Poslovni broj Gž R 59/2026-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UĐ iz [adresa] r. [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz OD Smolek & Škrinjar d.o.o. odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika Modios d.o.o., Zagreb, Oranice br. 36., OIB: 49393890856, zastupanog po punomoćnicima iz OD Hrabar & partneri odvjetnicima iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 644/2024 od 10. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj u Rijeci, 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Modios d.o.o., te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 644/2024 od 10. studenog 2025.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pr 16004/2021 od 10. listopada 2023., točkom I. izreke utvrđeno je da je nedopuštena, nezakonita i bez pravnog učinka tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 16. srpnja 2021., sukladno čemu da nije prestao radni odnos tužiteljice kod tuženika, točkom II. izreke raskinut je Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen 3. svibnja 2021. sklopljen između stranaka, sa danom 10. veljače 2022. kao danom prestanka radnog odnosa, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu iznos od 3.851,09 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 331,81 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Povodom žalbi stranaka, ovosudnim rješenjem poslovni broj Gž R 260/2023 od 18. travnja 2024., točkom I. izreke, ukinuta je presuda suda prvog stupnja i predmet je vraćen na ponovni postupak, a točkom II. izreke određeno je da će se o troškovima postupka odlučiti u konačnoj odluci

3.Prvostupanjskom presudom poslovni broj Pr 644/2024 od 10. listopada 2025., točkom I. izreke utvrđeno je da je nedopuštena, nezakonita i bez pravnog učinka tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 16. srpnja 2021., sukladno čemu da nije prestao radni odnos tužiteljice kod tuženika, točkom II. izreke raskinut je Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen 3. svibnja 2021. sklopljen između stranaka, sa danom 10. veljače 2022. kao danom prestanka radnog odnosa, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu iznos od 3.851,09 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.312,50 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4.Protiv citirane presude, žalbu izjavljuju tuženik, iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 5020/11, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu ZPP-a).

5.Odgovor na žalbu nije podnesen.

6.Žalba tuženika nije osnovana.

7.1.Ocjenjujući prvostupanjsku odluku u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

7.2.Nije u pravu tuženik ni kada smatra da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi čl. 8. ZPP -a, iz razloga jer da je temeljem ocjene rezultata dokaznog postupka utvrdio da su zahtjevi tužiteljice osnovani, a da pri tome nije cijenio iskaz svjedoka CĐ.

Iz obrazloženja pobijane presude, doista je razvidno da prvostupanjski sud nije cijenio iskaz ranije imenovanog svjedoka. No, neovisno o tome, ovakvo postupanje suda, ipak nije od utjecaja na pravilnost odluke odnosno ishod postupka, budući da preostali dokazi koje je sud prvog stupnja uvažio, uključujući i iskaze koje je cijenio su ipak bili dostatni prema uvjerenju ovog suda za donošenje pobijane presude, a onda i ove drugostupanjske odluke.

8.Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je utvrdio sve odlučne činjenice. Pri tome valja reći da je sud prvog stupnja iz nekih činjenica izveo pogrešne zaključke, no da ipak nije bilo od utjecaja na pravilnost prvostupanjske odluke, a o čemu će biti više riječi u nastavku obrazloženja.

U odnosu na pitanje pravilnosti primjene materijalnog prava u odnosu na odluke sadržane u točkama I., II. i III. izreke, na koje također tuženik upire, ocjena je ovog suda da ni u tom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi tuženika.

9.Ponajprije valja istaknuti da između stranaka ni u ovoj fazi postupka nije sporno:

-da su parnične stranke potpisale Ugovor o radu na određeno vrijeme od 3. svibnja 2021. i rokom trajanja do 3. svibnja 2022., za radno mjesto Suradnik u projektiranju, koje je sistematizirano u organizacijskoj jedinici: Projektiranje, nadzor i certificiranje, te je ujedno predviđena mogućnost otkazivanja istog redovitim otkazom,

