REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-506/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika M.F.CERTUS d.o.o., Lučko, Ježdovečka ulica 2G, OIB: 21127775270, kojeg zastupa punomoćnik Jakša Lucarić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 19. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Matije Potočnjaka te punomoćnika tuženika, odvjetnika Jakše Lucarića,1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javne bilježnice u Zagrebu Jasminke Vrba poslovni broj Ovrv-1623/2025, UPP/OS- Ovrv-86/2025 od 15. rujna 2025. kojim je naloženo tuženiku M.F.CERTUS d.o.o. isplatiti tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iznos od 7.376,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 7.311,32 EUR od 22. siječnja 2022., a na iznos od 64,74 EUR od 8. ožujka 2022., sve do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Ukida se platni nalog platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javne bilježnice u Zagrebu Jasminke Vrba poslovni broj Ovrv-1623/2025, UPP/OS- Ovrv-86/2025 od 15. rujna 2025. kojim je naloženo tuženiku M.F.CERTUS d.o.o. isplatiti tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iznos od 9.160,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2022. do isplate te se ovaj tužbeni zahtjev odbija.

III. Svaka stranka snosi svoj ovršni i parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. je 15. siječnja 2025. podnio ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tuženika M.F.CERTUS d.o.o. radi isplate iznosa od 16.536,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 7.311,32 EUR od 22. siječnja 2022.,

- na iznos od 64,74 EUR od 8. ožujka 2022. i

- na iznos od 9.160,23 EUR od 22. siječnja 2022.

sve do isplate kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 649,20EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Temeljem navedenog ovršnog prijedloga Javna bilježnica u Zagrebu Jasminka Vrba donijela je15. rujna2025. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 1623/2025, UPP/OS-Ovrv-86/2025.

2. Tuženik M.F.CERTUS d.o.o. je na rješenje o ovrsi izjavio prigovor, sada odgovor na tužbu u kojem je naveo da prigovara i osnovi i visini zahtjeva tužitelja te da smatra da isprava na kojoj tužitelj temelji ovaj zahtjev nije vjerodostojna u knjigovodstvenom smislu. Još je naveo da iz isprava koje mu je tužitelj dostavio proizlazi da je tužitelj u utuženim računima obračunao potrošnju vode od 9. siječnja 2016. do 31. prosinca 2021. i naznačio njihovo dospijeće 21. siječnja 2022., a da je on pribavio i dopis društva Hitra produkcija dokumenata d.o.o. upućen tužitelju od10. siječnja 2022. u kojem je navedeno da su izuzeti iz slanja kupcima računi za njega šifra kupca: 4422834, broj fakture: 40148258 i šifra kupca: 4422842, broj fakture: 40148259 pa da mu je dostava ovih računa čudna i neprofesionalna. Još je naveo da ističe prigovor zastare utuženog potraživanja te da smatra da je tužitelj samoinicijativno podesio dospijeće računa kako bi pomaknuo početak tijeka zastarnog roka. Naveo je i kako smatra da je tužitelj prema općim uvjetima njegovog poslovanja račune za obračune potrošnje vode prije studenog 2021. trebao ispostavljati mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno ili četveromjesečno i to prema količini usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika.

3. Povodom prigovora tuženika ovaj sud je rješenjem od 9. listopada 2025. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 1623/2025,UPP/OS-Ovrv-86/2025od 15. rujna2025. u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj Vodoopskrba i odvodnja d.o.o.je u nastavku prethodnog postupka još naveo da se njegovo potraživanje odnosi na uslugu opskrbe vodom poslovnog prostora i povezane naknade za kupca šifre:4422834, mjerno mjesto: 1065455, adresa mjernog mjesta u [adresa], a da je na tom mjernom mjestu tuženik zaveden kao korisnik i obveznik plaćanja u utuženom razdoblju. Još je naveo da je tuženiku isporučio vodnu uslugu, a da potraživanje isplate naknade za isporučenu vodu nije podmireno.

5. Tuženik M.F.CERTUS d.o.o. je u nastavku prethodnog postupka još naveo kako smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost svog potraživanja.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 9 spisa),presliku dopisa (list 24 spisa), presliku Općih uvjeta (list 25 do 27 spisa), presliku uvida u kupca (list 53 do 55 spisa), presliku stanja kupca (list 56 spisa) i preslike računa (list 57 do 59 spisa) pa je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Slijedom odredaba čl. 7. st. 1. i 2. i čl. 299. st. 1. ZPP-a, a kojima je jasno propisana obveza stranaka da sudu iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predlože dokaze potrebne za utvrđivanje istih, a na koje je sud stranke ovog postupka i izričito upozorio te navoda tužitelja sudu u ovom postupku i sadržaja isprava koje je predložio čitati kao dokaz, sud nalazi da tužitelj Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od tuženika M.F.CERTUS d.o.o. potražuje isplatu cijene pružene usluge opskrbe vodom (i sa tim povezane naknade) u poslovni prostor na adresi u [adresa] jer je te činjenice sudu tužitelj jasno naveo, a da je od tuženika ovo potraživao i izvan suda nedvojbeno prema stavu ovog suda proizlazi iz sadržaja isprava koje je sudu dostavio.

8. Slijedom navoda, pak, tuženika, sud nalazi da je među strankama sporno je li utuženo potraživanje zastarjelo, a primjenom odredaba čl. 214. st. 2. i čl. 215. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) sudu je za utvrđenje početka tijeka zastare, a time i osnovanosti prigovora zastare utužene tražbine bilo potrebno utvrditi do kojeg je dana tužitelj imao pravo zahtijevati od tuženika ispunjenje ovdje utuženog potraživanja (dospijeće).

9. Slijedom navoda stranaka sud nalazi da među njima nema spora o tome da je tužitelj Općim uvjetima isporuke vodnih usluga čiju je presliku tuženik dostavio sudu (list 33 do 35 spisa), sa tuženikom ugovorio njihov odnos pružatelja i primatelja predmetne usluge. Kako iz sadržaja istih jasno proizlazi da su stranke ugovorile obvezu tuženika da tužitelju plati cijenu njegove usluge najkasnije do datuma dospijeća naznačenog na računu, ovaj sud je stava da je tužitelj imao pravo zahtijevati od tuženika ispunjenje ovdje utuženog potraživanja do datuma dospijeća računa koje je tuženiku izdao za to potraživanje.

10. Iako tužitelj sudu nije uopće naveo činjenicu da je tuženiku za ovdje utuženo potraživanje izdao račun, a niti činjenicu da je taj račun imao naznačen određeni datum dospijeća, uvidom u sadržaj isprava koje je sudu dostavio i predložio čitati kao dokaz sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku izdao dva računa i to za iznose od po 7.311,32 EUR i 64,74 EUR (koji su ovdje i utuženi), na kojima je kao datume dospijeća ovih tražbina naznačio 21. siječanj 2022. i 7. ožujak 2022. godine . Iz sadržaja dostavljenih isprava sud, pak, nije mogao utvrditi da je tužitelj tuženiku izdao i račun za preostali iznos ovdje utuženog potraživanja (9.160,23 EUR) pa tako niti da je u odnosu na istu u smislu ugovorenog sa tuženikom naznačio kakav datum dospijeća.

11. Slijedom navoda tuženika sud nalazi da je među strankama sporno i je li tužitelj na računima koje je tuženiku izdao datume dospijeća pravilno naznačio, a obzirom na vrijeme kada mu je uslugu za koje je te račune izdao pružio. Tužitelj sudu uopće nije naveo na koje se vremensko razdoblje pružanja njegove usluge tuženiku odnosi ovdje utužena tražbina, no sud je uvidom u sadržaj isprava koje mu je tužitelj dostavio i predložio čitati kao dokaz utvrdio da je tužitelj tuženiku za iznose od po 7.311,32 EUR i 64,74 EUR (koji su ovdje i utuženi) izdao račune na dane 7. siječnja 2022. i 21. veljače 2022. sa naznakom da se oni odnose na uslugu koju je tužitelj tuženiku pružio u razdoblju od 9. siječnja 2016. do 31. prosinca 2021. (za iznos od 7.311,32 EUR), no prema očitanju izvršenom 23. prosinca 2021. i procjeni izvršenoj 31. prosinca 2021. (očitanje za 2016. je 0) te u razdoblju od 31. prosinca 2021. do 21. siječnja 2022. (za iznos od 64,74 EUR), a prema procjeni izvršenoj 31. prosinca 2021. i očitanju izvršenom 21. siječnja 2022. .

12. Kako je odredbama čl. 78. st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 99/13, 153/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25, 151/25, 32/26, 48/26) propisano da je pružatelj usluge poput ovdje tužitelja za uslugu poput ovdje predmetne račun dužan izdati u roku od 15 dana od kraja mjeseca u kojem je uslugu pružio, a iz sadržaja u spis dostavljenih Općih uvjeta tužitelja prema stavu ovog suda nedvojbeno proizlazi i da je tužitelj takav račun dužan izdati nakon očitanja pružene usluge odnosno njene procjene, stav je ovog suda da je tužitelj pravilno račun za razdoblje pružanja usluge koju je očitao i procijenio u prosincu 2021. i siječnju 2022. izdao u siječnju i veljači 2022. pri čemu jedan čak i u zakonom propisanom roku, a jedan neznatno kasnije.

13. Slijedom navedenog, a primjenom odredaba čl. 214. st. 1. i 2. te čl. 215. st. 1. i 2. ZOO-a kao i čl. 228. st. 1. istog zakona kojim je za predmetnu tražbinu propisan zastarni rok od tri godine, sud je utvrdio da utužena tražbina za isplatu iznosa od 7.311,32 EUR i 64,74 EUR nije zastarjela obzirom u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, sada tužbe (15. siječnja 2025.) od početka tijeka zastarnog roka odnosno dospijeća ovih tražbina nije bilo isteklo vrijeme od tri godine.

14. Kako tužitelj, pak, sudu nije uopće naveo kada je njegova tražbina za isplatu iznosa od 9.160,23 EUR uopće dospjela, a sud to nije mogao utvrditi niti iz sadržaja isprava koje mu je tužitelj dostavio, sud nije mogao utvrditi niti kada je, a niti je li uopće, zastarijevanje iste u smislu odredaba čl. 214. st. 1. i 2. te čl. 215. st. 1. i 2. ZOO-a započelo.

15. Slijedom navoda tuženika sud nalazi da je među strankama sporna i osnovanost utuženog potraživanja pa je u prethodno navedenoj situaciji propusta tužitelja da sudu i navede i dokaže da je njegova tražbina za isplatu iznosa od 9.160,23 EUR uopće dospjela, sud ocijenio da tužitelj nije dokazao niti da ista uopće postoji te je primjenom odredaba čl. 173. st. 1. i čl. 65. st. 1. ZOO-a ovo potraživanje tužitelja ocijenio nedokazanim i stoga neosnovanim.

16. Tuženik je sudu naveo činjenicu da je društvo Hitra produkcija dokumenata d.o.o. uputilo tužitelju 10. siječnja 2022. dopis u kojem je naveo da su računi broj 40148258 i 40148259 na zahtjev tužitelja izuzeti iz slanja njemu kao kupcu usluge tužitelja, a istu je prema ocjeni suda i dokazao dostavom isprave iz čijeg sadržaja ova činjenica jasno i proizlazi (list 32 spisa). Ova činjenica, međutim, prema stavu ovog suda, sama po sebi nikako ne dokazuje neosnovanost bilo kojeg dijela utuženog potraživanja. Naime, iz ove činjenice ne proizlazi razlog ovog postupanja pa tako niti da je taj razlog upravo izostanak obveze tuženika da tužitelju iznose tih računa plati, a prema stavu suda navod „izuzeti iz slanja“ govori o dostavi računa, a ne njihovoj valjanosti ili poništenju. U sadržaju navedene isprave se, pak, valja reći, spominje samo jedan od ovdje utuženih računa (40148258).

17. Slijedom navedenog te uvažavajući da tuženik nije iznio nikakvu drugu činjenicu koja osnovanost utuženih potraživanja dovodi u pitanje, a to ne čini ni sadržaj isprava koje je sudu dostavio i predložio čitati kao dokaz, sud je osporavanje tuženika postojanja ikakve obveze pa i poslovnog odnosa uopće sa tužiteljem pored sadržaja isprava koje mu je dostavio i predložio čitati kao dokaz tužitelj, a iz kojih jasno proizlazi da je tužitelj tuženiku upravo kao kupcu svojih usluga za određen poslovni prostor izdao račune za cijenu svoje usluge, ocijenio paušalnim, nedokazanim i neosnovanim, a takvim je ocijenio i osporavanje visine utuženog potraživanja koju, valja naglasiti, tuženik baš nikakvim navodom niti dokazom nije doveo u pitanje dok činjenica da je tužitelj kao notoran pružatelj ovdje predmetne usluge ovu visinu naznačio upravo prema iznosima računa koje je tuženiku za predmetne usluge izdao, jasno proizlazi iz sadržaja dostavljenih računa.

18. Slijedom prethodnih utvrđenja sud je osnovanim ocijenio zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati novčane iznose od 7.311,32 EUR i 64,74 EUR jer oni predstavljaju neispunjenu ugovorenu obvezu tuženika platiti tužitelju cijenu njegove ispunjene usluge, a koja je u trenutku podnošenja tužbe bila dospjela dok tražbina ispunjenja iste nije bila zastarjela, a neosnovanim zahtjev za isplatom preostale tražbine od 9.160,23 EUR jer postojanje i dospijeće iste tužitelj nije ničim dokazao pa je primjenom odredaba čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

19. Kako obveza tuženika na utuženu cijenu ugovorene usluge tužitelju platiti i zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća utuženih računa do isplate proizlazi iz odredaba čl. 183. st. 1., čl. 29. st. 1. ZOO-a, sud je osnovanim ocijenio i zahtjev tužitelja da mu tuženik na iznose od 7.311,32 EUR i 64,74 EUR plati zakonske zatezne kamate po zakonom propisanoj stopi te je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a također odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

20. Svaka je od stranaka u ovom sporu djelomično uspjela (tužitelj sa 44,60 %, a tuženik u odnosu na 55,39 % tužbenog zahtjeva), a ovaj sud je stava da je takav njihov uspjeh podjednak pa je primjenom odredaba čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučio kao u toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 1. srpnja 2026.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ovog rješenja i ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP -a). Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. po punomoćniku

2. Tuženiku M.F.CERTUS d.o.o. po punomoćniku