Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-64/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Emira Čustovića, predsjednika vijeća, Marije Bušković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Noemi Butorac, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vatroslav Abramović, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženice ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u odvjetničkom društvu Knezović i partneri j.t.d. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2626/2019-42 od 21. studenog 2022., na sjednici održanoj 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice se djelomično odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2626/2019-42 od 21. studenog 2022.:

- potvrđuje u točki I. izreke presude,

- preinačava u točki III. izreke tako da se tuženici nalaže u roku od 15 dana platiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.001,28 eura sa zateznom kamatom tekućom od 21. studenog 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023 . do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

dok u nepobijanom dijelu – točka II. izreke ostaje neizmijenjena.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2626/2019-42 od 21. studenog 2022. odlučeno je:

¨ I. Usvaja se glavni tužbeni zahtjev i nalaže tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju EU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 109.574,83 HRK/14.543,08 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- 28,19 kuna počevši od dana koji slijedi danu 29.02.2008. do isplate,

- 229,46 kuna počevši od dana koji slijedi danu 31.3.2008. do isplate,

- 132,40 kuna počevši od dana koji slijedi danu 30.4..2008. do isplate,

- 94,04 kuna počevši od dana koji slijedi danu 31.5.2008. do isplate,

- 120,08 kuna počevši od dana koji slijedi danu 7.7.2008. do isplate,

- 85,92 kuna počevši od dana koji slijedi danu 20.8.2008. do isplate,

- 92,76 kuna počevši od dana koji slijedi danu 25.9.2008. do isplate,

- 293,24 kuna počevši od dana koji slijedi danu 22.10.2008. do isplate,

- 305,21 kuna počevši od dana koji slijedi danu 19.11.2008. do isplate,

- 173,82 kuna počevši od dana koji slijedi danu 16.12.2008. do isplate,

- 555,45 kuna počevši od dana koji slijedi danu 3.2.2009. do isplate,

- 548,07 kuna počevši od dana koji slijedi danu 9.2.2009. do isplate,

- 614,69 kuna počevši od dana koji slijedi danu 12.3.2009. do isplate,

- 460,67 kuna počevši od dana koji slijedi danu 20.4.2009. do isplate,

- 436,87 kuna počevši od dana koji slijedi danu 25.5.2009. do isplate,

- 431,72 kuna počevši od dana koji slijedi danu 23.6.2009. do isplate,

- 444,53 kuna počevši od dana koji slijedi danu 23.7.2009. do isplate,

- 392,21 kuna počevši od dana koji slijedi danu 14.8.2009. do isplate,

- 430,00 kuna počevši od dana koji slijedi danu 24.9.2009. do isplate,

- 399,93 kuna počevši od dana koji slijedi danu 30.10.2009. do isplate,

- 512,30 kuna počevši od dana koji slijedi danu 31.12.2009. do isplate,

- 534,16 kuna počevši od dana koji slijedi danu 11.2.2010. do isplate,

- 549,59 kuna počevši od dana koji slijedi danu 6.3.2010. do isplate,

- 597,92 kuna počevši od dana koji slijedi danu 9.4.2010. do isplate,

- 621,19 kuna počevši od dana koji slijedi danu 13.4.2010. do isplate,

- 606,48 kuna počevši od dana koji slijedi danu 13.4.2010. do isplate,

- 635,17 kuna počevši od dana koji slijedi danu 30.4.2010. do isplate,

- 772,77 kuna počevši od dana koji slijedi danu 24.6.2010. do isplate,

- 901,31 kuna počevši od dana koji slijedi danu 18.8.2010. do isplate,

- 911,32 kuna počevši od dana koji slijedi danu 18.8.2010. do isplate,

- 1.016,72 kuna počevši od dana koji slijedi danu 28.9.2010. do isplate,

- 913,23 kuna počevši od dana koji slijedi danu 22.11.2010. do isplate,

- 951,29 kuna počevši od dana koji slijedi danu 22.11.2010. do isplate,

- 1.270,11 kuna počevši od dana koji slijedi danu 21.12.2010. do isplate,

- 1.146,27 kuna počevši od dana koji slijedi danu 3.3.2011. do ispate,

- 1.183,93 kuna počevši od dana koji slijedi danu 31.3.2011. do ispate,