-da je tuženik donio spornu Odluku od 16. srpnja 2021.; da iz sadržaja iste u bitnome proizlazi da je tužiteljica dostavila tuženiku svoj portofolio rada iz kojeg da se trebalo zaključiti da ima visoko predznanje u traženim kvalifikacijama, što da je usmeno potvrdila, da su joj sukladno tome dodijeljeni projekt drvene kuće [adresa], koji nije bila u stanju samostalno završiti, pri čemu da je napravila greške koje da su bile nerazmjerne predstavljenom znanju, te projekt „U“ na kojem da je također napravila niz grešaka u pogledu analize opterećenja konstrukcija, nepoznavanje rada u excelu, pogrešno označavanje naslova i sl., a na koje greške da je bila upozorena. Time je po ocjeni tuženika, tužiteljica tuženika kao poslodavca dovela u zabludu, tvrdeći prilikom zaposlenja da posjeduje znanja i iskustvo koje je bilo nužno za kvalitetno obavljanje poslova. Osim toga, napominje se da je tužiteljica jednom prilikom zaspala na posao, svaki radni dan uzimala dvostruku pauzu (jednu na početku radnog vremena i jednu za ručak). Kako je tužiteljica odbila da se je rasporedi na drugo radno mjesto, te je višestruko puta bila upozoravana na obveze iz radnog odnosa, na propuste nije bila pismeno upozorena. Shodno tome tuženik donosi spornu Odluku.,

-da je tužiteljica protiv iste izjavila pravovremeno Zahtjev za zaštitu prava od 30. srpnja 2021., na koji je tuženik odgovorio e-mailom od 9. kolovoza 2021., a da je tužba tužiteljice zaprimljena kod suda 20. kolovoza 2021., odnosno da je tužba podnesena unutar rokova iz čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine" broj 93/2014 i dr., dalje: ZR- a).

10.No, među strankama je i nadalje sporno ponajprije da li se postupanje tužiteljice tijekom trajanja radnog odnosa kod tuženika može okvalificirati kao skrivljeno ponašanje, te posljedično razlog za otkaz predmetnog Ugovora o radu od 3. svibnja 2022. iz čl. 115. st.1. t.3. ZR-a ili bi se ovdje radilo o razlozima za eventualni osobno uvjetovani otkaz u smislu čl. 115. st.1. t.2. ZR-a, kako to tumači prvostupanjski sud.

11.Vezano za tu spornu okolnost, ovaj sud je imao u vidu provedene dokaze, napose iskaze stranaka i svjedoka koji su u bitnome naveli:

-tužiteljica - da je cijelo vrijeme bila transparentna prema tuženiku kao poslodavcu, budući je na razgovor došla sa portfeljom i CV u kojem je opisala svoja znanja; da je navela da ima iskustva sa raznim projektima, a da su neki od njih i složeni; da je položila ispit iz armirane betonske konstrukcije; da poznaje osnove rada excela; da su joj poslodavci kod kojih je ranije radila izdali preporuke; da ju nitko nikada nije upozorio na duže korištenje pauze; da je prije sklapanja predmetnog Ugovora o radu, kod tuženika dolazila na razgovor gdje su razgovarali o armiranim i betonskim konstrukcijama; da na radnom mjestu na kojem je radila kod tuženika nije bila odgovorna za projekt, jer je svaki prolazio dva potpisa i to ovlašteni projektant i ovlašteni revident; da se od nje nije moglo očekivati da radi kao neki kolege, obzirom na njihovo višegodišnje iskustvo kod tuženika, obzirom na njeno nepoznavanje softvera, na neiskustvo u radu sa drvenom visokom gradnjom i ograničeno iskustvo u statičkim proračunima; te da nije bila upozorava na greške u radu zbog kojih bi joj mogao biti otkazan ugovor o radu,

-zz tuženika - da je prije zapošljavanja tužiteljice imao pred sobom njen CV, portfelj radova, da je s istom razgovarao, no da ga je ona dovela u zabludu, budući da se kasnije vidjelo da tužiteljica ne zna osnovne korake kao što je analiza opterećenja; da je tužiteljica po dolasku kod tuženika radila na projektu Trnas 2, da su to višestambene armirano betonske zgrade, da je imala prilike raditi u programu scia, da je krivo pozicionirala dvije kuće, da je riječ o početnom koraku prema kojem se određuju svi daljnji proračuni; da je smatrao da tužiteljica ima iskustva sa štapnim konstrukcijama, jer je predočila da je radila na konstrukciji [obrt], te da je zbog toga svega kod njega što se tiče tužiteljice bilo narušeno povjerenje, jer nije mogao staviti potpis na projekte koje je radila. Naveo je također da je tužiteljica radila svojim tempom, da kad su uočili da neće završiti u roku da joj je uskočio g. CĐ, da se stanica višestruko korigirala, da je upozoravao tužiteljicu na kašnjenje i prekoračenje roka, zbog prolongiranja da je došlo do narušavanja odnosa sa arhitekticom PĐ, te da su bili dovedeni u neugodnu situaciju, da je tužiteljica učinila pogrešne krive analize opterećenja, krivo pozicioniranje građevine i nepoznavanje statičkog sustava,

-svjedoci TĐ i FĐ - da je tužiteljica radila u društvu BBR Adria, gdje su radili navedeni svjedoci, te da je tužiteljica tamo bila zaposlena 15 do 16 mjeseci na određeno vrijeme, kao suradnik glavnog projektanta, da je poslove koji se navode u životopisu tužiteljice, ista radila i u tom društvu kao član tima, pri čemu ona nije bila ovlašteni vodeći projektant, da s tužiteljicom u radu nije bilo nikakvih problema, te da su napisali pismo preporuke za tužiteljicu za društvo u Švicarskoj jer su oni su tražili nekoga tko je dobar u poslovima vizualizacije, što je tužiteljica,

-svjedok VĐ - da je tužiteljica jedno vrijeme radila u društvu Smagra d.o.o. čiji je on bio direktor, oko dvije godine, da je radila poslove statike i proračuna konstrukcija, kao suradnik u projektiranju konstrukcija, da je bio zadovoljan s njezinim radom, nije bilo nikakvih problema, te da je u Smagri d.o.o radila one poslove koji se navode i u njezinom životopisu.

12.1.Temeljem rezultata dokaznog postupka, prvostupanjski sud smatra da ukoliko tuženik kao poslodavac nije zadovoljan radom određenog radnika zbog njegovog neznanja odnosno zbog toga što isti ne posjeduje osobine i sposobnosti za obavljanje određenih poslova, da je to razlog za eventualni otkaz ugovora o radu osobno uvjetovan, a ne zbog skrivljenog ponašanja.

Nadalje, cijeneći rezultate dokaznog postupka, stajalište je suda da tijekom postupka, tuženik ni na koji način dokazao da bi ga tužiteljica dovela u zabludu vezano za određena znanja i sposobnosti, dakle da bi tvrdila da posjeduje znanje i iskustvo koje je nužno za kvalitetno obavljanje poslova u okviru radnog mjesta, cijeneći pri tome da je tužiteljica tuženiku dostavila svu potrebnu dokumentaciju, bila na razgovoru, a temeljem kojih okolnosti je u konačnici tuženik odlučio zaposliti tužiteljicu.

12.2.Vezano za portofolio, sud prvog stupnja zaključuje da isti nije falsificiran, da ničim nije utvrđeno da bi podaci navedeni u istome bili navedeni lažni podaci o tužiteljici ili projektima na kojima je radila, niti da bi ista namjerno tuženika kao poslodavca dovela u zabludu. Protivno tome, da je tužiteljica u spis predala i potvrdu poslodavca Smagra d.o.o kojom se potvrđuje njen rad na projektima, da iako tuženik očito nije bio zadovoljan specijalističkim znanjem tužiteljice, njezinom nesamostalnošću u radu i sl., da čak i da je i postojalo navedeno neznanje (koje sud nije utvrdio), da to ne bi predstavljalo osnovu za otkaz, budući da neznanje nije kršenje obveze iz radnog odnosa (kršenje zahtijeva više radnju, dok je neznanje stanje). Stoga, je prosudba suda prvog stupnja da nije utvrđeno da bi tužiteljica ponašanjem koje opisuje u spornoj Odluci tuženika od 16. srpnja 2021., ista kršila obveze iz radnog odnosa, posljedično čemu da ne postoji opravdan razlog za takvu vrstu otkaza ugovora o radu, kakvu je u konkretnom slučaju donio tuženik. U odnosu na kašnjenje na posao, utvrđuje da je tužiteljica isto opravdala dostavivši na uvid presliku sms poruke poslodavcu, a korištenje pauza za kavu izvan vremena pauze, da tuženik ničim nije dokazao.

