Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Zagreb

Broj: Ppž-280/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KAJFEŠSOFT d.o.o., Pula, kao pravne osobe, i HO, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 34. stavka 1. i 5. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine“, broj: 133/12., 115/16., 106/18.,121/19. i 138/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika KAJFEŠSOFT d.o.o., Pula, kao pravne osobe, i HO, kao odgovorne osobe, koje brani odvjetnik Saša Drobnjak iz Pule, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Vijeća za prekršaje, od 10. prosinca 2024., Klasa: 413-01/23-26/1189, Ur.broj: 513-02-6001/5—24-11, na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika KAJFEŠSOFT d.o.o., Pula, kao pravne osobe, i HO, kao odgovorne osobe, kao pravne osobe, i HO, kao odgovorne osobe, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjsko rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da se prekršaj činjenično opisan u izreci pobijanog rješenja o prekršaju pravno označava kao prekršaj iz članka 71. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji („Narodne novine“, broj: 89/25.), te se na temelju tog propisa, a primjenom članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenoj pravnoj osobi KAJFEŠSOFT d.o.o., Pula, izriče novčana kazna u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi HO, novčana kazna u iznosu od 450,00 (četristopedeset) eura, koje novčane kazne su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude, a ukoliko u navedenom roku plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, iste će se sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, smatrati u cjelini plaćenima.

II U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika KAJFEŠSOFT d.o.o., Pula, kao pravne osobe, i HO, kao odgovorne osobe, te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu pobijano rješenje o prekršaju potvrđuje.

III Okrivljenici KAJFEŠSOFT d.o.o., Pula, kao pravna osoba, i HO, kao odgovorna osoba, obvezni su platiti paušalne troškove Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od po 20 (dvadeset) eura, svaki, na temelju članka 138. stavka 2. točka 3.c) Prekršajnog zakona, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanim kaznama, i to: KAJFEŠSOFT d.o.o., Pula kao pravna osoba, novčanom kaznom u iznosu od 2.700,00 eura (dvijetisućesedamsto eura), a HO, kao odgovorna osoba, novčanom kaznom u iznosu od 450,00 eura (tristo eura), zbog prekršaja iz članka 34. stavka 1. i 5. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem okrivljenici su dužni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura (trideset eura), svaki.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici KAJFEŠSOFT d.o.o., Pula, kao pravna osoba, i HO, kao odgovorna osoba, pravodobno su, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, navodeći u bitnome da u postupku utvrđene činjenice nemaju veze s njihovom prekršajnom odgovornošću kao osoba koje su, kao ovlašteni programer i zakonski zastupnik istog, omogućili poreznom obvezniku svojim programskim rješenjem izbjegavanje fiskalizacije. Ističu da nije točno da je programsko rješenje, koje je bez njihova znanja koristila obveznica fiskalizacije koristila za razmjenu podataka s Ministarstvom financija, Poreznom upravom, i da joj je upravo to programsko rješenje omogućavalo postupke kojima je ista izbjegavala provedbu fiskalizacije izdavanja gotovinskih računa i mogućnost promjene stavaka u već izdanim računima, te da nije točno ni da su bili obvezni na starom programskom rješenju kojeg je obveznica fiskalizacije koristila na starom računalu podesiti parametre u tom programu na odgovarajući način, jer isto ne proizlazi iz niti jedne odredbe predmetnog Zakona, niti nekog drugog. Navode da nedostatak izričitog upozorenja programera da obveznik fiskalizacije ne smije koristiti njegovo staro programsko rješenje ne predstavlja i ne može biti pravno relevantna činjenica temeljem koje je osnovano zaključiti da je to programsko rješenje omogućavalo izbjegavanje postupka fiskalizacije. Nadalje, navode i da zastarjelo programsko rješenje nije uopće omogućavalo postupke kojima se izbjegava provedba fiskalizacije gotovinom nije ga je porezni obveznik mogao koristiti prilikom razmjene podataka s Poreznom upravom jer se ono kao zastarjelo nije niti moglo koristiti u postupku fiskalizacije bez QR koda, kao i da ne mogu biti odgovorni za ponašanje porezne obveznice koja je u svom radu na računalu koje nije bilo povezano s Poreznom upravom nije fiskalizirala račune, odnosno što je koristila njihov zastarjeli program. Smatraju da način razmišljanja Vijeća za prekršaje uvodi opasan presedan u pogledu odgovornosti svakog proizvođača programa kojeg porezni obveznici koriste suprotno zakonu, odnosno kao alat koji im pomaže da postignu svoje ciljeve. Također, ističu da u slučaju koji im se stavlja na teret nema elemenata činjenja ili nečinjenja, poticanja ili pomaganja, odnosno nema elemenata nekog prekršajnog djela, jer njihov program, za kojeg nisu znali da se koristi, nije imali nikakve manipulativne karakteristike koje bi njihovom voljom poreznoj obveznici omogućavale manipulaciju izdanim računima i time pomogli u postupku izbjegavanja fiskalizacije. Zaključno smatraju da je programer odgovoran isključivo za zakonsku ispravnost programskog rješenja koje se koristi u razmjeni podataka, a ne može biti odgovoran za programsko rješenje koje se nije koristilo u razmjeni podataka s poreznom upravom i koje niti jednom svojom karakteristikom ne onemogućuje provedbu fiskalizacije.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da rješenjem o prekršaju nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, temeljem provedenog prekršajnog postupka, odnosno ispitivanja okrivljenika, kao i saslušanja svjedokinje DO, vlasnice obrta za ugostiteljstvo [obrt], kao i drugih dokaza provedenih na glavnoj raspravi, osnovano je zaključilo da su se u ponašanju okrivljenika u kritično vrijeme stekla sva bitna obilježja predmetnog prekršaja, obrazlažući svoju odluku o krivnji okrivljenika na način koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke o prekršaju razvidno je koji su dokazi provedeni i na kojima se temelji utvrđenje da su okrivljenici počinili prekršaj koji im je stavljen na teret. Analizirajući provedene dokaze te činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršaja, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je za svoja utvrđenja i stajališta dalo valjane pravne razloge i zašto su dokazi koji potvrđuju optužbu dostatni i prihvatljivi.

8. Stoga, navodi koje žalitelji ističu u žalbi nisu od utjecaja niti žalitelje ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj, budući u žalbi nisu iznijeli nikakve nove činjenice i dostavili dokaze kojima bi doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku, jer je u postupku nesporno utvrđeno da su okrivljenici počinili predmetni prekršaj na način opisan u izreci pobijanog rješenja. Naime, člankom 16.a stavak 1. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisano je da je obveznik fiskalizacije radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa prema članku 15. ovog Zakona dužan koristiti programsko rješenje koje omogućava postupanje u skladu s odredbama ovog Zakona, odnosno programsko rješenje koje će onemogućiti postupke kojima se izbjegava postupak fiskalizacije izdavanja računa. Odredbom članka 16.a stavak 2. navedenog Zakona propisano je da će se u skladu sa stavkom 1. Programskim rješenjem koje omogućava izbjegavanje postupka fiskalizacije izdavanja računa osobito smatrati programsko rješenje koje ima mogućnost promjene stavaka u već izdanom računu, te stavkom 3. Istog članka propisano je da su obveznik fiskalizacije te proizvođač i/ili održavatelj programskog rješenja odgovorni za ispravnost programskog rješenja iz stavka 1. ovog članka. Stoga su okrivljenici, kao proizvođač programskog rješenja bili dužni onemogućiti obveznika fiskalizacije u korištenju predmetnog programskog rješenja na starom računalu, podešavanjem parametara programa na odgovarajući način.

9. Slijedom navedenog, ovaj je sud mogao samo zaključiti da okrivljenici nisu doveli u sumnju odluku o svojoj krivnji, pa je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak kad je okrivljenike proglasilo krivima i kaznilo, te je u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju dalo razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

10. Nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke, dana 1. rujna 2025. stupio je na snagu novi Zakon o fiskalizaciji („Narodne novine“, broj: 89/25.), pa je predmetni prekršaj pravilno pravno označen kao u točki I izreke ove presude. Naime, polazeći od načela primjene povoljnijeg propisa za počinitelja (članak 3. Prekršajnog zakona), ovaj sud je izvršio podvođenje utvrđenog činjeničnog stanja pod odgovarajuće odredbe novog Zakona te utvrdio da između ranijeg i novog propisa postoji pravni kontinuitet djela u odnosu na okrivljenu pravnu i odgovornu osobu. Istovjetno postupanje, koje je prema ranijem Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine“, broj: 133/12., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20. i 114/23.) bilo propisano kao prekršaj iz članka 34. stavka 1. i 5., sada je prema novom Zakonu o fiskalizaciji („Narodne novine“, broj: 89/25.) propisano kao prekršaj iz članka 71. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Stoga, primjenom novog propisa, utvrđeno je da je za navedeni prekršaj propisana blaža novčana kazna za pravnu osobu – u rasponu od 3.980,00 do 66.360,00 eura, a prema kojoj se ocjenjuje je li neki zakon blaži za počinitelje dok je prema ranijem zakonu minimalni iznos kazne iznosio 30.000,00 kuna. S obzirom na to, novi Zakon je povoljniji za počinitelje te ga je ovaj sud primijenio u konkretnom slučaju.

11. Postupajući po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je pravilnom primjenom zakona preinačio pobijano rješenje u pravnoj oznaci djela, te primjenom blažeg zakona i prihvaćanjem žalbe, izrekao odgovarajuće novčane kazne, kako je navedeno u izreci ove presude.

12. Ispitujući pobijano rješenje u dijelu koji se odnosi na visinu kazne, ovaj sud je, uzimajući u obzir žalbene navode te sve relevantne okolnosti iz članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, zaključio da se svrha kažnjavanja može ostvariti i izricanjem još blažih novčanih kazni, od već ublaženih novčanih kazni. Pri tome su cijenjene olakotne okolnosti utvrđene u prvostupanjskom postupku (dosadašnja nekažnjavanost okrivljenika, protek vremena od počinjenja prekršaja, teška gospodarska situacija u zemlji), kao i protek vremena do donošenja drugostupanjske odluke, što sve u svojoj ukupnosti predstavlja naročito olakotne okolnosti, pa su ublažene novčane kazne, prema ocjeni ovog suda, primjerene težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja, odmjerene u granicama zakonskih okvira i prilagođene okolnostima konkretnog slučaja. Njihovim izricanjem ostvaruje se i posebna i opća svrha kažnjavanja – odvraćanje okrivljenika od ponavljanja sličnih prekršaja te jačanje svijesti u društvu o nužnosti poštivanja propisa fiskalne discipline.

13. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku koji je određen za plaćanje kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plate dvije trećine novčanih kazni izrečenih pod točkom I izreke ove presude, novčane kazne smatrat će se u cjelini plaćenima.

14. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je na zakonu utemeljena.

15. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

16. Slijedom navedenog, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Rijeka, Vijeće za prekršaje, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.