Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R 17/2026-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Kristine Vukelić Aničić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽR iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nikoli Horvat odvjetniku iz Karlovca, protiv tuženika Srakovčić d.o.o., Karlovac, Perivoj Josipa Vrbanića br. 8., OIB: 64204289689, zastupanog po punomoćnici Ivi Karlović odvjetnici iz Karlovca, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući po žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 930/2023 od 9. prosinca 2025., u sjednici vijeća u Rijeci, 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice ŽR, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 930/2023 od 9. prosinca 2025., u točki II.I. izreke.

r i j e š i o  j e

Djelomično se uvažava žalba tužiteljice, ukida se citirana prvostupanjska presuda u točki II.II. i II.III. izreke, te odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke utvrđeno je da je nedopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ugovora na određeno vrijeme od 31. svibnja 2023.

Točkom II. izreke odbijeni su tužbeni zahtjevi tužiteljice kojima je tražila: 1) da se poništi predmetna Odluka od 31. svibnja 2023., 2) da se odredi sudski raskid Ugovora o radu na određeno vrijeme s danom donošenja prvostupanjske presude, te da se tužiteljici priznaju sva prava iz radnog odnosa do dana sudskog raskida, 3) da se naloži tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade štete bruto iznos od 3.397,70 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Točkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2.Protiv citirane presude, točke II. izreke i odluke o parničnom trošku sadržane u točki III. izreke u dijelu u kojem je određeno da tužiteljica snosi svoj parnični trošak, ista izjavljuje žalbu iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 5020/11, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu ZPP-a).

3.Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tužiteljice kao neosnovane, te zatražio naknadu troška odgovora na žalbu.

4.Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku odluku u granicama žalbenih razloga parničnih stranaka, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostatak zbog kojih se nije mogla ispitati.

6.Nisu osnovani navodi tužiteljice kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku sadržanu u točki II.I. izreke, dok osnovano tužiteljica upire na prethodno navedene žalbene razloge u odnosu na odluke sadržane u točki II.II. i II.III. izreke, iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

7.Iz stanja u spisu proizlazi za sada u bitnome:

-da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o radu na određeno vrijeme, za razdoblje od 15. listopada 2022. do 31. listopada 2023.,

-da je tuženik pobijanu Odluku donio temeljem čl. 116. Zakona o radu („Narodne novine" broj 93/2014 i dr., dalje: ZR-a); da iz obrazloženja iste proizlazi da je 15. svibnja 2023. tužiteljica od strane tuženika bila upozorena na propuste u obavljanju poslova svog radnog mjesta konobar, što da je primila na znanje, da je ista bila dužna javiti se na svoje radno mjesto prema unaprijed predviđenom rasporedu tako da je bila dužna raditi do 22. svibnja 2023., da se međutim tužiteljica do navedenog datuma nije javila na radno mjesto, niti tuženiku kao poslodavcu, niti je na bilo koji način opravdala izostanak, te da kako je navedena Odluka uvjetovana skrivljenim ponašanjem tužiteljice kao zaposlenika, to je odlučeno kao u izreci iste,

-da je tužiteljica spornu Odluku tuženika zaprimila 7. lipnja 2023.; da je u zakonskom roku podnijela Zahtjev za zaštitu prava, koji je isti zaprimio 10. lipnja 2023., sa time da na taj Zahtjev nije odgovorio; da je predmetna tužba zaprimljena kod suda 28. lipnja 2023.,

-da iz iskaza tužiteljice, zz tuženika BR, svjedokinje ŠR, proizlazi pored ostalog da je 22. svibnja 2023., dok je radila na recepciji i prijavljivala gosta, oko 19,30-20,00 sati došao direktor hotela BR, da je između njih dvoje došlo do verbalnog incidenta, da je zbog toga tužiteljica oko 20,00 sati napustila svoje radno mjesto odnosno otišla iz hotela,

-prema navodima tužiteljice, zz tuženika je bio taj koji je došao do u vidno alkoholiziranom stanju, bio prema njoj neugodan, počeo ju vrijeđati,

-prema navodima zz tuženika BR, isti je po dolasku u hotel kod tužiteljice, istu zamolio da napravi određene stvari, točnije da pospremi sjedala s terase, na što da se ista naljutila, bacila pregaču i otišla s posla samovoljno,

-da je iz iskaza tužiteljice i zz tuženika TR, vidljivo da je tužiteljica o ovom incidentu obavijestila zz tuženika TR, koja je tu situaciju pokušala smiriti,

-da iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je zz tuženika BR **.**.2023., nakon njihova verbalnog incidenta dao otkaz, dok je zz tuženika TR u iskazu navela da je ovu tvrdnju provjerila s ocem i da je tužiteljica pogrešno shvatila da je predmetne večeri dobila otkaz,

-da iz iskaza tužiteljice, oboje zz tuženika, svjedokinje ŠR, proizlazi i to da nakon tog incidenta, tužiteljica nije idućih nekoliko dana dolazila na posao, pri čemu je tužiteljica tvrdila da je to učinila jer da je imala slobodnih dana, dok je zz tuženika TR to u iskazu osporila, ističući da je svoje slobodne dane ranije iskoristila,

-da su oboje zz tuženika potvrdili u svojim iskazima, da je tužiteljica bila prisutna na poslu u razdoblju od 15. do 22. svibnja 2023., sa time da je zz tuženika TR u iskazu dodala i to da tužiteljica nije bila upozorena na propuste u radu od 15. svibnja 2023.