- 1.155,01 kuna počevši od dana koji slijedi danu 12.4.2011. do ispate,

- 1.101,53 kuna počevši od dana koji slijedi danu 13.4.2011. do ispate,

- 1.439,69 kuna počevši od dana koji slijedi danu 29.6.2011. do ispate,

- 1.572,53 kuna počevši od dana koji slijedi danu 29.6.2011. do ispate,

- 1.776,22 kuna počevši od dana koji slijedi danu 28.7.2011. do ispate,

- 1.901,36 kuna počevši od dana koji slijedi danu 15.9.2011. do ispate,

- 1.645,52 kuna počevši od dana koji slijedi danu 15.9.2011. do ispate,

- 1.491,89 kuna počevši od dana koji slijedi danu 15.10.2011. do ispate,

- 1.482,48 kuna počevši od dana koji slijedi danu 29.11.2011. do ispate,

- 1.541,02 kuna počevši od dana koji slijedi 20.12.2011. do ispate,

- 1.616,57 kuna počevši od dana koji slijedi danu 19.1.2012. do ispate,

- 1.643,84 kuna počevši od dana koji slijedi danu 20.3.2012. do ispate,

- 1.606,59 kuna počevši od dana koji slijedi danu 20.3.2012. do ispate,

- 1.597,72 kuna počevši od dana koji slijedi danu 19.4.2012. do ispate,

- 1.645,35 kuna počevši od dana koji slijedi danu 19.5.2012. do ispate,

- 1.647,87 kuna počevši od dana koji slijedi danu 19.6.2012. do ispate,

- 1.572,96 kuna počevši od dana koji slijedi danu 13.9.2012. do ispate,

- 1.542,92 kuna počevši od dana koji slijedi danu 16.10.2012. do ispate,

- 1.573,68 kuna počevši od dana koji slijedi danu 16.10.2012. do ispate,

- 1.584,29 kuna počevši od dana koji slijedi danu 16.10.2012. do ispate,

- 1.551,26 kuna počevši od dana koji slijedi danu 18.1.2013. do ispate,

- 1.499,96 kuna počevši od dana koji slijedi danu 19.3.2013. do ispate,

- 1.556,82 kuna počevši od dana koji slijedi danu 19.3.2013. do ispate,

- 1.572,72 kuna počevši od dana koji slijedi danu 19.3.2013. do ispate,

- 1.572,64 kuna počevši od dana koji slijedi danu 29.4.2013. do ispate,

- 1.568,00 kuna počevši od dana koji slijedi danu 29.4.2013. do ispate,

- 1.443,14 kuna počevši od dana koji slijedi danu 29.5.2013. do ispate,

- 1.493,19 kuna počevši od dana koji slijedi danu 27.6.2013. do ispate,

- 1.453,56 kuna počevši od dana koji slijedi danu 25.7.2013. do ispate,

- 1.518,69 kuna počevši od dana koji slijedi danu 24.9.2013. do ispate,

- 1.542,25 kuna počevši od dana koji slijedi danu 24.9.2013. do ispate,

- 1.554,01 kuna počevši od dana koji slijedi danu 30.10.2013. do ispate,

- 1.603,61 kuna počevši od dana koji slijedi danu 23.12.2013. do ispate,

- 1.603,61 kuna počevši od dana koji slijedi danu 23.12.2013. do ispate,

- 1.631,68 kuna počevši od dana koji slijedi danu 28.2.2014. do ispate,

- 1.545,53 kuna počevši od dana koji slijedi danu 5.3.2014. do ispate,

- 1.532,55 kuna počevši od dana koji slijedi danu 5.3.2014. do ispate,

- 1.500,46 kuna počevši od dana koji slijedi danu 7.4.2014. do ispate,

- 1.481,16 kuna počevši od dana koji slijedi danu 27.5.2014. do ispate,

- 1.481,18 kuna počevši od dana koji slijedi danu 7.7.2014. do ispate,

- 1.489,45 kuna počevši od dana koji slijedi danu 7.7.2014. do ispate,

- 1.542,82 kuna počevši od dana koji slijedi danu 12.8.2014. do ispate,

- 1.560,16 kuna počevši od dana koji slijedi danu 9.9.2014. do ispate,

- 1.561,48 kuna počevši od dana koji slijedi danu 14.10.2014. do ispate,

- 1.614,17 kuna počevši od dana koji slijedi danu 20.11.2014. do ispate,

- 1.610,20 kuna počevši od dana koji slijedi danu 10.12.2014. do ispate,

- 18.955,47 kuna počevši od dana koji slijedi danu 10.12.2014. do ispate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana, koji ukupan iznos se umanjuje za iznos od 4.363,15 HRK/579,09 EUR s osnova negativne razlike valutnog tečaja i kamatne stope, za koji iznos se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. O eventualno istaknutom tužbenom zahtjevu sud će odlučivati za slučaj da tužitelj bude pravomoćno odbijen s glavnim tužbenim zahtjevom.

III. Nalaže se tuženiku tuženiku ..., [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju EU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 35.147,20 HRK/4.664,84 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi od 5,31% godišnje, odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška do iznosa od 38.533,50 kn (za iznos od 3.386,30 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tužitelj odbija kao neosnovanim.¨.

2. Tuženica žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja (točka I. i III. izreke presude) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP-a), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz obvezu tužitelja da joj nadoknadi troškove prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka. Tuženica u bitnom tvrdi da joj sud nezakonitim postupanjem nije dao mogućnost raspravljanja te da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navedeni propusti da se očituju u činjenici da sud nije dostavio vještaku njen pisani prigovor i vještaka pozvao na ročište radi saslušanja u vezi istog, kao i činjenici da je sud odustao od saslušanja svjedokinje UU iako je ona ustrajala u prijedlogu da se ova svjedokinja sasluša. Nadalje, smatra da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite potrošača, da sud nije proveo test transparentnosti i poštenosti, da odredbe ugovora o kreditu u pogledu načina promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule tijekom otplate kredita nisu bile nedopuštene niti nepoštene, da nije bilo osnove za primjenu fiksne kamatne stope i tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, uz isticanje činjenice da je tužitelj kredit otplatio i da se time što nije pristupio konverziji kredita 2015. odrekao zahtijevanja ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu. Smatra da su pogrešno ocijenjeni njeni prigovori zastare potraživanja te da je pogrešno utvrđen tijek zateznih kamata na predmetno potraživanje. Osporava i odluku o troškovima postupka smatrajući da je tužitelju protivno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23., u nastavku: Tarifa) i čl. 155. ZPP-a dosuđena naknada za šest obrazloženih podnesaka.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženice.

4. Žalba tuženice je neosnovana.

5. Predmet spora je vraćanje stečenog temeljem nepoštenih (ništetnih) odredbi ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima je otplata kredita ugovorena uz primjenu jednostrano promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF.

6.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da prvostupanjski sud odluku temelji na utvrđenjima:

- da su stranke 14. studenog 2005. sklopile ugovor o kreditu broj 306-959/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, a u svrhu kupovine stana,

- da je ugovor o kreditu sklopljen za iznos od 78.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s početnom anuitetom od 789,34 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz primjenu kamatne stope od 3,99 % godišnje, a koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke banke,

- da je tužitelj ovaj ugovor sklopio za kupnju stana za svoje osobne potrebe, da je postupao s povjerenjem u tuženicu kao svoju banku s kojom je već poslovao, da mu je rečeno je predmetni kredit povoljniji i da ugovorena kamata može varirati, no bez navođenja raspona kretanja iste, a da je smatrao da će se njegove obveze kretati u okviru obveza navedenih u otplatnom planu kredita,

- da se radi o ugovoru koji je tuženica (banka) unaprijed formulirala kao tipski ugovor te da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj odredbi istog,

- da način promjene kamatne stope ugovorom nije bio određen niti odrediv objektivnim parametrima,

- da tužitelj temeljem ugovorom određene primjene valutne klauzule nije imao saznanja koliko će novca tijekom otplate kredita morati vratiti radi ove odredbe ugovora,

- da je predmetni ugovor bio opterećen s dva bitno promjenjiva elementa – kamatna stopa i primjena valutne klauzule,

- da su odredbe o načinu promjene kamatne stope i primjeni valutne klauzule bile nerazumljive i nepoštene te uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, a na štetu tužitelja kao potrošača,

- da je tužitelj zbog primjene navedenih odredbi ugovora platio ukupno 14.543,08 eura više od početno ugovorene cijene kredita.

6.2. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica kao nepošteni stjecatelj dužna tužitelju vratiti iznos od 14.543,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedini iznos pretplate anuiteta od dana pretplate do isplate.

7.1. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povredu iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP-a, na koju tuženica ukazuje u žalbi.

7.2. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je pravilnost iste moguće ispitati, dok su prigovori tuženice o nezakonitom postupanju suda kojim joj je onemogućeno raspravljanje pred sudom u potpunosti neosnovani.

7.3. Konkretno, a u odnosu na prigovor na postupanje suda u pogledu provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku, ukazuje se da je pisani nalaz ovog vještaka pravovremeno dostavljen tuženici, da se tuženica pisano očitovala o istom, a da iz očitovanja tuženice od 6. listopada 2022. jasno proizlazi da tuženica nije imala prigovora na pravilnost izračuna vještaka već isključivo prigovor u pogledu zadatka koji sud dao vještaku, a o kojem prigovoru odlučuje sud, dok vještak nije ovlašten davati pravnu ocjenu pravilnosti zadatka koji je sud odredio te stoga nije niti bilo razloga da se takav prigovor daje vještaku na očitovanje.

Sud je u presudi dao jasne razloge zašto je vještaku dao konkretni zadatak za izračun visine potraživanja, a pravilnost takvog zadatak je pitanje pravilnosti utvrđenja odlučnih činjenica i primjene materijalnog prava, nikako procesno pitanje koje bi predstavljalo povredu odredaba ZPP-a.

7.4. U odnosu na prigovor da je sud neutemeljeno odbio prijedlog tuženice za saslušanje svjedokinje UU, ukazuje se da iz spisa proizlazi da je tuženica ovu svjedokinju predložila kao svoju zaposlenicu za koju nije sigurna je li ima neposredna saznanja o predmetom kreditu (¨vrlo vjerojatno da je bila osobni bankar tužitelja jer je radila na tim kreditima u poslovnici¨), da je sud istu svjedokinju dva puta zvao radi saslušanja, ali da ista nije pristupila iako je uredno primila poziv i to bez opravdanja izostanka, a da je tuženica na izričit upit suda izjavila da ¨ne predlaže da se privede svjedokinja¨ već da se još jednom pozove redovnim putem. Kada se činjenica da tuženica nije osporila iskaz tužitelja u dijelu u kojem je iskazao da mu je od strane djelatnice tuženice izričito rečeno da o odredbama ugovora ne može pregovarati te da mu nije rečen mogući raspon kretanja njegovih obveza niti objektivni parametri za isti, odnosno da je osporila isključivo dio iskaza tužitelja o emitiranju kredita vezanih za valutu euro i da se banka nije zaduživala u valuti CHF, dovede u vezu s činjenicom da je navedena svjedokinja predložena upravo na okolnost pregovaranja o odredbama ugovora o kreditu, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pri odustajanju od izvođenja dokaza saslušanjem navedene svjedokinje u cijelosti postupio sukladno čl. 220. ZPP-a, u vezi s čl. 248. st. 1. ZPP-a te čl. 10. st. 1. ZPP-a. Naime, sud je odlučnu činjenicu radi koje je određeno saslušanje svjedokinje utvrdio temeljem iskaza tužitelja i to dijela iskaza koji tuženica kao stranka koja je tvrdila suprotno nije osporila, dok je istovremeno predloženu svjedokinju neuspješno pozivao na saslušanje dva puta, pa kada se ove činjenice dovedu u vezu s činjenicom da tuženica na izričit upit suda te sukladno odredbi čl. 248. st. 1. ZPP -a očitovala da ne ustraje u prisilnom dovođenju svjedokinje i/ili njenom kažnjavanju, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nakon tri godine od pokretanja parnice te obzirom na već provedene dokaze i utvrđene činjenice ponovno ¨redovito¨ pozivanje svjedokinje (kako je tuženica predložila) nije ekonomično niti svrhovito u smislu čl. 10. st. 1. ZPP-a.

8. Ovaj sud u cijelosti prihvaća prethodno navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda jer ista proizlaze iz provedenih dokaza koja je prvostupanjski sud ocijenio sukladno čl. 8. ZPP-a te koja je pravilno temeljem čl. 502.c ZPP-a doveo u vezu s utvrđenjima iz kolektivnog spora koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/2012.

9. U navedenom sporu radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača , a u odnosu na tužene banke (i ovdje tuženicu), za ugovore o kreditima koji su sklopljeni u isto vrijeme kada je sklopljen i ovdje predmetni kredit uz ugovaranje valutne klauzule u CHF-u i pravo banke da jednostranom odlukom bez ugovorom određenih jasnih i objektivnih parametara mijenja kamatnu stopu tijekom otplate kredita, u bitnom je pravomoćno utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o kojima se nije individualno pregovaralo u smislu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, uz potpuno informiranje potrošača o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.

10. Kada se navedena utvrđenja dovedu u vezu s činjenicom da je u ovdje konkretnom slučaju utvrđeno da se radi o sadržajno istovjetnim odredbama ugovora o kreditu o kojim tuženica nije individualno pregovarala s tužiteljem, dapače na sadržaj kojih tužitelj nije mogao utjecati, a da se pri tome radi o odredbama ugovora na temelju kojih nije jasna i razumljiva obveza tužitelja kao potrošača tijekom otplate kredita, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovoreno pravo tuženice da jednostranom (budućom, time nepoznatom) odlukom mijenja kamatnu stopu (cijenu kredita) i da se obveza tužitelja veže sa valutu koja nije službena valuta države ugovaranja i ispunjena bez ukazivanja mogućeg raspona utjeca ja primjene takve valutne klauzule na obveze tužitelja.

11.1. Uzimajući u obzir da su navedene odredbe ugovora nepoštene (time i ništetne) u smislu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03.), pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu ZOO) i čl. 1115. ZOO-a naložio tuženici vraćanje primljenog temeljem predmetnih ugovornih odredbi sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja obzirom je tuženica kao osoba odgovorna za ugovaranje ovih odredbi od dana stjecanja bila nepošteni stjecatelj, a sve u iznosu koji je obračunao stalni sudski vještak prema pravilno postavljenom zadatku suda.

11.2. U vezi s navedenim, ukazuje se da djelomična ništetnost ugovora ne čini ništetnim sve odredbe ugovora pa kada se iz ugovora izostave nepošteno ugovorena promjena kamatne stope, preostaje kamatna stopa koju su stranke jasno i razumljivo ugovorile kao početnu kamatnu stopu, dok sam iznos glavnice anuiteta naveden brojčano i dalje predstavlja valjano određenu obvezu koja se određuje prema tečaju CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita kao tečaj koji je strankama bio poznat i na koji su informirano pristale u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.

11.3. Pogrešno tuženica smatra da ništetnost konkretnih ugovornih odredbi omogućuje zamjenu takvih odredbi drugim odredbama/parametrima vezanim za druge vrste kredita koje je ista nudila u istom razdoblju. Naime, ugovorni odnos se temelji na dobrovoljnosti ugovaranja i raspolaganja u skladu s općim načelima obveznog prava (prvenstveno načelo savjesnosti i poštenja) te se odredbe istog mogu mijenjati samo suglasnošću volje stranaka te u skladu sa prisilnim propisima. U konkretnom slučaju ništetnost predmetnih odredbi ugovora dovodi do djelomične ništetnosti ugovora u smislu čl. 324. ZOO-a, a koja nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora već opstanak ugovora sukladno preostalim odredbama ugovora, a to su upravo primjena početno ugovorene kamatne stope i početno primijenjenog tečaja CHF u odnosu na kunu, kako je prvostupanjski sud i odredio te temeljem istog dao zadatak vještaku za obračun izvršenih uplata.

12. U odnosu na žalbeni navod tuženice da je tužitelj odustao od isticanja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi jer nije sukladno odredbama glave IV.a Zakon o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22., 156/23.) proveo konverziju predmetnog kredita u drugu valutnu klauzulu ili kune, odnosno jer nije sukladno ovim odredbama izmijenio način promjene kamatne stope, ukazuje se da je tužitelj sukladno navedenim zakonskim odredbama imao pravo, ali ne i obvezu izmijeniti odredbe ugovora o kreditu u postupku konverzije kredita. Činjenica da tužitelj nije pristupio konverziji kredita ne pretpostavlja da je time odustao od isticanja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi, dapače, sukladno čl. 328. ZOO-a, pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi, te na isto nije od utjecaja činjenica da je tužitelj obvezu nastavio ispunjavati prema sklopljenom ugovoru o kreditu. Dapače, postupanje tužitelja je životno i logično usprkos nastaloj neravnoteži prava i obveza po sklopljenom kreditu kada se isto dovede u vezu s činjenicom da je mogućnost konverzije kredita nastala tek 2015. godine, a da je rok otplate predmetnog kredita bio studeni 2015., kao i s činjenicom da je u istom razdoblju još uvijek bio u tijeku postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača upravo u vezi ništetnosti istovjetnih ugovorni odredbi.

13. Neosnovano tuženica pobija i zaključak prvostupanjskog suda o tome da potraživanje tužitelja nije zastarjelo do pokretanja ove parnice (12. lipnja 2019.) jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, a u odnosu na koji, sukladno pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda RH, izraženim na sjednici Građanskog odjela tog suda 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022., zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, konkretno od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

Uzimajući u obzir da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019., jasno je da do njenog podnošenja nije protekao opći zastarni rok od 5 godina od pravomoćnosti odluke o ništetnosti odredbe o primjeni valutne klauzule (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske – poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.) niti pravomoćnosti odluke o ništetnosti odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske – poslovni broj Pž-7129/13 13. lipnja 2014.).

14.1. Konačno, a u odnosu na odluku o troškovima postupka, pravilno tuženica ukazuje da je prvostupanjski sud protivno čl. 155. ZPP-a i odredbi tbr. 8. toč. 1. Tarife dosudio tužiteljici trošak sastava 6 obrazloženih podnesaka, a isto stoga jer je samo podnesak od 29. siječnja 2020. u traženom iznosu od 165,90 eura (1.250,00 kuna) sadržajno predstavljao obrazloženi podnesak kojim se odgovaralo na navode iz odgovora na tužbu i koji je kao takav bio potreban za vođenje postupka.

14.2. U odnosu na podneske tužitelja od 6. rujna 2021. i 30. kolovoza 2022. ukazuje se da se ne radi o obrazloženim podnescima u smislu tbr. 8. toč. 1. OT-a već podnescima kojima je samo određen zahtjev za isplatu i to sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, čime tužitelju pripada pravo na naknadu troška sastava tih podnesaka prema tbr. 8. toč. 3. Tarife, time u ukupnom iznosu od 250,00 eura (uključujući PDV od 25 %). Nadalje, podnesci od 29. studenog 2021. i 6. svibnja 2022. predstavljaju podneske kojim se tužitelj očitovao o procesnim pitanjima pa tužitelju i za ove podneske sukladno tbr. 8. toč. 3. Tarife pripada trošak u ukupnom iznosu od 250,00 eura (uključujući PDV od 25 %). Konačno, podnesak od 10. listopada 2022. je zaprimljen 11. listopada 2022. i uručen tuženici tek 17. listopada 2022., time dan prije održavanja ročišta glavne rasprave 18. listopada 2022. čime je jasno da se radi o podnesku koji je bio predan protivno odredbi čl. 299.a st. 3. ZPP-a, dakle podnesku koji se nije uzeo u obzir kao zasebna radnja niti je bio potreban za vođenje spora obzirom na sadržaj zapisnika o ročištu glavne rasprave koje je održano 18. listopada 2022., čime tužitelj sukladno čl. 155. ZPP-a nema pravo na naknadu troška sastava istog.

14.3. Uzimajući u obzir da tuženica ne osporava odluku o troškovima postupka u preostalom dijelu, a koja je u preostalom dijelu u potpunosti sukladna čl. 155. ZPP-a i odredbama Tarife, tužitelju time pripada pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 3.001,28 eura, a ne 4.664,84 eura kako je određeno točkom II. izreke pobijane presude, a sve sa zateznom kamatom određenom sukladno čl. 151. st. 3. ZPP -a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

15. Slijedom navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. st. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

16. Obzirom je tuženica sa žalbom uspjela u neznatnom dijelu i to u pogledu sporedne tražbine, ista sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

Dubrovnik, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović