Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 15
Slavonski Brod
Poslovni broj: P-281/2022-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Iva Kaselj Šabić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri iz Osijeka, protiv tuženika CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi regresne isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. svibnja 2026. godine, a presuda je javno objavljena dana 1. srpnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku CD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplatiti tužitelju Adriatic osiguranju d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976 iznos od 1.310,64 EUR (protuvrijednost 9.875,00 kn) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od 10. svibnja 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana
II. Nalaže se tuženiku CD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] podmiriti i isplatiti tužitelju Adriatic osiguranju d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976 troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.514,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu radi regresne isplate navodeći da se dana 20. studenoga 2018. godine u 20:30 sati u mjestu Madžari dogodila prometna nesreća u kojoj je tuženik upravljao osobnim vozilom marke Mazda registarske oznake [registarska oznaka] te je uslijed neprilagođene brzine izgubio kontrolu, sišao s kolnika i udario u betonski kolni ulaz, pri čemu je putnica AD zadobila tjelesne ozljede. Tužitelj ističe da je tuženiku prilikom nesreće utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 1,62 g/kg, a kako je vozilo imalo policu obveznog osiguranja kod tužitelja, isti je oštećenici na temelju izvansudske nagodbe isplatio ukupno 9.875,00 kn (1.310,64 EUR) dana 7. svibnja 2019. godine. S obzirom na to da je tuženik upravljao pod utjecajem alkohola, tužitelj smatra da je izgubio prava iz osiguranja te potražuje isplaćeni iznos regresno na temelju odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i Uvjeta za obvezno osiguranje.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da u tijeku mirnog postupka kod tužitelja nije bio konzultiran o vođenju postupka te smatra da sama nezgoda nije nastala uslijed uporabe alkohola. Posebno ističe prigovor da je oštećenica AD zadobila ozljede uslijed nevezanja zaštitnim pojasom na mjestu suvozača, zbog čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. Tijekom postupka stranke su dostavile više dodatnih podnesaka. Tuženik je u podnesku od 4. veljače 2025. istaknuo prigovor podijeljene odgovornosti i doprinosa oštećenice vlastitoj šteti u visini od najmanje 80%, pozivajući se na sudsku praksu prema kojoj se nevezanje pojasom i vožnja s alkoholiziranim vozačem uzimaju kao značajan doprinos.
4. Među strankama je nesporno da se predmetna prometna nesreća dogodila, da je tuženik upravljao vozilom koje je bilo osigurano kod tužitelja te da je tužitelj oštećenici isplatio naknadu štete. Sporna je pravna osnova regresnog zahtjeva, odnosno je li alkoholiziranost tuženika bila u uzročnoj vezi s nastankom nezgode, te postoji li i koliki je doprinos oštećenice nastanku njezinih ozljeda koji bi eventualno utjecao na visinu tužiteljevog prava na regres.
5. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao i izvršio uvid u zapisnik o očevidu PP Sisak, izvješće o prometnoj nesreći, policu osiguranja, Uvjete za obvezno osiguranje, sporazum o izvansudskoj nagodbi s AD, potvrde o isplati štete, medicinsku dokumentaciju, regresne zahtjeve i opomene. Sud je također pročitao pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. OD od 30. listopada 2025. godine te njegovo dopunsko očitovanje. Izvršen je i uvid u spis Općinskog suda u Sisku broj K-104/2019 povodom kojeg je utvrđeno da je protiv tuženika vođen kazneni postupak zbog predmetne nesreće te je saslušan tuženik u postupku.
6. Sud je izvršio uvid u zapisnik o analizi alkohola u krvi i mokraći te utvrdio da je kod tuženika nakon nesreće izmjereno 1,45 g/kg alkohola u krvi i 2,14 g/kg u mokraći, uz mišljenje vještaka da je koncentracija u trenutku nezgode bila najmanje 1,62 g/kg.
7. Uvidom u sporazum o izvansudskoj nagodbi od 25. travnja 2019. utvrđeno je da je tužitelj oštećenici isplatio 8.000,00 kn na ime naknade štete i 1.875,00 kn za troškove zastupanja, pri čemu je u točki 6. sporazuma izričito navedeno da je u taj iznos uračunat doprinos oštećenice radi nevezivanja pojasom i pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem.
8. Uvidom u spis i presudu Općinskog suda u Sisku, poslovni broj K-104/2019, sud je utvrdio da je tuženik CD proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa. Činjenični opis djela iz navedene presude utvrđuje da je tuženik dana 20. studenoga 2018. godine u 20:30 sati u mjestu Madžari, upravljajući osobnim vozilom marke Mazda registarske oznake [registarska oznaka], pod utjecajem alkohola u koncentraciji od najmanje 1,62 g/kg u krvi, uslijed neprilagođene brzine kretanja izgubio kontrolu nad upravljačem vozila. Uslijed toga je vozilo sišlo s kolnika i udarilo u betonski kolni ulaz ispred kućnog broja 82, pri čemu je suputnica AD zadobila teške tjelesne ozljede. Takvo postupanje tuženika pravno je kvalificirano kao kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu.
9. Tuženik je u svom iskazu naveo da je kritične zgode upravljao osobnim vozilom u kojem se nalazila njegova sestra, oštećenica AD, s kojom se vraćao iz gostiju od njezine kćeri. Priznao je da su tom prigodom malo popili, precizirajući kako je on konzumirao možda tri do četiri čaše rakije i jedno pivo, te je potvrdio da je nakon nesreće podvrgnut testiranju na alkohol u bolnici. Opisujući sam događaj, iskazao je da se u mjestu Madžari zapričao sa sestrom uz glazbu u automobilu, uslijed čega je izletio s ceste u jarak, pri čemu je njegova sestra zadobila ozljede. Vezano uz korištenje sigurnosne opreme, naveo je kako se ne može točno sjetiti je li oštećenica bila vezana, ali misli da nije, dok mu okolnosti oko isplate naknade štete oštećenici od strane osiguranja nisu bile poznate. Na posebne upite punomoćnika pojasnio je da je i njegova sestra pila alkohol tijekom zajedničkog druženja, a kao jedan od uzroka slijetanja naveo je kišovito vrijeme i mokru, sklisku cestu. Glede brzine kretanja vozila, iskazao je kako misli da je vozio brzinom od oko 70 km/h, što je po njegovoj procjeni bilo 5 do 10 km/h iznad ograničenja, ali je naglasio da je vodio računa o brzini zbog velikih krivina. U pogledu vozačke dozvole naveo je da je vozač od svoje 24. godine te da u času nezgode ispravu nije imao kod sebe jer se nalazila u policiji, ali je istaknuo da mu tada nije bila na snazi mjera oduzimanja dozvole. Zaključno je na upit suda naveo da je vjerojatno ranije zaprimao sudska pismena vezana uz ovaj događaj, ali se zbog dugog proteka vremena i činjenice da je boravio izvan Republike Hrvatske ne sjeća točnih detalja
10. Sud u ovom parničnom postupku, temeljem izričite odredbe članka 12. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, ostaje vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, i to u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja. S obzirom na to da je tuženik u kaznenom postupku pravomoćno proglašen krivim za opisani događaj, u ovoj se parnici više ne može osporavati njegova odgovornost za nastanak prometne nesreće, niti činjenica da je istom upravljao u stanju alkohol iziranosti, jer su te odlučne činjenice već pravomoćno utvrđene u postupku pred Općinskim sudom u Sisku. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tuženik kao osiguranik tužitelja skrivio štetni događaj pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, što predstavlja zakonski temelj za gubitak prava iz osiguranja i osnovanost tužiteljevog regresnog zahtjeva
11. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan. Materijalnopravni temelj zahtjeva nalazi se u odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, prema kojima osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice (čl. 24. st. 1. t. 4. ZOOP). S obzirom na utvrđenu koncentraciju od 1,62 g/kg, tuženik je izgubio prava iz osiguranja, a tužitelj je isplatom oštećenoj osobi stekao izvorno pravo regresa prema tuženiku kao štetniku. Sud smatra da je uzročna veza između alkoholiziranosti tuženika i nesreće (gubitak kontrole nad vozilom i udar u betonski ulaz) nedvojbena.
12. Vještačenje medicinske struke određeno je radi utvrđivanja težine ozljeda oštećenice i mehanizma njihovog nastanka. Vještak dr. OD u svom je nalazu utvrdio da je oštećenica AD zadobila običnu tešku tjelesnu ozljedu (multifragmenalni prijelom nosnih kostiju), zbog koje je trpjela bolove i strah te joj je bila nužna tuđa pomoć. U dopunskom očitovanju vještak je naveo da se po zadobivenim ozljedama može zaključiti da imenovana prilikom nezgode nije bila vezana sigurnosnim pojasom, jer on služi upravo tome da onemogući pokrete glave i tijela koji dovode do sraza s unutrašnjosti automobila. Vezano za vidljivost alkoholiziranosti tuženika, vještak je iskazao da je dojam alkoholiziranosti individualan i ovisi o ponašanju svake osobe, ali da se tuženik u sudskom spisu već nalazio kažnjavan radi vožnje u takvom stanju.
13. U podnesku od 27. studenoga 2025. tuženik je naveo da prihvaća nalaz medicinskog vještaka, ali je zatražio dopunu vještačenja radi utvrđivanja je li alkoholiziranost tuženika bila vidljiva trećim osobama te jesu li ozljede oštećenice isključiva posljedica nekorištenja pojasa. Tužitelj se podneskom od 23. prosinca 2025. očitovao na nalaz vještaka prihvaćajući ga u cijelosti te je naglasio da je prilikom isplate oštećenici već uračunao i umanjio naknadu zbog njezinog doprinosa (nevezanje pojasom i pristanak na vožnju s alkoholiziranim vozačem), pa to ne bi trebalo biti predmet daljnjeg dokazivanja. Tuženik je u podnesku od 13. siječnja 2026. ustrajao na saslušanju vještaka radi razjašnjenja mehanizma nastanka ozljeda i vanjskih manifestacija alkoholiziranosti tuženika. Na ročištima održanim 9. travnja 2025. i 22. svibnja 2026. stranke su ostale kod svojih navoda, pri čemu je na zadnjem ročištu tužitelj ponovno naglasio da je doprinos oštećenice već bio ukalkuliran u isplaćeni iznos naknade u mirnom postupku.
14. Prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. OD, oštećenica AD zadobila je u predmetnoj prometnoj nesreći običnu tešku tjelesnu ozljedu u vidu multifragmentalnog prijeloma nosnih kostiju, uz krvarenje iz nosa, udarac u glavu i prsni koš. Vještak je precizno utvrdio da je oštećenica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta kroz 3 dana, srednjeg intenziteta kroz 14 dana, te slabog intenziteta kroz 45 dana. Što se tiče pretrpljenog straha, primarni strah trajao je 1-2 minute, dok je sekundarni strah jakog intenziteta trajao 12 sati, srednjeg intenziteta kroz 7 dana, a slabog intenziteta kroz 30 dana. Nadalje, utvrđena je potreba za tuđom pomoći u trajanju od 4 sata dnevno kroz prvih 7 dana te 2 sata dnevno kroz daljnjih 30 dana, kao i zaostalo naruženje lakog stupnja koje je vidljivo trećim osobama. Uspoređujući ova utvrđenja s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH iz 2002. godine, koji se sukladno pravnom shvaćanju Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. uvećavaju za 50%, razvidno je da bi ukupna pravična naknada za oštećenicu bila znatno veća od isplaćenog iznosa. Naime, prema tim kriterijima, samo za fizičke bolove (555,00 kn za jake, 330,00 kn za srednje i 105,00 kn za slabe bolove po danu) oštećenici bi pripalo oko 11.000,00 kn, dok bi se za strah i naruženost taj iznos dodatno uvećao za minimalno 7.000,00 kn, što ukupno premašuje 18.000,00 kn. Budući da je tužitelj oštećenici na temelju izvansudske nagodbe isplatio ukupno 8.000,00 kn na ime naknade štete, razvidno je da je tužitelj već kod same isplate u obzir uzeo doprinos oštećenice (nevezanje pojasom i pristanak na vožnju s alkoholiziranim vozačem) te je naknadu isplatio u realno umanjenom iznosu koji odgovara sudskoj praksi i težini zadobivenih ozljeda.
15. Glede prigovora tuženika o doprinosu oštećenice od 80%, sud prihvaća argumentaciju tužitelja da je taj doprinos već uzet u obzir prilikom isplate u mirnom postupku. Iz isprave o izvansudskoj nagodbi jasno proizlazi da je tužitelj umanjio ukupnu naknadu oštećenici upravo zbog njezine suodgovornosti (pojas i pristanak na vožnju s pijanom osobom), pa tuženik ne može u regresnom postupku tražiti ponovno umanjenje za iste okolnosti koje su već dovele do isplate manjeg iznosa od onoga koji bi oštećenici pripadao bez doprinosa. Isplaćeni iznos od 8.000,00 kn za tešku tjelesnu ozljedu s posljedičnim naruženjem nosa i potrebom za tuđom pomoći je, prema ocjeni suda, realno postavljen i već znatno umanjen primjenom kriterija suodgovornosti.
16. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 29. ZOO-a. Kako se u slučaju regresa osiguratelja radi o izvornom pravu na naknadu štete koju je pretrpio isplaćujući tuđi dug, tužitelju pripadaju kamate od dana kada je on izvršio isplatu naknade oštećenici, dakle od 10. svibnja 2019. godine, kako je i traženo.
17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP- a, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu mora protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu te mu je sud priznao troškove prema priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznati troškovi obuhvaćaju: sastav tužbe (150,00 EUR), sastav dva obrazložena podneska (300,00 EUR), zastupanje na tri održana ročišta (450,00 EUR), trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu (79,63 EUR), PDV na odvjetničke radnje (225,00 EUR) te trošak medicinskog vještačenja (309,41 EUR), što ukupno iznosi 1.514,04 EUR. Sud smatra ove troškove potrebnima i opravdanima za vođenje parnice.
Slavonski Brod, 1. srpnja 2026.
Sutkinja
Miranda Gavrić Jularić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelj po punomoćniku
2. Tuženik po punomoćniku