REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-2056/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužiteljice EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva ulica 71, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje isplatiti tužiteljici EŽ iznos 1.189,00 eur sa zateznom kamatom od 17. listopada 2023. do isplate te joj isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 1.500,77 eur sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2026. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se određuje do 31. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 12. listopada 2023. stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila kod Velike Kopaonice, kao putnica u automobilu reg. oznaka [registarska oznaka]. Tvrdi da je do nezgode došlo zbog nepropisne vožnje vozačice vozila [registarska oznaka] (SRB) koja da je izgubila nadzor nad vozilom, uslijed čega dolazi do sraza s vozilom u kojem se nalazila tužiteljica i slijetanja oba vozila izvan kolnika, pri čemu je tužiteljica ozlijeđena. Tužiteljica tvrdi da, u trenutku nezgode, vozilo štetnika nije bilo osigurano u RH. Dalje navodi da je u štetnom događaju zadobila ozljede prsišta i kralježnice, a što da je sve pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji te zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, činjenice da je radi predmetnog štetnog događaja pretrpjela fizičke boli, duševne boli zbog zadobivenih ozljeda i naruženja te je pretrpjela strah. Također, da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega te smatra da joj pripada pravična novčana naknadu ukupno 2.900,00 eur, od čega 2.800,00 eur za neimovinsku štetu te 100,00 eur za tuđu pomoć i njegu. Također navodi da joj je isplaćen nesporni iznos 2.200,00 eur za koji umanjuje tražbinu i potražuje daljnjih 700,00 eur. Navodi i da se obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Zahtjevom iz tužbe predlaže obvezati tuženika na isplatu naknade štete u visini 700,00 eur sa zateznom kamatom od 17. listopada 2023. do isplate te isplatiti joj i trošak postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja kao i pravnu osnovu te priznaje navod iz tužbe da je tužiteljici isplatio iznos 2.200,00 eur na ime naknade štete, a preko kojeg iznosa osporava osnovu i visinu zahtjeva jer da iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da se radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi, osim anamnestičkih podataka tužitelja, ne postoje drugi nalazi koji bi upućivali da tužitelj trpi daljnje tegobe. Osporava i zatraženi tijek zatezne kamate te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: odštetni zahtjev (list 3-6 spisa), Zapisnik o očevidu (list 7-11 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 13-20 i 57-92 spisa), nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. VŽ, neurokirurga kao i usmeno obrazloženje istog (list 54-56 i 106-107 spisa).

4. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio zahtjev osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koji tužiteljica temelji na činjeničnim navodima iz kojih bi proizlazilo da je 12. listopada 2023. stradala u prometnoj nezgodi, kao putnica u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a za naknadu koje štete da je u obvezi tuženik.

6. Između stranaka nisu sporne činjenice nastanka štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika. Nije sporno niti da se odgovornost tuženika za isplatu temelji na čl. 1069. st. 3. u vezi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO), budući da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi kao putnica u vozilu. Nije sporno niti da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici naknadu štete u iznosu ukupno 2.200,00 eur.

7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Podneskom od 5. siječnja 2026. (list 97-98 spisa), po provedenom medicinskom vještačenju, tužiteljica je uvažavajući i isplaćen iznos naknade štete, zahtjev za naknadu štete postavila u visini ukupno 1.189,00 eur.

9. Radi utvrđenja osnovanosti i visine zahtjeva, sud je cijenio nalaz i mišljenje vještaka neurokirurga dr. VŽ iz kojeg proizlazi da je vještak izvršio uvid u svu priloženu medicinsku dokumentaciju te obavio klinički pregled tužiteljice, a nakon čega utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće mišićno ligamentarnih struktura vratne kralješnice te natučenje prsne kosti, a koje ozljede su posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju odnosno, u direktnoj su uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem. Tužiteljica je u trenutku događaja trpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja. Sekundarni strah jakog intenziteta trpi kroz 2 dana, a umjereni oscilirajući strah kroz ukupno 5 dana. Slabiji oscilirajući strah u svezi tegoba i ograničenja i brige za ishod liječenja trpi kroz sveukupno tri tjedna. Pretrpljeni strah nije kod tužiteljice uzrokovao trajnih posljedica. Tužiteljica je trpjela bol jakog intenziteta kroz 2 dana, bol srednjeg intenziteta trpi kroz 3 dana, a bol slabog intenziteta kroz ukupno dva i pol tjedna. Povremene bolove slabog intenziteta trpiti će i dalje trajno (uključeni u ocjenu trajnog smanjenja opće životne i radne sposobnosti). Naruženja nema. Kod tužiteljice je utvrđeno trajno smanjenja opće životne aktivnosti od 10%, s osnova trajno smanjene pokretljivosti i funkcije vratne kralješnice i uz bolni sindrom. Tužiteljici je tuđa pomoć i njega bila potrebna 3 sata dnevno kroz tjedan dana (za sve radnje van kuće, sve radnje vođenja kućanstva, dio radnji samozbrinjavanja) i 1 sat dnevno kroz tri tjedna (za sve radnje koje uključuju duža ili jača statodinamička opterećenja vratne kralješnice, ramenog pojasa i gornjih ekstremiteta). Vještak navodi da je liječenje tužiteljice završilo prestankom fizikalne terapije 24. studenog 2023.

10. Pisanom nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik te je vještak dr. VŽ u usmenom obrazloženju pisanog nalaza i mišljenja, na ročištu 8. lipnja 2026. naveo da u svom podnesku od 19. siječnja 2026. tuženik citira njegovu ocjenu i prigovara na ocjenu smanjenja životne aktivnosti i potrebe za tuđom pomoći i njegom. Tuženik je mišljenja da je ocjena smanjenja životne aktivnosti proturječna činjeničnom stanju i kada se sagleda u kontekstu trajanja i intenziteta bolova. U svezi navedenog navodi da se ocjena smanjenja životne aktivnosti ne izvodi direktno jedino i isključivo iz ocjene bolova već je algoritam donošenja nešto složeniji. Pri tome tuženik citira njegovu ocjenu bolova, bolove jakog i srednjeg intenziteta citira točno, a bolove slabog intenziteta ne. Tuženik naime navodi da je bol slabog intenziteta trajala 2 i pol tjedna, dok je točan navod iz njegove ocjene da je bol slabog intenziteta trajao ukupno 2 i pol tjedna što čini bitnu razliku. Također tuženik propušta citirati i da je ocijenio povremene bolove slabog intenziteta koje će tužiteljica trpjeti trajno, a koji su uključeni u ocjenu trajnog smanjenja životne aktivnosti. Nadalje u podnesku tuženik ističe da nije verificirana nestabilnost FSVK i da su redukcije kretnji vratne kralježnice u lakom stupnju i da je to nespojivo s ocjenom smanjenja životne aktivnosti 10 %. Prije svega napominje da FSVK (funkcijske snimke vratne kralježnice) nisu dijagnostički postupak kojim bi se primarno utvrđivao i mjerio smanjen opseg pokreta vratne kralježnice. Radi se o RTG dijagnostici koja utvrđuje možebitni instabilitet. Točno je da je tužiteljici preporučeno učiniti ovu RTG dijagnostiku i točno je da to ona nije učinila. To međutim, ne otklanja mogućnost da se utvrdi trajno smanjenje pokretljivosti vratne kralježnice. To smanjenje vrši se mjerenjem tijekom kliničkog pregleda kod liječnika specijaliste, a kao što sam ja učinio mjerenje za potrebe ovog postupka. Tuženik je mišljenja da je ocjena smanjenja životne aktivnosti previsoka i da izostaje kvantifikacija funkcijskog deficita u smislu svakodnevnih aktivnosti, radne sposobnosti i ograničenja uobičajenog životnog funkcioniranja. Ovakvo zaključivanje tuženika nije točno. Vještak navodi da se prije svega nije bavio možebitnim smanjenjem radne sposobnosti tužiteljice jer je to domena medicine rada, ali da je vrlo jasno doveo u korelaciju tegobe i ograničenja na koje se tužiteljica žali, a koje zaostaju kao trajna posljedica predmetne trzajne ozljede vratne kralježnice. Radi se o trajno smanjenoj pokretljivosti vratne kralježnice koja je povremeno ukočena i bolna ponekad i sa glavoboljom. Tužiteljica se mora razgibavati svako jutro nakon ustajanja, a tegobe se javljaju i intenziviraju kada bi morala biti u dužem prinudnom položaju ili kada bi morala dizati teže terete ili duže nositi čak i lakše terete. Obično je dakle, da tužiteljica mora izbjegavati te aktivnosti koliko god može i da su ta ograničenja osobito nepovoljna u njenom radnom okruženju. Tuženik nadalje ističe da postoji u spisu 5 listova medicinske dokumentacije da nije utvrđen instabilitet niti dokumentacija ukazuje na postojanje trajnijih posljedica te da se kod tužiteljice ne nalaze veća odstupanja kretnje redukcije vratne kralježnice, odnosno ona su u lakom stupnju. U najvećem dijelu ovi navodi tuženika su netočni. Kao što je ranije pojasnio, opseg smanjenja pokretljivosti vratne kralježnice utvrđuje se mjerenjem po specijalisti, a ne FSVK-om. Također je netočno da bi stupanj smanjenja bio lagan. Mjerenjem kod tužiteljice utvrdio je smanjenje opsega pokreta vratne kralježnice blažeg prema srednjem stupnju u dvije ravnine i srednjeg stupnja u jednoj ravnini. Točan je navod tuženika iz podneska da ne postoji neki nalaz koji bi pokazivao trajno smanjenu pokretljivost vratne kralježnice pa stoga ponovo ponavlja da je objektivni nalaz kojim se utvrđuje smanjena pokretljivost vratne kralježnice njegovo mjerenje opsega pokreta tijekom pregleda kod vještaka za potrebe ovog spora. Tuženik postavlja upit može li se bez provedenog FSVK zaključiti o postojanju trajnog smanjenja životne aktivnosti i instabiliteta dajem pojašnjenje, a uvažavajući ranije navedeno, da je jasno da kod tužiteljice nije dokazan instabilitet (obzirom FSVK nije učinila), ali je njegovim pregledom i mjerenjem utvrđeno trajno smanjenje pokretljivosti vratne kralježnice i to u sve tri ravnine. Tuženik nadalje prigovara ocjeni tuđe pomoći i njege, pri tome ponovno pogrešno citira ocjenu bolova čime ima pogrešno uporište za svoje zaključivanje. Također ističe da iz medicinske dokumentacije proizlazi da tužiteljica nije bila nepokretna u svezi čega mogu reći da nepokretnost ozlijeđene osobe nije uvjet za tuđu pomoć i njegu kao u njegovoj ocjeni. Također nisu uvjet niti okolnosti da bi bila upućena na strogo mirovanje, a nekakva zabrana samostalnog obavljanja osnovnih životnih potreba, koju spominje tuženik, u pravilu se kod liječenja na taj način niti ne iskazuje. Tijekom liječenja neke osobe liječnici u pravilu ne generiraju medicinsku dokumentaciju na način i uz predumišljaj da će ista u budućnosti biti korištena u nekom sudskom postupku, već to čine sukladno pravilima medicinske propedeutike. Tuženik u konačnici ukazuje na činjenicu da su redukcije kretnji vratne kralježnice bile opisane kao lake, a što je već ranije argumentirao i otklonio kao netočan navod. Zaključno u cijelosti vještak odbija primjedbe tuženika iz podneska kao medicinski i činjenično dijelom netočno, paušalno i uz pogrešno medicinsko zaključivanje. U cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 26. studenog 2025. Na upit pun. tuženika da li bi nedostatak FSVK snimaka utjecao na njegovo mišljenje i ocjenu navodi da u okolnostima da je tužiteljica eventualno učinila FSVK snimke i da te snimke objektiviziraju instabilitet- njegova ocjena smanjenja životnih aktivnosti bi bila veća. U stvarnim okolnostima kada tih snimaka nema, utvrđivao je trajno smanjenje opsega pokreta vratne kralježnice i temeljem toga donio ocjenu.

11. I nakon ovakvog usmenog obrazloženja vještaka liječnika, tuženik je osporavao nalaz i mišljenje u cijelosti jer ta vještak nije raspolagao RTG i FSVK te je predložio obnoviti vještačenje po drugom vještaku.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka liječnika dr. VŽ budući da je sačinjeno stručno i detaljno obrazloženo, na temelju spisu priležeće dokumentacije i pregleda tužiteljice. Vještak je tako pregledom tužiteljice i na temelju spisu priležeće dokumentacije potpuno utvrdio koje je to ozljedu tužiteljica zadobila u štetnom događaju te je opisao i ocijenio njeno zdravstveno stanje. Usmenim očitovanjem vještak je vrlo opširno i detaljno otklonio sve prigovore tuženika na pisani nalaz i mišljenje, sud nalaz i mišljenje ocjenjuje jasnim, potpunim i neproturječnim te isto nije dovedeno u sumnju tuženikovim ustrajanjem na prigovorima. Stoga cijeneći sve prethodno navedeno, ne nalazeći da bi za to bile ispunjene pretpostavke iz čl. 261 st. 3. ZPP, nije prihvaćen prijedlog tuženika za obnovom medicinskog vještačenja.

13. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužiteljici uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. ZOO). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi te one koje su utvrđene prihvaćenim nalazom i mišljenjem vještaka liječnika: pretrpljene fizičke boli, strah i smanjenje životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st .2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Imajući dakle, u vidu zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, činjenicu da je kod tužiteljice utvrđeno smanjenje opće životne aktivnosti u omjeru 10% s osnova trajno smanjene pokretljivosti i funkcije vratne kralježnice i uz bolni sindrom, a ista je rođena 1978., činjenicu da je tužiteljica pregledana i liječena po traumatologu i fizijatru, da je obavila RTG obradu, nosila ovratnik te da je obavila i fizikalnu terapiju, a kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka liječnika dr. VŽ, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u visini 4.000,00 eur.

14. Isto tako, tužiteljici je, kako po proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka liječnika tijekom i zbog načina liječenja kao i zadobivene ozljede, bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju 42 sata, a obzirom na posljedice štetnog događaja. Budući da je tuženik na ročištu 8. lipnja 2026. učinio nespornom činjenicu da su tužiteljici pomoć i njegu po ozljeđivanju pružali ukućani, a ista se prema nalazu i mišljenju vještaka liječnika sastojala u pomoći za sve radnje van kuće, sve radnje vođenja kućanstva, dio radnji samozbrinjavanja, za sve radnje koje uključuju duža ili jača statodinamička opterećenja vratne kralješnice, ramenog pojasa i gornjih ekstremiteta, tužiteljici temeljem odredbe čl. 1095. ZOO, pripada novčana naknada u iznosu 210,00 eur, a obzirom da se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije bila manja od 5,00 eur po satu i koju sud smatra primjernom (čl. 223. st. 1. ZPP).

15. Obzirom na sve izloženo te da, prema ocjeni ovog suda, težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da istoj temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO pripada iznos 4.000,00 eur na ime neimovinske štete te 210,00 eur na ime imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, odnosno ukupno 4.210,00 eur.

16. Budući da je između stranaka nesporno da je tužiteljici u mirnom postupku isplaćen iznos ukupno 2.200,00 eur za neimovinsku štetu te za tuđu pomoć i njegu, to bi istoj pripadao iznos ukupno 2.010,00 eur međutim, kako je ista konačno postavljenim zahtjevom potraživala ukupno 1.189,00 eur, to joj je navedeni iznos u cijelosti kao osnovan i u okviru zahtjeva i dosuđen.

17. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete temelji se na odredbi čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 dalje - ZOOP), a budući da se radi o naknadi štete iz obveznog autoosiguranja. Budući da je između stranaka nesporno da se tužiteljica sa odštetnim zahtjevom 17. listopada 2023. (list 3-6 spisa), obratila tuženiku radi naknade štete te da je tuženik na isti odgovorio e-mailom od 20. listopada 2013., a šteta nije u cijelosti namirena, to tužiteljica osnovano zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu) potražuje od 17. listopada 2023. do isplate.

17.1. U konkretnom slučaju, iako se tužiteljica obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom 17. listopada 2023. te iako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje tužiteljice okončano 24. studenog 2023., tuženiku kao osiguratelju i "jačoj strani" kojoj su u ispunjenju zakonske obveze utvrđivanja odgovornosti i visine štete na raspolaganju stručne osobe, liječnici-cenzori, nisu mogle ostati dvojbene ili sporne trajne posljedice u sferi tjelesnog zdravlja tužiteljice koje se ne mogu otkloniti niti daljnjim fizikalnim terapijama. Svrha i cilj navedenih odredbi ZOOP nije prisiljavanje žrtava prometnih nezgoda da vode sudske postupke, već da pravovremeno ostvare pravo na adekvatnu naknadu štete koju im je dužan isplatiti odgovorni osiguratelj u predviđenom razumnom roku u situaciji kada ima na raspolaganju sve relevantne činjenice osnovom kojih je u mogućnosti utvrditi i visinu štete, što je tuženik ovdje zasigurno imao i mogao u zakonskom roku od 60 dana utvrditi pa njegova obveza na isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos teče od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete, a kako to tužiteljica i traži, a ne od preusuđenja ili od dana završetka liječenja.

18. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 151. i čl. 155. st.1. ZPP i isti je suđen tužiteljici, sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje (tijekom postupka tužbeni zahtjev je povišen), u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku.

19.1.Tužiteljici je priznat trošak za: sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (tbr. 32/1 Tarife), sastav tužbe 75 bodova (tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 5. prosinca 2024. i od 5. siječnja 2026., svaki po 75 bodova (tbr. 8/1 Tarife) i za zastupanje na ročištima 12. svibnja 2025. i 8. lipnja 2026., svako po 75 bodova (tbr.9/1 Tarife), ukupno 475 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 950,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (237,50 eur) te uz zatraženi trošak uplaćenog predujma za vještačenje 300,00 eur te trošak uplaćene pristojbe na tužbu 13,27 eur, trošak tužiteljice sveukupno iznosi 1.500,77 eur.

19.2.Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 28. svibnja 2025. jer istim dostavlja dokaz o uplati predujma, a čime se ne radi o nužnom trošku postupka, niti joj je priznat trošak pristojbe na presudu jer iz stanja spisa proizlazi da ista nije plaćena čime joj taj trošak (još) nije nastao.

20. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punom. tužiteljice

- punom tuženika