Zakon.hr

Poslovni broj: P-840/2022-75

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E ŠE N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari I. tužitelja ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; II. tužiteljice UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; III. tužiteljice FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i IV. tužiteljice TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Tatjana Lindić, odvjetnica u Samoboru, protiv I. tuženice EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; II. tuženice ŠMO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i III. tuženika DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Marija Lulić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 15.05.2026., dana 01. srpnja 2026.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbe izvršena podneskom od 11.12.2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se I. tuženici EM, II. tuženici ŠMO i III. tuženiku DM da I. tužitelju ŠM solidarno isplate iznos 5.557,47 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

− na iznos 326,91 EUR od 06.03.2015. do isplate;

− na iznos 326,91 EUR od 10.06.2015. do isplate;

− na iznos 326,91 EUR od 05.09.2015. do isplate;

− na iznos 326,91 EUR od 09.12.2015. do isplate;

− na iznos 326,91 EUR od 15.03.2016. do isplate;

− na iznos 326,91 EUR od 07.06.2016. do isplate;

− na iznos 326,91 EUR od 06.09.2016. do isplate;

− na iznos 326,91 EUR od 06.12.2016. do isplate;

− na iznos 326,91 EUR od 07.03.2017. do isplate;

− na iznos 326,91 EUR od 06.06.2017. do isplate;

− na iznos 326,91 EUR od 05.09.2017. do isplate;

− na iznos 326,91 EUR od 05.12.2017. do isplate;

− na iznos 326,91 EUR od 14.03.2018. do isplate;

− na iznos 326,91 EUR od 05.06.2018. do isplate;

− na iznos 326,91 EUR od 05.09.2018. do isplate;

− na iznos 326,91 EUR od 05.12.2018. do isplate;

− na iznos 326,91 EUR od 22.03.2019. do isplate,

i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se I. tuženici EM, II. tuženici ŠMO i III. tuženiku DM da II. tužiteljici UM solidarno isplate iznos 1.765,11

EUR sa zateznim kamatama koje teku:

− na iznos 103,83 EUR od 06.03.2015. do isplate;

− na iznos 103,83 EUR od 10.06.2015. do isplate;

− na iznos 103,83 EUR od 05.09.2015. do isplate;

− na iznos 103,83 EUR od 09.12.2015. do isplate;

− na iznos 103,83 EUR od 15.03.2016. do isplate;

− na iznos 103,83 EUR od 07.06.2016. do isplate;

− na iznos 103,83 EUR od 06.09.2016. do isplate;

− na iznos 103,83 EUR od 06.12.2016. do isplate;

− na iznos 103,83 EUR od 07.03.2017. do isplate;

− na iznos 103,83 EUR od 06.06.2017. do isplate;

− na iznos 103,83 EUR od 05.09.2017. do isplate;

− na iznos 103,83 EUR od 05.12.2017. do isplate;

− na iznos 103,83 EUR od 14.03.2018. do isplate;

− na iznos 103,83 EUR od 05.06.2018. do isplate;

− na iznos 103,83 EUR od 05.09.2018. do isplate;

− na iznos 103,83 EUR od 05.12.2018. do isplate;

− na iznos 103,83 EUR od 22.03.2019. do isplate,

III. Nalaže se I. tuženici EM, II. tuženici ŠMO i III. tuženiku DM da III. tužiteljici FM solidarno isplate iznos 3.349,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

− na iznos 197,00 EUR od 06.03.2015. do isplate;

− na iznos 197,00 EUR od 10.06.2015. do isplate;

− na iznos 197,00 EUR od 05.09.2015. do isplate;

− na iznos 197,00 EUR od 09.12.2015. do isplate;

− na iznos 197,00 EUR od 15.03.2016. do isplate;

− na iznos 197,00 EUR od 07.06.2016. do isplate;

− na iznos 197,00 EUR od 06.09.2016. do isplate;

− na iznos 197,00 EUR od 06.12.2016. do isplate;

− na iznos 197,00 EUR od 07.03.2017. do isplate;

− na iznos 197,00 EUR od 06.06.2017. do isplate;

− na iznos 197,00 EUR od 05.09.2017. do isplate;

− na iznos 197,00 EUR od 05.12.2017. do isplate;

− na iznos 197,00 EUR od 14.03.2018. do isplate;

− na iznos 197,00 EUR od 05.06.2018. do isplate;

− na iznos 197,00 EUR od 05.09.2018. do isplate;

− na iznos 197,00 EUR od 05.12.2018. do isplate;

− na iznos 197,00 EUR od 22.03.2019. do isplate,

IV. Nalaže se I. tuženici EM, II. tuženici ŠMO i III. tuženiku DM da IV. tužiteljici TM solidarno isplate iznos 4.151,23 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

− na iznos 244,19 EUR od 06.03.2015. do isplate;

− na iznos 244,19 EUR od 10.06.2015. do isplate;

− na iznos 244,19 EUR od 05.09.2015. do isplate;

− na iznos 244,19 EUR od 09.12.2015. do isplate;

− na iznos 244,19 EUR od 15.03.2016. do isplate;

− na iznos 244,19 EUR od 07.06.2016. do isplate;

− na iznos 244,19 EUR od 06.09.2016. do isplate;

− na iznos 244,19 EUR od 06.12.2016. do isplate;

− na iznos 244,19 EUR od 07.03.2017. do isplate;

− na iznos 244,19 EUR od 06.06.2017. do isplate;

− na iznos 244,19 EUR od 05.09.2017. do isplate;

− na iznos 244,19 EUR od 05.12.2017. do isplate;

− na iznos 244,19 EUR od 14.03.2018. do isplate;

− na iznos 244,19 EUR od 05.06.2018. do isplate;

− na iznos 244,19 EUR od 05.09.2018. do isplate;

− na iznos 244,19 EUR od 05.12.2018. do isplate;

− na iznos 244,19 EUR od 22.03.2019. do isplate,

V. Odbija se tužbeni zahtjev I. tužitelja ŠM za isplatu daljnjih 9.655,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama (preko iznosa koji je dosuđen točkom I. izreke).

VI. Odbija se tužbeni zahtjev II. tužiteljice UM za isplatu daljnjih 3.014,95 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama (preko iznosa koji je dosuđen točkom II. izreke).

VII. Odbija se tužbeni zahtjev III. tužiteljice FM za isplatu daljnjih 5.862,22 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama (preko iznosa koji je dosuđen točkom III. izreke).

VIII. Odbija se tužbeni zahtjev IV. tužiteljice TM za isplatu daljnjih 7.209,27 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama (preko iznosa koji je dosuđen točkom IV. izreke).

IX. Nalaže se tuženicima EM, II. ŠMO i III. DM da tužiteljima ŠM, II. UM, III. FM i IV. TM solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu 2.679,68 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01.07.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 07.10.2019. tužitelji ŠM, UM, FM i TM zatražili su donošenje presude kojom bi se tuženiku BM naložilo da im isplati 179.452,36 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama, na ime razmjernog dijela naknade koju je ostvario davanjem u zakup zajedničkog krova zgrade za antenski prihvat telekomunikacijskom operateru Tele2 d.o.o., bez njihovog znanja.

2. Tuženik BM je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u bitnom navodeći da su tužitelji bili upoznati sa postavljanjem bazne stanice, da se uređaj nalazi u potkrovlju u sklopu njegovog spremišta, a ne na krovu ni na zajedničkom dijelu zgrade te da je on faktični vlasnik cijele prednje zgrade koju je kupio od tužitelja odnosno njihovih prednika.

3. U tijeku postupka preminuo je tuženik BM pa je rješenjem od 18.02.2022. (str. 114-115 spisa) određen nastavak postupka u odnosu na njegove nasljednike EM, ŠMO i DM kao tuženike.

4. Tužitelji su podneskom od 11.12.2025. (str. 364-368 spisa) povisili tužbeni zahtjev na način da od tuženika zahtijevaju isplatu ukupno 40.564,25 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama. Budući da je do takve preinake tužbe došlo nakon provedenog financijskog vještačenja, sud ocjenjuje da je ista dopuštena u smislu čl. 190. st. 2. ZPP pa ju je valjalo dopustiti i odlučiti kao u izreci rješenja.

5. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to zk izvadak (str. 9-12 spisa), posjedovni list (str. 13 spisa), e-mail korespondencija (str. 14-59 spisa), Porezno rješenje od 31.05.2019. (str. 60-61 spisa), Potpisna lista (str. 62-63 spisa), dopis od 04.02.2019. (str. 64-70 spisa), Predugovor od 05.05.2006. (str. 85-87 spisa), Ugovor o kupoprodaji od 07.03.2007. (str. 88-90 spisa), Aneks od 27.03.2007. (str. 91- 93 spisa), Ugovor o zakupu od 24.04.2008. (str. 136-141 spisa), Aneks br. 1 od 29.05.2012. (str. 142-146 spisa), Ugovor o zakupu od 23.05.2019. (str. 166-173 spisa), Potvrda od 22.02.2007. (str. 214-217 spisa), Sporazum od 26.03.2007. (str. 218-222 spisa), Prijedlog za uknjižbu od 26.03.2007. (str. 223-228 spisa), Etažni elaborat (str. 249-299 spisa), provedeni su uviđaj (str. 161-162 spisa), građevinsko vještačenje (str. 175-187, 320-321 spisa) i financijsko vještačenje (str. 356-358 spisa) te su saslušani svjedoci ŽM (str. 305-307 spisa), I. tužitelj (str. 371-372 spisa), II. tužiteljica (str. 372-373 spisa), IV. tužiteljica (str. 373 spisa), I. tuženica (str. 374 spisa) i III. tuženik (str. 374-375 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet parnice je zahtjev tužitelja za isplatu razmjernog dijela zakupnine koju je prednik tuženika pok. BM ostvario u razdoblju od ožujka 2015. do ožujka 2019. davanjem u zakup prostora koji prema tvrdnjama tužitelja predstavlja zajednički dio nekretnine.

7.1. Dakle, radi se o zahtjevu između suvlasnika nekretnine za isplatu plodova koje daje nekretnina.

8. Po Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 81/2015, 94/2017, 52/2025; dalje: ZVDSP) među plodove stvari spadaju prinosi koje stvar daje posredovanjem nekog pravnog odnosa (najamnine i zakupnine), a ti plodovi pripadaju onome kome pripada stvar koja ih donosi, ako na posebnom pravnom temelju ne pripadaju kome drugome (čl. 8. st. 4. i st. 5.). Plodovi i druge koristi od cijele stvari dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova ako se drukčije ne sporazumiju (čl. 38. st. 2.), međutim suvlasniku na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine pripadaju svi plodovi i druge koristi od toga dijela, ako oni na nekom posebnom pravnom temelju ne pripadaju komu drugomu (čl. 79. st. 2.). Plodovi od stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine glede kojih nije uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela pripadaju svim suvlasnicima nekretnine, ali svakom od suvlasnika koji je ujedno i vlasnik nekoga posebnoga dijela te nekretnine pripadaju samo za onoliko za koliko mu je suvlasnički dio veći od odgovarajućega suvlasničkoga dijela (čl. 91. st. 1.), a plodovi od nekretnine na koje se ne odnosi prethodna odredba pripadaju svim suvlasnicima razmjerno njihovim dijelovima (čl. 91. st. 2.) te su ništave sve odredbe pravnih poslova o suprotnom (čl. 91. st. 3.).

8.1. U skladu sa citiranim odredbama, kod nekretnina na kojima je uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova (etažno vlasništvo), suvlasniku – etažnom vlasniku pripadaju svi plodovi koje daje njegov posebni dio, a plodovi koje daju preostali dijelovi na kojima nije uspostavljeno etažno vlasništvo (zajednički dijelovi) pripadaju svim suvlasnicima, i to upravo razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima (dok se pravilo iz čl. 91. st. 1. ZVDSP o drugačijem ključu raspodjele plodova odnosi na djelomično etažno vlasništvo, što nije slučaj u ovom predmetu).

9. Nije sporno da su tužitelji i prednik tuženika pok. BM u utuženom razdoblju od ožujka 2015. do ožujka 2019. imali status suvlasnika nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9.1. Sporno je jesu li tuženici tužiteljima dužni isplatiti razmjerni dio zakupnine koja je u utuženom razdoblju plaćena njihovom predniku pok. BM za postavljanje bazne stanice i antenskog priključka, a s tim u vezi posebno je sporno je li se radilo o zakupu zajedničkog dijela nekretnine ili posebnog dijela nekretnine u etažnom vlasništvu pok. BM.

10. Iz zk izvatka (str. 254-255 spisa) proizlazi da je do 2007. godine navedena nekretnina bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao dva zk tijela, i to zk tijelo I – kuća i dvorište u suvlasništvu VM, ĆM, ČM, UM, TM, FM, ŠM i LM; te zk tijelo II – gospodarska zgrada u suvlasništvu Gašpar A.G. d.o.o., UM, TM, FM i ŠM. Ujedno je bila upisana napomena da je za zk tijelo I (kuća i dvorište) otvoren poduložak u knjizi položenih ugovora.

10.1. Iz zk izvatka (str. 256-257 spisa) proizlazi da je u knjizi položenih ugovora u podul. 842 bio upisan stan na II. katu kuće, kao vlasništvo PM i UMO.

10.2. Iz Kupoprodajnog ugovora od 05.05.2006. (str. 258-260 spisa) proizlazi da je BM od PM i UMO kupio navedeni stan koji je bio upisan u knjizi položenih ugovora.

10.3. Iz Predugovora od 05.05.2006. (str. 85-87 spisa) proizlazi da je isti sklopljen u pogledu ZK tijela I (kuća i dvorište), a njime su zemljišnoknjižni vlasnici VM, ĆM, KM, LM, UM, TM i ŠM prodali BM dijelove stambeno-poslovne građevine i to poslovni prostor u prizemlju, ulaznu vežu, spremište u prizemlju, stan na I. katu, stan na II. katu, cijelo potkrovlje (tavan iznad zgrade i krovište) te stubište, uz konstataciju da se u sklopu prodane nekretnine još nalazi i stan upisan u podul. 842 knjige položenih ugovora. Tim Predugovorom je predviđeno da će se kupoprodajni ugovor sklopiti nakon izrade etažnog elaborata.

10.4. Iz Etažnog elaborata iz prosinca 2006. (str. 248-292 spisa), po kojem je izdana Potvrda o samostalnim uporabnim cjelinama od 22.02.2007. (str. 214-217 spisa) proizlazi da su u pogledu zk tijela I (ulična zgrada) utvrđeni posebni dijelovi vinski podrum, poslovni prostor sa spremištem u prizemlju, dva stana na I. katu, dva stana na II. katu te spremište u potkrovlju, dok su u pogledu zk tijela II (dvorišna zgrada) utvrđeni posebni dijelovi vinski podrum, dva poslovna prostora u prizemlju, dva poslovna prostora na I. katu te jednog stana na I. katu i potkrovlju.

10.5. Iz solemnizirane isprave pod nazivom „Sporazum u smislu čl. 75. st. 1. ZVDSP“ od 07.03.2007. (str. 243-247 spisa) proizlazi da su VM, LM, ČM, ĆM, UM, FM, TM, ŠM, BM i Š A.G. d.o.o. sklopili sporazum o uspostavi etažnog vlasništva, po kojem je u pogledu zk tijela I sa suvlasničkim udjelom BM od 595/10000 povezano vlasništvo stana br. 4 na II. katu, dok je sa suvlasničkim udjelima VM, LM, ČM, ĆM, UM, FM, TM i ŠM od 1464/10000, 1403/10000, 2248/10000, 1779/10000, 850/10000 i 1230/10000, povezano vlasništvo poslovnog prostora sa spremištem br. 1 u prizemlju, vinskog podruma u prizemlju, stana br. 1 na I. katu, stana br. 2 na I. katu, stana br. 3 na II. katu i spremišta br. 2 u potkrovlju.

10.6. Iz Ugovora o prodaji od 07.03.2007. (str. 88-90 spisa) proizlazi da su VM, ĆM, LM, ČM, UM, TM, ŠM i FM prodali BM posebne dijelove zk tijela A I u skladu sa Etažnim elaboratom, i to poslovni prostor u prizemlju, stan br. 1 na I. katu, stan br. 3 na II. katu i spremište br. 2 u potkrovlju.

10.7. Iz druge solemnizirane isprave pod nazivom „Sporazum u smislu čl. 75. st. 1. ZVDSP“ od 26.03.2007. (str. 218-222 spisa) proizlazi da su VM, LM, ČM, ĆM, UM, FM, TM, ŠM, BM i Š A.G. d.o.o. sklopili novi sporazum o uspostavi etažnog vlasništva, koji je bitno istovjetan kao i prvi Sporazum od 07.03.2007., osim što su korigirani suvlasnički udjeli na način da odgovaraju Etažnom elaboratu.

10.8. Iz Aneksa od 26.03.2007. (str. 91-93 spisa) proizlazi da su njime prodavatelji VM, ĆM, LM, ČM, UM, TM, ŠM i FM te kupac BM samo izmijenili suvlasničke udjele navedene u Ugovoru o prodaji od 07.03.2007., i to na način da budu usklađeni sa drugim Sporazumom o uspostavi etažnog vlasništva od 26.03.2007., dok su posebni dijelovi koji su predmet kupoprodaje ostali neizmijenjeni.

10.9. Iz Sporazuma o načinu korištenja, održavanja i uređenja nekretnine od 07.03.2006. (str. 294-299 spisa) proizlazi da je isti sklopljen između UM, FM, TM i ŠM kao prodavatelja te BM kao kupca, a njime su se sporazumjeli o načinu korištenja i održavanja nekretnine zk tijelo A I.

11. Iz zk izvatka (str. 9-12 spisa) proizlazi da su Etažni elaborat iz prosinca 2006. i Sporazum o uspostavi etažnog vlasništva od 26.03.2007. provedeni u zemljišnim knjigama, i to 2007. godine jer se radi o zemljišnoknjižnoj zbirci isprava Z-7124/2007, s time da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nakon etažiranja upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao jedinstveno zemljišnoknjižno tijelo, a ne više zk tijelo I (kuća i dvorište) te zk tijelo II (gospodarska zgrada).

11.1. Iz istog zk izvatka proizlazi i to da je u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu BM bio uknjižen kao vlasnik posebnih dijelova koje je stekao Kupoprodajnim ugovorom od 05.05.2006. (stan br. 4 na II. katu – kupio od PM i UMO) i Ugovorom o prodaji od 07.03.2007. (poslovni prostor u prizemlju sa spremištem, stan br. 1 na I. katu, stan br. 3 na II. katu i spremište br. 2 u potkrovlju – kupio od ovdje tužitelja ŠM, UM, FM i TM te preostalih tadašnjih suvlasnika VM, LM, ČM i ĆM). Kao vlasnici preostali posebnih dijelova uknjiženi su isključivo ovdje tužitelji.

12. Iz Ugovora o zakupu od 24.04.2008. (str. 136-141 spisa), koji je sklopljen između BM kao zakupodavca i Tele2 d.o.o. kao zakupoprimca, proizlazi da je BM dao u zakup prostor za postavljanje, djelovanje i održavanje bazne stanice mobilne telekomunikacijske mreže, a što uključuje prostor za antensko postrojenje, prostor za rashladno postrojenje (soba s opremom), potrebne kablove (vodove) u zgradi te pristup električnoj energiji i Datanetu (čl. 1.), na razdoblje od 7 godina (čl. 2.) i sa ugovorenom zakupninom od 14.400,00 EUR godišnje (čl. 3.).

12.1. Iz Aneksa br. 1 od 29.05.2012. (str. 142-146 spisa) proizlazi da je njime ugovoreno produljenje zakupa za daljnje 3 godine te da je izmijenjen iznos zakupnine tako da od tada iznosi 1.100,00 EUR mjesečno.

13. Iz e-mail korespondencije (str. 14-59 spisa) proizlazi da se I. tužitelj ŠM kao predstavnik suvlasnika u siječnju 2019. počeo obraćati zakupniku Tele2 d.o.o. sa zahtjevom za očitovanje temeljem čega je postavljen antenski prihvat na krov zgrade.

13.1. Iz Ugovora o zakupu od 23.05.2019. (str. 166-174 spisa) proizlazi da su Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zastupani po I. tužitelju kao predstavniku suvlasnika, dali u zakup zakupniku Tele2 d.o.o. prostor na krovu kuće za postavljanje, rad i održavanje elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme (čl. 1.), sa ugovorenom zakupninom od 500,00 EUR mjesečno koja se uplaćuje izravno na račun zajedničke pričuve (čl. 4).

14. Prilikom uviđaja utvrđeno je da se predmetna zgrada sastoji od prizemlja, dva kata i potkrovlja, međutim iznad potkrovlja se još nalazi i tavan odnosno prostor krovišta. U taj prostor ulazi se iz potkrovlja (fotografija br. 1 na str. 179 spisa), pri čemu se radi o nestambenom prostoru u kojem se nalaze nosiva konstrukcija antenske opreme, kablovi i zasebna prostorija izvedena od gips kartonskih pregradnih zidova, dok se na samom krovu nalazi dimnjak u kojeg je smješten antenski priključak (fotografije br. 2, 3, 4 i 5 na str. 179-180 spisa).

15. U tijeku postupka provedeno je građevinsko vještačenje po vještaku Mladenu Ožiću, a iz njegovog nalaza od 28.02.2023. (str. 175 -187 spisa) proizlazi da se u prostoru krovišta ulične kuće na adresi [adresa] u [adresa] nalazi prostor za baznu stanicu tj. antensko postrojenje, kablovi i nosiva konstrukcija, dok se sama antena nalazi u dimnjaku iznad krovišta; da je u zemljišnim knjigama upisan jedan poseban dio u potkrovlju, i to skladište br. 2 (E-7), što je međutim pretvoreno u stambeni prostor, a iz potkrovlja se dalje pristupa u navedeni prostor krovišta u kojem se nalazi bazna stanica; da navedeni prostor krovišta nije upisan u zemljišne knjige kao poseban dio pa se stoga radi o zajedničkom di jelu nekretnine; po mišljenju vještaka uređaji bazne stanice postavljeni su u zajedničkom prostoru krovišta i na zajedničkim dijelovima objekta tj. i na krovnoj konstrukciji i krovnom pokrovu i dimnjaku, koji također predstavljaju zajedničke dijelove.

15.1. Iz pisanog očitovanja vještaka od 27.12.2024. (str. 320-321 spisa), koje je vještak dao nakon uvida u etažni elaborat, proizlazi da u elaboratu etažiranja nije označen nikakav tavanski prostor, već je navedeno da postoji vinski podrum, prizemlje, dva kata i potkrovlje, bez spominjanja tavana, dok je s druge strane očevidom utvrđeno postojanje dva stambena kata, potkrovlja i još dodatnog prostora iznad potkrovlja za kojeg nije jasno kako je prikazan u etažnom elaboratu i je li uopće prikazan.

16. Iz iskaza I. tužitelja ŠM (str. 371-372 spisa), ujedno i predstavnika suvlasnika, proizlazi da je za postojanje bazne stanice i antenskog prihvata u dimnjaku saznao tijekom 2018. godine kada je u zgradi susreo djelatnike Tele2 d.o.o.; da prije toga nije imao saznanja o zakupu između BM i Tele2 d.o.o.; da tavanski prostor predstavlja zajednički dio iako su ga on i ostali suvlasnici 2006. godine prodali BM; da se radilo o posebnom dijelu, da je tako bilo etažirano i nije se radilo o zajedničkim dijelovima, ali je tek nakon vještačenja u ovom predmetu utvrdio da se radi o zajedničkom dijelu; da je BM unio u Predugovor formulaciju da se kupuje cijelo potkrovlje, tavan iznad zgrade i krovište, iako je bio upozoren da se ne može sačinit takav ugovor jer se radi o zajedničkim dijelovima zgrade; da se spremište br. 2 u potkrovlju zgrade koje se spominje u Kupoprodajnom ugovoru odnosi na potkrovlje koje je etažirano kao poseban dio, a da su betonske stepenice i podest nadograđeni čime se dobila još jedna galerija u sklopu koje se nalazi bazna stanica; da je BM izvršio obnovu krova i kompletne fasade.

16.1. Iz iskaza II. tužiteljice UM (str. 372-373 spisa) proizlazi da ona nije imala saznanja o postojanju antenskog priključka u dimnjaku, viđala je majstore po zgradi, zna da se nešto radilo o potkrovlju i da su se popravljali dimnjaci, ne zna za što je sklopljen ugovor o zakupu, sjeća se da je BM potpisala Predugovor, Ugovor i Sporazum ali se nije toliko bavila time što mu se prodaje.

16.2. Iz iskaza IV. tužiteljice TM (str. 373 spisa) proizlazi da se ne sjeća što se točno prodavalo BM jer je bilo više suvlasnika; da je za antenski priključak saznala tek od I. tužitelja; da je prije prodaje kuća pripadala tužiteljima i tada je ona imala pristup tavanskom prostoru i ključ od njega, a nakon prodaje više nema ključ te ne zna reći radi li se o međuprostoru, galeriji ili tavanskom prostoru jer se to gradilo nakon što je BM kupio kuću i kada je sve počeo uređivati; nije branila BM da uređuje stubište, krovište ili fasadu kuće.

16.3. Iz iskaza I. tuženice EM (str. 374 spisa) proizlazi da je ona predmetu nekretninu naslijedila od svojeg supruga pok. BM, da je on kompletno uredio cijelu kuću koja je bila ruševna, promijenio je krov i krovište.

16.4. Iz iskaza III. tuženika DM (str. 374-375 spisa) proizlazi da je sve predugovore, ugovore i sporazume sklapao njegov otac pok. BM, poznato mu je da je imao zakup sa Tele2 d.o.o., na krovištu je bio 2007. godine prije postavljanja antenskog priključka te je prostorija u kojoj se nalazi antenska oprema postojala i u vrijeme kupoprodaje iz 2006., a nije mu poznato da bi bila izgrađena galerija ili neki međuprostor.

16.5. Iz iskaza svjedoka ŽM (str. 305-307 spisa), zaposlenika Tele2 d.o.o., proizlazi da je antenski prihvat montiran na krovu, a bazna stanica je montirana u potkrovlju, na podnožju antenskog stupa, s time da se radi o cijevi visine 5 -8 metara, a na toj cijevi su antene koje imaju plastiku, zbog čega izgleda kao da se radi o tzv. lažnom dimnjaku; nakon što im se javio I. tužitelj utvrdili su da je on u pravu, zbog čega su sa zgradom sklopili novi ugovor o zakupu te su namjeravali umanjiti dio zakupnine koji je isplaćivan BM, ali je on ubrzo preminuo, nakon čega njegovi nasljednici dugo vremena nosi dostavili rješenje o nasljeđivanju. Po njegovom iskazu u konkretnom slučaju antena je zadirala u krov, zbog čega je bilo potrebno kontaktirati sve suvlasnike i staviti ih u osnovni ugovor o zakupu.

17. Analizom svih navedenih dokaza sud je utvrdio sljedeće činjenice:

− na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze se dvije zgrade – prednja ulična zgrada, koja je ranije bila upisana kao zk tijelo I – kuća; te stražnja dvorišna zgrada, koja je ranije bila upisana kao zk tijelo II – gospodarska zgrada;

− sporni zakup je bio zasnovan samo u pogledu prednje ulične zgrade (ranije zk tijelo I – kuća) te se svi navodi stranaka iz ove parnice odnose samo na taj dio nekretnine, dok stražnja dvorišna zgrada (ranije zk tijelo II – gospodarska zgrada) nije predmet spora;

− etažiranje cjelokupne nekretnine je izvršeno 2007. godine, od kada se više ne radi o različitim zk tijelima već su obje zgrade ostale upisane na istoj čestici, a na njihovim posebnim dijelovima je uspostavljeno etažno vlasništvo, s time da se na prednju uličnu zgradu odnose etaže od E-1 do E-7, dok se na stražnju dvorišnu zgradu odnose etaže od E-8 do E-13;

− BM je u prednjoj uličnoj zgradi kupio poslovni prostor u prizemlju, jedan stan na I. katu, dva stana na II. katu te spremište u potkrovlju, s time da je sve navedene posebne dijelove (osim jednog stana na II. katu) kupio upravo od ovopredmetnih tužitelja i preostalih tadašnjih suvlasnika (VM, LM, ČM i ĆM);

− i nakon prodaje navedenih posebnih dijelova BM, ovopredmetni tužitelji zajedno sa preostalim tadašnjim suvlasnicima VM, LM, ČM i ĆM i dalje su ostali vlasnicima vinskog podruma u prizemlju te jednog stana na I. katu predmetne prednje ulične zgrade;

− Gašpar AG d.o.o. je prije etažiranja bio suvlasnik samo zk tijela II (stražnja dvorišna zgrada) te nije imao upisana nikakva prava na zk tijelu I (prednja ulična zgrada), a prilikom etažiranja pripalo mu je suvlasništvo posebnih dijelova samo u stražnjoj dvorišnoj zgradi (ranije zk tijelo II);

− u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu tužitelji bili isključivi suvlasnici svih preostalih dijelova nekretnine, osim onih koji su prethodno prodani BM.

18. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da je BM kupio 5 posebnih dijelova prednje ulične zgrade, a ne cijelu prednju uličnu zgradu jer su 2 posebna dijela (vinski podrum i stan na I. katu) i dalje ostala u vlasništvu tužitelja.

18.1. BM je navedenih 5 posebnih dijelova kupio već Predugovorom od 05.05.2006. koji ispunjava sve pretpostavke glavnog kupoprodajnog ugovora (sadržajno se uopće ne radi o predugovoru – njime je izvršena kupnja i prodaja, a ne preuzimanje obveze buduće kupoprodaje; isplaćen je veći dio kupoprodajne cijene te je kupac stupio u posjed), a kupio ih je za vrijeme dok je prednja ulična zgrada bila upisana u zemljišne knjige kao zasebno zemljišnoknjižno tijelo (zk tijelo I – kuća i dvorište). Stoga je BM te posebne dijelove kupio od svih tadašnjih suvlasnika zk tijela I – ovdje tužitelja te preostalih suvlasnika VM, LM, ČM i ĆM, dok nikakav ugovor nije trebao sklapati sa Gašpar A.G. d.o.o. koji je u tom trenutku bio suvlasnik isključivo na zk tijelu II (stražnja dvorišna zgrada) te nije polagao nikakva prava na zk tijelo I (prednju uličnu zgradu). Dakle, sama kupoprodaja je izvršena još Predugovorom od 05.05.2006., a sklapanjem Ugovora o prodaji od 07.03.2007. i Aneksa od 26.03.2007. nije došlo do nove kupoprodaje, nego samo do usklađenja opisa predmeta kupoprodaje sa etažnim elaboratom koji je u međuvremenu izrađen.

18.2. U Predugovoru od 05.05.2006. se kao predmet kupoprodaje, između ostaloga, navodi i „cijelo potkrovlje (tavan iznad zgrade i krovište)“ te se BM ovlastilo da na temelju tog Predugovora može ući u posjed , pored ostaloga, i „potkrovlja odnosno tavana“ te da može izvršiti njihovu adaptaciju i uređenje, a po potrebi ih staviti u funkciju (članci 1. i 5. Predugovora).

18.3. U Ugovoru o prodaji od 07.03.2007. sa Aneksom od 26.03.2017. se kao predmet kupoprodaje, pored ostalih posebnih dijelova, navodi „spremište br. 2 u potkrovlju neto korisne površine 71,89 m2, u nacrtu označeno plavom bojom“ (članak I.), a ujedno je konstatirano da je BM na temelju ranijeg Predugovora već djelomično stupio u posjed „nekretnina koje su predmet ovog ugovora“ pa tako i „potkrovlja odnosno tavana“ te da od tada snosi sve troškove „s osnova prava vlasništva i posjeda tih nekretnina“ (članak V.).

18.4. I u Sporazumu o načinu korištenja, održavanja i uređenja nekretnine (str. 294 - 299 spisa) spominje se da će tavanski prostor pripasti u vlasništvo BM. Na tom Sporazumu su ovjereni potpisi 07.03.2007., ali je on evidentno sklopljen ranije jer se u njemu navodi obveza izrade novog etažnog elaborata u odnosu na raniji etažni elaborat iz srpnja 2005. Budući da je novi etažni elaborat izrađen u prosincu 2006., onda je taj Sporazum bez ikakve sumnje sklopljen prije prosinca 2006.

18.5. Na temelju izloženog sadržaja navedenih isprava sud utvrđuje da je BM od svih tadašnjih suvlasnika faktično kupio i prostor potkrovlja i prostor tavana. Naime, u Predugovoru od 05.05.2006. kao predmet kupoprodaje navodi se „cijelo potkrovlje (tavan iznad zgrade i krovište)“ te se BM ovlastilo da stupi u posjed „potkrovlja odnosno tavana“. Iako je Ugovor o prodaji od 07.03.2007. sklopljen u cilju usklađenja sa etažnim elaboratom u kojem nema izričitog spomena tavana, čak je i u tom Ugovoru potvrđeno da se kupac još od ranije nalazi u posjedu nekretnina koje su predmet tog Ugovora, između ostaloga „potkrovlja odnosno tavana“ te da snosi sve troškove „s osnova prava vlasništva“ tih nekretnina. Da je volja ugovornih strana cijelo vrijeme bila da BM bude vlasnik tavana jasno potvrđuje i Sporazum o načinu korištenja, održavanja i uređenja nekretnina u kojem je navedeno da će tavanski prostor pripasti u vlasništvo BM, s time da je taj Sporazum faktično sklopljen prije prosinca 2006., a tužitelji i tuženik su se sa njime ponovno usuglasili 07.03.2007. prilikom ovjere potpisa. Kada se sve navedeno dovede u vezu sa iskazom I. tužitelja ŠM koji je izričito potvrdio da je sporni tavanski prostor 2006. godine prodan BM kao poseban dio nekretnine, sud sa sigurnošću utvrđuje da su i Predugovorom od 05.05.2006. i Ugovorom o prodaji od 07.03.2007. bili obuhvaćeni ne samo potkrovlje koje je kasnije obuhvaćeno etažiranjem (spremište br. 12 neto površine 71,89 m2), nego i tavan koji se nalazi iznad tog potkrovlja. Dakle, BM je od tužitelja kupio cjelokupni prostor potkrovlja i tavana.

18.6. Sud ne prihvaća stranačke iskaze tužitelja u dijelu u kojem bi iz njih proizlazilo da je BM naknadno izveo sporni tavan kao tzv. galeriju unutar kupljenog potkrovlja jer prethodno izloženi sadržaj isprava potvrđuje da su u trenutku sklapanja Predugovora od 05.05.2006. i Ugovora o prodaji od 07.03.2007. postojali i potkrovlje i tavan, a što je uostalom potvrđeno i uvjerljivim iskazom III. tuženika DM.

18.7. S tim u vezi valja istaknuti da je sporni tavan mogao biti predmet kupoprodaje jer je u čl. 67. ZVDSP izričito propisano da se vlasništvo posebnog dijela nekretnine može protezati i na sporedne dijelove kao što su to tavanske prostorije (st. 3.), u kojem slučaju se primjenjuju pravila koja vrijede za pripatke stvari (st. 5.). Po čl. 5. st. 2. ZVDSP tko ima pravo vlasništva ili koje od drugih stvarnih prava na nekoj stvari, ima ga time i na svim njezinim pripadnostima.

18.8. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da je BM – i to upravo od ovdje tužitelja kao prodavatelja – kupio ne samo cijeli prostor potkrovlja (tada po namjeni spremište, danas stambeni prostor), nego je kupio i prostor tavana koji se nalazi iznad potkrovlja, s time da je taj tavan mogao biti predmet kupoprodaje kao sporedni dio i pripadak posebnog dijela (spremišta) na potkrovlju.

19. Iz osnovnog nalaza građevinskog vještaka jasno proizlazi kako je on dao mišljenje da sporni tavan („prostor krovišta“) predstavlja zajednički dio nekretnine isključivo temeljem činjenice što se u zemljišnim knjigama navodi samo prostor potkrovlja (kao spremište br. 2), bez spomena tavana. Građevinski vještak je tek naknadno, povodom primjedbi tuženika, izvršio uvid u etažni elaborat, nakon čega se očitovao da se iz tog elaborata ne može utvrditi kako je u njemu prikazan sporni tavan te je li uopće prikazan.

19.1. Nadalje, iz niti jednog ugovora ni sporazuma ne proizlazi da su suvlasnici u bilo kojem trenutku odredili da bi sporni tavan predstavljao zajednički dio nekretnine.

19.2. Iako je 07.03.2007. između svih tadašnjih suvlasnika sklopljen Sporazum o uspostavi etažnog vlasništva u kojem se isto tako ne spominje tavan nego samo spremište br. 2 na potkrovlju (kasnijim istovjetnim Sporazumom od 26.03.2007. je samo izvršena korekcija suvlasničkih omjera), iz sadržaja tog Sporazuma ne proizlazi da bi se njime mijenjao predmet kupoprodaje po ranijem Predugovoru od 05.05.2006., kojim je BM od svih tadašnjih suvlasnika (uključujući i ovdje tužitelje) kupio sporni tavan. Štoviše nakon što su sklopili taj Sporazum o uspostavi etažnog vlasništva od 07.03.2007., tužitelji su tog istog dana sa BM sklopili Ugovor o prodaji od 07.03.2007., kojim su u članku 5. potvrdili da je BM, između ostaloga, kupio i tavan. Iako su tužitelji sporni tavan prodali BM još Predugovorom od 05.05.2006. (koji sadržajno predstavlja glavni kupoprodajni ugovor), nakon sklapanja Sporazuma o uspostavi etažnog vlasništva od 07.03.2007. je samo iz formalnih razloga došlo do ponovnog potpisivanja Ugovora o prodaji od 07.03.2007. (radi usklađenja opisa), a tužitelji su i tada – dakle nakon sklapanja Sporazuma o uspostavi etažnog vlasništva – potvrdili da je tavan predmet kupoprodaje i da on pripada BM. I iz iskaza I. tužitelja ŠM proizlazi kako je on cijelo vrijeme – sve do izrade nalaza i mišljenja građevinskog vještaka u ovom predmetu – smatrao da sporni tavan ne predstavlja zajednički dio nekretnine, jer je BM prodan 2006. godine kao poseban dio.

19.3. Prema tome, sud utvrđuje da Predugovor od 05.05.2006. (po svojem sadržaju glavni kupoprodajni ugovor) nikada nije stavljen izvan snage, pa ni sklapanjem Sporazuma o uspostavi etažnog vlasništva od 07.03.2007., a tužitelji su čak i nakon sklapanja tog Sporazuma potvrdili da je BM kupio tavan i da je on njegov vlasnik (čl. 5. Ugovora o prodaji od 07.03.2007.). Stoga, bez obzira što taj tavan nije bio obuhvaćen etažnim elaboratom pa posljedično ni sporazumom o uspostavi etažnog vlasništva, BM je cijelo vrijeme – pa i u utuženom razdoblju – u odnosu na ovdje tužitelje raspolagao valjanim pravnim temeljem za uspostavu etažnog vlasništva, i to iz razloga što ga je kupio 2006. godine od svih tadašnjih suvlasnika, a radilo se o mogućem i dopuštenom predmetu raspolaganja odnosno etažnog vlasništva (čl. 67. st. 3. ZVDSP).

20. Iz Ugovora o zakupu od 24.04.2008. (str. 136-141 spisa), koji je bio sklopljen između Tele2 d.o.o. i pok. BM, proizlazi da je predmet zakupa prostor za postavljanje, djelovanje i održavanje bazne stanice mobilne telekomunikacijske mreže, i to prostor za antensko postrojenje, prostor za rashladno postrojenje (soba s opremom) te potrebni kablovi (vodovi) koji su potrebni za pristup električnoj energiji i Datanetu.

20.1. Prilikom uviđaja utvrđeno je da se bazna stanica i ostala pripadajuća oprema nalaze unutar spornog tavana, ali i na samom krovu zgrade, unutar dimnjaka u kojem se nalazi antenski priključak, s time da taj dimnjak nema nikakvu drugu funkciju osim da u njemu bude smješten antenski priključak (suglasni navodi stranaka sa uviđaja od 10.01.2023.). Građevinski vještak je u nalazu i mišljenju potvrdio da se navedeni uređaji nalaze ne samo unutar prostora tavana, već i na krovnoj konstrukciji, krovnom pokrovu i dimnjaku objekta. Stoga sud utvrđuje da je sve navedeno bilo obuhvaćeno sklopljenim ugovorom o zakupu između Tele2 d.o.o. i BM.

21. U dijelu u kojem su bazna stanica i pripadajući uređaji bili postavljeni unutar prostora tavana, kako je prethodno utvrđeno radilo se dijelu nekretnine za kojeg je BM raspolagao valjanim pravnim temeljem za uspostavu etažnog vlasništva, pa su u skladu sa čl. 79. st. 2. ZVDSP za taj dio nekretnine plodovi (zakupnina) pripadali isključivo BM jer se nije radilo o dijelu nekretnine u smislu čl. 91. ZVDSP čiji plodovi bi pripadali svim suvlasnicima.

22. S druge strane, u dijelu u kojem su antenski priključak i pripadajući uređaji bili postavljeni na krovnoj konstrukciji, krovnom pokrovu i dimnjaku objekta, radi se o dijelovima nekretnine koji po samom zakonu predstavljaju zajedničke dijelove nekretnine (čl. 67. st. 6. ZVDSP) i time suvlasništvo svih suvlasnika, pa u skladu sa čl. 91. ZVDSP plodovi (zakupnina) tog dijela nekretnine zaista pripadaju svim suvlasnicima nekretnine, razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima.

23. Stoga bi u konkretnom slučaju tužitelji imali pravo na isplatu razmjernog dijela zakupnine (kao plodova nekretnine), ali samo u onom dijelu u kojem se ta zakupnina odnosila na izvršavanje zakupa na krovnoj konstrukciji, krovnom pokrovu i dimnjaku objekta kao zajedničkim dijelovovima nekretnine.

23.1. Pritom su neodlučni navodi tuženika o tome da su tužitelji bili upoznati sa namjerom BM da sa operaterom sklopi ugovor o zakupu, naime u skladu sa čl. 91. st. 3. ZVDSP ništetan je sporazum suvlasnika o tome da se plodovi zajedničkih dijelova nekretnine u etažnom vlasništvu dijele drugačije nego razmjerno suvlasničkim udjelima, pa sve i da je između tužitelja i BM postojao izričiti ili konkludentni dogovor da BM smije davati u zakup sami krov zgrade i za to ubirati zakupninu, takav dogovor ne bi važio između stranaka te bi se i tada primjenjivala kogentna odredba čl. 91. ZVDSP.

23.2. Sud prihvaća tvrdnje tuženika o tome da je pok. BM isključivo o svojem trošku izvršio sanaciju krova i fasade, naime tu tvrdnju tuženika je potvrdio I. tužitelj u svojem stranačkom iskazu. Tužitelji su kao suvlasnici nekretnine svakako bili dužni sudjelovati u tim (notorno značajnim) ulaganjima, međutim ukoliko je BM (opravdano) htio da mu se uloženo na neki način refundira, to nikako nije mogao postići samostalnim ubiranjem zakupnine za zajedničke dijelove nekretnine s obzirom na kogentnu odredbu čl. 91. ZVDSP.

23.3. Ne mogu se prihvatiti navodi tuženika kojima impliciraju da je BM od tužitelja ustvari kupio i krovnu konstrukciju, krovnu podlogu i dimnjak. Naime takvi dijelovi nekretnine nužno i beziznimno predstavljaju zajedničke dijelove zgrade koji su suvlasništvu etažnih vlasnika, jer uopće ne mogu biti predmetom etažnog vlasništva sukladno čl. 67. st. 6. ZVDSP. Iako je BM od tužitelja i preostalih tadašnjih suvlasnika, pored ostalih dijelova nekretnine, valjano kupio tavanski prostor (sve kako je prethodno obrazloženo), time nije mogao valjano kupiti sami krov koji kao zajednički dio nekretnine ne može biti predmet etažnog vlasništva. Protivno navodima tuženika, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 164. st. 1. ZVDSP, jer se na podjelu plodova zajedničkih dijelova nekretnine u etažnom vlasništvu primjenjuju kogentne odredbe čl. 91. ZVDSP, bez obzira na to postoji li dogovor suvlasnika o podjeli posjeda.

23.4. Ne mogu se prihvatiti ni navodi tuženika da je provedeno razvrgnuće suvlasništva na način da je BM pripala cijela prednja ulična zgrada, naime kao što je prethodno obrazloženo tužiteljima su etažiranjem pored svih posebnih dijelova stražnje dvorišne zgrade, pripala i dva posebna dijela prednje ulične zgrade (vinski podrum i stan na I. katu), što znači da BM nije bio isključivi prednje ulične zgrade kao to tuženici tvrde u ovoj parnici.

23.5. Neosnovani su navodi tuženika o tome da bi tužitelji isplatu utuženog iznosa mogli zahtijevati samo na račun zajedničke pričuve. Naime, suvlasnici su na račun zajednički pričuve u skladu sa čl. 90. ZVDSP dužni uplaćivati samo ona novčana sredstva koja predstavljaju obvezni doprinos zajedničkoj pričuvi. Odredbama ZVDSP nije propisano da bi plodovi zajedničkih dijelova nekretnine predstavljali novčani doprinos zajedničkoj pričuvi, štoviše iz čl. 91. ZVDSP jasno proizlazi da plodovi pripadaju suvlasnicima razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima. Stoga su tužitelji od tuženika ovlašteni zahtijevati isplatu razmjernog dijela plodova u svoje ime i za svoj račun, a ne za račun zajedničke pričuve (iako bi inače bila dopuštena dispozicija tužitelja kojom zahtijevaju da se dio plodova koji pripada njima uplati na račun zajedničke pričuve).

23.6. Nadalje, bez obzira što II. i III. tuženici u ostavinskom postupku iza pok. BM nisu naslijedili predmetnu nekretninu, nego je nju naslijedila samo I. tuženica, u ovom predmetu se radi o obvezama pok. BM koje su nastale i dospjele za vrijeme njegovog života, uostalom on je prvotno i bio utužen, pa stoga svi njegovi nasljednici, uključujući i II. i III. tuženike, na temelju čl. 139. st. 1. i st. 4. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) solidarno odgovaraju za sve njegove dugove, bez obzira na koji način su izvršili diobu nasljedstva i koji od njih je naslijedio imovinu uz koju su povezani ti dugovi. Što se tiče prigovora visine naslijeđene imovine, valja istaknuti da iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. BM (str. 106-113 spisa) proizlazi da su tuženici naslijedili brojnu ostavinsku imovinu (44 nekretnine, 3 poslovna udjela, novčana sredstva na više od 10 računa, nekoliko vozila). Na tuženicima je u ovo j parnici bio teret dokazivanja da je vrijednost naslijeđene imovine manja od utuženog potraživanja odnosno da su podmirili druge neke druge dugove ostavitelja u visini vrijednosti naslijeđene imovine, sve u smislu čl. 139. st. 3. ZN, što oni u ovoj parnici ničim nisu dokazali.

23.7. Slijedom navedenoga, neosnovani su svi navodi tuženika kojima otklanjaju svoju obvezu isplate tužiteljima dijela zakupnine koji se odnosio na izvršavanje zakupa na zajedničkim dijelovima nekretnine (krovnoj konstrukciji, krovnom pokrovu i dimnjaku).

24. U tijeku postupka provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću koji je sačinio pisani nalaz i mišljenje od 11.07.2025. (str. 356-359 spisa) u kojem je, po prijedlogu tužitelja, na temelju dokumentacije u spisu izračunao da je u utuženom razdoblju od ožujka 2015. do ožujka 2019. od stane Tele2 d.o.o. isplaćena zakupnina BM u ukupnom iznosu 69.781,97 EUR. Na naveden i nalaz vještaka stranke nisu imale nikakvih primjedbi u računskom dijelu.

25. Potom su tužitelji podneskom od 11.12.2025. (str. 364 -368 spisa) postavili tužbeni zahtjev na način da zahtijevaju isplatu dijela te zakupnine razmjerno suvlasničkim dijelovima, čime tužitelji ustvari zahtijevaju da im se isplati i onaj dio zakupnine koji se odnosi na sami tavan, međutim na to nemaju pravo kako je prethodno obrazloženo jer se u tom dijelu radilo o plodovima posebnog dijela na kojem je BM raspolagao valjanim pravnim temeljem za uspostavu etažnog vlasništva.

26. Iz iskaza svjedoka RM (str. 305-307 spisa), ranijeg zaposlenika Tele2 d.o.o. koji je sa suvlasnicima stambene zgrade dogovarao sklapanje novog ugovora o zakupu iz 2019., proizlazi da ne postoji određeni matematički ključ po kojem bi se odredila zakupnina samo za krov, već se to radi „od oka“. Po njegovom iskazu tada je sa suvlasnicima stambene zgrade (nakon što je I. tužitelj kao predstavnik suvlasnika saznao za baznu stanicu i reagirao prema operateru) ugovoren zakup od 500 EUR mjesečno, za koliko su namjeravali umanjiti zakupninu BM ali su mu ubrzo prestali plaćati jer je on preminuo, a njegovi nasljednici se dugo nisu javljali sa rješenjem o nasljeđivanju. I sami tuženici su u podnesku od 09.11.2022. (str. 135 spisa) potvrdili da im je Tele2 d.o.o. smanjio zakupninu s obzirom na iznos kojeg je počeo plaćati na temelju Ugovora o zakupu sa suvlasnicima zgrade.

27. Iz ugovora o zakupu koji je bio sklopljen sa BM ne može se utvrditi koliko zakupnine se odnosio na dio zakupa koji se izvršavao na tavanu, a koliko zakupnine se odnosilo na dio zakupa koji se izvršavao na krovu (krovnoj konstrukciji, krovnom pokrovu i dimnjaku). Nadalje, sud prihvaća kao uvjerljivo i logično objašnjenje svjedoka RM, djelatnika Tele2 d.o.o., da za to nema posebne matematičke formule već da se u praksi radi „od oka“.

28. Po čl. 223. st. 1. ZPP ako utvrdi da stranci pripada pravo na novčanu svotu, ali se visina te svote ne može utvrditi ili bi to bilo moguće samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

29. Budući da je u provedenom postupku utvrđeno kako tužitelji imaju pravo na dio zakupnine koji se odnosi na izvršavanje zakupa samo na krovu zgrade (krovnoj konstrukciji, krovnom pokrovu i dimnjaku), a ne i na dio zakupnine koji je odnosi na izvršavanje zakupa na tavanu (točke 21., 22. i 23. obrazloženja), prema ocjeni ovog suda u okolnostima konkretnog slučaja novčani iznos koji pripada tužiteljima treba utvrditi na temelju čl. 223. st. 1. ZPP, dakle po slobodnoj ocjeni, jer je zakup bio ugovoren kao cjelina pa po prirodi stvari niti jednim dokazom nije moguće utvrditi koji dio zakupnine se odnosio na izvršavanje zakupa na tavanu, a koji na izvršavanje zakupa na krovu zgrade.

30. Odlučujući po slobodnoj ocjeni u smislu čl. 223. st. 1. ZPP sud prije svega polazi od toga da je još 2012. godine sa BM za cjelokupni predmet zakupa bila ugovorena zakupnina od 1.100,00 EUR mjesečno te da se taj iznos zakupnine najmanje idućih 10 godina uopće nije mijenjao. Sud nadalje uzima u obzir da je unutar tog razdoblja došlo do sklapanja posebnog ugovora o zakupu sa suvlasnicima stambene zgrade radi reguliranja zakupa upravo na krovu, kada je ugovorena zakupnina od 500,00 EUR mjesečno, pri čemu sud nema nikakvog razloga posumnjati u to da je Tele2 d.o.o. kao dobar gospodarstvenik pritom ugovorio onu zakupninu koja je realna i koja se inače ugovara u takvim slučajevima. Konačno, u slučajevima kada zakup posebnog dijela ne bi imao svrhe ako se istovremeno ne izvršava i na zajedničkim dijelovima, logično je i u skladu sa općim pravilima životnog iskustva da se zakupnina tada dijeli na približno jednake dijelove.

30.1. Imajući u vidu sve navedeno, sud po slobodnoj ocjeni u skladu sa čl. 223. st. 1. ZPP utvrđuje da bi se od svake zakupnine od 1.100,00 EUR mjesečno koliko je Tele2 d.o.o. plaćao BM, iznos od 500,00 EUR odnosio na onaj dio zakupa koji se izvršavao na zajedničkim dijelovima nekretnine (krovnoj konstrukciji, krovnom pokrovu i dimnjaku). Stoga je samo 500,00 EUR mjesečno (a ne ukupni iznos kojeg su tužitelji utužili) predstavljao plodove zajedničkih dijelova nekretnine, pa se samo taj iznos u smislu čl. 91. ZVDSP dijeli između svih suvlasnika razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima.

30.2. Prema zk izvatku (str. 9-11 spisa) svim tužiteljima u cijelosti ili djelomično pripada više različitih suvlasničkih dijelova. Tako je I. tužitelj ŠM na 2. suvlasničkom dijelu 862/10000 suvlasnik u 29/100 dijela (E-2); na 8. suvlasničkom dijelu 126/10000 je suvlasnik u ¼ dijela (E-8); na 9. suvlasničkom dijelu 1018/10000 je suvlasnik u ¼ dijela (E-9); na 10. suvlasničkom dijelu 403/10000 je vlasnik u 1 /1; na 11. suvlasničkom dijelu 1912/10000 je suvlasnik u 80/182 dijela (E-11); na 12. suvlasničkom dijelu 223/10000 je vlasnik u 1/1 (E-12) te je na 13. suvlasničkom dijelu 177/10000 vlasnik u 1/1 (E-13). Time je I. tužitelj ŠM, u odnosu na cijelu nekretninu, suvlasnik u ukupno 2.179,41/10000 dijela.

30.3. Nadalje, II. tužiteljica UM je suvlasnica na 2. suvlasničkom udjelu 862/10000 suvlasnica u 13/100 dijela (E-2); na 8. suvlasničkom dijelu 126/10000 je suvlasnik u ¼ dijela (E-8); na 9. suvlasničkom dijelu 1018/10000 je suvlasnik u ¼ dijela (E-9) te je na 11. suvlasničkom dijelu 1912/10000 u 28/182 dijela (E -11). Time je II. tužiteljica UM, u odnosu na cijelu nekretninu, suvlasnica u ukupno 692,21/10000 dijela.

30.4. III. tužiteljica FM je na 2. suvlasničkom dijelu 862/10000 suvlasnica u 29/100 dijela (E-2); na 8. suvlasničkom dijelu 126/10000 je suvlasnica u ¼ dijela (E- 8); na 9. suvlasničkom dijelu 1018/10000 je suvlasnica u ¼ dijela (E-9) te je na 11. suvlasničkom dijelu 1912/10000 suvlasnica u 74/182 dijela (E-11). Time je III. tužiteljica FM, u odnosu na cijelu nekretninu, suvlasnica u ukupno 1.313,38/10000 dijela.

30.5. Konačno, IV. tužiteljica TM je 2. suvlasničkom dijelu 862/10000 suvlasnica u 29/10000 dijela (E-2); na 4. suvlasničkom dijelu 1092/10000 je vlasnik u 1/1 (E-4); na 8. suvlasničkom dijelu 126/10000 je suvlasnica u ¼ dijela (E-8) te je na 9. suvlasničkom dijelu 1018/10000 suvlasnica u ¼ dijela (E-9). Time je IV. tužiteljica TM, u odnosu na cijelu nekretninu, suvlasnica u ukupno 1.627,98/10000 dijela.

31. Iz Aneksa od 29.05.2012. (str. 335-337 spisa) proizlazi da je između Tele2 d.o.o. i BM bilo ugovoreno plaćanje zakupnine u iznosu 1.100,00 EUR tromjesečno unaprijed, što znači 3.300,00 EUR svaka 3 mjeseca.

31.2. Iz Analitičke kartice knjigovodstva Tele2 d.o.o. (str. 349-349 spisa) proizlazi da je kroz utuženo razdoblje Tele2 d.o.o. vršio isplate BM svaka 3 mjeseca, i to 05.03.2015., 09.06.2015., 04.09.2015., 08.12.2015., 14.03.2016., 06.06.2016., 05.09.2016., 05.12.2016., 06.03.2017., 05.06.2017., 04.09.2017., 04.12.2017., 13.03.2018., 04.06.2018., 04.09.2018., 04.12.2018. i 21.03.2019, dakle ukupno 17 tromjesečnih uplata. Pritom su mu isplaćivani iznosi između 30.000,00 i 31.000,00 HRK, što bi odgovaralo tadašnjim kunskim protuvrijednostima tromjesečne zakupnine od 3.300,00 EUR, uvećano za PDV.

31.3. Kako je već obrazloženo valja uzeti da se od ukupne mjesečne zakupnine (1.100,00 EUR), na izvršavanje zakupa na zajedničkim dijelovima nekretnine (krovnoj konstrukciji, krovnoj podlozi i dimnjaku) odnosilo 500,00 EUR. To bi značilo da je od svake tromjesečne zakupnine (3.300,00 EUR), na izvršavanje zakupa na zajedničkim dijelovima otpadalo 1.500,00 EUR, što u skladu sa čl. 91. st. 2. ZVDSP predstavlja plodove koji se dijele između svih suvlasnika razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima.

31.4. Budući da je kroz utuženo razdoblje bilo 17 tromjesečnih uplata zakupnine od po 3.300,00 EUR, to se dio svake te uplate – i to po 1.500,00 EUR tromjesečno – odnosi na plodove zajedničkog dijela nekretnine, što bi za cjelokupno utuženo razdoblje iznosilo ukupno 25.500,00 EUR (1.500x17). Dakle upravo ti iznosi (1.500,00 EUR tromjesečno odnosno sveukupno 25.500,00 EUR) predstavljaju plodove koji se dijele između svih suvlasnika razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima u skladu sa čl. 91. st. 2. ZVDSP.

31.5. Suvlasnički udjel I. tužitelja ŠM iznosi 2.179,41/10000 pa mu je onda tromjesečno pripadalo 326,91 EUR odnosno za cjelokupno utuženo razdoblje (326,91x17) pripada mu 5.557,47 EUR. Suvlasnički udjel II. tužiteljice UM iznosi 692,21/10000 pa joj je onda tromjesečno pripadalo 103,83 EUR odnosno za cjelokupno utuženo razdoblje pripada joj 1.765,11 EUR. Suvlasnički udjel III. tužiteljice FM iznosi 1.313,38/10000 pa joj je onda tromjesečno pripadalo 197,00 EUR odnosno za cjelokupno utuženo razdoblje pripada joj 3.349,00 EUR. Suvlasnički udjel IV. tužiteljice TM iznosi 1.627,98/10000 pa joj je onda tromjesečno pripadalo 244,19 EUR odnosno za cjelokupno utuženo razdoblje pripada joj 4.151,23 EUR.

31.6. Stoga je prednik tuženika pok. BM navedene plodove nekretnine, u dijelu u kojem pripadaju tužiteljima kao preostalim suvlasnicima, stekao bez pravne osnove pa ih je na temelju čl. 91. ZVDSP dužan isplatiti tužiteljima, sa zateznim kamatama od svake pojedine uplate.

31.7. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare koji istaknut u odnosu na preinačeni (povišeni) tužbeni zahtjev jer se radi o nepravoj preinaci tužbe iz iste činjenične osnove, a osim toga iznos koji je sve ukupno dosuđen tužiteljima (14.822,81 EUR) je u okviru iznosa koji je prvotno utužen tužbom od 07.10.2019. (179.452,36 HRK).

32. Stoga je u tom dijelu tužbene zahtjeve valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkama I., II., III. i IV. izreke, a u preostalom ih je dijelu valjalo odbiti kao previsoko postavljene pa je odlučeno kao pod točkama V., VI., VII. i VIII. izreke.

32. Tužitelji su djelomično uspjeli u parnici pa su im tuženici na temelju čl. 154. st. 2. ZPP dužni naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iznosi 40.564,25 EUR, s time da su u cijelosti uspjeli u pogledu pravne osnove (100%), dok su u pogledu visine uspjeli sa 14.822,81 EUR odnosno sa 36%, što znači da sveukupni kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja iznosi 68%, dok uspjeh tuženika iznosi 32%, a razlika tih omjera iznosi 36%. Tužitelje je zastupao punomoćnik odvjetnik pa bi u skladu sa čl. 155. ZPP i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023 ), u okviru zahtjeva za trošak kakvog su postavili (na bazi 250 bodova po radnji), imali pravo na naknadu troška za:

− sastav tužbe – 650,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 40);

− sastav podnesaka od 12.09.2024. i 11.12.2025. – 650,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 40);

− sastav podnesaka od 19.02.2020., 07.02.2022. i 28.04.2025. – 65,00 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 40);

− zastupanje na ročištima od 02.11.2022., 10.01.2023., 24.09.2024., 17.12.2025., 15.05.2026. – 650,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 40);

− zastupanje na ročištu od 26.09.2023 – 325,00 EUR (Tbr. 9/2);

− građevinsko i financijsko vještačenje – 913,31 EUR;

− plaćena sudska pristojba na tužbu 284,63 EUR te pristojba na presudu 525,64 EUR,

što sveukupno iznosi 7.443,58 EUR, od čega tužitelji u skladu sa čl. 154. st. 2. ZPP imaju pravo na naknadu troška u omjeru 36%, što iznosi 2.679,68 EUR. Tužiteljima u skladu sa čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat trošak podneska od 20.01.2023. (dostavljene isprave koje su se mogle dostaviti još uz tužbu), podneska od 09.10.2024. (predložen zadatak vještaku što se moglo napraviti i u tužbi), podneska 27.12.2024. (dostava uplatnice), ni predujma za sudskog dostavljača (nije plaćen). Stoga je odlučeno kao pod točkom IX. izreke.

U Zagrebu 01. srpnja 2026.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnica Tatjana Lindić;

2. odvjetnica Marija Lulić.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte