Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9060/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog HE zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 7. i stavka 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj: 94/18, 42/20, 114/22) odlučujući o žalbi okrivljenog HE podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama broj: Pp-1336/2025-18 od 26.kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog HE i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljeni HE je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eur u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama broj: Pp-1336/2025-18 od 26.kolovoza 2025. okrivljeni HE je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u točki I) izreke pobijane presude počinio prekršaj iz članka 70. stavka 1. točke 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koji prekršaj mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 660,00 eur te da je u točki II) počinio prekršaj iz članka 70. stavka 1. točke 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana za koji prekršaj mu je također utvrđena novčana kazna od 660,00 eura te na temelju članka 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana u iznosu od 1.320,00 eur koju kaznu je okrivljenik obvezan platiti u 6 mjesečnih obroka (članak 33. stavak 11. Prekršajnog zakona) s time da plaćanje prvog obroka dospijeva u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, a slijedeći obrok dospijeva protekom svakih narednih mjesec dana od proteka prethodnog roka. Ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 15. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona u svezi sa člankom 70. stavkom 2. Zakona o oružju od okrivljenika su oduzeti predmeti prekršaja i to pištolj marke "Smith & Wesson" cal. 22 Magnum, serijskog broja E32 166 i četiri komada pripadajućeg streljiva. Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 eur.
3. Protiv te presude okrivljeni HE je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u svezi odluke o izrečenoj novčanoj kazni. Žalitelj smatra da niti jedan stvarni dokaz ne ukazuje da je predmetno oružje bilo njegovo, da je tvrdnja policijskog službenika nelogična i temelji se na subjektivnim pretpostavkama. Predlaže da se presuda ukine i donese nova presuda u kojoj će ga se osloboditi u potpunosti krivnje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. 114/22.) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Nadalje, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno i po ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud analizom i ocjenom svih provedenih dokaza primijenio materijalno pravo te okrivljenika proglasio krivim zbog prekršaja iz primijenjenih odredbi zakona, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravičnost utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskom postupku.
6.1. Naime, okrivljenik u žalbi navodi da ostaje kod svoje obrane kod prvotnog iskaza, navodeći da prilikom zaustavljanja od strane policije zbog prometne provjere da je izašao iz auta i da je na traženje policijskog službenika pokazao dokumente, otvorio zadnja vrata i uzeo torbicu i dokumente izvadio vozačku dozvolu i dao mu je, da ga je policijski službenik pitao šta je ono ispod papira na zadnjem sjedištu, da ga je pitao što misli i da je na to zavukao ruku ispod nekih papira i podmetača za sjedenje i na njegovo iznenađenje izvukao spomenuti revolver da mu je odgovorio da to nije njegovo i da ne zna čije je pošto niti vozilo nije njegovo i da ga rijetko vozi. Poriče da bi prilikom zaustavljanja automobila iz torbice izvadio revolver i 4 metka te ih predao policijskom službeniku jer da je torbica sa dokumentima bila na stražnjem sjedalu i da u njoj nije bio ni revolver niti meci.
6.2. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno cijenio.
7. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka EE policijskog službenika čiji iskaz je prihvatio u cijelosti jer je detaljno opisao način na koji je predmetne zgode zaustavio okrivljenika te da je nedvojbeno utvrdio da je oružje koje mu je oduzeto s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, a koje je okrivljenik držao i nosio u automobilu odnosno nabavio bez odobrenja, bilo okrivljenikovo. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno navedeni iskaz svjedoka cijenio kao vjerodostojan i istinit odnosno u kojem nije bilo nelogičnosti niti proturječja, a niti razloga zašto bi neistinito teretio okrivljenika.
7.1. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio i iskaz NE kćeri okrivljenika koja je navela, da je vozilo u njezinom vlasništvu da je riječ o osobnom automobilu koje je radno vozilo te da istim upravljaju različiti ljudi, da joj nije poznato i ne vjeruje da bi njezin otac nabavio kako oružje tako i streljivo jer isto se nalazilo u vozilu te ne zna tko ga je ostavio ali da je sigurna da očevo nije.
7.2. Međutim, po ocjeni ovog Suda iz rezultata izvedenih dokaza proizlazi da je u trenutku zatjecanja od strane policijskog službenika okrivljenik imao predmetno oružje i streljivo te je na taj način ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz primijenjenih odredbi zakona.
7.3. Potrebno je istaknuti da nije od važnosti činjenica vlasništva predmetnog oružja i streljiva koju okrivljenik ističe, navodeći da navedeno oružje i streljivo nije njegovo. Imajući u vidu činjenicu da niti okrivljenik niti njegova kći ne znaju čije je oružje i streljivo, za konkretni prekršaj nije propisana odgovornost za namjeru kao poseban oblik krivnje (članak 25. Prekršajnog zakona), pa je okrivljenik odgovoran i za najblaži oblik krivnje nesvjesni nehaj (članak 28. stavak 3.) slijedom čega je kao vozač automobila koji je u vlasništvu njegove kćeri preuzeo rizik eventualnog nastupanja neke zabranjene posljedice prilikom preuzimanja tuđeg vozila kojom prilikom je bio dužan postupiti pažljivo i oprezno.
8. Nadalje, valja naglasiti da je okrivljenik uredno pozvan na glavnu raspravu, dostava poziva mu je uredno iskazana te svoj izostanak nije opravdao niti na ročište pristupio, a na kojoj raspravi je ispitan svjedok policijski službenik EE, i svjedokinja NE, pri čemu valja naglasiti da je okrivljeniku omogućeno kontradiktorno raspravljanje u postupku, međutim okrivljenik navedenu mogućnost nije iskoristio već se tog konfrontacijskog prava odrekao nedolaskom na glavnu raspravu. Prvostupanjski sud je sve provedene dokaze slobodno cijenio sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima i na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika koji je valjano detaljno i argumentirano obrazložio te dao svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj Sud.
8.1. Iz tog razloga navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu odredbe članka 195. stavka 3. Prekršajnog zakona ne dovodi u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
9. Iako okrivljenik u žalbi ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a temeljem odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Stoga razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno odluke izrečene novčane kazne ovaj Sud smatra da je sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrekao ukupnu novčanu kaznu primjerenu težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda izrečenom novčanom kaznom će se ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije, a nisu se stekli uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne na blažu.
10. Nadalje, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova drugostupanjskog postupka na temelju odredbe iz članka članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona imajuću u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine" broj: 18/13).
11. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 1. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
