni postupak pokrenut 17. prosinca 2015. godine, a pravomoćno obustavljen 24. rujna 2018., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je vođenjem tog postupka prekinuta zastara potraživanja i da time do pokretanja ovdje predmetnog ovršnog postupka 2021. nije protekao zastarni rok od 10 godina u kojem tuženik kao vjerovnik ima pravo zahtijevati prisilnu naplatu tražbine.
16. Slijedom navedenog, te uzimajući u obzir da je tuženik u cijelosti uspio u postupku i da tužitelji žalbom ne pobijaju odluku o troškovima postupka u pogledu primjene materijalnog prava, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Dubrovnik, 1. srpnja 2026.
Predsjednika vijeća
Emir Čustović
