Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LT, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika LT, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Vijeća za prekršaje, od 18. listopada 2024., Klasa: 413-01/23-26/28, Ur.broj: 513-02-6001/7-24-8, na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika LT, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci i odluci o kazni na način da je okrivljenik djelom činjenično opisanim u izreci pobijanog rješenja o prekršaju počinio prekršaj iz članka 192. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), te mu se, uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 (šesto) eura, koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ukoliko plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika LT, te se potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljenik LT obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 (petnaest) eura u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik LT proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 810,00 eura (osamstodeset eura), zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, pobliže opisanog u izreci rješenja o prekršaju.
2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura (petnaest eura).
3. Protiv navedenog rješenja o prekršaju okrivljenik LT je pravodobno podnio žalbu zbog, kako proizlazi iz sadržaja žalbe, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, navodeći u bitnome da je do neizdavanja računa za suvenir koji košta 25,00 kn došlo zbog otegotnih okolnosti, velikog umora, velike vrućine i bolesti njegove supruge koja boluje od visokog tlaka, te su oni kritične zgode prosjedili cijelu noć u automobilu jer nisu imali novca za platiti prenoćište u Otočcu. Ističe da mu nije mu bila namjera ne izdati račun kako bi sebi priskrbio korist od toga i time oštetiti Republiku Hrvatsku.
4. Zbog svega navedenoga, žalitelj predlaže da se žalba prihvati.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), ovaj sud je utvrdio da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Nadalje, razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući rješenje o prekršaju, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje. Naime, u provedenom postupku, a na temelju čitanja pisane obrane okrivljenika, te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljenik „nije dana 23.07.2022. godine u 12,54 sati u poslovnom prostoru poreznog obveznika, štandu u Otočcu (na Eko-etno sajmu), koji posluje u sastavu [obrt] „re“ iz ergt, reh, u kojoj je obavljao djelatnost prodaje suvenira, iskazao isporuku figure (suvenira) sa ugraviranim imenom preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplatio ju je carinskim službenicima gotovinom u iznosu od 25,00 kuna, što je utvrđeno neposrednim nadzorom ovlaštenih carinskih službenika. Navedenim ponašanjem okrivljenik je ostvario sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona.
8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik u svojoj žalbi ponavlja navode obrane poričući odgovornost za prekršaj koji mu je stavljen na teret. Međutim, suprotno navodima žalbe, razmatrajući prvostupanjsko rješenje, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nakon na glavnoj raspravi provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i provedenih dokaza, utvrdilo sve odlučne činjenice, te izvelo na zakonu osnovan zaključak o njegovoj krivnji za predmetni prekršaj.
9. Člankom 62. stavak 4. Općeg poreznog zakona propisano je da su porezni obveznici koji isporuku dobara ili obavljanje usluga naplaćuju u gotovini obvezni promet iskazivati putem naplatnih uređaja ili na drugi odgovarajući način. Stoga, navodi koje žalitelj ističe u žalbi nisu od utjecaja niti žalitelja oslobađaju prekršajne odgovornosti za predmetni prekršaj, budući u žalbi nije pružio nikakve nove činjenice i dostavio dokaze kojima bi doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku.
10. Shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak svoje saznanje o djelu okrivljenika zasnovalo je na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, a što je u pobijanom rješenju o prekršaju i valjano obrazložilo i koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud. Vezano uz žalbeni navod okrivljenika da nije postojala namjera za počinjenjem prekršaja, treba navesti da je odredbom članka 25. Prekršajnog zakona propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a iznimno se propisom o prekršaju može propisati odgovornost samo za namjeru. U konkretnom slučaju za počinjeno djelo prekršaja propisom o prekršaju kao oblik krivnje nije propisana namjera, a navodi iz žalbe ne mogu okrivljenika ekskulpirati za najblaži oblik krivnje – nesvjesni nehaj, jer je okrivljenik s obzirom na djelatnost s kojom se bavi upoznat sa svojim obvezama i dužnostima u obavljanju iste, a koje proizlaze iz takve djelatnosti.
11. Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak cijenilo olakotnim dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, protek vremena od počinjenja prekršaja i tešku gospodarsku situaciju u zemlji. Uz sve to navedeno, a uvažavajući i činjenicu da je za inkriminirani prekršaj u vrijeme njegova počinjenja bila propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 300.000,00 kuna (1.327,23 do 39.816,84 eura), dok je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“; broj: 114/22.) koji sada za to djelo propisuje novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 do 39.810,00 eura, dakle, računajući prema fiksnom tečaju konverzije 7.534,50 ista je sada propisana u nešto blažem iznosu nego ranije, ovaj je sud stoga radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, na koju pazi po službenoj dužnosti (članak 196. točka 4. Prekršajnog zakona), preinačio pobijano rješenje u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, primjenom odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, instituta ublažavanja, dakle novčanom kaznom ispod zakonom propisanog minimuma, smatrajući da će se i ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, te da će se okrivljenik ubuduće kloniti počinjenja ovakvih i sličnih prekršaja.
12. Ovaj sud smatra da je tako izrečena novčana kazna primjerena prekršajna sankcija, te da će se njenim izricanjem ostvariti kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija.
13. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne ovom presudom u roku od 30 dana od primitka ove presude.
14. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je na zakonu osnovana.
15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o njegovoj žalbi, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
16. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 1. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija RH, Carinska uprava, Područni carinski ured Rijeka, Vijeće za prekršaje, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
