Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, kao pravne osobe, i LZ, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 179. stavka 2. točke 29., 30. i 81. i stavka 3. točke 1. Zakona o platnom prometu („Narodne novine“, broj: 66/18., 114/22. i 136/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, kao pravne osobe, i LZ, kao odgovorne osobe, koje brani odvjetnik dr.sc. Branimir Škurla iz Odvjetničkog društva Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o., Zagreb, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Financijskog inspektorata, od 8. prosinca 2025., Klasa: 440-08/25-04/19, Ur.broj: 513-14/102-25-40, na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba okrivljenika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, kao pravne osobe, i LZ, kao odgovorne osobe, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju glede prekršaja iz članka 179. stavka 2. točke 29. i 81. i stavka 3. točke 1. Zakona o platnom prometu, činjenično opisanih u točkama 1) i 3) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, na način da se protiv okrivljenika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, kao pravne osobe, i LZ, kao odgovorne osobe, na temelju članka 181. stavka 1. točka 5. Prekršajnog zakona, optužba odbija.

II Uslijed odluke iz točke I izreke ove presude preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u odluci o novčanoj kazni, tako da se za prekršaj iz članka 179. stavka 2. točke 30. i stavka 3. točke 1. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranje terorizma, činjenično i pravno opisanog u točki 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, okrivljeniku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, kao pravnoj osobi, izriče novčana kazna u iznosu od 15.000,00 eura (petnaesttisuća eura), a okrivljeniku LZ, kao odgovornoj osobi, u iznosu od 1.500,00 eura (tisućupetsto eura), koje su dužni platiti u roku od 15 (petnaest dana) od primitka ove odluke, a ukoliko u navedenom roku plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, iste će se smatrati u cjelini plaćenima.

III U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, kao pravne osobe, i LZ, kao odgovorne osobe, te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu pobijano rješenje o prekršaju potvrđuje.

IV Okrivljenici HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, kao pravna osoba, i JZ, kao odgovorna osoba, dužni su platiti troškove prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od po 200,00 eura (dvjesto eura), svaki, u roku od 15 dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom, i to: HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, kao pravna osoba, u iznosu od 45.000,00 eura (četrdesetpettisuća eura), a JZ, kao odgovorna osoba, u iznosu od 4.500,00 eura (četiritisućepetsto eura), zbog prekršaja iz članka 179. stavka 2. točke 29., 30. i 81. i stavka 3. točke 1. Zakona o platnom prometu, pobliže opisanih u izreci rješenja.

2. Za pojedine prekršaje okrivljenoj pravnoj osobi su utvrđene novčane kazne u iznosu od tri puta po 15.000,00 eura (petnaesttisuća eura), a okrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od tri puta po 1.500,00 eura (tisućupetsto eura).

3. Istim rješenjem okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 300,00 eura (tristo eura), svaki.

4. Protiv tog rješenja okrivljenici HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, kao pravna osoba, i JZ, kao odgovorna osoba, pravodobno su, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kao i troškovima postupka, navodeći u bitnome da se njihova prekršajna odgovornost temelji na ekscesivno formaliziranoj primjeni propisa i bagateliziranju propusta korisnika usluga banke, dok se drugookrivljenika kažnjava što kao član uprave nadležan za poslovanje određenog sektora nije mimo opsega poslova koji ulaze u njegovu domenu pojedinačno nadzirao i svakodnevno preispitivao svaku pojedinu radnju zaposlenika Banke u okviru solidno postavljenog sustava. U odnosu na prekršaj iz točke 1) u bitnome navode da su proglašeni krivima za djelo koje Zakonom o platnom prometu nije uopće određeno kao prekršaj jer odredba članka 29. stavka 1. tog Zakona pružatelju platnih usluga nameće obvezu „dati“ na način predviđen člankom 24. stavak 1. navedenog Zakona informacije prema sadržaju određenom istom odredbom. Navode da odluka korisnika usluge da uskrati podatke o svojoj e-mail adresi tumači se kao osnova za presumpciju da ni na koji drugi način nisu uredili davanje informacija korisnici svojih usluga, a to bi značilo da svaki korisnik usluga svojom odlukom o količini podataka koje želi podijeliti s kreditnom institucijom tu istu kreditnu instituciju može osuditi na snošenja tereta prekršajne odgovornosti neovisno o njenoj krivnji. Prvostupanjsko tijelo samoinicijativno kreira nepostojeće obveze koje su navodno trebali ispuniti. Nejasno im je kako je prvostupanjsko tijelo uopće moglo zaključiti što se događalo u vrijeme zasnivanja ugovornog odnosa s bankom, odnosno kako je moglo utvrditi da korisnici usluga prije zasnivanja ugovornog odnosa ove informacije o mogućnostima uvida u informacija na drugim digitalnim kanalima nisu bile dane. Navode da su dostavili jasne dokaze da je korisnica VZ u spornom razdoblju imala pristup i pristupala digitalnim kanalima banke. U odnosu na prekršaj iz točke 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju navode u bitnome da je vidljivo prema Općim uvjetima banke da je postojala obveza davanja podataka o informacijama određenim zakonom, te da se pobijanim rješenjem nastoji doskočiti tvrdnjom da se prema Općim uvjetima korisnicima omogućava samo „jednokratna usluga uvida o stanju na kartici i o platnim transakcijama na zahtjev klijenata“. Prema odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o platnom prometu navode da takva radnja ne postoji, te ističu da ekstenzivnom interpretacijom sadržaja mjerodavnih odredaba Zakona o platnom prometu kako se navodi u rješenju neosnovano se u njihovim postupcima nalaze elementi djela koje im se stavlja na teret. Uz to, ističu i da je nastupila zastara prekršajnog progona za to djelo. Vezano uz točku 3) izreke navode da su tijekom cijelog postupka tvrdili da nisu provedene nikakve neautorizirane transakcije iz članka 43. Zakona o platnom prometu jer po njihovom uvjerenju i prema dokazima koje su dostavili u ovom postupku i u postupku nadzora ta činjenica nije bila sporna. Po njihovu mišljenju postupci valjano informirane korisnice u konkretnom slučaju u najmanju ruku odražavaju grubu nepažnju, a u tom slučaju Zakon o platnom prometu ne nalaže obvezu kreditnim institucijama prijaviti takvu okolnost regulatoru, koja obveza postoji u slučaju sumnje na prijevaru od strane korisnika. Ističu da je i sama korisnica potvrdila da olako pristupa vođenju računa o transakcijama s prepaid kartice jer ima sasvim druge izvore financiranja za svoje životne potrebe dok prepaid karticu koristi neobavezno, sporadično, ne primjenjujući dužnu pažnju u svezi s transakcijama na istoj. Uz sve navedeno, smatraju da prvostupanjsko tijelo prilikom odmjere novčanih kazni nije pravilno primijenilo mjerodavne odredbe Prekršajnog zakona koje se odnose na određivanje sankcije jer su za sva tri prekršaja izrečene novčane kazne u jednakim iznosima, iako se radi o prekršajima koji se, s obzirom na njihovu narav, način počinjenja te moguće posljedice ne mogu smatrati istovrsnima, pa su mišljenja da nije provedena stvarna i zakonita individualizacija kazne. Smatraju da je načelo krivnje jedno od temeljnih načela pravnog poretka uopće, te da ostvarenje tog načela mora biti vidljivo kroz rezultat dokaznog postupka i kao takvo mora se ogledati u svakom rješenju o prekršaju, neovisno o tome proglašava li se okrivljenik krivim ili se protiv njega obustavlja prekršajni postupak. Mišljenja su da se postojanje krivnje u ovom postupku nije niti utvrđivalo, a to je vidljivo iz obrazloženja kojom se o pojmu drugookrivljenikove krivnje govori u kontekstu odredbe članka 179. stavak 3. Zakona o platnom prometu koja nominira člana uprave kreditne institucije kao odgovornu osobu prema kojoj se može primijeniti prekršajnopravna sankcija propisana stavkom 2. tog članka. Navode da u nemogućnosti da identificira ijedan konkretan propust drugookrivljenika da se samo uopćeno navodi da se njegova krivnja očituje u nečinjenju, odnosno u navodnom propustu da osigura i uspostavi sustav da postupanje okrivljene pravne osobe bude u skladu sa zakonom. Konačno, ističu da je pravo na pristup sudu jedan od osnovnih elemenata prava na pravično suđenje, te da postupak u kojem je doneseno pobijano rješenje o prekršaju predstavlja tek privid suđenja u okviru kojeg im je doduše omogućen formalni pristup sudovanju, dok je u osnovi bilo svejedno hoće li u ovom postupku aktivno ukazivati na relevantne činjenice i predlagati dokazna sredstva, izrađivati podneske, upućivati na relevantne stavove pravne teorije i sudske prakse ili će pasivno ispratiti postupak očito nošeni inercijom.

5. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba okrivljenika za djela pod točkom 1) i 3) izreke pobijanog rješenja o prekršaju je osnovana, a glede djela pod točkom 3) izreke nije osnovana.

7. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), ovaj sud je utvrdio da je u odnosu na djela iz točke 1) i 3) izreke pobijanog rješenja o prekršaju nastupila zastara prekršajnog progona.

8. Naime, odredbom članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine, a člankom 13.a istog Zakona da zastara prekršajnog progona počinje teći danom kad je prekršaj počinjen.

9. Dakle, s obzirom da je od počinjenja prekršaja iz točke 1) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, protekom dana 28. veljače 2022.g., odnosno prekršaja iz točke 3) izreke pobijanog rješenja, protekom dana 12. travnja 2022.g., proteklo više od četiri godine, to je u smislu navedenih odredbi Prekršajnog zakona, nastupila zastara prekršajnog progona za navedena djela prekršaja, pa je stoga trebalo odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

10. Nadalje, ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pobijanim rješenjem o prekršaju u odnosu na točku 2) izreke pravilno utvrdilo činjenično stanje, pravilno primijenilo materijalno pravo i pravilno pravno označilo djelo iz točke 2), te da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, niti su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju svih izvedenih dokaza na više ročišta, nakon čitanja pisane obrane okrivljenika, saslušanja svjedoka VZ, ZZ koji je vršio nadzor, te HZ, izvršnog direktora Sektora direktnih kanala, te sve ostale materijalne dokumentacije, u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje i pravilno pravno označilo prekršaj iz točke 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, pa je imalo valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila bitna obilježja prekršaja iz članka 179 stavak 2. točka 30. i stavak 3. točka 1. Zakona o platnom prometu, a za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, navelo koje odlučne činjenice je uzelo dokazanim pri čemu je dalo valjanu ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došlo do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, odnosno nesporno je utvrđeno da okrivljenici nisu do dana 23. studenog 2022.g. kada je nadzor HNB-a obavljen, u Zagrebu, Jurišićeva 4, u okvirni ugovor sklopljen 02. veljače 2016.g., s korisnicom platnih usluga VZ, kako je izmijenjen Općim uvjetima poslovanja Hrvatske poštanske banke d.d. za izdavanje i korištenje VISA prepaid kartice s nadoplatom za fizičke osobe od 30. ožujka 2021., a koji su se primjenjivali od 01. lipnja 2021.g., unijeli u sadržaj istog odredbu da platitelj može zahtijevati da mu se informacije iz članka 29. stavak 1. Zakona o platnom prometu, odnosno: - referencija koja omogućuje platitelju identifikaciju svake platne transakcije i ako je primjenjivo, informacije koje se odnose na primatelja plaćanja; - iznos platne transakcije u valuti u kojoj je terećen račun za plaćanje platitelja ili u valuti koja je korištena na nalogu za plaćanje; - ukupan iznos svih naknada za tu platnu transakciju, iznos svake pojedine naknade i kamate koje plaća platitelj; - datum valute terećenja ili datum primitka naloga za plaćanje, daju ili čine raspoloživima periodično, najmanje jednom mjesečno, bez naknade na ugovoreni način kojim se platitelju omogućuje pohrana i reprodukcija informacija u nepromijenjenom obliku, već je iz dopisa HPB d.d. VZ od 01. srpnja 2022. vidljivo da se na njezin okvirni ugovor i dalje odnose Opći uvjeti poslovanja Hrvatske poštanske banke, dioničko društvo za izdavanje i korištenje Visa Prepaid kartice s nadoplatom za fizičke osobe, od 28. svibnja 2014., u točki 7. sadržavaju odredbu koja propisuje da korisnik može u svakom trenutku od banke zatražiti obavijest o stanju na kartici i o platnim transakcijama, a banka će mu omogućiti uvid u tražene podatke putem jednog od distributivnih kanala koje banka u trenutku korištenja korisnika može omogućiti, što se odnosi samo na jednokratnu uslugu uvida o stanju na kartici i o platnim transakcijama na zahtjev klijenta, čime su počinili prekršaj iz članka 179. stavak 2. točka 30. i stavak 3. točka 1. Zakona o platnom prometu.

12. Vezano za vrijeme počinjenja djela iz navedene točke, ovaj sud ističe da je iz činjeničnog opisa djela vidljivo da je da su okvirni ugovor s korisnicom VZ sklopili 02. veljače 2016., te da sastavni dio predmetnog ugovora čine Opći uvjeti poslovanja Hrvatske poštanske banke, dioničko društvo za izdavanje i korištenje Visa Prepaid kartice s nadoplatom za fizičke osobe, od 28. svibnja 2014. Isto tako, iz činjeničnog opisa djela vidljivo je da je okrivljena pravna osoba izmijenila Opće uvjete poslovanja Hrvatske poštanske banke d.d. za izdavanje i korištenje Visa Prepaid kartice s nadoplatom za fizičke osobe od 30. ožujka 2021., a koji su se primjenjivali od 01. lipnja 2021., pa kako to nisu učinili od primjene do dana 23. studenog 2022. kad je obavljen nadzor nad poslovanjem HPB d.d. od strane HNB-a , to ovaj sud smatra da je prekršaj učinjen u trenutku opažanja takvog propusta od strane tužitelja.

13. Naime, odredbom članka 179. stavak 2. točka 30. i stavak 3. točka 1. Zakona o platnom prometu propisano je da će se novčanom kaznom kazniti kreditna institucija i odgovorna osoba iz uprave kreditne institucije ako okvirni ugovor ne sadrži odredbu u skladu s člankom 29. stavak 2. tog Zakona. Člankom 29. stavak 2. Zakona o platnom prometu propisano je da okvirni ugovor mora sadržavati odredbu da platitelj može zahtijevati da mu se informacije iz stavka 1. istog članka Zakona daju ili čine raspoloživima periodično, najmanje jednom mjesečno, bez naknade te na ugovoreni način kojim se platitelju omogućuju pohrana i reprodukcija informacija u nepromijenjenom obliku.

14. Dakle, u prvostupanjskom postupku nesporno je utvrđeno da su okrivljenici propustili unijeti u okvirni ugovor s korisnicom VZ obvezu da platitelj može zahtijevati periodičnu, najmanje jednom mjesečno i besplatnu dostavu propisanih informacija na način koji omogućuje njihovu pohranu i reproduciranje u neizmijenjenom obliku. Iz sadržaja Općih uvjeta proizlazi tek mogućnost korisnika da na vlastiti zahtjev jednokratno zatraži informaciju o stanju i transakcijama na kartici putem raspoloživih kanala banke, a isto nije u skladu s zakonskom obvezom periodičnog informiranja platitelja koje mora biti sastavni dio okvirnog ugovora. Iz pristupnice za izdavanje Visa prepaid kartice s nadoplatom od 02.02.2016. vidljivo je da su Opći uvjeti poslovanja Hrvatske poštanske banke, dioničko društvo za izdavanje i korištenje Visa Prepaid kartice s nadoplatom za fizičke osobe, sastavni dio pristupnice, te se stoga i primjenjuju na ugovorni odnos između kreditne institucije i korisnice usluge VZ. Općim uvjetima poslovanja okrivljene pravne osobe za izdavanje i korištenje Visa Prepaid kartice s nadoplatnom za fizičke osobe od 28. svibnja 2014., okrivljena pravna osoba omogućuje korisnicima platnih usluga uvid u informacije iz članka 29. stavak 1. Zakona o platnom prometu samo kada oni to zatraže. Međutim, prema Zakonu o platnom prometu propisano je da okvirni ugovor mora sadržavati odredbu kojom će se korisnicima usluga na njihov zahtjev omogućiti periodično davanje informacija, najmanje jednom mjesečno, bez naknade, te na ugovoreni način. Kako Opći uvjeti poslovanja okrivljene pravne osobe za izdavanje i korištenje Visa Prepaid kartice s nadoplatom za fizičke osobe, koji se primjenjuju na okrivljeni ugovor s korisnicom VZ uopće ne daju mogućnost korisnicima platnih usluga zatražiti od okrivljene pravne osobe periodično, najmanje jednom mjesečno, davanje ili činjenje raspoloživim navedenih informacija, ostvarena su sva bitna obilježja predmetnog prekršaja.

15. Nadalje, treba navesti i da je u postupku nesporno utvrđeno da je okrivljenik JZ imenovan na funkciju člana uprave okrivljene pravne osobe odlukom Nadzornog odbora banke od 02.06.2021. za mandatno razdoblje od dvije godine (počevši od 12.09.2021.), te da je u nadležnosti upravo tog člana uprave, između ostalih nadležnosti, i Sektor poslovanja sa stanovništvom, a da je on kao član uprave zadužen i nadležan za nadzor i upravljanje tim Sektorom. Stoga, je okrivljenik, kao odgovorna osoba, mogao biti svjestan mogućnosti počinjenja predmetnog prekršaja, pa ne postoje okolnosti koje bi isključile njegovu krivnju kao odgovorne osobe, s obzirom da ta odgovornost proizlazi iz njegove funkcije člana uprave okrivljene pravne osobe u inkriminirano vrijeme i propuštanja u nadzoru nad usklađenošću pružanja usluga korisnicima, konkretno korisnice VZ, s odredbama Zakona o platnom prometu.

16. Dakle, slijedom navedenog, iz obrazloženja prvostupanjske odluke o prekršaju razvidno je koji su dokazi provedeni i na kojima se temelji utvrđenje da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, te je valjano obrazloženo zbog čega su odbijeni prijedlozi okrivljenika za provođenjem pojedinih dokaznih prijedloga. Iz svih utvrđenja u postupku, odnosno poslovne dokumentacije pravne osobe izuzete tijekom nadzora, kao i saslušanih svjedoka, nesporno je utvrđeno da su okrivljenici počinili predmetni prekršaj na način opisan u točki 2) izreke pobijanog rješenja.

17. Stoga, za zaključiti je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak za svoja utvrđenja i stajališta dalo valjane pravne razloge, koje prihvaća i ovaj sud, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi žalitelji doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku.

18. Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenim novčanim kaznama okrivljenicima, ovaj sud je utvrdio da su iste primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Naime, za prekršaj iz članka 179. stavak 2. točka 30. i stavak 3. točka 1. Zakona o platnom prometu propisana je novčana kazna za okrivljenu pravnu osobu u iznosu od 2.650,00 do 66.360,00 eura, a za okrivljenu odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu od 660,00 do 6.630,00 eura, a okrivljenicima su izrečene novčane kazne, još uvijek bliže zakonom propisanog minimuma za taj prekršaj.

19. U konkretnom slučaju ovaj sud smatra da su novčane kazne izrečene okrivljenicima za prekršaj iz točke 2. izreke pravilno odmjerene i utvrđene prema svim okolnostima slučaja. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je cijenilo sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne, te su pravilno cijenjene okolnosti, kako olakotna tako i otegotna. Naime, olakotnom okolnošću na strani okrivljenika cijenjeno je da je okrivljena pravna osoba pristupila izmjeni i doradi Općih uvjeta poslovanja Hrvatske poštanske banke d.d. za izdavanje i korištenje Visa Prepaid kartica s nadoplatom za fizičke osobe i Pristupnice za Visa Prepaid karticu s nadoplatom, te protek vremena od počinjenja djela, a otegotnim je cijenjena ranija kažnjavanost okrivljenika za prekršaj iz Zakona o kreditnim institucijama (presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-10247/22 od 22.05.2023., pravomoćna 15.01.2025.), te za prekršaj iz Zakona o platnom prometu (rješenje o prekršaju Financijskog inspektorata Republike Hrvatske, Klasa: 440-08/24-04/12 od 16.05.2024., pravomoćno 26.03.2025.).

20. Stoga, ovaj sud je mišljenja da su novčane kazne izrečene okrivljenicima za prekršaj činjenično i pravno opisan pod točkom 2) izreke u izreci pobijanog rješenja o prekršaju razmjerne prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne. Za svoju odluku o visini izrečene novčane kazne prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

21. Odlučujući o žalbi u dijelu koji se odnosi na troškove prekršajnog postupka, ovaj sud ocjenjuje da su okrivljenici pravilno i zakonito obvezani na njihovu naknadu. Paušalni troškovi postupka određeni su u iznosu koji se približava minimalnom, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.). Pri tome treba istaknuti da okrivljenici u žalbi nisu konkretno obrazložili niti potkrijepili bilo kakvom dokumentacijom svoje navode u vezi s troškovima, zbog čega nisu pružili valjane razloge koji bi doveli do drukčije odluke ovog žalbenog suda. Slijedom navedenog, ovaj sud je potvrdio pobijano rješenje o prekršaju i u dijelu koji se odnosi na trošak prekršajnog postupka.

22. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona, okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od po 200,00 eura (dvjesto eura), svaki, u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.

23. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Financijski inspektorat, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.