Poslovni broj: Gž-1172/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1172/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Č. P. d.o.o. (OIB:…) iz P., zastupanog po punomoćniku H. B., odvjetniku u O., protiv tuženice Ž. C. (OIB:…) iz Z., zastupane po punomoćniku B. J., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-3477/2021-24 od 03. ožujka 2023., 12. veljače 2024., 

 

 

p r e s u d i o j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba tuženice - i potvrđuje se u pobijanom dijelu presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-3477/2021-24 od 03. ožujka 2023.

 

II.              Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

             

              -u st. I., da se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj: Ovrv-134/2020 koje je donio javni bilježnik J. V. iz Z. 07. prosinca 2020. u dijelu u kojem je tuženici naloženo, da u roku od osam dana, tužitelju isplati iznos od 80,99 eura/610,20 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na dijelove tog iznosa teče kako je pobliže naznačeno u izreci odluke;

 

              -u st. II., da se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj: Ovrv-134/2020 koje je donio javni bilježnik J. V. iz Z. 07. prosinca 2020. u dijelu u kojem je tuženici naloženo, da u roku od osam dana, tužitelju nadoknadi troškove ovršnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama;

 

              -u st. III., da se nalaže tuženici da tužitelju nadoknadi troškove postupka isplatom iznosa od 147,65 eura/1.112,47 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 03. ožujka 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

2.              Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svojeg punomoćnika podnosi tuženica iz svih zakonom dopuštenih razloga, a osobito zbog bitne povrede  odredaba čl. 354. st. 2. t. 6. i t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP). Prvenstveno se ističe da je tuženici nezakonitim postupanjem suda onemogućeno raspravljanje pred sudom jer tuženica iz opravdanih razloga koji su iznijeti u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje nije pristupila na ročište dana 26. siječnja 2023. na kojem ročištu bi dodatno obrazložila dokazne prijedloge i ranije iznesene činjenice i ustrajala na njima. Sud je odbio prijedlog za povrat u prijašnje stanje međutim, u izreci presude tu odluku nije niti spomenuo, a isto tako sud je unaprijed odlučio da ne bi prihvatio argumentaciju tuženice, koju bi ona, da je opravdani razlozi nisu spriječili, na tom ročištu bila iznijela. Nadalje iz izreke presude proizlazi da je tuženica dužna platiti iznos od 9,45 eura sa zateznim kamatama koje teku od 01. svibnja 2020. te isti iznos od 9,45 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. svibnja 2020. do isplate-pa proizlazi da je sud dosudio da tuženica mora platiti dupli iznos u svibnju 2020. što je zakonski nemoguće.

 

2.1.              Nadalje, sud je presudu temeljio na ispravama i činjenicama koje je tužitelj iznio u trenutku kada je za njihovo iznošenje bio prekludiran. To se odnosi na dokaze koje je tužitelj dostavio uz podneske od 14. rujna 2021. te 26. rujna 2021. Iz isprava sadržanih u spisu proizlazi da tuženica nikada nije bila zadužena kao obveznica plaćanja odvoženja komunalnog otpada niti je to bila ranije njezina majka te da nikada nije primila Izjavu o načinu korištenja usluge jer povratnica dostavljena u spis nije nikada ni potpisana. Dakle, navedenog obvezno-pravnog odnosa između parničnih stranaka nema a tu činjenicu je sud u potpunosti zanemario niti je tuženica preuzela tužitelju spremnik-kantu niti je ikada sa njim sklopila bilo kakav ugovor. Obrazloženje suda prvog stupnja je kontradiktorno jer je sud najprije naveo da je nesporno da je riječ o jednom objektu, a potom da je M. M. zadužen pod jednom šifrom objekta a tuženica pod drugom šifrom objekta. U predmetnoj zgradi koja je u suvlasništvu od 2015. godine tek je od 2019. godine tuženici samoinicijativno dodijeljena druga kanta i prisilna naplata nepostojeće obveze a nakon što je to zatražio M. M.. Naime, za takvo protupravno postupanje tužitelja i M. M. tuženica ne može biti u obvezi prema tužitelju već to samo može biti M. M.. Odnosno obaveza tuženice može biti određena jedino na način da ona i M. M. kao suvlasnici zgrade snose jednu obvezu na jednake dijelove. U tom se smislu fiksni dio dijeli razmjerno suvlasničkom udjelu ili sporazumu dok se na varijabilni dio terete oba suvlasnika nevezano tko je više punio posudu. M. M. tu obvezu plaća pa time obveza odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada je podmirena, a na tuženici i drugom suvlasniku je da se razračunaju tko je kome i kolikoj mjeri eventualno dužan.

 

2.2.              Žalbeni je prijedlog tuženice da se pobijana presuda preinači "ukine platni nalog u cijelosti i naknadi joj troškove parničnog postupka".  

 

3.              Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

 

4.              Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

 

5.              Žalba tuženice nije osnovana.

 

6.              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim od tuženice kao korisnice usluga traži isplatu iznosa od 80,99 eura na ime izvršene usluge odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada na adresi u P., Ulica … za razdoblje od veljače do rujna 2020., odnosno za neplaćene mjesečne račune izdane za korisničko mjesto broj ….

 

7.              U ovom postupku obzirom na vrijednost predmeta spora riječ je o postupku o sporu male vrijednosti na koje se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467.a ZPP-a.

 

8.              Prema odredbi čl. 467. st. 1. i st. 2. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog nekih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a povodom te žalbe ne primjenjuje se čl. 370. ZPP-a.

 

9.              Prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev tužitelja, odnosno održao je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika J. V. iz Z., uz obrazloženje da je tuženica kao suvlasnica nekretnine u P. u 1/2 dijela odnosno kao posjednica stana u prizemlju te zgrade korisnik usluga tužitelja prikupljanja komunalnog otpada na području grada P., da je koristila te usluge tužitelja u spomenutom razdoblju pa da je time dužna prema ispostavljenim računima isplatiti tužitelju pružene usluge sve prema odredbama čl. 30. st. 5. i čl. 33. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19) kao i prema Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada P. (dalje Odluka) od 26. ožujka 2019.

 

9.1.              Isto tako, sud prvog stupnja ne prihvaća prijedlog tuženice za povrat u prijašnje stanje iz razloga nemogućnosti pristupa njezinog punomoćnika na ročište održano dana 26. siječnja 2023. smatrajući da nisu ostvarene pretpostavke za povrat u prijašnje stanje koje su propisane odredbom čl. 117. ZPP-a.

 

10.              Pobijana presuda je pravilna i zakonita te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženice. U postupku nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena ni bitna povreda na koju upućuje žaliteljica ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a s obzirom da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

11.              U prvostupanjskom postupku je utvrđeno slijedeće činjenično stanje:

             

              -da je tuženica suvlasnica u 1/2 dijela nekretnine označene kao kč. br. 649/3 k.o. M. na otoku P., Ulica …, da se radi o stambenoj zgradi s tri stambene cjeline podijeljene između suvlasnika na način da stan u prizemlju isključivo koristi tuženica a gornji dio dvije stambene cjeline) koristi drugi suvlasnik M. M.;

 

              -da prema dostavljenim računima i evidencijama odvoza proizlazi da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja izvršavao uslugu odvoza i zbrinjavanja otpada i za objekt u suvlasništvu tuženice;

             

              -da je tuženica evidentirana kao korisnica usluga kod tužitelja pod šifrom … dok je M. M. evidentiran pod šifrom …;

 

              -da visina obveze tuženice prema računima tužitelja za navedeno razdoblje iznosi 80,99 eura, odnosno mjesečne iznose od 9,45 eura, 10,35 eura i 13,05 eura koji dospijevaju kako je navedeno u izreci odluke.

 

12.              Na tako utvrđeno činjenično stanje (koje se u sporovima male vrijednosti žalbom ne može pobijati) sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja, odnosno održao na snazi navedeni platni nalog pri tome pravilno zaključivši da postoji aktivna i pasivna legitimacija stranaka kao i obveza tuženice da isplati utuženu novčanu tražbinu, a sve prema odredbama čl. 30. st. 5. i čl. 33. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom te sukladno Odluci.

 

13.              U odnosu na žalbene navode tuženice valja navesti da sukladno Odluci korisnici usluga koji nekretninu koriste povremeno su izjednačeni u pravima i obvezama sa korisnicima usluga koji stalno koriste nekretninu te su dužni plaćati cijenu minimalne javne usluge za sva godišnja obračunska razdoblja. Prema evidenciji odvoza proizlazi da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja izvršavao uslugu odvoza i zbrinjavanja otpada i za objekt u suvlasništvu tuženice. Pri tome je s obzirom na žalbene navode tuženice važno navesti da ne postoje dvije obveze za svibanj 2020. s obzirom da računi dospijevaju 01. svibnja i 21. svibnja, već bi dospijeće računa u iznosu od 9,45 eura dana 01. svibnja 2020. prema financijskoj kartici trebalo biti 30. travnja 2020. dakle radi se za obvezu iz travnja 2020. ali je navedeno povoljnije za tuženicu.

 

13.1.              Nadalje, vezano za žalbene navode tuženice valja reći da je tuženica zadužena sa spremnikom volumena od 60l kao najmanji volumen posude, da je ranije njena majka bila zadužena sa spremnikom od 120l s obzirom da se radi o kanti koja je čipirana pa o tome postoje podaci. Isto tako potpuno su nejasni navodi tuženice da je tužitelj istoj samoinicijativno dodijelio drugu kantu i da je to zatražio M. M. kraj činjenice da isti uredno plaća svoju obvezu a sud je naveo da se radi o dvije stambene cjeline s obzirom da M. M. prema podacima iz spisa posjeduje dvije stambene cjeline u predmetnom objektu.

 

14.              Ostaje pitanje prijedloga za povrat u prijašnje stanje tuženice sa podneska od 27. siječnja 2023. koji je ista zahtijevala zbog propuštanja dolaska na ročište od 26. siječnja 2023. na kojem je i glavna rasprava zaključena. Sud prvog stupnja nije prihvatio prijedlog tuženice za povrat u prijašnje stanje uz obrazloženje, da prema podnesku tuženice od 27. siječnja 2023. proizlazi da je njezin punomoćnik bio spriječen pristupiti na ročište 26. siječnja 2023. te da na istom ročištu imao namjeru ustrajati kod ranije predloženih dokaza i da bi predao troškovnik kojega predaje uz taj podnesak. Sud prvog stupnja smatra da tuženici nije nastala nikakva šteta zbog činjenice što njezin punomoćnik nije pristupio na ročište dana 26. siječnja 2023. s obzirom da je ista nije imala namjeru iznijeti nikakve nove činjenice i predložiti neke nove dokaze. Isto tako da ne dostavom troškovnika također nije nastala nikakva šteta jer u situaciji kada je zahtjev tužitelja prihvaćen tuženica ionako nema pravo na naknadu troška sve pozivom na odredbu čl. 117. ZPP-a.

 

15.              Odredbom čl. 117. st. 1. ZPP-a propisano je da ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga je izgubio pravo na poduzimanje te radnje sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocjeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje. Slijedom iznijetog sud prvog stupnja je pravilno zaključio da tuženica zbog nedolaska njezinog punomoćnika na navedeno ročište „nije ništa izgubila“ kraj činjenice da bi punomoćnik, kako je sam naveo, ustrajao kod svih ranije predloženih dokaza, odnosno da bi predao troškovnik. Iz tih razloga nije bilo potrebe ni zakazivati ročište u smislu odredbe čl. 121. ZPP-a kako to pogrešno navodi žaliteljica, a istoj je dana mogućnost da osporava navedenu odluku suda u okviru žalbe protiv odluke o glavnoj stvari.

 

16.              Slijedom iznijetog valjalo je u cijelosti kao neosnovanu odbiti žalbu tuženice i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 457. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke. Tuženica je odbijena sa svojom žalbom pa je valjalo odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

 

 

U Puli - Pola 12. veljače 2024.

 

 

Sudac

 

Dolores Peruško, v.r.