13.Rukovodeći se svime prethodno iznesenim, pogrešnim drži ovaj sud zaključak prvostupanjskog suda da se ranije opisano postupanje tužiteljice ipak ne bi moglo smatrati skrivljenim ponašanjem, budući da prema prosudbi ovog suda, razlozi koje je tuženik naveo u spornoj Odluci od 16. srpnja 2021., a koji se u bitnome svode na nemogućnost samostalnog dovršenja 2 projekta „Banovac“ i „Vrbanac“, niz grešaka u pogledu analize opterećenja konstrukcija, nepoznavanje rada u excelu, pogrešno označavanje naslova, sporost u radu i sl., upravo predstavljaju razloge za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

Pri tome, se svakako ne mogu zanemariti ni navodi zz tuženika, kao ni svjedoka CĐ, čiji iskaz prvostupanjski sud nije uzeo u obzir, a iz kojih pored onog što je navedeno u obrazloženju pobijane Odluke tuženika, prema uvjerenju ovog suda, također nepobitno ukazuje na brojne greške u procesu rada, te očito usporavanje cjelokupnog procesa rada kod tuženika.

14.Međutim, neovisno o prednjem, ovaj sud ipak prihvaća ocjenu suda prvog stupnja da su u konkretnoj pravnoj situaciji, bile ispunjene pretpostavke temeljem kojih je valjalo utvrditi da sporan Odluka tuženika nije dopuštena.

15.1.Osim što prvostupanjski sud nije ranije opisano postupanje tužiteljice tumačio kao skrivljeno ponašanje, pravilno je isti, ipak prema prosudbi ovog suda, primijenio čl. 119. st.1. i 2. ZR-a.

Naime, vezano za te odredbe, analizirajući sve provedene dokaze, pravilnim drži ovaj sud stav prvostupanjskog suda da tuženik prije donošenja pobijane Odluke, nije postupio u skladu s čl. 119. st.1. ZR-a, dakle da nije jasno tužiteljicu upozorio na obveze iz radnog odnosa, ukazao na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. U svezi toga, sud prvog stupnja je osnovano vodio računa i o činjenici da u tijeku postupka nije utvrđeno da bi postojale neke okolnosti zbog kojih ne bi bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini, ujedno istaknuvši da u situaciji kada radnik ne posjeduje znanja koja je prezentirao na razgovoru za posao, a upravo je zbog tih znanja/vještina i zaposlen, utoliko nije opravdano očekivati od poslodavca da radnika pisano upozorava o istome, ne predstavljaju okolnosti iz čl. 119. st. 1. ZR -a, koje bi oslobađale tuženika obveze pisanog upozoravanja tužiteljice prije otkaza. Isto tako, ni prema prosudbi ovog suda, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, tuženik nije tužiteljici sukladno čl. 119. st. 2. ZR-a, omogućio iznošenje obrane, iako u konkretnim okolnostima nisu postoje takve okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

15.2.Naime, prema čl. 119. st.1. ZR-a, prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Prema st.2. istog članka, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Cijeneći sadržaj citiranih odredaba ZR-a, kao i činjenična utvrđenja, iz kojih nepobitno i po uvjerenju ovog suda proizlazi da tuženik nije pismeno upozorio tužiteljicu na njene propuste u radu, navedene u obrazloženju pobijane Odluke, odnosno o čemu je iskazivao zz tuženika, kao ni da joj je omogućio obranu prije donošenja te sporne odluke, ovaj sud drži da u konkretnom slučaju na strani tuženika kao poslodavca glede ni jedne od ovih obveza, nisu postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da to učini.

15.3.Ovo stoga, što iz stanja u spisu, točnije dokaza predloženih i provedenih po tuženiku, nije vidljivo ponajprije da je isti zbog ranije opisanog postupanja tužiteljice pretrpio neku veliku imovinsku štetu. Pri tome se skreće pažnja na to da se u obrazloženju Odluke od 16. srpnja 2021. kao vrijednosti projekata „Banovac“ i „Vrbanac“, navode iznosi od po 464,52 eur. Pored toga, iako je zz tuženika iskazivao o navodnim neugodnostima koje je imao odnosno narušavanja odnosa sa arhitekticom PĐ, zbog prekoračenja rokova završetka projekata, za primijetiti da tuženik nije dokazao neku konkretnu imovinsku štetu koju je zbog toga trpio, a napose da se ne bi radilo o imovinskoj šteti koja se mjeri u stotinama tisuća eura.

Slijedom rečenog, valjalo je po stajalištu ovog suda staviti u razmjer vrijednost projekata na kojima je tužiteljica radila kod tuženika s jedne strane prema podacima sadržanim u obrazloženju Odluke tuženika od 16. srpnja 2021., te s druge strane činjenicu da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica bila sporija u svom radu u odnosu na druge kolege, da je imala poteškoća u radu, da na poslovima izrade projekata drvenih kuća prije zapošljavanja kod tuženika nije radila, te da je svoje poslove završavala no uz pomoć drugih.

15.4.Stoga, kada se sagleda sve navedeno, uvjerenje je ovog suda da u konkretnoj pravnoj situaciji značaj i povreda utvrđenih povreda radne obveze koje tuženik stavlja na teret tužiteljici ipak nisu tako teške, odnosno nisu takve naravi, da bi opravdavale otkazivanje Ugovora o radu, bez da prethodno tužiteljica nije bila pismeno upozorena na greške za koje je tuženik smatrao da ih čini u svom radu, te isto tako da joj nije bilo omogućeno iznošenje obrane.

Nastavno tome, proizlazi da je upravo iz razloga što tuženik prije otkazivanja ugovora o radu, nije u odnosu na tužiteljicu ispunio svoje obveze iz čl. 119. st.1. i 2. ZR-a, da je sporna Odluka suprotna navedenim odredbama, posljedično čemu se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da je ista nedopuštena, te da radni odnos kod tuženika nije prestao i prema stajalištu ovog suda osnovan, kako je to u konačnici utvrdio i prvostupanjski sud.

16.U kontekstu do sada iznesenih razloga, neutemeljenim smatra ovaj sud tvrdnje tuženika kojima i nadalje ustraje na tome da ga je tužiteljica dovela u zabludu prilikom zasnivanja radnog odnosa.

U svezi toga, treba reći da je prema ocjeni ovog suda, tuženik sukladno važećem ZR-u, imao na raspolaganju određene instrumente (kao što je npr. probni rad), kroz koje je mogao provjeriti faktično znanje tužiteljice prije no što je zadužena za određene projekte, odnosno na neki drugi adekvatan način provjeriti da li ista doista posjeduje znanja koja su proizlazila iz one dokumentacije koju je prezentirala tuženiku. Pored toga, kao što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, iz provedenih dokaza, uključujući iskaze zz tuženika i svjedoka CĐ, ni prema prosudbi ovog suda se ne može nedvojbeno utvrditi da b ovdje bilo govora o faktičnoj namjeri tužiteljice da se lažno prikaže u smislu svojih znanja i vještina, da dovede tuženika u zabludu tvrdeći da ima neko konkretno znanje, iako ga nema.

17.Cijeneći sve do sada iznesene razloge, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da kako tužiteljici nije bilo prihvatljivo nastaviti raditi kod tuženika, da su ispunjeni uvjeti za raskid Ugovora o radu, sukladno čl. 125. st.1. ZR-a, sa danom 10. veljače 2022., obzirom na to da je tužiteljica prema stanju u spisu, sa danom 11. veljače 2022. zasnovala radni odnos kod drugog poslodavca, pa nastavno tome odlučuje kao u točki II. izreke.

Slijedom toga, sukladno zahtjevu tužiteljice za naknadu štete s osnova sudskog raskida predmetnog Ugovora o radu, prvostupanjski sud tužiteljici s tog osnova dosuđuje iznos od 3.851,09 eur, odnosno 3 mjesečne plaće kod tuženika. Pri tome je sud cijenio obiteljske prilike tužiteljice, dužinu trajanja radnog odnosa kod tuženika, sukladno čemu odlučuje kao u točki III. izreke.

O pravu tužiteljice na zakonske zatezne kamate na dosuđenu glavnicu primjenom čl. 29. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr.), a o troškovima postupka sukladno čl. 154. st.1. ZPP-a.

18.Polazeći od svih dosadašnjih utvrđenja, ispravno je po stavu ovog suda, postupio sud prvog stupnja kada je udovoljio i ostalim tužbenim zahtjevima tužiteljice, budući da su u konkretnom slučaju za to ispunjene potrebne zakonske pretpostavke.

19.Slijedom toga, pravilnom drži ovaj sud i odluku o trošku sadržanu u točki IV. izreke.

20.Zbog svega rečenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika, te potvrditi prvostupanjsku presudu, primjenom čl. 373.a. st.1. i 2. ZPP-a.

U Rijeci, 1. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković