Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-245/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu Borisu Mimici, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke sudskog savjetnika Luke Šarića, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec & partneri d.o.o., protiv ovršenika TL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Ovr-3002/2024-3 od 17. ožujka 2025., dana 1. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Ovr-3002/2024-3 od 17. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršeniku da u roku od 8 dana nadoknadi ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 93,75 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 3. prosinca 2024. pa do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 62,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos, odbijen kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22, 6/24, dalje u tekstu: OZ), pobijajući odluku o troškovima izravne naplate u dijelu kojim nije priznat zahtjev za naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti. Ovrhovoditelj u žalbi u bitnom navodi kako mu pripada trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura, pozivajući se na čl. 14. st. 4. OZ-a, Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023., pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-101/2023-5 od 5. lipnja 2023. te pojedine odluke županijskih sudova. Zaključno, ovrhovoditelj predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

4.1. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

6.1. Predmet spora u ovoj stvari je pravo na naknadu troška pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj 3. prosinca 2024. podnio zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe nastalih u postupku pokrenutom pred Financijskom agencijom na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Sandre Jelavić sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-4516/2024 od 26. lipnja 2024., te je, između ostalog, zatražio naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura s uračunatim PDV-om.

8. Prvostupanjski sud je smatrao da ovrhovoditelju ne pripada trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti jer je u konkretnom slučaju riječ o rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2020. („Narodne novine“ broj 131/20, dalje u tekstu: ZIDOZ), pa je, sukladno čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a, javni bilježnik bio dužan po službenoj dužnosti staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti te takvo rješenje dostaviti ovrhovoditelju, zbog čega navedeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 14. st. 4. OZ-a.

9. Naime, prema čl. 14. st. 4. OZ-a, ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi samo one troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Isto proizlazi i iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, koji se primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. OZ-a.

10. Odredbom čl. 283. st. 1. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor. Prema čl. 283. st. 4. OZ-a, javni bilježnik će rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

11. Iz navedenih odredbi proizlazi da, nakon stupanja na snagu ZIDOZ-a, javni bilježnik izdaje i dostavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti po službenoj dužnosti, bez zahtjeva ovrhovoditelja. Stoga, prema ocjeni ovog suda, radnja pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od strane punomoćnika ovrhovoditelja nije potrebna za vođenje izvansudske ovrhe, slijedom čega trošak iste ne može biti stavljen na teret ovršenika.

12. Takvo tumačenje odgovara i svrsi donošenja ZIDOZ-a. Naime, ispravno postupa prvostupanjski sud kada teleološki tumači ZIDOZ, s obzirom da je zakonodavac propisivanjem obveze javnog bilježnika da po službenoj dužnosti stavi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti te da rješenje s navedenom potvrdom dostavi ovrhovoditelju, nastojao pojednostavniti postupak, ubrzati ostvarenje tražbine te izbjeći poduzimanje dodatnih procesnih radnji i nastanak troškova koji za provedbu ovrhe nisu nužni. Kada bi se, unatoč tome, ovrhovoditelju priznavala naknada troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti kao da je njezino pribavljanje i dalje prepušteno stranci odnosno njezinu punomoćniku, tada bi se učinak navedene zakonske izmjene u bitnome obesmislio, a ovršenika bi se opterećivalo troškom radnje koju je zakonodavac upravo nastojao učiniti nepotrebnom.

13. Nadalje, u konkretnom slučaju nije od utjecaja to što Tarifa predviđa nagradu za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili ovršnosti presude, rješenja i platnih naloga. Tarifa uređuje visinu odvjetničke nagrade za pojedinu radnju, ali ne derogira pravilo iz čl. 14. st. 4. OZ-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a da se protivnoj strani mogu dosuditi samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje postupka.

14. Također, treba istaknuti kako je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 23. travnja 2026. broj Su-IV-100/2026-2, zauzet zaključak da u postupku izravne naplate, u povodu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje donosi javni bilježnik, a koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, dalje u tekstu: ZPONS), ovrhovoditelj kojeg zastupa odvjetnik nema pravo na naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku.

15. Ovaj sud prihvaća izraženo pravno shvaćanje, smatrajući ga dodatnom potvrdom pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda da trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti kod rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog nakon stupanja na snagu ZIDOZ-a ne predstavlja trošak potreban za vođenje postupka u smislu članka 14. stavka 4. OZ-a.

16. Neosnovano se ovrhovoditelj poziva i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-74/2023-2, s obzirom da se navedena odluka ne odnosi na istu pravnu i činjeničnu situaciju, odnosno ne rješava pitanje opravdanosti troška pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti za rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno nakon stupanja na snagu ZIDOZ-a, kada javni bilježnik potvrdu izdaje i dostavlja po službenoj dužnosti. Naime, pravno shvaćanje izraženo u odluci Rev- 74/2023-2 se činjenično odnosi na postupak koji je pokrenut prije stupanja na snagu ZIDOZ, na koji se primjenjivala ranije važeća odredba prema kojoj je javni bilježnik dostavljao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na zahtjev ovrhovoditelja, stoga je stranka odnosno njezin punomoćnik morao poduzeti radnju pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti. U takvim slučajevima bilo je opravdano priznati trošak odvjetničke radnje pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, neovisno o načinu na koji je ista pribavljena, s obzirom da je navedena radnja bila potrebna za vođenje postupka.

17. Neosnovano se ovrhovoditelj poziva i na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. lipnja 2023., stoga što se postupak izravne naplate koji se vodi prema ZPONS-u, ne provodi isključivo i jedino na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već i na temelju drugih ovršnih osnova za plaćanje, kao što su odluka suda ili upravnog tijela koja ima potvrdu ovršnosti, ovršna nagodba, zadužnica, bjanko-zadužnica i dr. Slijedom navedenog, u određenim situacijama, a ovisno o ovršnoj osnovi za plaćanje, radnja pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti može predstavljati opravdanu radnju.

18. Postupak izravne naplate iz čl. 209. OZ-a i postupak izvansudske ovrhe na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nisu istovjetni postupci. Kod rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog nakon 28. studenoga 2020. posebno pravilo iz čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a isključuje potrebu podnošenja zahtjeva ovrhovoditelja za izdavanje i dostavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

19. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da trošak pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura nije bio potreban trošak ovrhe te ga je osnovano odbio dosuditi na teret ovršenika.

20. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

21. Prvostupanjsko rješenje u nepobijanom dosuđenom dijelu ovršnog troška, ostaje neizmijenjeno.

22. Ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Splitu, 1. srpnja 2026.

SUDAC

Boris Mimica