Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2628/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŽB, zbog prekršaja iz članka 87. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 31. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma („Narodne novine“ broj 29/19, 98/19, 126/21), odlučujući o žalbi tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pp-5706/2024-8 od 8. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeniku ŽB za prekršaj iz članka 87. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 31. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, činjenično opisan u izreci pobijane presude, na temelju istog članka, izriče novčana kazna u iznosu od 265,45 (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centa) eura, koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude.

II Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom u točki I izreke ove presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenik ŽB proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 87. stavka 1. točke 31. (pravilno: članka 87. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 31.) Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji je prekršaj primjenom članka 38. stavka 2. točke 1. Prekršajnog zakona oslobođen od kazne.

1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 14,00 eura.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava.

2. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno okrivljenika oslobodio od kazne primjenom članka 38. stavka 2. točke 1. Prekršajnog zakona, dakle zbog toga što ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, iako ta okolnost iz spisa predmeta ne proizlazi, već je kao razlog za primjenu te odredbe navedena nekažnjavanost okrivljenika za slične prekršaje i protek vremena.

3. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba je osnovana.

4. Odlučujući o žalbi tužitelja te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona(„Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/21), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, ovaj sud smatra da je u pravu žalitelj kad ističe da prvostupanjski sud nije imao osnove za oslobađanje okrivljenika od kazne primjenom članka 38. stavka 2. točke 1. Prekršajnog zakona, čime je prekoračio ovlast koju ima po zakonu i povrijedio materijalno prekršajno pravo u korist okrivljenika, počinivši povredu navedenu i opisanu u članku 196. točki 5. Prekršajnog zakona, već da okrivljenika, koji nije kažnjavan, za počinjeni prekršaj, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja, stupanj odgovornosti okrivljenika i sve ostale okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud, nije trebalo osloboditi od kazne za terećeni prekršaj, odnosno da istog za počinjeni prekršaj treba kazniti, kako to žalitelj i predlaže.

6. Stoga je ovaj sud, prihvaćanjem žalbe tužitelja, navedenu povredu materijalnog prekršajnog prava u korist okrivljenika otklonio i preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, te okrivljeniku s obzirom na njegovu dosadašnju nekažnjavanost, kako to proizlazi iz stanja spisa predmeta, izrekao novčanu kaznu u visini najniže propisane novčane kazne za inkriminirani prekršaj, smatrajući da je tako odmjerena kazna razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno djelovati na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

4. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.

7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.