8.1.Odlučujući o tužbenim zahtjevima tužiteljice, sud prvog stupnja, polazeći od prethodno navedenog, zauzima stav da se ovdje radi o pravnoj situaciji iz čl. 115. st.1. podstavak 3. ZR-a, te da je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga, te ujedno vodi računa o čl. 119. st.1. i 2. ZR-a.

Analizirajući iskaze stranaka i saslušanih svjedoka, te dovodeći iste u vezu s dostavljenim ispisom whats up poruka, prvostupanjski sud zaključuje da je između tužiteljice i zz tuženika GR **.**.2023. u večernjim satima došlo do verbalnog sukoba, nakon kojeg se tužiteljica oko 20,00 sati, prije završetka radnog vremena udaljila s radnog mjesta, pri čemu da je ista otišla s posla u uvjerenju da ju je direktor potjerao, da od strane tuženika nije bila upozorena na propiste u radu.

8.2.Kako se sukladno sadržanu pobijane Odluke tuženika, izvanredni otkaz ugovora o radu temelji na nedolasku i nejavljanju tuženiku kao poslodavcu u razdoblju do 22. svibnja 2023., to sud prvog stupnja smatra da se tužiteljicu ne tereti za nedolazak na posao od 22. svibnja 2023., već protivno tome do 22. svibnja 2023. Međutim, kako oboje zz tuženika u svojim iskazima nisu osporili da je tužiteljica u razdoblju do spornog 22. svibnja 2023. dolazila na posao, to zaključuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen otkazni razlog – da se do 22.05.2023. zaposlenik nije javio na radno mjesto.

Budući da se u pobijanoj Odluci tuženika, kao razlog za izvanredan otkaz ne navodi raniji odlazak s radnog mjesta 22. svibnja 2023., već zbog osobito teške povrede radne obveze iz radnog odnosa i to nedolaska na posao do 22. svibnja 2023., a koju povredu tužiteljica nedvojbeno nije počinila, stajalište je prvostupanjskog suda da je pobijanu Odluku valjalo utvrditi nedopuštenom, pa odlučuje kao u točki I. izreke.

8.3.Polazeći od toga da je usvojen zahtjev pobliže naveden u točki I. izreke presude, sud prvog stupnja odbija zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se sporna Odluka tuženika poništi kao neosnovan i neprikladan zakonskoj terminologiji. Neosnovanim također smatra i zahtjev tužiteljice za sudski raskid Ugovora o radu, budući je tužiteljica s tuženikom imala sklopljen ugovor na određeno vrijeme, a utvrđenjem nedopustivosti otkaza, da je radni odnos, te time i Ugovor o radu trajao do 31. listopada 2023.

Vodeći računa o tome da je tužiteljica kod tuženika radila u vremenu od 15. listopada 2022. do 31. listopada 2023. temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, to prvostupanjski sud smatra da tužiteljica nema pravo na naknadu štete zbog sudskog raskida iz čl. 125. st.1. ZR-a, obzirom da u konkretnom slučaju nema mjesta nastavku radnog odnosa jer je isti istekao 31. listopada 2023. Iz tih razloga odbija prethodno navedene tužbene zahtjeve i odlučuje kao u točki II. izreke.

Vodeći računa o uspjehu tužiteljice, odluku o trošku temelji na čl. 154. st.4. ZPP- a.

9.1.Ponajprije valja naglasiti da nije u pravu tužiteljica kada smatra da je njen zahtjev kojim je tražila da se sporna Odluka tuženika i poništi, sud prvog stupnja odbio jer da su isti neprikladan zakonskoj terminologiji.

Ovo stoga jer je iz točke 25. obrazloženja pobijane presude, prema ocjeni ovog suda, izuzetno jasno i nedvosmisleno vidljivo da se prednje navedeno odnosi isključivo na tužbeni zahtjev tužiteljice kojima je tražila da se sporna Odluka tuženika poništi. Na prednje naveden zaključak ukazuje činjenica da je sud u točkama 26. i 27. obrazloženja svoje presude iznio razloge zbog kojih je odbio ostale tužbene zahtjeve tužiteljice.

9.2.Pored toga, za dodati je da kada se pažljivo iščitaju odredbe ZR-a, pored ostalog i čl. 124. i 125., da se govori isključivo o ne/dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, a ne o poništenju iste, sukladno čemu je osnovano ukazao prvostupanjski sud na to da se radi o neprikladnoj terminologiji glede tog zahtjeva.

10.Međutim, u pravu je tužiteljica kada pobija pravilnost stava prvostupanjskog suda glede neosnovanosti preostalih tužbenih zahtjeva.

11.1.Ponajprije treba istaknuti da ovome sudu nisu prihvatljivi razlozi kojima se rukovodio prvostupanjski sud kad je zaključio da je zahtjev tužiteljice za sudski raskid Ugovora o radu neosnovan.

Naime, činjenica da se ovdje radi o Ugovoru o radu na određeno vrijeme, koji da nije bilo pobijane Odluke tuženika, bi trajao do 31. listopada 2023., prema uvjerenju ovog suda nije od odlučnog značaja za ishod ovog spora. Ovo iz razloga, jer polazeći od toga da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su u konkretnoj pravnoj situaciji bile ispunjene pretpostavke za utvrđenje Odluke tuženika nedopuštenom, to prema prosudbi ovog suda, tužiteljica ia pravo na izjednačavanje svog radnopravnog statusa sa statusom kojeg bi imala da takva odluka nije donesena.

11.2.Osim toga, ocjena je ovog suda da kada se radi o ovakvoj vrsti ugovora, zahtjev za sudski raskid je osnovan, ukoliko se tužbeni zahtjev za utvrđenje sudskog raskida postavi prije isteka razdoblja na koje je konkretan ugovor o radu sklopljen. Drugim riječima, kako je iz stanja u spisu razvidno da je tužba tužiteljice zaprimljena kod suda 29. srpnja 2023., a Ugovor o radu, kao što je prethodno navedeno da nije bilo sporne Odluke bi trajao do 31. listopada 2023., to ovaj sud drži da je ovaj tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

Nastavno prednje navedenom, nameće se zaključak da je sukladno čl. 125. ZR- a, prvostupanjski sud trebao u situaciji, kada je tužiteljica zatražila da se odredi sudski raskid predmetnog Ugovora, udovoljiti tom zahtjevu i odrediti dan prestanka radnog odnosa.

U kontekstu prethodno iznesenog, za sada bi proizlazilo da je sud prvog stupnja, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio ovaj tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

12.No, što se tiče samog datuma s kojim će se utvrditi sudski raskid, napominje se da je iz tužbenog zahtjeva tužiteljice razvidno da je ista zatražila da se raskid odredi s datumom donošenja presude suda prvog stupnja.

Protivno stavu tužiteljice, ovaj sud je uvjerenja da se u ovakvim situacijama kad se radi o ugovoru o radu na određeno vrijeme, sudski raskid ne može odrediti s datumom nakon predviđenog trajanja takvog ugovora, dakle u ovom slučaju 31. listopada 2023., jer bi u svakom slučaju radni odnos tužiteljice kod tuženika, prestao najkasnije s navedenim datumom.

Slijedom toga, stav je ovog suda da je sud prvog stupnja taj koji će odrediti sudski raskid, pri čemu će uzeti u obzir okolnosti ovog konkretnog slučaja, što znači da to može biti dan donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ili dan podnošenja zahtjeva za sudski raskid.

Budući da sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao okolnosti o kojima ovisi osnovanost ovog tužbenog zahtjeva tužiteljice, to je glede ovog zahtjeva, prema stavu ovog suda, činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, nastavno čemu ni ovaj sud nije bio u mogućnosti preinačiti prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

13.U kontekstu gore iznesenog, nisu u ovoj fazi postupka ovome sudu prihvatljivi ni razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete, a na što sukladno svemu do sada navedenom, tužiteljica ima pravo u određenom iznosu.

Kako sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao niti pravno relevantne okolnosti u smislu čl. 125. st.1. ZR-a o kojima ovisi visina zatražene naknade štete, a posljedično tome i osnovanost ovog tužbenog zahtjeva tužiteljice, to je i u odnosu na ovaj tužbeni zahtjev iste, činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, slijedom čega se nije mogla ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

14.Obzirom na sve izloženo, prvostupanjski će sud u nastavku postupka, uvažavajući primjedbe ovog suda, sukladno dispoziciji parničnih stranaka, razjasniti sve pravno odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva tužiteljice za određivanje sudskog raskida Ugovora o radu, te zahtjeva za naknadu štete, nakon čega će o istome donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

15.Shodno tome, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku.

16.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice, potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II.I. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice, uki8nuti presudu suda prvog stupnja u točkama II.II. i II.III. izreke, primjenom čl. 370. ZPP -a, te u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

17.Presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke, kao nepobijana ostaje neizmjenjena.

U Rijeci, 1. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković